[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

1 sat, Toma said:

Ovo je Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca...

pozdrav

toma

 

Naravno. Sada se lupam po čelu jer sam morao znati da to nije Sveti Juraj, jer taj ubija zmaja.

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Pruga u smjeru Đurmanca:

 

 

Ne znam je li ovo dječji vrtić ili vikendica:

 

 

Nešto plavo se kotrlja prugom:

 

 

 

Ista ona Macosa koja me dovezla u Đurmanec:

 

 

 

I za kraj snimka iz Zaprešića - stiže moj vlak za Harmicu i zasluženog hladnog pivkana prije ručka:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Paučina daje naslutiti da preko mosta ne ide baš puno vlakova:

 

 

Ipak se tračnice sjaje, a to je vjerojatno od prekograničnih putničkih vlakova SŽ-a Đurmanec - Celje:

 

 

Stajalište Hromec izgleda relativno pristojno:

 

 

 

 

Kad ste sve tako sredili mogli ste staviti i novu ploču. Ova je valjda još od pokojne kraljevine:

 

 

Ovu obavijest sam našao na podu i stavio sam je na klupu. Vjerojatno su štedjeli na selotejpu:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Hromec je posljednje službeno mjesto na ovoj pruzi sa hrvatske strane, nastavak vodi u Sloveniju. Do državne granice ima 2.724 m, a do tunela Lupinjak cca 2.200 m. U planu je bilo da se uputim do tunela i vratim se na vlak u Hromecu, ali se pokazalo da mi nedostaje vremena. Raspored mi je bio poremećen u Đurmancu jer sam morao čekati da se Macosa makne kako bi mogao fotografirati zgradu i tu sam izgubio 15-20 minuta. Stigao bi samo ako bi dio rute trčao, a takav sport - k tome po suncu - bi za moju dob bio prilično sumanut.

 

Pruga u smjeru granice:

 

 

Kad već nisam stigao do tunela Lupinjak, a na internetu nisam našao ni jedne jedine njegove fotografije, objavljujem ovu seriju od tri slike (već ih imamo na forumu u povijesnom dijelu). Nastale su 1976. godine, a snimljene su sa ceste iznad ulaza u tunel. Na fotografijama je teretni vlak od 16 vagona, vjerojatno tovaren kvarcnim pijeskom za tvornicu stakla ''Straža'' u Humu na Sutli (odredišni kolodvor Rogatec). Vlak ima tri lokomotive serije JŽ 51, od kojih su dvije na začelju kao rivalice:

 

 

 

 

U akutnom napadu mojih sjećanja na ovu prugu slijedi i jedna stara slika sa slovenskog dijela, a na njoj je putnički vlak s lokomotivom serije JŽ 53 nedaleko kolodvora Mestinje 1964.godine:

 

 

Dok ne stigne moja Macosa idem baciti pogled na ovaj mostić i potok ispod njega:

 

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Još jedan ŽCPR poljoprivrednog tipa. Slično kao u Brdovcu i ovdje je brzina preko prijelaza ograničena, a međusobni razmak između signala ograničenja i opoziva je nekih dvadesetak metara:

 

 

Pružni signal ''približavanje stajalištu'' djeluje osvježavajuće:

 

 

Iz jednog naselja u drugo:

 

 

 

Hromec i Đurmanec su ista općina, ali nogostupa više nema:

 

 

ŽCPR vu kuruzu:

 

 

Sudeći po pružnoj opomenici blizu je još jedan:

 

 

I evo me na cilju druge etape. Kilometarski položaj 24+248, Đurmanec - Hromec ''od vrata do vrata'' 3.198 m:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Nešto za Portosovce:

 

 

Nema druge nego pržinariti po suncu:

 

 

Ovdje svaka skupina kuća ima svoj ŽCPR:

 

 

Pruga je u priličnom usponu:

 

 

Zanimljivo ime usputnog lokala:

 

 

Za neupućene, copernica na zagorskom znači ovo:

 

 

Ovdje je uspon već 12 promila:

 

 

A i vidi se da je pruga u nagibu:

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Po njemu je nazvano i šetalište uz potok Putkovec:

 

 

Općina zna zagrabiti u državnu kesu:

 

 

Osnovna škola izgrađena 1983. godine. Uz nju je i veliki dječji vrtić, ali njega nisam snimao. Vrag ne spava, nisam htio završiti u buksi pa dok se ti s njima objasniš odoše svi vlakovi:

 

 

Jedna stara kuća iza pruge:

 

 

Zagorci, za razliku od nekih, čuvaju uspomene na antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu:

 

 

 

Nema više šetališta i moram preko pruge na cestu:

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Putkovec skreće pod prugu i teče na sastanak s Maceljčicom:

 

 

Klupa u hladu došla je kao naručena da se malo odmore stare kosti. Ne ide više kao nekada, 10+km u komadu i bez zastajanja. Kada sam se registrirao na forum imao sam 57, a sada je redoslijed brojki obratan. Ipak nisam nezadovoljan kako me noge služe, a odmor je trajao samo pet minuta:

 

 

Oni gore ne čekaju kod križanja, a ne brinu ih ni ograničenja brzine:

 

 

Oduvijek sam volio šetati uz potoke, naročito kada u njima ima životinjskog svijeta:

 

 

Mostićem do ŽCPR:

 

 

Točnije do ŽTPR (željezničko-travnatog prijelaza u razini). Na ovom mjestu i po mojoj prosudbi Andrijin križ je potpuno suvišan:

 

 

Spomenik lokalnom mladiću poginulom u ratu 1991. godine:

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Da vidimo što imamo u ovoj zgradi:

 

 

Ima ovo:

 

 

Đurmanec je općina u sastavu Krapinsko-zagorske županije s površinom od 58 km2 i 13 naselja. Prema popisu iz 2021. godine općina broji 3.781 stanovnika, od kojih u sâmom Đurmancu 780.

 

Zastava općine s grbom općine Đurmanec:

 

 

Đurmanec na Google Earthu:

 

 

Đurmanec ili Gjurmanec je navodno dobio ime po jednom čovjeku, kome duguje nastanak i razvitak, a zvao se Đuro. Bio je imućan, a sve što je imao ulagao je na korist onima koji su tu živjeli i koji su prolazili iz Štajerske u Zagorje i obratno. Naselje se prvi put spominje u pisanoj ispravi iz 1598. godine pod imenom Gurmanec. U to vrijeme krapinsko vlastelinstvo bilo je podijeljeno na tri velike općine ili sučije, od kojih je jedna bila Đurmanec. Nažalost, svi stari spisi koji su se odnosili na Đurmanec, a koji su bili pohranjeni u župi Petrovsko, izgubljeni su u požaru potkraj Drugog svjetskog rata kada su Nijemci zapalili župni dvor. Đurmanec je samostalna općina od travnja 1993. godine.

 

Župna crkva Svetog Jurja, zaštićeni spomenik kulture:

 

 

Vatrogasni dom:

 

 

Tu sam imao kratak susret s jednim ''lokalcem''. Upravo sam uperio objektiv pod krov zgrade kada se pokraj mene zaustavio automobil koji je izlazio iz parkirališta. Vozač je otvorio prozor i razgovor je tekao otprilike ovako:

- Dobar dan. Zašto slikate?

- Dobar dan. Slikam za svoj gušt.

- Za svoj gušt kažete?

- Da. A zašto vâs zanima zašto slikam?

- Zato jer sam ja predsjednik Društva pa me zanimalo.

- Vi ste predsjednik DVD-a?

- Da.

- Bez brige, nemam nikakve mračne namjere. Slikam meni zanimljive motive i upravo sam se spremao slikati Svetog Jurja kada ste vi naišli i prekinuli me.

Tu smo se obojica nasmijali i razišli se. Izgleda da ni u Đurmancu nisu navikli na lutajuće fotoreportere.

 

Evo Svetog Jure koji pod krovom bdije nad svojim štićenicima:

 

 

 

 

 

Nije bilo vremena za temeljitiji obilazak razvučenog i razbacanog naselja, valjalo je poći uz prugu prema Hromecu i Lupinjaku. Imao sam na raspolaganju udobno i lijepo uređeno šetalište uz potok Putkovec:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Sastaju se potoci Maceljčica i Putkovec...

 

 

... i nastavljaju teći udruženim vodama kao Krapinica:

 

 

Ovo je središte Đurmanca:

 

 

Lijepo obnovljena stara zgrada:

 

 

Ovdje se ne možeš izgubiti:

 

 

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Nema bika vulgo prsobrana, samo ovaj znak da nema dalje:

 

 

Peta i posljednja skretnica:

 

 

Da putnici znaju gdje su:

 

 

Došlo je vrijeme da se pozdravim s kolodvorom i uputim se u kratko razgledavanje naselja po kojem je dobio ime:

 

 

I.N.R.I:

 

 

ŽCPR Đurmanec s obje strane:

 

 

 

Otvorena pruga u smjeru Slovenije:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Elementi nekakve mosne konstrukcije:

 

 

Ovdje je nekada bilo pretovara tereta:

 

 

Onaj izloženi vodonapojnik bio je ovdje:

 

 

Na zapadnoj strani kolodvora ima i slijepi kolosijek:

 

 

 

Ovdje se bar vidi broj:

 

 

Izlaz iz kolodvora u smjeru državne granice:

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Ovo bi bila skretnica broj 1. Pločica s brojem je toliko zahrđala da se vidi samo crni kvadratični entitet pa zaključujem po logici:

 

 

Ova iskliznica ne pamti kada je zadnji put otvarana:

 

 

 

Krećem se prvim kolosijekom prema drugom kraju kolodvora:

 

 

Nemam blage veze što je ovo, ništa ne piše:

 

 

Jedan žuti vagon u daljini:

 

 

Izbliza:

 

 

Ni on jadan ne zna koliko dugo stoji ovdje, napušten i zaboravljen:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Za hidrologe bi ovo bilo ušće:

 

 

Pločica s brojem skretnice je toliko zahrđala da se jedva očitava broj 2:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Krapine:

 

 

Koktel signalnih oznaka:

 

 

Tu je i jedan most...

 

 

... a premošćuje riječicu Krapinicu:

 

 

 

Krapinica je rijeka duljine 26 km, a nastaje spajanjem potoka Maceljčica i Putkovec u Đurmancu. Utječe u Krapinu kod Zaboka.

 

Most sa druge strane:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Macosa se vraća u Zabok u 10:09:

 

 

Trag prošlosti, stari vodonapojnik:

 

 

Htio sam snimiti zgradu i sa civilne strane, a to se pokazalo malo težom zadaćom. Nisam htio gaziti visoku travu jer nisam baš u prijateljskim odnosima s krpeljima, a do ceste vodi jedva prepoznatljiva staza:

 

 

Ipak obavljeno:

 

 

Vraćam se gore i krećem u obilazak kolodvora:

 

 

Najprije na istočnu stranu, a tu je kolodvor u zavoju:

 

 

Pogled unatrag:

 

 

Nekada željeznička zgrada, danas lijepo uređen dom:

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Arhitektura zgrade kolodvora Đurmanec atipična je za područje bivše Austro-Ugarske. Izgrađena je u doba Kraljevine Jugoslavije po projektu beogradskog arhitekta Petra Gačića (1878.-1949.), poznatog autora brojnih kolodvorskih zgrada u Srbiji i Makedoniji. Isti arhitekt je i autor zgrade bivšeg kolodvora Lupinjak, danas stajališta Sveti Rok ob Sotli na teritoriju Slovenije.

 

Zgrada je vrijedna više od jedne fotografije:

 

 

 

Tri fotografije iz prometnog ureda. Gospon prometnik se nije želio slikati:

 

 

 

 

Zavirilo se i u čekaonicu za putnike:

 

 

 

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

 

 

Magla se diže sa planine Strahinjčice:

 

 

Stajalište Žutnica. Upao mi je u oči signal s jednim mirnim žutim svjetlom i jednim trepčućim bijelim. A to je signalni znak ''Uređaj na željezničko-cestovnom prijelazu ispravan'':

 

 

Tunel Žutnica, L=210 m:

 

 

I evo me na prvom odredištu:

 

 

Đurmanec je krajnji i pogranični kolodvor na pruzi R106 Zabok - Đurmanec - državna granica, na kilometarskom položaju 21+050. Od susjednog kolodvora Krapina u smjeru Zaboka udaljen je 5 km, od stajališta Hromec u smjeru državne granice 3 km, a od granice sa Slovenijom 6 km. Od najbližeg kolodvora Rogatec na teritoriju SŽ udaljen je 14,6 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 428 m, a dopuštena brzina kroz kolodvor je 40 km/h.

Đurmanec je dobio željezničku prugu relativno kasno, tek 1930. godine. Te godine je pruga Zabok - Krapina, puštena u promet 1886., spojena s prugom Grobelno - Rogatec puštenom u promet 1903. Za vrijeme Jugoslavije pruga broj 18 Zabok - Grobelno - Celje imala je dosta frekventan putnički i teretni promet.

 

Pruga broj 18, vozni red za 1964./1965. godinu:

 

 

Slijedi stara fotografija iz boljih vremena ove pruge. Već je objavljena na forumu, ali neka je i ovdje. Na slici je putnički vlak s lokomotivom JŽ 51-044 na ulazu u kolodvor Đurmanec, a godina je 1973:

 

[Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.]

Stiglo je bablje ljeto i do kraja godine nije tako daleko, a pitanje je hoće li HŽPP nama penzićima produžiti luksuz besplatnih putovanja pa vrijedi iskoristiti lijep i ne prevruć dan za još jednu railfanovsku rutu. Već podulje vrijeme ciljam jedno odredište u Slavoniji, ali mi ne prijaju presjedanja na autobuse zbog radova na pruzi. Stoga sam se odlučio da nakon 14 godina ponovo posjetim Đurmanec, a zatim i susjedni Hromec kao krajnju točku putničkih vlakova na hrvatskoj strani pruge Zabok - Rogatec - Stranje - Grobelno. Za putovanje sam koristio vlakove 8021+3054+3118 u odlasku i 3125+3063+8032 u povratku.

 

Jutro na stajalištu Sutla. I videl sem daljine meglene i kalne. Srećom, magla se brzo razišla:

 

 

U Zaboku presjedanje na Macosu za Đurmanec:

 

 

 

Jedan od ciljeva putovanja bio je iskušati obnovljenu prugu do Krapine. Moram priznati da nisam impresioniran. Jest, osjeti se da vlak klizi gotovo bešumno (bio sam u dijelu gdje nema motora), da nema kostotresa ni kloparanja, ali nema ni najavljene brzine. Bar ja nisam osjetio neku bitniju razliku u odnosu na ranija putovanja u Sveti Križ Začretje i Krapinu. Na svakom koraku ploče s ograničenom brzinom - 30, 40, 45, 60... Vlak je nešto brže vozio negdje oko Svetog Križa Začretja i između Pristave Krapinske i Krapine, ali mi railfanovsko oko sugerira da nigdje nismo dosegli 80 km/h. Istini za volju Macosa je ''lijena'' i sporo ubrzava što utječe na brzinu putovanja.

 

Nekoliko sličica iz putovanja u Đurmanec, a na prvoj je kolodvor Santa Kruz Začretje:

 

 

Stajalište Ivog City, hrvatski Velika Ves:

 

 

Krapenhagen:

 

 

 

[Putopisi u pripremi]

Tako je Borna, Đurmanec i Hromec. Namjeravao sam produžiti pješice do tunela Lupinjak, ali sam bio u prevelikoj stisci s vremenom.

Putopis se radi i sutra u neko vrijeme biti će objavljen.

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

1 hour ago, Transspotter said:

A prije samog početka zadnjeg dijela imam pitanje za vas. Neke pruge imaju svoje industrijske odvojke koje planiram, koliko god je moguće, dokumentirati. U skorije vrijeme postoji opasnost da se neki izvade pa je moje pitanje želite li slike tih pruga ovdje, ili želite da to stavljam u temu industrijskih pruga?

 

Nije želja nego sugestija: uvrsti u putopis sve što nađeš na kolodvoru ili na pruzi, uključivo i industrijske kolosijeke, aktivne i pokojne. To je po meni začin dobroj reportaži. Druga je stvar ako se ''kopa'' baš po takvim kolosijecima, onda to spada u temu industrijskih pruga.

Usput, čestitam na trudu i zanimljivom putopisu. 

[Putopisi u pripremi]

Odavde...

 

 

... pjege, cipice, cipuljka dovde:

 

 

Putopis sutra.

[Carpe diem: Sunja, 4. kolovoza 2024.]

6 sati, Fox said:

Ako autor dospusti nadpunio bi putopis svojim slikama od prošle godine kada ložijona nije bila zarasla.

 

Naravno, samo sipaj.

[Carpe diem: Sunja, 4. kolovoza 2024.]

Godine 1334. u popisu župa Zagrebačke nadbiskupije, kojeg je sastavio đakon Ivan, navodi se sjedište župe u Sunjskoj Gredi Ecclesia Sancti Nicolai de Greda. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. darovao je 1526., prije pogibije u bici kod Mohača, posjede župe Greda grofu Petru Kegleviću. Godine 1556. nakon pada Kostajnice kraj je pao pod Turke i bio opustošen. Dio stanovništva je izginuo, dio je odveden u tursko roblje, a dio se iselio u austrijsko Gradišće (Burgenland).

 

Ludovik II. Jagelović:

 

 

Petar Keglević:

 

 

U Austrijsko-turskom ratu (1683.-1699.) oslobođen je prostor do rijeke Une, koja je Karlovačkim mirom utvrđena kao granica s Turskom. U opustošeni kraj naselile su se uglavnom obitelji iz Bosne. U vrijeme carice Marije Terezije Sunja je dobila status slobodnog kraljevskog mjesta čime je počeo razvoj i organizacija Sunje kao trgovačkog naselja. Godine 1803. spominje se škola u Sunji, koja nakon kraćeg prekida djeluje od 1827. do danas. Uspostavom željezničkog prometa 1881. godine nastavljen je razvoj Sunje kao lokalnog administrativnog, upravnog i trgovačkog središta s jakim obrtima.

 

Marija Terezija:

 

 

Od Sunjana su istaknuti Lothar von Berks (1850.-1920.), nekadašnji okružni načelnik u Bihaću i osnivač prvog planinarskog društva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te Mladen Jagušt (1924.), dirigent Simfonijskog orkestar RTV Beograd.

 

Lothar von Berks:

 

 

Mladen Jagušt:

 

 

Panorama Sunje, na Facebooku objavio Mato Adamović:

 

 

I za kraj fotografija iz vlaka za povratak. Adio Sunja do nekog drugog susreta:

 

[Carpe diem: Sunja, 4. kolovoza 2024.]

Otvorena pruga u smjeru Blinjskog Kuta:

 

 

Ovdje je ŽCPR koji je zaštićen svjetlosnim signalima i polubrkljom:

 

 

 

Iz kolodvora Sunja i dvije slike novih tračnica:

 

 

 

Usputnica o naselju

 

Nisam imao vremena za šetnju Sunjom, ali ipak slijedi kratak osvrt na mjesto koje je udomilo kolodvor.

Sunja je sjedište istoimene općine u sastavu Sisačko-moslavačke županije s 4.124 stanovnika u 40 naselja (popis iz 2021.). U samom naselju Sunja zabilježeno je 1.170 stanovnika. Broj stanovnika općine u odnosu na popis iz 2011. smanjio se gotovo za trećinu.

 

Zastava općine Sunja. U sredini je grb Sunje s pet srebrnih kotača:

 

 

Na području Sunje pronađeni su pretpovijesni keramički ostaci ribarskog naselja, što govori i davnoj naseljenosti međurječja rijeke Save i Sunje. Nakon što je rimski car Oktavijan pokorio ilirska plemena 27. godine p.n.e. proslavio je pobjedu velikim trijumfom. Rimljani su izgradili dvije strateški važne ceste, od koji je jedna povezivala Sisciu (Sisak) sa Sirmiumom (Srijemskom Mitrovicom), a druga Sisciu sa Salonom (Solin). Obje ceste su prolazile područjem današnje Sunje.

 

Oktavijan August:

 

[Carpe diem: Sunja, 4. kolovoza 2024.]

Još jedan pogled unatrag:

 

 

Nekoliko detalja sa zapadnog ulaza u kolodvor:

 

 

 

 

 

 

Blok kućica: