mb1213

06.01.2012 Pošto sam veče ranije čuo zvuk ličanke kako veselo forsira Čupković vijadukt, zadatak za danas je bio jasan. Uslikati dizelku na mostu. Nemam maper niti internet u ovim krajevima tako da sam očekivao bilo šta. I evo je dolazi..... Malo bliže.... I još bliže. Kad ono 2062 025..... Naravno pogrešnim krajem okrenuta. 07.01.2012 Opet sam u Kninu pa da malo poslikam šta ima. Možda se ličanka 025 vrati....pravilno okrenuta. Ipak kao 521 dolazi nagibnjak 7123 007/008.... Za pohvalu, 9 minuta ranije. Sreća ima ova svijetla pa znam u kom pravcu ide. Eto toliko. Taj dan je malo zasijalo sunce, dok se bura lagano spuštala sa Dinarskih visova. Najavljivala je promjenu vremena, kiša je već sljedećeg dana prešla u susnježicu i vrijeme je bilo vatati se puta. Do nekog novog susreta sa Ličkom prugom na granici Like i Dalmacije.

Kako sam i do sada proširivao ovu temu malim izletima u okolicu valjda se niko neće ljutiti ako to i sada učinim. Tog 04.01.2012 ponovo sam došao na mjesto gdje sam prvi put ugledao svijet. Ili kako bi to did Kikaš reka' "...ovu grebenu dolinu suza!". Kad sam već tu rekoh sebi ajde da obiđem i želj. stanicu, čisto da vidim da se nija šta promjenilo od jesenas. Naišao sam baš u trenutku kad je ICN 520 ulazio iz pravca Splita. Ovaj crveni vrag je valjda prije desetak minuta došao iz Šibenika, tako bar kaže vozni red. I opet je negdje nestao. Nagibni razmjenjuje putnike. Ovaj vagon je tu stajao nekoliko dana. I tačno po redu vožnje napušta Knin. Za to vrijeme ličanka 2062 010 strpljivo čeka da krene sa radnim put Zadra. Mali dogovor osoblja pred polazak. I malo kompozicija sa službenim kolima i tri vagona kreće. A majstor baš lijepo stisnuo i ovih dvjestotinjak tona uz simfoniju šesnest cilindara začas izveo preko skretnica. Jedino nije trebao trubiti, zvučalo je prilično jadno, taman kao i kompozicija od tri vagona. Malo kasnije 521 na Čupkovića vijaduktu. Neko je dobro obavio zadatak. 521 sam čekao na provjerenom mjestu. Kod baračica na početku Čupkovića vijadukta. Opet ponavljam sa ovim motornjakom treba biti oprezan. Iz ovog pravca se gotovo i ne čuje. Na mostu, sa Dinarom u oblacima kao pozadinom, nije loš ovaj "plastikaner". E sad pošto je ovaj nagibni imao neki feler, popodne je klasika otišla na 524. Vidio sam nagibni iz daljine kako ulazi u tunel, pa me je klasika jedno sat vremena kasnije prosto iznenadila. Nagibni je valjda sa kvarom (poslije sam čuo ovdje na forumu da je nagazio vepra) otišao ranije prazan, a klasika sa putnicima po redu vožnje. Pošto je bio već mrak, turner je ispao.....ovako...

Sljedećeg dana smo odlučili još malo prošetati do ŽS Plavno. Ujutro je bilo malo mraza, ali sve u svemu jedno predivno jesenje jutro ukrašeno nevjerovatno plavim nebom. Bura je par dana ranije počistila sve što je smetalo...i oblake i maglu i blato.... A poslije nje zrak miriše svježinom Dinarskih visova. Kita Čupkovića se polako presvlači u odjeću sa bojama jeseni. Krenuli smo preko mosta pa kroz usjek planirajući da na stanici dočekamo ICN 520. Kako sam već negdje napisao ova dama se zove Lara, voli prugu ne boji se visine i neumorna je u istraživanju svega što je okružuje. Približavamo se skretnici. Pogled nazad kroz usjek ka Čupkoviću. Ovdje je nekad bio izvor. Pogled na stanične objekte sa zadnje strane. Sve je zaraslo u korov koji godinama nije pokošen. Ovdje se nekad odvijao centralni dio seoskog života.Uz vozove sa kojima se dolazi ili odlazi uvjek ide i kakava gostiona,kafana,krčma,konoba...Ovo je negdašnja gostiona pok.D.Pašića, objekat društvenog karaktera za uživanje u druženju i dobroj domaćoj "žutini". Kako su godine prolazile stvorila se potreba za većim prostorom pa je narodna vlast narodu poklonila jedan malo moderniji objekat. Sagrađen je takozvani "Dom" (zgrada u sredini), koja je u sebi objedinjavala sve aspekte potrebne za zdravo i pravilno odrastanje.Na spratu su bile učionice četverogodišnje područne škole, a u prizemlju nova gostiona, ali sada u vlasništvu radnog naroda. Do nje prodavnica neizbježne Dinarke. U produžetku zgrade bila je pozorišna i kino dvorana. Igrao se na daskama te pozornice "Jazavac pred sudom", P.Kočića. U nekadašnjoj gostioni sada su prostorije mjesnog odbora. Poslije malog izleta po pratećim objektima vraćamo se na prugu da sačekamo "nagibnog". Stiže i njegovo veličanstvo. Mada bi ja više volio ličanku (kraćim krajem) na čelu klasike od jedno pet vagona ili karavelicu (2044). Ali aj daj šta ima. I polako ode ka Lici.....

@Lika express....Ja sam čuo priče da još nekih radova treba da bude između mosta i stanice. Valjda treba da se poveća radijus krivine poslije mosta kroz usjek. Možda će sve ići u istom paketu. @STIB....Ja je nisam dir'o...očiju mi!!! :ne zna:

Ovo je Pribudić. Vrlo lijepo. Lička pruga prolazi kroz prelijepe predjele. Dok ne krenem ponovo na njenu trasu, obilaziću i ovaj tvoj putopis. Čupković vijadukt ukrasi svaku sliku.Hvala što si užitak podjelio sa nama.

Hvala Predator. U pravu si...više desetina puta. Ali da konačno nastavim. Na početku sam napisao da se kod ovog znaka sa puta koji vodi do Čupkovića i vijadukta skreće na ŽS Plavno. Dakle ŽS Plavno, km 202,894, nad.vis.490m, drugo službeno mjeto na LP iz pravca Knina. Stanica se nalazi u zaseoku Runjajići, sela OtonBender, općina Ervenik. ŽS Plavno je dobila ime po selu Plavnu do čijih prvih zaselaka odavde ima oko dva kilometra. U vrijeme gradnje LP i ove ŽS, Plavno je kao najveće selo u okolini imalo samo jako lošu vezu sa Kninom kroz Došnicu i Golubić. Lička pruga i vozovi otvorili su jednu novu perspektivu, koja se do tada samo nazirala niz uskotračni kolosjek SteinbeisBahn-a koji je krivudao sa one druge strane planine Orlovice. Veliki broj stanovnika ovog kraja dobio je priliku da se zaposli na željeznici ili da svoju sreću potraži u nekom drugom dijelu svijeta koji je uz pomoć ove pruge postao bliži. U danima kada se ovdje živjelo i kada su dnevno desetine kompozicija tutnjale od mora i ka moru ova ŽS je opsluživala oko 3000 stanovnika sela Bender, Plavno, Radljevac... Danas vozovi tu ne stoje, a nemaju ni kome. Stanična zgrada je identična onoj u Staroj straži i osim prometnog ureda, ostatak zgrade je opljačkan i devastiran. Uređaj za upravljanje signalima je nestao, tačnije ukraden, ipak je to jedna ozbiljna količina željeza koja se može unovčiti. Pokraj stanične zgrade nalazi se i magacin. Sunce je malo odmagalo, ali morate priznati da je ova stanica veoma lijepa. Tu je i bunar. Sa izvorskom vodom. Kako je stanica izgrađena na nasipu koji je premostio dva uzvišenja, nivo izvora je ostao duboko ispod. Tada je sagrađen bunar i na taj način riješeno pitanje vodosnabdjevanja. Inače ispod kolodvora postoji i jedan propust koji je ustvari samo nastavak jaruge koja je nekad bila i na mjestu ŽS. Bunar se i danas koristi. Jedan pogled ka izlaznoj skretnici prema Otonu i Kninu. U daljini se vide glavica Sudarova i Otonska Gradina. I grupa veselih mezimaca staničnog osoblja. Ulazna skretnica i šturc. Isto kao u Staroj straži, osim što su ove kućice u funkciji. Pogled niz kolosjek. PLAVNO Pogled prema usjeku iza kojeg počinje Čupković vijadukt. I u usjeku je bio jedan lijepo obzidan izvor hladne i bistre vode, ali je na žalost presušio nekoliko godina poslije velikog zemljotresa iz 1986 godine. Kao što rekoh stanica je sagrađena na nasutom dijelu, tako da ispod nje postoji i ovaj lijepi kameni mostić preko seoskog puta. Sa druge strane nasipa na naplavku rastu jablanovi. Uhvatili smo i ICN 521. Samo je usporio .......i otišao. Biće još....

Drago mi je da držim vašu pažnju. Naravno i svih ostalih koji prate ovu temu. Ne treba da ponavljam da mi je ovaj dio pruge prirastao srcu. Na žalost jako teško dolazim do starih fotografija, ali eto nađe se po koja. Još jednom veliko hvala poštovane kolege na podršci i razumjevanju.

Za lakšu orijentaciju, evo još jedna karta. Malo sam intervenisao po njoj, ali mislim da to neće praviti problem. O ovim slikama sam razmišljao gdje da ih stavim, ali sam ipak odlučio da to bude u ovoj temi. Čupković most mislim 1969. Slike su iz privatne kolekcije mog strica koji je inače penzionisani strojevođa.On je i autor. Prvo samo vijadukt..... A posebno za poštovanog kolegu Stanleya.....jedan Đuran na Čupkovića vijaduktu.... Čisto da razbijem monotoniju...

Pozdrav svima. Na redu je stajalište Oton. Obišli smo ga još u jedanaestom mjesecu sada već prošle godine. Kao što je svima poznato danas je to samo mjesto sa nekoliko desetina rijetko naseljenih kuća u blizini pruge.Samo stajalište napuštena je zgradica sa dvije odvojene prostorije od kojih je jedna služila kao čekaonica, a druga kao trgovina nekadašnje Dinarke. Danas to ovako izgleda. Stajalište Oton, samo sa prolaznim kolosjekom, opsluživalo je u vrijeme JŽ oko 300 stanovnika ovog sela.Dnevno su se u njemu zaustavljala tri para putničkih vozova. Udaljeno od Pađena malo više od 3 km, dakle za malo 207 km LP. A zanimljiva je i razlika u nadmorskoj visini od gotovo 50 m u korist Otona u odnosu na Pađene. Otud onaj nagli uspon poslije skretnice u Pađenima. Negdje na pola puta između ova dva mjesta nalazila se i vaktarnica (stražara za Pađene).Mi je na žalost nismo uspjeli uslikati. Dolazak do stajališta sa D1 ide od one kapele u zaseoku Ilići uskim asfaltnim putem. Tabla iz tog pravca na ulazu u selo. O samom naselju Oton sam pisao na samom početku ovog putopisa, ali nije naodmet dodati još nekoliko detalja. Selo je podjeljeno na Polje i Brdo i uz Bender i Kobilice čini jednu mjesnu zajednicu. Stajalište je u Polju ispod Gradine, uzvišeno, sa pogledom na Bukovicu. Ovdje se nekad moglo i autom do stajališta. Sad je malo zaraslo i sve se smanjilo....ali kamen odoljeva zubu vremena... Stajalište Oton.... Pruga nastavlja dalje prema Plavnu... Naravno i dalje je uspon... Ispred smo zatekli ovo... I samo se još više rastužili... Pogled u pravcu Pađena... Usjek i krivina... Ljepota... Pokraj stajališta česma. I ledena, zdrava, pitka, izvorska voda koja hrani...i duh i tijelo... A odmah iza nje zarasla u kupinu i draču, kao i naša okamenjena srca, zaboravljena od svih, umorna i na umoru... ...zgrada škole. Na školi mermerna ploča sa petokrakom i imenima palih u drugom svijetskom ratu, streljana... Ispred škole...bunar... A u njoj kako i spada...računaljka... Iz ove je zgrade izašlo puno dječaka koji su kasnije postali željezničari. A recept je sljedeći; sagraditi školu pokraj pruge ili prugu pokraj škole. Neko je volio Branimira i vjerovatno "bljesak mokrih tračnica". I dok smo mi tonuli u prošlost, pokraj nas je protutnjala ličanka na ICN 520. Sve što smo uspjeli da uradimo, bilo je ovo... Ovo ide u prilog onima koji kažu da škola nikome nije ništa dobro donijela. Ipak kasnije smo imali malo više sreće i 521 je "uhvaćen". Produžili smo dalje.

SVIM KOLEGAMA ČLANOVIMA FORUMA JEDAN SRDAČAN POZDRAV SA NAJLJEPŠIM ŽELJAMA POVODOM JEDNOG I DRUGOG BOŽIĆA,NOVE GODINE I SVIH PRAZNIKA I BLAGDANA! VAŠ KOLEGA VJEŽBENIK mb1213.

E taj traktorić je vjerovatno vozio vaš stariji kolega, sadu u penziji, koji bi danas vjerovatno bolje upravljao Ličankom ili Karavelom nego što to čini sa tim "umornim" Tomom. A ne odvaja se od njega. Dobro je što su prelazi obezbjeđeni,ali nije mi jasno zašto nije i onaj kod Šijana. :ne zna:

Idemo dalje... Poslije Stare Straže ili prije nje (ovisi odakle dolazite) u podnožju Debelog brda smjestila se ŽS Pađene na zamalo 210 km Ličke pruge. Nekad prije dok su ovdje stajali putnički vozovi imala je značajnu ulogu za gotovo 600 stanovnika istoimenog sela. Danas u ovom razbacanom i iscjepkanom kraškom selu na rubu Bukovice kroz koji prolazi i državna cesta D1 ima svega stotinak stanovnika. U zaseocima (ili varošima kako ih ovdje zovu) kuće su uglavnom zidane od kamena kao i u ostatku Bukovice i zasta se mogu vidjeti jako lijepe i skladne građevine koje odoljevaju zubu vremena i pustoši koja ih okružuje. Mi smo u Pađene došli iz pravca Otona,uskim asfaltnim putem koji u Otonu prelazi u bijeli put i vodi upravo ispod Gradine na glavicu Sudarovu. Evo pogled na spoj te ceste sa D1 kod male kapele u zaseoku Ilići. Kao što i tabla kaže,desno je Gračac,a lijevo Knin i odvajanje za samu ŽS Pađene. Sa glavnog puta se vidi željeznička stanica i prilaz do nje je vrlo jednostavan. Zgrada je obnavljane pošto su je "nepoznati počinioci" iz samo njima znanog razloga zapalili. Slično je prošla i Zrmanja. Poslije skretnice na slici možete vidjeti kako počinje uspon (ne znam koliko promila, to nam može reći neko od strojovođa),ali znam da su dizelke lijepo dimile do Otona.Planina u daljini je Kom koja natkriljuje dolinu Zrmanje sa zapadne strane. Pogled na drugu stranu u pravcu Stara Straža, Knin. I još malo... Evo i slika ostataka nekadašnjeg postrojenja za utovar kamena u vagone. Nekad je Debelo brdo imalo kamenolom. Ne znam puno o tome i ne znam do kada je bio u funkciji,ali bih volio da saznam. Po onome što sam čuo tu je bio mlin za usitnjavanje kamena na potrebnu granulaciju. Da li je bio u vlasništvu željeznice, ne znam.Ja kako pamtim to tako izgleda. A lijepo se vidi da je požar dobro poharao Debelo brdo. Vojno skladište koje je stradalo u požaru i eksplozijama odavde je na nekoliko stotina metara zračne linije. Imam jedno pitanje za znalce stanja stvari....ovaj peti kolosjek je....nešto novo???Toliko o Pađenima za sada. Nisam imao puno vremena za slikanje, a i gospodin šef stanice nije baš bio raspoložen za mene. :ne zna:

Pa da ja nastavim dalje. Stanična zgrada......................bez imena..........to znači da više nije službeno mjesto.......... Tuga. Sve je zaraslo i devastirano. Pokraj stanične zgrade,pomoćni objekat...nekad magacin ZOPa... Inače stanična zgrada je ista kao ona u ŽS Plavno,ali kao odraz u ogledalu,pošto se nalazi sa druge strane kolosjeka. Ne znam da li još negdje ima ovakva stanična zgrada. Između magacina i st.zgrade postoje tri velika stabla kostjelića(celtis australis)koji je veoma zastupljen u ovim krajevima,kao i u cijeloj Dalmaciji,a ima ih i u Lici bar u ovom južnom dijelu. Po Bukovici skoro svaka kuća u dvorištu ima kostjelu,koja pravi divnu hladovinu. Ja jednostavno ne mogu da vjerujem da je ovakva zgrada prepuštena ovako tužnoj sudbini. Sve je opljačkano,plafoni su urušeni,krov oštečen,prozori nestali. Ulaz u prometni ured. Sa lijeve strane je nekad stajao uređaj za upravljanje signalima.Unutra....ništa ...nema ništa...osim nekog otpada. Iz drugog ugla. Ovakve stanične zgrade se u vrijeme kad je sagrađena nebi postidio ni neki grad. Ona i dalje bez obzira koliko je zapuštena i opljačkana,ranjena i umorna,iz vana izgleda kao da joj treba samo malo da ponovo zasija punim sjajem. To je sve tako kvalitetno ozidano,a klesani kamen zrači snagom i elegancijom. Zgrada sa dvorišne strane... Zgrada ima podrum i po jedan stan u visokom prizemlju i na spratu. Nekad su tu živjeli prometnici sa svojim porodicama,a kasnije su dodjeljeni radnicima željeznice. Kao i službene prostorije i ovaj dio je detaljno očišćen od svega što ima bilo kakvu vrijednost. Naravno da su to i žice za struju koje su razbojnici uredno počupali iz zidova. Ulaz i stepenice koje vode u podrum... Plafoni su pali i nije baš bezbjedno kretati se unutar zgrade... Krov je oštećen,što će samo ubrzati propadanje... A mogu samo da pretpotstavim šta će biti sljedeće. Kamen,tačnije klesani kameni blokovi od kojih su ove zgrade ozidane. Naime to je trenutno veoma unosan posao u ovim krajevima. Pošto su sela uglavnom jako slabo ili nikako naseljena,a mnogo je kuća starih,zidanih od kamena...a taj kamen zanimljiv novim bogatašima za njihove vile i vikendice...onda se naravno pojave i lešinari koji u svemu vide način da zarade.Već se o tome pisalo po novinama,ali ne vjerujem da će se tome stati u kraj. Bojim se da će jednog dana i ovaj kamen biti ugrađen u zidove toplog doma nekog "uspješnog mladog manager-a",naravno prije toga će ga banditi demontirati sa ovih zgrada,a novine će se zgražavati nad djelom "nepoznatih počinilaca" za kojima policija još uvjek traga. Evo još jedna pomoćna zgrada,ali bez krova. Liči na prvu žrtvu... Pokraj st.zgrade je i bunar,u njemu ima vode,ali ne vjerujem da je za piće. Toliko o tome. Sada malo niz prugu prema drugoj skretnici(zamišljenoj). Skretnička kućica,ka Kninu... I malo bliže. Km 216 i nekoliko tabli sa oznakama pada pruge. I za kraj ove tužne priče,pogled niz kolosjek na drugi kraj prema tunelu. Za kraj evo i jedna slika od prije godinu dana. Slikano je sa ceste Knin-Plavno. Tunel poslije Stare Straže u pravcu Knina. Svetinja br.19 l=117,5m. Tunel je dobio ime po maloj crkvici(kapeli)koja se nalazi u šumi ispod samog tunela. Ima još malo. Pogled sa ceste ,koja vodi prema Benderu, na usjek i krivinu, poslije stajališta ,ka Kninu. I još jedan osvrt sa istog mjesta na jednu od najljepših staničnih zgrada na LP(bar za mene). Ipak nadam se da sudbina ove zgrade neće biti konačna i da će nekome pasti na pamet da bi se od nje mogao urediti jedan lijep želj.muzej,koga Knin nema,ali ima dugu želj.prošlost. Na nekoliko km od grada,stotinjak metara od ceste kojom jure turisti,uz prugu....originalna zgrada...uz malo para,puno volje i rada može se svašta uraditi. Čitam ovdje na forumu kako tamo u dalekoj Australiji ljubitelji željeznice vikende provode skidajući rđu sa starih lokomotiva,potpuno besplatno i sve mi je to tako simpatično i lijepo."A na ovim prostorima"(kako to reče Rambo A.)kad kući doneseš klin,komad šine ili ploču,počneš priču o prugama,vozovima ili nekog upitaš da li se sjeća nečeg iz prošlosti,posmatraju te u najboljem slučaju kao blago retardiranog,ali bezopasnog jadnika. Ali zato za "gospodu" koja okolo isto to željezo kradu,imaju apsolutno razumjevanje,jer oni se bore da prežive. Sve je okrenuto naopako,pa zato i ova zgrada ne može izgledati nego ovako.

E ovo ja volim!!! Hvala Karavela na ispravkama i dopunama.I naravno pohvalama. U pravu si to je Kita (prljevska ili Dimića kita), 625mnm sa čudom moderne tehnologije na svojim plećima.Postoji i Kita Čupkovića 676mnm iznad zaseoka Čupkovići koja natkriljuje i sam vijadukt. I dobro što si stavio ovu sliku sa tekstom,pa sam uočio da sam pogrešno napisao naziv stražare(dvaput),u pitanju je "devetnaesta". Što se tiče brzine na mostu,za to sam već dobio packu od mog starog,pošto je mene zbunio ovaj znak na početku mosta: ....koji najavljuje ograničenje kroz neobezbjeđenu ŽS.Ipak sam ja samo amater(ali željan i spreman da naučim ). Dama na kolosjeku se zove Lara. A ta lagana vožnja je vjerovatno zbog onog "vulkana" u usjeku između malog mosta i Čupkovića. Mada stanje nije puno bolje ni u usjeku prije ŽS Plavno..... .......a takvih "blatnih erupcija" ima i na dijelu kod mostova prema Otonu. Ja sam blago rečeno začuđen tako lošom drenažom,sad u 11 mjesecu bila je baš velika suša,prava kiša nije pala od 7 mjeseca,a blato između pragova izbija poslije svakog prolaska voza. A poznato je da je taj kraj kraški i da se voda ne zadržava baš tako lako blizu površine. Nekad je sjećam se u usjeku prije ŽS Plavno(iz pravca Zrmanje)postojao betonski kanal koji su održavali pružni radnici,uvjek je bio čist.Sada je zatrpan (vidi se na slikama). Što se tiče razlike u nadmorskoj visini između LP i Zadarske na ovom mjestu sa mape,ja sam pokušao na onim kartama koje sam ja stavio na ovoj temi i došao do razlike od nekih 120 m. @Stanley I ja bih volio da ovo mogu potkrijepiti nekom slikom,ali nažalost nemam niti jednu. Po mojim izvorima i sjećanju kolosjek do nasipa je bio prolazni,onaj do stanice pomoćni,a odvojak za vojno skladište je išao sa pomoćnog. Navoz je služio da se na njega popne kamion ili neko drugo vozilo zbog istovara robe,a uz njega je prolazio pomoćni kol. Stara straža je u zadnje vrijeme bila klasično stajalište,ali je zbog vojnog objekta imala malo prošireniju ulogu. 80tih je imala samo jednog staničnog radnika,koji nije bio samo skretničar već je prodavao i karte.Akcije je bilo samo kad bi došla neka kompozicija za vojsku,ili vagon kukuruza za lokalnog domaćina iz Slavonije ili Vojvodine.Ti vozovi su bili radni i imali su svoje osoblje.Ipak s obzirom kako su svi objekti urađeni,sama stanična zgrada,kućice kod skretnica,signali,predsignali,Staroj straži je u bila namjenjena drugačija uloga,i nekad ju je imala. @Toma Hvala kolega.

Pozdrav. Poslije nekog vremena da se vratim ovoj temi. Prvo da se zahvalim kolegi ICE-3M i svima onima koji su svoje dragocjeno vrijeme odvojili čitajući ove moje redove. Sada je red na stajalište Stara Straža,8 km od kraja Ličke pruge. Nekad je to bila stanica,a negdje 80tih godina je izgubila taj status i postala stajalište,ukrižje. Danas je na žalost jedna devastirana i opljačkana tuga kroz koju prolazi remontovan i lijep kolosjek. Uloga ovog mjesta(tih 80tih) opala je zbog blizine samog grada,povećanog autobuskog prometa i tada sve veće motorizacije stanovništva,ostala je samo važnost kolosjeka koji je vodio u objekat bivše JNA. Ta kasarna je bila u ulozi pomoćnog magacina pogonskog goriva za aerodrom Zemunik i nema nikakve veze sa magacinom u Pađenima koji je odletio u zrak. Danas je ovaj objekat napušten od strane MORHa i predat na upotrebu nekoj poljoprivrednoj školi (ili zadruzi???). U blizini Stare straže koja se inače nalazi u selu Žagrović slikao sam i ovaj hrast... Za uslove Sjeverne dalmacije više je nego veličanstven. Ima ih u blizini još nekoliko,a starost mogu samo da nagađam,mada sigurno ne bih pogriješio ako kažem da je stariji od 200 godina. Takvi hrastovi su karakteristični za mjesta okupljanja stanovništva prilikom raznih svetkovina.U ovom slučaju nalaze se pokraj crkve Sv.Nikole iz 1537 god. Stara Straža je mjesto koje je za vrijeme vlasti Mletačke republike ovim dijelom Dalmacije poslije Kandijskog rata imalo ulogu pogranične karaule. Tako je ostalo i kada se granična crta poslije Požarevačkog mira 1718 god. pomjerila na današnju granicu Like i Dalmacije. Tada je pojam granice bio više nego fleksibilan i obuhvatao je pojas od oko 20km koji je stalno bio predmet sporova i lakših čarki pograničnih jedinica,a i lokalnog stanovništva oko svega i svačega. U Staroj straži je bila neka vrsta graničnog prelaza. Tu je bila i carina,a naravno to je poticalo i razvoj ugostiteljskog biznisa koji se ogledao u nekoliko oštarija uz cestu sa kompletnom ponudom onima koji žele da sklope kakav posao ili udovolje vlastitim čulima. Ustvari nekad je cesta(prije izgradnje D1 negdje 80tih) išla prema Gračacu upravo ovuda,kroz Staru stražu pa pokraj one kasarne u Pađenima,same Pađene,Prevjes,dolinom Zrmanje,pa se od vrela uz Begovački klanac penjala u Malu popinu. To je bio stari put koji su prvo Austrijanci za prve vladavine Dalmacijom obnavljali,a francuski maršal Marmon završio. Ta cesta je nosila ime Francuskog maršala i sa malim korekcijama to bi bila današnja D1. Francuzi su uz put posadili dudove(murvu),ali ih je na žalost danas preostalo svega nekoliko i lijepo se vide na ulazu u Korenicu iz pravca Udbine. Evo ruševina jedne stare kafane na samom skretanju sa D1. Inače Francuzi su za Dalmaciju poslije Turaka,Mlečana i Austrijanaca bili pravo osvježenje. Ono što je urađeno za tih osam godina(1805-1813)mnogo je više nego sve u proteklih 300. Od otvaranja državnih škola i bolnica,izgradnje puteva,odvajanje sudova od vlasti,poštivanja privatne svojine do izjednačavanja vjerskih zajednica,jednom riječju doba Napoleona za Sjevernu Dalmaciju bilo je vrijeme prosperiteta kada je bar za kratak period vladalo vjersko razumjevanje i ravnopravnost. Inače lokalitet Stara straža je 1961 god.proglašen geološkim spomenikom prirode. No da se vratimo današnjem stanju. Kako doći do stajališta? Prilično jednostavno,ali treba voditi računa da je ovo prostor zagađen ubojnim sredstvima iz kasarne u Pađenima i da je bivše vojno skladište stalno na meti lopova i razbojnika svih vrsta,pa tako uvjek postoji mogućnost da vas lokalna policija priupita šta to tuda radite. Kad se prođe kapija kasarne i trafostanica sa desne strane postoji makadam koji već poslije nekoliko desetina metara laganog hoda dovodi na kolosjek. Put ide uz samu žicu bivšeg vojnog objekta i sa njega se može vidjeti usjek kroz koji je nekad pruga ulazila u skladište.Iz razumljivih razloga uopšte nismo željeli slikati niti imati te slike u fotoaparatu. Na ovom mjestu je nekad bila skretnica. Pogled ka tunelu i pravcu sa malim padom ka stajalištu. Mislim da ovdje nema drekavca... A ovo je dokaz da su nekad prije objekti zidani ne samo da budu funcionalni već i oku ugodni,da se uklope u ambijent i traju,traju...Tunel Stara Straža, broj18 l=225m... Ovakvu jednu skretničarevu kućicu bih volio imati u dvorištu(kad bi imao dvorište). A ova ima i dimnjak i pločice na podu. Pogled kroz rupu na zidu koja je nekad bila prozor. Pa niz vrlo dobar kolosjek u pravcu stajališta. Ovdje se odvajao vojni kolosjek i u lijevoj krivini nestajao u usjek pa iza kapije u nepristupačne prostore vojnog skladišta. Kako se može vidjeti kao i drugi kolosjek na ovoj nekadašnjoj stanici...demontiran je...Vagoni cisterne su ugurivane unutra,a brigu oko istakanja je preuzimala vojska. Ja ne znam tačno koliko daleko unutar objekta je išao taj kolosjek,ali mislim da je prolazio skroz sa druge strane brda do one četri zgrade koje se vide sa glavnog puta. Tragovi i ostatci nekadašnjeg prelaza preko vojnog kolosjeka onog istog puta kojim smo došli, a koji vodi do stajališta i malo dalje. Prošlost. I tri različita klina na istoj ploči... Davno je to bilo... Na žalost moderna signalizacija nije u funkciji. Vidjeli smo sa strane i šahtove u kojima se nalaze spletovi kablova koji nestaju u kanalima duž pruge,ali to ništa još nije povezano.Ako se ne varam kada se sve završi ovo će biti prostorni signal. Na ovom mjestu uz nekad prvi kolosjek je bio vodonapojnik. Inače Stara Straža je imala dva kolosjeka i odvojak za vojno skladište. Biće još...

Hvala ti Zlayo na brzom odgovoru i pomoći. Ipak bilo je nešto drugo,ja sam slučajno (magare) obrisa sve slike na photobucket-u. Definitivno mi treba dodatna obuka za ove sprave. Podigao sam sve ponovo i opet fercera. Aj molim te obriši ove moje posljednje postove iz teme da mi se ne smije mlađarija koja ovo bude čitala. Hvala unaprijed.

UPOMOĆ!!!!!!! Nešto mi je pojelo slike na Photobucket-u. Šta da radim??????

Poštovane kolege hvala svima na lijepim riječima.Drago mi je da vam se sviđa ovo što ja radim i naravno sama Lička pruga. Kako sam malo pravio preskoke u ovom svom pripovjedanju i lutanju duž kolosjeka,tako ću i sada da se vratim do Knina i njegove ŽS. Ustvari razlog je bio da sam sebe ubjedim da struja nije išla u Depo,što su mi stariji i pametniji sa ovog foruma lijepo objasnili. Ipak ja kao pravi tvrdoglavi tovar volim da to vidim svojim očima. Iako je malo udaljavanje ne od teme već od Bendera,nemojte zamjeriti,i ovo je pruga.I to početak Ličke pruge(ili će prije biti kraj).Ali prvo pogled na teretnu stanicu i južnog bika. Krajnji lijevi kolosjek ide u depo... I evo ga završni stub... Prolazni kolosjek ka Splitu i ovaj do njega su imali struju. Pogled na sjever ka ž.stanici... A manevra je taj dan baš imala posla...Ne baš kao nekad kad su dvije non stop radile u glavnoj,a treća u teretnoj stanici. Taman to slože pa idu po još... A kolega kao da snima reklamu... Ipak predah je kratko trajao. Posao manevriste je izuzetno složen i opasan,puno stvari se radi u pokretu,provlači se ispod odbojnika,kači i raskačinje dok se kompozicija lagano kreće,treba biti vješt i brz. Momci svaka čast. Evo ih i bikovi na krnjim kolosjecima sa sjeverne strane. Odavde su najčešće polazili putnički za Zadar i Gračac. A Knin bez nje,ne ide... Nekoliko dana kasnije uhvatio sam i ova dva turnera kako kreću da zakače nešto,pa gas na sjever. Eto toliko iz Knina,mali izlet da se vide žice i koja lokomotiva.

Poštovani kolega Stanley,zahvaljujem na podršci. Ja sam bio zamislio da ovu temu ovdje završim,ali onda sam shvatio da imam veliku potrebu da ovaj kraj približim većem broju ljudi. Možda će to nekome biti dosadno,ali zbog onih koji svaki put pročitaju i pogledaju šta je novo u ovoj temi pripremio sam još nekoliko izvještaja sa Plavna,stajališta Oton i Stara Straža. Imam i mali foto prilog sa tri mosta koji su prije ŽS Plavno,malo slika sa ŽS Pađene i milion fotki Čupkovića vijadukta. A dok to sve posložim nadam se da će biti još priloga u međuvremenu. Izvinjavam se zbog lošijeg kvaliteta fotografija,ali jednostavno ja nemam opremu kao pojedini drugovi umjetnici. Ali kao što nekad reče čuveni Zuko Džumhur kad mu se jedan mladi slikar žalio da ima loš pribor za slikanje,pa mu zbog toga slike nisu baš najbolje:" Brokvom,brokvom kolega...!!!!!!Nije slika u priboru već u srcu!"Pridržavajući se ovog savjeta....biće još.

I evo još. Nastavljamo dalje. Pruga se i dalje provlači kroz usjeke iznad doline Zrmanje. Neki šaht. Telefonija,šta li? Pogled na brda iznad Velike i Male Popine,pruga ju u usjeku ispod. Ovaj dio se zove Nadvrelo. Još jedan osvrt na Misije. Pogledajte samo, na svakih par desetina metara oznake o usponu/padu.Samo na ovoj slici ima ih pet. Konačno pruga izlazi na zaravan koja se nastavlja do ŽS Zrmanja. Kakav lijep kameni nasip i još jedna stražara malo dalje. Meni je ovaj most prelijep. Sve ove škarpe zidane su kao suvozid,tačnije bez vezivnog sredstva. Moj pokojni djed je bio majstor,umjetnik za suvozid i radio je na mnogim želj.objektima na Ličkoj i Riječkoj pruzi davnih 60,70tih godina. Blizu smo još jednog ŽCPa.I prvi snijegobran svjedoči za one koji nisu bili sigurni da smo sada sigurno u Lici. Naša mala ekspedicija završava se ovdje na ŽCP Zrmanja 2,tačno 14,9km od Čupkovića vijadukta. I još jedna stražara,ograđena niskim zidom. Još jedan pogled na ŽCP.I ma koliko nekome čudno bilo,meni se ovi moderni prelazi kao trag civilizacije nekako uklapaju i ne odudaraju previše od okoline. Pogled na jug,preko niza drvenih i betonskih pragova na rijedak prizor,dio pruge bez uspona. Ma koliko se to u početku činilo dalekim,svako putovanje se na kraju završi. Uzbuđenje dostigne svoj vrhunac i povratak uvjek djeluje sjetno. Pogled na Kurozeb... I mi krenusmo nazad,istim putom. Ali kako nam je javljeno da nas u Čupkovićima čeka nešto oznojeno na ražnju i da je počelo da se hladi,dodali smo gas. Za kraj još samo pogled od ŽS Pribudić na suprotnu stranu doline i neobezbjeđeni ŽCP kod stražare zvane "devetnaesta". Ona planina u daljini je Promina. A da. Kako na veliku žalost nije bilo nikakvog bruta taj dan,evo jedna slika od prije,ali slikana sa druge strane,tačnije iz Male Popine,sa ceste D1 i fantastičnog vidikovca sa kojeg puca pogled na cijelu dolinu Zrmanje,do Prevjesa.Prvo teretni... I konačno za kraj ovog dijela priče,jednom riječju...Zrmanja... Hvala na strpljenju.Živjeli.

Poštovanje,evo mene opet. Vrijeme je da polako privodim kraju šetnju po ovom dijelu Ličke pruge. A prije nego što počnem, da citiram jednog mog starog prijatelja.Veli on: Postoje dvije vrste pruga,jedna je Lička,a druga su sve ostale. Ima na ovom bijelom svijetu milion kilometara šina i sve su lijepe i drugačije na svoj način,ali ipak srce vuče na prugu djetinjstva i tek sada shvatam svu gorčinu ove rečenice. Za početak, krivudava "štreka" iznad Mračaja... I jedan lijep i kvalitetno ozidan propust... I polako dolazimo na Misije, dio iznad samog izvora rijeke Zrmanje. Kraške ljepotice,koja u ovom svom gornjem dijelu toka stvara predivnu dolinu punu zelenila i plodnih naplavaka. U daljini sa one druge strane lijepo se vidi cesta D1. Vrelo Zrmanje,preko 300m ispod nivoa pruge. Kalifornija,sto puta sam rekao,ali Kalifornija prije dolaska bijelaca. Nekad davno u rano ljetnje jutro iz blage izmaglice koja se dizala sa rijeke i orošenih livada,dopirao je zvuk kloparanja vodenica,blejanja jagnjadi koja kreću na ispašu i pjesma slavuja i kosova. Na ovom mjestu uz prugu ima jedan lijep objekat ozidan od kamena,a koji je vjerovatno služio kao stražara i spremište za alat i opremu pružnih radnika. Prilaz do njega je lijepo urađen sa stepenicama i potpornim zidovima. I iz drugog ugla. Stepenice... I još jednom pogled na Vrelo Zrmanje,niz škarpu... Pravac Jug... I pravac Sjever... Biće još.

Pa da se ja konačno vratim na "granicu". Prvo veliko hvala kolega Zlayo. Da bi malo olakšao snalaženje u prostoru onima koji ovo čitaju,staviću ovdje dvije vojne topografske karte,malo starijeg godišta,ali nadam se da će pomoći. Kako su iz daleke 1957 god. na njima nema ucrtana cesta D1,mada mislim da neće biti teško da pretpotstavite njenu trasu. Ima tu još grešaka u imenima toponima,ali nije to toliko bitno. Imao sam i malih problema sa skeniranjem,jer je karta iz jednog dijela i veoma velika. Prvo od Knina do žs Plavno... Pa druga od Poljskih njiva kod Otona do Nadvrela pred Zrmanjom. A da nebi bilo suvoparno evo kako to izgleda slikano odavde (lijevo brdo sa stubom je Glavica Sudarova,a desno Gradina ili Čardačina o kojoj sam već govorio)... Malo zbog jutarnje izmaglice,a malo zbog lošeg položaja u odnosu na sunce. :ne zna: Ipak pogled sa vidikovca je nevjerovatan. Ka Lici i Pribudiću,najdalje je stajalište Prljevo i ruševine škole pokraj njega. Pa prema Benderu,oblast pet mostova (od kojih se vide četri) i žs Plavno... Iako je dan veoma kratak i teretni voze uglavnom kad padne mrak, tu je ICN da se bar nešto uslika. Prva dva nisu problem,treći ako kasni 10 min prolazi po sumraku,a četvrti već po noći. Prvo ICN 520, 22.11.2011, 11.01h,malo kasni. Naravno na vijaduktu Čupković. Zatim isti dan, isto sa zakašnjenjem,ICN 521, 12.37h 522 sam čekao na samom mostu,oduševljen što Turner dolazi kraćim krajem,ali i on je kasnio 15min,dovoljno da dobijem nešto ovakvo... Toliko. Pozdrav svima. Biće još.

Daj dalje. Pošto smo se usput mimoišli sa nekoliko terenaca prepunih lovaca koji su normalna pojava u ovim krajevima stigli smo do ŽS Pribudić,ili onoga što je od nje ostalo. Na 8,5km od Čupkovića iza bujnog grmlja i rastinja sačekala nas je ova nekad vjerovatno lijepa stanična zgrada. Pokraj nje je bunar,a treba pripaziti kod samog ulaza sa zadnje strane ima jedna nezgodna rupa. Od nazad je stepenište koje vodi na sprat i u podrum. Sa prednje strane... Tužno...a unutra još tužnije... Tu je nekad stajao uređaj za upravljanje signalima... A ovuda je nešto ušlo,mogu samo da predpostavim odakle i iz čega je ispaljeno,samo ne mogu razlog zašto. Pogled ka jugu... I naravno uz dodatak ovog lijepo ozidanog propusta,ka sjeveru... Put vijuga uz prugu,pokraj betonskog kanala za žice signalnih uređaja... I mjesto skretanja,a i nekadašnji signal je bio tu negdje... Vidite put uopšte nije loš. A izgleda da je Prljevska glavica imala problema sa požarom. Inače to je u zadnjih desetak godina veliki problem,kako je kraj gotovo nenaseljen,požari se veoma brzo razbuktaju i prošire.Puteva ima ali su teško prohodni i vatrogasci imaju puno problema prilikom intervencija. Inače jedno od glavnih osmatračkih mjesta protivpožarne službe za ovaj kraj nalazi se:..???...e to je pitanje,istina ne nagradno,pa ako neko hoće da pokuša... I poslije krivine svega 400m od stanice ili 8,9km od starta četvrti ŽCP. Nastavljamo dalje,malo se odvajamo od pruge koja mirno krivuda ispod nas.Planina Kom je u daljinu,a na nebu oblaci koje bura cijeli dan bjesomučno razgoni.

Hvala Zlayo,obiđi svakako,proljeće je idealno kad još vegetacija nije tako bujna,ali ako misliš slikati bilo šta osim ovog ICa odaberi radni dan.

Vozeći dalje na 6,3km dolazimo na neobezbjeđen prelaz koji je poznatiji pod imenom "kod šesnaeste". Ustvari ta "šesnaesta"je naziv za stražaru koja se nalazi kod samog prelaza. Prelaz je dosta loš i treba ga polako preći,što znači naravno povećan oprez.Zašto je ovaj prelaz ostao bez rampe??? Pogled na stražaru... Uočio sam da kolosjek kod cestovnih prelaza i na mostovima obavezno ima drvene pragove. Drvo je drvo,ali ovdje ni beton ne izgleda tako loše. U stražari još jedna kuća,ali izgleda da su je vrijedni stanari za ovu godinu napustili i odlepršali u toplije krajeve. Sada pogled ka ŽS Pribudić,u daljini vjetrogenerator (ili kako se to sokoćalo već zove) kod Otrića. Put kojim planiramo nastaviti vijuga uz brdo. I konačno poslije čekanja od desetak minuta začuo se divan zvuk ličanke. Slučajno smo izabrali ovo mjesto za susret (jes,baš,kako da ne...). Kao i juče (08.10.) od nagibnog ni "n" na našu veliku radost i zadovoljstvo. I polako kad je prošla kolodvor Pribudić dolazi nam na nišan. Još da imamo te sprave i alate k'o neki drugovi umjetnici...Brdo iznad se zove Prljevska glavica (775mnm). I još malo bliže...Vrhovi u daljini su Mali (1161mnm) i Veliki (1291mnm) Kurozeb. Na njihovim padinama su nekad u ljetnjem periodu napasana stada od desetak hiljada ovaca iz svih krajeva tromeđe i sjeverne Dalmacije. Naime taj običaj ima duboke korjene. Pošto je glavna grana privrede ovog kraja bilo stočarstvo (ovčarstvo prvenstveno),ljudi su da bi svoje pašnjake sačuvali za kosidbu,već oko Đurđevdana početkom petog mjeseca stada ovaca izgonili na ljetnju ispašu u planinu i ostajali tamo do kraja ljeta(polovine devetog mjeseca). Kasnije je to postao svojevrstan biznis,poslije drugog s.r. pojedinci su okupljali manja stada od više seljaka i formirali stada od po hiljadu i više ovaca. Uzimali su nadoknadu u novcu po grlu stoke. Čitav taj prostor oko Bobije,Konjske glave do Crnih potoka i planine Orlovice bjelio se od mnogobrojnih stada. A sad ima samo vukova,a i oni više nisu u planini nego uz same kuće,zamislite toliko je pusto da je i vukovima od te pustoši neprijatno i tjeskobno. I sad ona izlazi iz krivine i kreće ka nama... U punom kasu... Ljepotica... E da ih je bar deset...mislim vagona,a i vozova,dnevno. I dok kompozicija zamiče u Mokri usjek nekakva tuga mi se spušta na ramena,zamiče tutnjava točkova i nestaje u maglovitoj i dalekoj prošlosti,a pokraj nas promiču sjenke ophodara i pružnih radnika,povijenih gorštaka žuljevitih ruku,tužnog pogleda koji lebdi nad ovom gotovo mrtvom prugom. Odoh...dosta je bilo.