DB
-
Posts
18608 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
63
Content Type
Profiles
Forums
Events
Posts posted by DB
-
-
...
Ovaj teškaš se morao zaustaviti na ŽCPRsaR Meja da nas propusti. Volim kad im se to dogodi pa moraju na uzbrdici kretati iz prve!
...
Taj ŽCP se naziva "Milja".
Znam da voliš kad te se ispravlja, pa eto ...
-
Vlak bi trebao stići u 9:23. Prometnik me uvjerava da nema radova na pruzi (nova vlast zavrnula pipu?) ter će kasniti možda koju minutu.
...
Sravnjenjem s osobnom vrememjerilicom zaključio sam da onaj službeni srlja nekih 5 dekika. Nije to tragično, bilo bi gadno da kasni...
...
U kolodvoru je mjerodavan prometnikov sat.
-
...
Kolodvor je pust i prazan. Ajde, bar su ga lijepo počistili od raznoraznog smeća i krame koja se nakupila tijekom raznih infrastrukturnih zahvata
...
Kakva je ono tvornica piljevine u pozadini?
... i pogled u smjeru Generalskog Stola
Zbunjuješ ovaj napaćeni narod.
-
...
Nakon toga Karolina prerasta u niz gradskih ulica i završava Kumičićevom da bi se provukla ispod pruge na tzv. Istočnom izlazu i završila na Piramidi.
Na tom je mjestu nekoć počinjala jedna druga cesta - Doroteja koja je vodila do riječkog lazareta u Martinšćici (neki preostali objekti su danas u sklopu brodogradilišta "Viktor Lenac"), a kako su u blizini našli i nekakav kamen-međaš sa Karoline, uklopili su ga u obelisk pa nek' budu skupa! Po obelisku dobio je naziv i cijeli gradski kvart.
...
Piramida je izvorno bila na malo drugačijem položaju, ali kako su prilikom gradnje "Istočnog izlaza" malo poremetili raspored prometnica, dobila je novi položaj. I tu će, valjda & nadam se, i ostati
...
A to je znači ta Piramida!
Već sam par put štel pitat, pa reko' bu još prilike ...
-
Vratimo se načas ranijespomenutoj vezi za Kraljevicu
1785. godine sagradio je Ivan Evangelist Turković prvu cestu koja je s Karoline vodila na križišće. Bila je vrlo strma, zavojita i odavno je napuštena ter je danas neprohodna za promet (osim za cipelcugaše, a i ti bi mogli biti dobrano izgrebeni!)
Posljedna serpentina iznad Križišća
...
Kraj te ceste ide danas u nečije dvorište!
...
Kasnije je cesta preložena (sudbina mnogih starih cesta koje opisujem) i danas se njome čak može proći autom. Nekoć je pače bila asfaltirana, ali danas od toga nema gotovo ni traga
...
Spomenuta veza mamila je iz auto-karata da se zaobiđe česta gnječa od Križišće do Hreljina (a za dalje me nije bila briga), no višekratni pogledi uzbrdo su me uvijek odvraćali od pokušaja ... očito, s dobrim razlogom i predviđanjem.
-
...
Centar Fužina. Raskrižje prometnica. Desno se ide ka špilji "Vrelo" i Kraljevom jarku na Lujzijani (odatle bez puno mislit ulijeću vozilima izletnici koji su škrti platit autoput!). Lijevo je cesta kojom se stiže na željeznički kolodvor, a može se i dalje prema Liču i Novom Vinodolskom. Karolina ide ravno mostom preko potoka Ličanke pa uzbrdo.
...
Cesta se polako penje prema Benkovcu (nekad su govorili i Benkovac-brdo). Prolazi preko nekoliko proplanaka na kojima su neki od onih iz ranijespomenutog plaćevnog razreda sagradili nekoliko impozantnih objekata. Moram dodati – s mjerom u estetskom smislu.
...
Malo dalje, na prevoju, nalazi se granica između Gorskog kotara i Primorja.
...
Cesta se zavojito spušta kroz lijepu zelenu šumu i uskoro stižemo u mjesto Zlobin. Tu je željeznička postaja i čuveni ŽCPRsaR
...
Najčešće korištena dionica (pretežno u obrnutom smjeru - naime, povratak purgera u Zagreb je oduvijek izazival grčevite zastoje i kolone na dionici Novi Vinodolski - Šmrika / Križišće / Hreljin / Meja - ... Karlovac), pa je česta varijanta povratka iz Uvale Skotne bila u Hreljinu desno, pa preko brega u Fužine i u Vratima na (polu)autocestu (a za vrijeme prethodne zagrade, izbjegla bi se i jednokratna naplata pod Tuhobićem).
Izuzetno strma i zavojita cesta, no zavoji i nisu toliki problem, kolko naprava zvana Porscheov mjenjač (vulgo: getriba). Nekim čudom, odnosi zupčanika su projektirani tak da takvi usponi i padovi ne postoje, pa je generalno pitanje: treća ili četvrta?
Odgovor: nijedna ne valja.
Osim mehaničarskih pitanja, iako je cesta je slabo prometna, njom prometuju aboridžini kojima je genetski zadano da moraju pokazati purgerima:
1. da bolje poznaju cestu,
2. da su zbog ad 1) brži,
3. da ad 2) moraju ostvariti bez obzira na preglednost.
Ak se dakle zanemare mehaničarski problemi i falusni kompleksi, ambijent sa ceste (pa čak i onaj dio kroz Hreljin) je prekrasan, no obzirom da podulje vrijeme nisam odlazil s purgerskog primorja u Zagreb, ne znam kakve su trenutne potrebe skretanju sa zadanih autocesata.
Zlobin, unatoč imenu, je još jedno prekrasno gorskokotarsko-primorsko naselje.
Negdje iznad Plasa (nekoć: Plase–Crikvenica) vidi se prviput more. Mogu si misliti kako su kirijaši, a i tegleća marva bili sretni kad bi ugledali ovakav prizor!
...
S lijeve strane stoji na zidu ploča na čast i uspomenu Menciju Klementu Crnčiću koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom slikarstvu svojim marinama (za one koji ne znaju: 'marina' je naziv za sliku pejsaža uz more)
...
http://new.ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-36-2012_169-178_Zmegac_Albaneze.pdf
...
U tom pogledu prema moru, pogledu s visine, sadržana je jedna od ključnih komponenata mita o dolasku Hrvata iz prapostojbine u novu, konačnu domovinu. Taj je pogled uključen u ranije navedene historicističke slike Quiquereza, Medovića – uvijek je riječ o poziciji s uzvisine odakle akteri scene obuhvaćaju prostranstvo dokle seže pogled – a fragment s Ivekovićeve kompozicije naročito pokazuje sličnosti s Crnčićevim djelom.
...
Dok na historicističkim slikama (Quiquereza, Medovića, Ivekovića) gledamo likove te zajedno s njima i scenografiju koja se pred njima pruža, na Crnčićevu djelu najvažnija jest sama panorama. Ono što je inače pozadina zbivanja ili prikaza kome je pridana središnja pozornost, sada izrasta kao središnja tema i pritom, valja istaći, obuhvaćajući sve od prvoga plana, neposredno pred promatračem, do udaljenog horizonta. Taj pogled odozgo koji se u atmosferskoj perspektivi naglašeno pruža u širinu, dubinu i visinu, postaje, uz potisnute druge sastavnice, od primarnog interesa u slici s kojom promatrač uspostavlja odnos i posvaja je dok ona uzvraća nepomućenu vedrinu i pitomost te prisnu razvedenost krajobraza. Međutim, ono što je kulturološkom konvencijom – u razdoblju kada je slika nastala (iako već na izmaku toga razdoblja) – bio određen pristup kojim je umjetnik nastojao svoju subjektivnu viziju objediniti, odnosno pažljivo izbalansirati s objektivnošću optičke percepcije, a široka publika prihvaćala, nije vrijedilo za razdoblja koja su uslijedila kada je takvo slikarstvo, kao dio »akademskoga slikarstva«, u sve većoj
mjeri, barem unutar likovne zajednice, smatrano kičem, u najmanju pak ruku nerelevantnim ostvarenjem minule epohe.
Pa ipak, premda zanemarena, slika Pogled s Plasa ostvarila je zanimljiv utjecaj. Mogli bismo čak govoriti ne samo o završnoj slici-triptihu, nego o projektu izvedbe tog djela tijekom kojeg je nastalo više radova sve trojice autora. (Na čisto pragmatičnoj razini, Crnčićev projekt zasnivao se na poslovnom poduhvatu; boraveći u europskim središtima – Beču i Münchenu – zasigurno je bio upoznat s popularnošću panorama, ciklorama, diorama i sličnih proizvoda koji su imali u vidu široke slojeve društva, odnosno, današnjim rječnikom, bili su namijenjeni masovnoj publici.)
...
Tja, nek to neko nazove i kičem, al meni i slika i fotke i pogled uživo znače isto!
-
...
Most je bio tako zanimljiv da su ga kao motiv stavljali na razglednice, a nalazi se i u grbu općine.
Danas je zamijenjen nekakvom čeličnom kadom u kojoj na balastu pliva pruga nosivosti 22,5t. Ranije spomenuti DB tvrdi da je to dobro rješenje, a ja se samo pitam kako bi, meknimo, Britanci reagirali da im most preko Firth of Fortha netko zamijeni ovakvim koritom. Ha?
...
Diplomatski budem rekel da navedeni artefakt nije na trasi nijedne predmetne prometnice.
(inače - ovak ga ja vidim):
-
...
Odjednom s desne strane puca pogled na jedan od najimpozantnijih objekata na ovoj staroj cesti - Fajere. Radi se o nizu od 13 krnjih piramida od masivnog klesanog kamena koje u pravcu premošćavaju duboku dolinu.
Naziv dolazi od njemačkog Pfeiler što znači upornjak. Od stupa do stupa bile su položene grede, a na njima su bile mosnice.
...
...
Ta dionica, pa ona od Lokvi do Vrata i ona prva, od Karlovca do Vrbovskog mi preostaju za cjelokupni dojam.
Pravo je čudo da ovo gore nije niko recikliral za vikendicu!?
Klesanci na izvolte!
-
Karolina se ovdje počinje penjati do svoje najviše točke. Na kraju naselja nalazi se kapelica posvećena svetomu Florijanu, svecu pokrovitelju vatrogasaca ili kako ih Gorani rado zovu, grlogasaca zbog poznatih običaja obdržavanih nakon nedjeljnih vježbi članova lokalnog DVD-a (babe su dotle na misi)
...
Prije nekolko godina, skrenul sam sa A6 u Ravnoj Gori, jer me neki posel vodil u kolodvor Lokve, pa preko Mrkoplja i Sunđera - prvi i jedini put.
Poslije Poljičke kose cesta se prilično strmo spušta prema Mrkoplju. ...
Strmina prema Mrkoplju. Cestu su prošle godine krasno uredili.
...
Pogled na Mrkopalj. Ime ovog starog trgovišta (privilegije je dobilo 1785. godine), najvećeg u Gorskom Kotaru, nastalo je navodno od "mrko polje" po gustim cnogoričnim šumama koje su ga prekrivale. Onda je došla cesta pa ljudi pa pilana pa... Sad je prizor puno zanimljiviji. Ili bar šarolikiji
...
Ne sjećam se baš nekih opakih strmina ... no razlog više da se put ponovi.
Mrkopalj i Sunger, moglo bi se reć - tipična simpatična gorskokotarska naselja.
Sad ćemo se vratiti u Sunger i provesti se novom trasom. Opet smo na onom raskršću, ali sada idemo ravno kroz ostatak Sungera
...
Ima tu zanimljivih objekata
...
Da se najbolja itd., itd... i ja nismo preselili ovamo, i s našom kućom bi bilo slično.
...
Od Štimaca se cesta penje prema raskršću Bukovac. Tu Karolina skreće lijevo, a ravno se nastavlja spojna cesta koja je početkom XIX. stoljeća povučena kako bi se promet svrnuo na Lujzijanu (na kojoj se plaćala putarina!). Tom se cestom stiže i do kolodvora Lokve.
...
Mesčini da sam te onda percipiral ko Fiumana - inače, eto mene na kavu ...
-
Jablan je zanimljivo naselje. Uglavnom je napučeno vikendašima koji su lijepo uredili svoje objekte, a brinu se i oko uređenja naselja
...
Nekoliko kilometara dalje nailazimo na možda najdulje, a svakako najhladnije naselje na Karolini – Ravnu Goru. To crijevo od naselja (općina je to!) ima s kraja na kraj otprilike 4,5 kilometara. Nekoć je bila najpoznatija po ekstremno niskim zimskim temperaturama i drvnoj industriji, a onda je jedno vrijeme ostala samo niska temperatura. Danas se industrija oporavila, a imaju i veliki supermarket, trgovinu željezne robe, kiosk od lutrije... Joj, da: I dvije nadaleko poznate biblioteke – "Bijelu ružu" i "Breze"
Evo jedan lijep iako pomalo ruševan primjer nekadašnje arhitekture u sredini Ravne Gore
...
Na gotovo samom kraju Ravne Gore odvaja se udesno spojna cesta koja vodi preko Šija na Kupjak na Lujzijani. Neposredno prije Šija je spoj na čvor Ravna Gora na ACRZ.
...
U vremenima intenzivnog spajanja dvije najstarije dionice autocesata u Rvata, dok je s Orehovice do Grobnika bila ta simbolična dionica, onda rvacka izmišljotina tzv. poluautocesta Oštrovica - Kikovica (najpoznatija iz meteoroloških izvještaja), njezin isto tako polunastavak kroz Tuhobić do Kupjaka, gdje se preko nečije njive spojila na staru riječku, povratci s mora za purgere su bili tek nastavak vjekovnih vožnji u kolonama, samo s povremeno promijenjenim novim trasama.
No jednog ljeta me je pogled na autokartu narajcal da mjesto nastavka prema Skradu i Donjoj Dobri, presječem taj luk koji ide daleko na sjever, gotovo pravcem ptičjeg leta duž te nikad viđene Ravne Gore.
Rečeno - učinjeno. Taman smo se iskrcali s najgore poluatoceste u Svemiru (dokrajčili je navrat-nanos dva najiscerenija Tukijeva ministra u studenom 96-e godine) i odma na prvom križanju skrenuli iz kolone preme Ravnoj Gori.
Kaj reći?
Prometa uopće nije bilo, cesta skoro ravna, što vertikalno, što horizontalno, asfalt ko novi, simpatično, tradicionalno, pomalo podugačko naselje ... milina!
Nekak mi je ispal iz sjećanja taj Jablan ... no dobro se sjećam iznenađenja kad smo se počeli spuštat po Vrbovskom ... nikad kraja - a onda opet penjanje. I sve u Vrbovskom. Da, da nije bilo toga dole-gore, bila bi to idealna trasa za ubuduće ... no, onda je Jura Orlovac spojil oba kraja A6 u cjelinu (doduše, još uvijek od Grobnika do Vukove Gorice polovično), al kontinuitet i veće brzine su uspostavljene, a ja tek ovih dana saznajem da je to bila Karolina.
-
Aaaa, ne! Zaboravijo si malinovac od sirupa i vode - meni je to bilo najdraže. Poseban rajc je bio kad su umjesto vode našpricali sodu iz sifona!
...
To je postao neki glupi trend u to doba kad je netko očito pomiješao lončiće pa je svaka nakupina od tri kuće dobila na prometnici žutu tablu. Čak i kad nema ni jednog stanovnika. Posljedično, a to snage reda i gonjenja vole utuvljivati u glavu putujućem pučanstvu, od Zagreba do Rijeke po staroj cesti putuješ s max brzinom od 50 km/h jer sve skupa ima tri kilometra ceste bez ikakvog ograničenja!
...
Himersaft sam fakat ispustil iz mašte, no to se obično prodavalo u zabačenijim krčmama, kojima se valjda nije ispaltilo naručivat Cocktu.
Za ove katastarsko-cestarske bedastoće, ote mi riječ iz usta.
-
... To je tzv. Stara cesta Zagreb – Rijeka. Neki to ponekad hoće nazvati i Lujzijanom, ali ona to nije i ne može biti.
...
Ta cesta i naša Karolina sastaju se kod ugostiteljskog objekta zvanog "Motel Dobra". Ovaj je objekt imao svoje zvjezdane trenutke negdje početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kad su se autobuseri iz nekih razloga posvađali s odmorištem u Skradu pa su pauze za "veliki odmor" na putu od Rijeke prema Zagrebu obdržavane ovdje. Onda je objekt neko vrijeme bio zapušten i zatvoren, a vidim da sad opet radi!
...
Iako sam svojedobno sporadično čital o tim cestama, pa i videl karte trasa, obično su bile previše nepregledne i neprispodobive vremenu, tak mi je ovo prvi (i iznenađujući) podatak da se Lujzijana ne poklapa od početka s riječkom cestom.
Fotku motela moram ponoviti u cijelosti, jer me za njega vežu sjećanja prvog odlaska na more (šta'š, dolazak Rvata na more je uvijek mitski događaj) u našem Fići (ranije se putovalo brzim preko Bosne).
Bilo je ljeto '66., išli smo u Selce i ovdje smo prvi put skrenuli - tata i mama na kavu, a ja, valjda orandžadu ili Cocktu (za informaciju mlađem naraštaju - to su onda bila jedina dva dječja pića - Pepsi se pojavila sljedeće godine, a CocaCola još par godina kasnije).
Ugodan ambijent i na ljetnim vrućinama - s terase se moglo promatrati rijeku, brda, promet po cesti ... šta'š više - i danas ti treba istovrsni predah!
Prolazile su godine, stari se izvještil u vožnji, pa se do Primorja vozilo u jednom cugu (ev. sa stajanjem u Severinu na Kupi), promjenila se i destinacija (Dalmacija), tak da je dotični motel ostal neposjećen ... dok '94. nismo kupili apartman u mitskoj Uvali Scott. I kad smo prvi put krenuli već zaboravljenom riječkom cestom, pojavila se želja za kavom - i opet našli stari dobri motel.
Jedino novo je bilo mjesto Jarče Polje.
-
...
Na početku, jedna napomena:
Ovaj prikaz nije zamišljen kao detaljan opis kompletnih trasa cesta, ima k'o se time bavi(o). Ja sam nastojao prikazati one dijelove po kojima se i danas prometuje i koje u praksi služe da bi Gorani, Ličani i Primorci zbunjivali putnike-namjernike i slali ih u neku Nedođiju!
...
Kad si objavil da buš obradil te mistične ceste, očekival sam ih u "Cestovnom prometu" ... no nakon čitanja "putopisa", sasvim sam zadovoljan da je ovde gde je, jer daje priliku za spontanije nadopune.
A ima ih - iz vlastitih iskustava i pokojom pričicom ...No, kak sam svojedobno ustvrdil - Gorani (i ini priženjeni) vole ih zamrsit:
...
Trasa ceste slijedi manje-više trasu autoputa do čvora Bosiljevo i donekle se koristi u lokalnom prometu. Tu se križa s cestom koja od Bosanaca na Lujzijani vodi prema Generalskom Stolu na Jozefini i Ogulinu. Sve do naselja Stubica na Lujzijani može se samo pješke ili za one koji posjeduju odgovarajuće čvrste guzne mišiće i gnjatove, međunožnim guralom. To prepuštam Portosu i ekipi.
Kod Stubice sreću se Karolina i Lujzijana pa stvari napokon postaju zanimljive...
-
Iz nekog razloga, po Gugletu se nemre putovati kružno, nego samo od A do Be, pa za punu relaciju treba malo mašte ... i dobra auto-karta.
Na kraju - šta reći? Koju posluku porati ...?
Bil je to jedan zanimljivo potrošen dan, u dobrom društvu i u krajevima koje nisam do tad pohodil. Ostaje neispunjen plan ... za buduće izlete i nadam se, u do kraja obnovljen Veliki Tabor.
-
Šesta etapa, od Kumrovca do kolodvora Klanjec:
Simboličan prizor pred kolodvorskim vratima:
U smjeru Kumrovca:
U smjeru ćenife:
Ćenifa:
Na kraju, sedma etapa do polaznog kolodvora:
-
Da konačno završim putešestviju:
Ovu vožnjicu iz kumrovečkog kolodvora u Kumrovec ni ne brojim u etapu, al samo da zabilježim, da nismo pješačili (osim Stanleya do sljedeće fotke).
Malo smo prošvrljali ispred ulaza u granitno etno-selo Kumrovec (ime navodno potječe od "kumer" - kaj inače znači žitko blato, mulj ...
)
Zatim su gladuši došli na svoje ... a neko je prije polaska zaboravil ispraznit sadržaj na prikladnijem mjestu:
Nije mi bila namjera dočarati impresionistički ugođaj, tek je valjda brzina bila presudna za nemirnu ruku ... no nek bude zabilježeno ...
-
Za ovo je stvarno trebalo dobrano zagrijati stolac, sročiti i napisati !
...
Znal sam koga treba piknut ...
...
Čestitke i za ideju ....
Bilježim se sa štopanjem!
...
Čestitke i ... za realizaciju! ...
Također.
... Ovo ću morati još nekoliko puta pročitati. Iako su sve ove navedene povijesne predmet isto tako i mojeg zanimanja i puno puta sam prolazio njima, napisao si ovdje jako puno detalja koji pomažu u stvaranju kompletne slike o ovim podvizima nekadašnjih građevinara.
Kad samo pomislim da nam je velik dio tih prastarih cesta do prije 10-15 godina još uvijek služio kao glavni prometni pravac prema Rijeci i Senju ...
Mogu sve ovo samo potpisat. I hvala na trudu!
-
...
Nema puta, nema staze...
...
Ni grtalice ...?
-
Kad vas dohvati ''Domoljubna koalicija'' crno vam se piše:
Nije samo ovaj biljeg ovdje niti su samo na ovoj pruzi "JŽ". Pa po cjeloj Hrvatskoj su ostali isti. Eventualno na prugama gdje su bili kakvi remonti ili izmještanja pruge su novi "HŽ". I kilometri se još broje od Beograda.
Meni je interesantno kak se gravura još uvijek drži ko nova!
-
Pa to je u obližnjoj Sloveniji normalna pojava
Putnik ...?
-
Tko vam je dopustio da se vozite sa osobnim autom po peronu? ...
Kolko se sećam, ja sam rekel "vozi Miško".
-
Peta etapa, od stajališta Zagorska Sela do kolodvora Kumroveec:
Vozilo na kolodvoru, ko zna nakon kolko vremena:
Pogled prema zahodima ... i kraju kolodvora:
Pogled prema početku, s kojeg se jednog dana očekuje sljedeći vlak:
Još jedan pogled na zaboravljeni vozni red:
Slikanje obavijesti da odzgora pada fasada:
Ono vozilo sprijeda:
-
Peta etapa, od Miljane do stajališta Zagorska Sela (u Plaviću
):
Šoder, Ivo, Šime
(ili: ispravljanje krivog voznog reda)
Otud smo došli (i tam se vraćamo):
Tam je žica i Slovenija i tam nejdemo:
Tu se križaju nevažna cesta i nepotrebna pruga.
Uz prugu je Imeno:
Na ovu stranu prema Kumrovcu:
Peronska arheologija:
-
Četvrta etapa Veliki Tabor - Miljana:
Dvorac Miljana (samo) s ceste (glad je činila svoje ...):
Ćuprija prek ribnjaka - kom to ne treba?
Spremanje dojmova u Olympus:
Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara
in Putopisi
Posted
Hm ... uvek sam se pital u kakvoj je to vezi s komforom putnika ...?