inflameswetrust
-
Posts
3355 -
Joined
-
Days Won
2
Content Type
Profiles
Forums
Events
Posts posted by inflameswetrust
-
-
Ovdje se nalazila kućica s početka priče. Umjesto parkirališta nalazila se ovdje dugačka ograda, nekih 3 metra od ceste. Između ograde i ceste bila je "zelena" površina često korištena za parkiranje. Ovo je ipak ljepše.
Vratimo se još malo našoj Parnjači... malo starija ekipa s foruma znat će ovo bolje nego ja. S našim forumašima bitter i skretničarem pred godinu i nešto dana komentirao sam ovo: 1. jesu li i prije bila ova stakla uz prozor lokomotive ili je riječ o modernizaciji? 2. kako to da nema oznake željezničkog prijevoznika iznad broja lokomotive (JDŽ?)
Kada biste bili putnik, i kroz čekaonicu prošli van, zatekli biste ovakav prizor:
Lijepo zar ne?
OOOOPS, pa nisam se javio gospodinu prometniku s dozvolom, . nema veze, samo se nasmijao i rekao nema problema
poziranje pred polazak vlaka za Novu Kapelu
Kondukter pokazuje da je sve spremno za pokret, a prometnik vlaku daje dozvolu za polazak!
i ode!
Prije odlaska kući slikao sam još bistu Andrije Štampara, postavljenu ovdje prije nekoliko godina. Inače, Andrija Štampar rođen je 1888. u Drenovcu kod Pleternice. Ipak, nije mi jasno zašto su mu bistu postavili ispred požeškog kolodvora?
Eto, to bi bilo to što se mene tiče, nadam se da sam uspio malo približiti ozračje ovog kolodvora, i nadam se da će drugi put ipak biti više snijega!
Pozdrav od Plamenog!!!
-
Ovo ovdje su željezničarske kuće. Neki željezničari i danas žive u njima, a u šupama pored nalazi se nešto rezervnog materijala i opreme.
vidite ovu "garažu" između dviju kuća? tu je nekada davno stajala mini drezina za lokalne potrebe. ja doduše nisam imao tu sreću da je vidim osobno (ah, mlada godina proizvodnje...). na tom mjestu nalazila se i mini okretaljka za tu drezinu.
bila je ta drezina garant ovakvih dimenzija!!!
Na desnoj strani gledano u smjeru Velike, nešto dalje od ovih kuća nalazi se i nadzorništvo (ili tako nešto) sekcije za infrastrukturu Slavonski Brod. Može mu se prići samo ako se prijeđu kolosijeci, s druge strane je autobusni kolodvor i nema prilaza.
Ali hajdemo mi nazad do kolodvorske zgrade! Volim božićna drvca, volim kad se okite kolodvori, volim to toliko da mi dođe da svaki okićeni kolodvor slikam i otvorim galeriju "Božićna drvca na kolodvoru!"
ove godine je ljepše nego prethodne recesiji unatoč (vidi prošlogodišnji putopis Požega-Zagreb)
Ima čak i velike žarulje, nekako mi toplo pri srcu bude od takvih ukrasa! (ovaj zvučnik s razglasom itekako radi, i više-manje redovito se koristi!)
Nahvatao se snijeg na novim modernijim klupama (nije modernizacija na HŽ-u vezana samo uz vozni park!)
smatram ove vodonapojnike korisnima, ali ako ih već ne stavljaju u funkciju, zašto ih onda uopće ostavljaju?
-
Dosada sam napisao nekoliko putopisa, iz više slavonskih mjesta. Prošao sam sve kolodvore požeške pruge, a što se Požege tiče, napravio sam samo jedan infrastrukturni pregled pruge, evo ovdje
Imao sam zadnje dvije godine želju poslikati požeški kolodvor i Požegu u snijegu, po mogućnosti što višem. Ćudljivo vrijeme još uvijek me uspješno spriječava u tome.
Ipak, danas, na moj imendan (Sv. Stjepan) snijeg je počeo padati, a ja sam uhvatio priliku za slikanje!
evo za početak karta centra Požege za lakšu orijentaciju
Kolodvor se nalazi na uglu Njemačke ulice i Ulice Franje Cirakija. Od mog stana u Njemačkoj ulici kolodvor je udaljen tek koju minutu.
Civilna strana kolodvora koji je inače uređen 2004. godine.
S lijeve strane kolodvora nalazi se muzejski eksponat, parnjača 51 016 koja je jedan od najčešćih motiva mojih fotografija iz Požege. Nekada je na njenom mjestu bila mala kućica uz kolodvorsku zgradu...htio bih pronaći fotografije kolodvora prije obnove...
Dakle, u prvom planu staro, a u pozadini suvremeno...htio bih vidjeti to dvoje da zamijene mjesta
Plavac 115/116 kao vlak 6608 za Novu Kapelu,te u pozadini plavac 024 kao vlak 6611 za Veliku
I nema nešto snijega
tek koji celzijevac ispod ništice...zavidim ti Pfaff, na tvojih 2 metra!!! ovo je inače smjer za Veliku, pričali su mnogi da će nastavak ukidanja početi upravo ovdje, no novi ugovori o prijevozu kamena kažu JOK!
Kolodvorska zgrada gledana s prve "pretovarne platforme"
Mjesecima ništa osim ovih nisam vidio u Požegi...jedva čekam vidjeti one đurane kako voze teretnjake!!
Prošavši uz vlak peronom u smjeru Pleternice osjetio sam karakteristični miris grijanja u plavcu...nije najugodniji, ali radije bih se vozio unutra u toplom nego hodao na -1 C...
Ovo je veliki splet silosa, nekoć najveći korisnik željeznice u Požegi...nisam Tadsove dugo vidio i to me brine... ipak, silosi su lijepi kada su pokriveni bijelim snježnim kapama
-
Sorry Plameni al' morao sam...
dovoljno je da vas jednom pustim, svaki sljedeći putopis će umjesto 2,3 imati 12-13 stranica
-
Nema off topica, nema dobrog putopisa
Bio je u mojoj školi svojedobno nadobudni nastavnik matematike koji je mračio na izraz na izraze koji su bili "tuđi". O tom nastavniku postojala je priča da je zbog VASERVAGE skoro dobio batina i potjerao radnike. Navodno je pri zidanju nekakve pušnice u njegovom dvorištu viknuo jednom majstoru da mu donese LIBELU da vidi jel to ravno. Nakon što ga je majstor gledao u čuđenju, ovaj nastavnik sam je otišao po dotični uređaj. Nakon što je majstor rekao "pa VASERVAGA, šta me j....!", ovaj ga je skoro puknuo tom LIBELOM po glavi"
(ali ovo vam nisam ja ispričao ) -
Hvala od srca!!
jer ako nosiš sobom plajbu i livelTo bi bilo nešto kao vaser vaga?
-
Hvala Zeus!
Nadam se da ćeš zglob brzo zaliječiti i potom nas razveseliti novom akcijom.
Zapravo je riječ o kostima stopala, ona prva poslije prstiju, kako se te koščice zovu treba pitati doktora na motoru
Nisam točno siguran kako mi se to dogodilo. znam da sam zapeo za nekakvu odbačenu sajlu (vjerojatno onakvu kakvom je lik vukao zapaljenu gumu po polju), i da sam proklizao s nasipa na jednom dijelu gdje je pruga nešto viša od poljskog puta. (mislim da je to čak ovo mjesto).
lijevom nogom sam se dočekao na nešto tvrdo. u početku nije bilo problema, ali 10 km hoda nazad nije bilo najugodnije.
ono što je bitno jest to da sada više nema problema i da bi skoro moglo biti još akcije!
-
hvala Toma!
Sto se vertikala i fotki tice, ona jedna (zadnji vagon) malo visi lijevo, ali nista strasno - u PS-u se to lijepo moze korigirati!Baš zbog toga pitam, kako treba drugi put na terenu? ravnao sam se prvim stupom koji je također nakrivljen... ili je za ovakav primjer jedini dobar savjet naknadna obrada kao što kažeš?
-
evo, moglo bi biti riječi o ovoj zgradi u Briješću!
-
hvala na komentarima!!!
Možda je čak na stajalištu Briješće postojala kakva kućica ili je bila samo tabla sa imenom nisam siguarna ali bi to trebalo istražiti.
To je bilo nešto što sam pokušao ustvrditi, slikao sam jednu kuću koja bi mogla imati veze s time, ali iskreno nigdje nisam vidio nikakve tragove da je bilo riječ o stajalištu. Bilo bi dobro kada bi netko tko zna gdje se nalazilo stajalište rekao njegovu točnu lokaciju...
Usput, zašto se nisi javio u društvu je uvijek lakše ?
eh, da sam na vrijeme znao da ću ići u Čepin i da ću dobiti fotoaparat možda bih se i javio, ovako sam po običaju izašao van i krenuo! Za sljedeći put znam kome se istog trenutka javljam!
-
Ispričavam se zbog boja i brojki, ideja je bila napraviti preglednu kartu no očito ću na tome još morati poraditi
u svakom slučaju najlakše se orijentirati time što svi brojevi za redom idu od Osijeka do Čepina.Uganuće onda, nisam najjači s tim terminima
nogu sam uganuo još negdje na pruzi kada sam zapeo za neku sajlu, šljunak poda mnom proklizao a ja se umalo strmop*zdio dolje povratak je bio malo bolan... -
No evo i glavne zgrade…sve se čini da su nešto sređivali po pitanju vrata i prozora, ali za koga/što? Možda će forumaši s ove pruge (Miha) znati nešto više?
Stari natpis ČEPIN očito je osjetio razaranje od prije 20ak godina.
Novi natpis osjetio je razaranje od prije nekoliko godina.
Posvećeno zna se komu
Izvjesno je da su ovdje bila 3 kolosjeka, ili se možda varam? Možda i kakav industrijski? Do čepinske uljare?
Ex pretovarna površina/robni terminal!
Na zgradi nalazi se još jedan detalj o kojemu bi se vjerojatno mogao napisati cijeli putopis! Nestadoše ta vremena kada barjaci ponosno stajahu na ovoj kolodvorskoj zgradi ispračajući vatrene crne strojeve u pohodu Đakovu i Osijeku….
Od dvojih vrata na ovoj zgradi lijeva su zaključana, a desna ipak otključana (razvaljena?). Interijer je kada se okrene lijevo ovakav: (da sam slikao desnu stranu bilo bi to nemoralno prema onima slabijeg želudca)
Sa stražnje strane odavno zabarikadirani svi prozori…no živica se još uredno podšišava
Eto približavamo se kraju puta…odlučujem još pričekati IC 259 Budimpešta-Sarajevo. Slika nedostojna bilo čega (osim možda dokumentacije da je slikan baš u Čepinu)
Užasna je činjenica da nisam ponio vozni red sa sobom…nadao sam se (molio) za nekakav vlak za Osijek u dogledno vrijeme. Zovem našeg Mateya koji mi javlja da nema niti jednog skoro 2 sata… Ustajem i pješke krećem nazad kući.
Posljedice: iščašeno lijevo stopalo, porezotine na lijevoj ruci od trnovite flore, i neugodan osjećaj hodanja cestom nazad za Osijek.
Pozitivno: to ostavljam vama na komentar!
Pozdrav, Plameni!!!
-
Inače tu je već mjesto Čepin, a ja pretpostavljam da u subotu mora raditi nekakva trgovina. Dabome, nalazim je čim sam se maknuo s pruge, i kupujem par živežnih namirnica.
Nastavljajući cestom nailazim na znak koji kaže da je lijevo željeznički kolodvor. Makar je ipak samo stajalište…no hajdemo!
Napokon, pruga, a i ovdje ima znakova da je riječ o nekakvoj stanici!!! ŽCP u čepinu, zavoj prema Osijeku
Vjerojatno je riječ o nekakvom bivšem robnom skladištu, prodaja bezalkoholnih pića?? Nije isključeno da je ovdje postojao kakav kolosijek, makar smatram da je to malo vjerojatno.
Prva kuća vezana uz željeznicu, gledano u smjeru Đakova. Ovo je vjerojatno bila kuća vezana uz infrastrukturu, trenutno unutra živi čovjek s 2 psa.
Ovi su mahom nakrivljeni, a i promilizacija je davno iščezla zahvaljujući vanjskim utjecajima!
U pozadini možemo vidjeti i šupe u kojima je po svoj prilici stajala drezina za potrebe lokalnog prijevoza službenih osoba! Pa evo i malo detalja!
Postoji i briga za ovaj rabljeni materijal/sekundarnu sirovinu!
No evo izbliza drezinske ložionice…
S druge strane pruge nalazi se još jedna kućica, okućnica i okoliš su užasno derutni…ne mogu li lokalci nešto napraviti za to? Pobogu ovo je 5c koridor!
(JOŠ MALO
) -
Evo nekakva kućica pored sljedećeg ŽCP-a, imao sam čudan osjećaj da ima veze sa željeznicom.
Isti žcp
Pa, hajmo dalje! Sljedeći ŽCP nije baš u najboljem stanju, ove daske što služe da cestovno vozilo sigurno prijeđe preko pruge ne ulijevaju povjerenje. Andrijin križ izgleda brutalizirano, a i znak STOP je malo posvijetlio od zuba vremena.
No hajdemo dalje, neka se lokalna samouprava brine o tome kada pročita ovaj putopis
Situacija zanimljiva, s telegrafskog stupa ne visi žica, ona se vuče po podu!!
Jesu li pali sami od sebe, je li ih netko počupao, ili ZAPALIO?
Sada se već lagano umaram, ne bojim se hodanja, ali imam osjećaj kao da ništa pametno još nisam napravio, usto je abnormalno vruće za 11. mjesec (ja zbilja ne volim vrućine), vodu sam popio a mandarine uredno pojeo putem.
Cviljenje tračnica i prolazak plavca za Strizivojnu uspio sam dokumentirati Foxovim fotoaparatom.
još malo
Par oznaka uz prugu dalje dolazim do ŽCP-a na karti označenog brojem 5!!! Tu se mičem od pruge, već mi je lagano dosta kamenja pod nogama. Ovaj pojedinac koji je palio polje starom gumom bio je još jedan od razloga zbog kojih sam se maknuo od pruge.
-
No, dolazi 259 iz Sarajeva, a ja ga spreman dočekujem…prvim snimkom sam zadovoljan!
Ali drugim jok, majstor je sjeo na trubu, a ja kliknio na SONY-ev okidač mrvicu prerano
A kako naći dobru vertikalu kako bi slika imala dobru horizontalu dok svaka bandera ide u svom pravcu??? Malo sam nakrivio sliku ravnajući se ovom prvom banderom… Ante, može pomoć?
No, hajdemo dalje. Prije nego ću se oprostiti od ovoga mjesta slikam padokaz koji ne kaže bogznašta… daje se zaključit da postoji nekakav pad. A dobro, barem majstor koji je prvi put na ovoj pruzi može znat da stavi ruku na kočnik umjesto na ručicu položaja gasa!
Inače, ovdje mnoge kuće uz prugu imaju zazidana dvorišta, moguće zbog zaštite od buke. Ne bih se ja ljutio imati na takvom mjestu svoj vlastiti brlog! 
I evo još zavoj!
Nakon ovog zavoja vraćam se na glavnu cestu i tek nakon desetak minuta idem nazad na prugu. Brojem 3 na karti označen je ŽCP na kojem nastavljam putovanje!
Pođite dakle samnom prugom u smjeru Čepina (samo ponesite dobru obuću, teren je neugodan i vlažan, a mjestimično i pun trnovitih biljaka).
Dolazimo do još jednog ŽCP-a blizu kojega je nogometni teren, označen brojem 4!!!
Nogometne utakmice uz prugu, a možebitno i mjesto za jedan slavonski roštilj?
ovo je i dalje koridorska pruga, valjda bi naišao kakav zanimljiv vlak 
(IMA JOŠ)
-
Subota, 6. 11. 2010. godine.
Prvotna ideja koja se javila nešto prije početka studenog bila je ta da Fox i ja odemo vlakom negdje iz zafrkancije. Početkom tjedna zbog nepredvidivih okolnosti ta ideja pala je u vodu, a ja sam ostao s viškom vremena za tu subotu. Zbog lošeg subotnjeg voznog reda ostao sam bez ideja za vožnju (u društvu je puno lakše čamiti na nekom kolodvoru 2-3 sata). Ipak, čuo sam se s Foxom, pitao ga treba li mu fotoaparat jer bih ga htio posuditi, i dobivši ga ništa me nije sprječavalo da krenem.
KARTA:
Dan je bio vrlo lijep, rano poslijepodne. Aparat sam objesio na rame, ruksak s mandarinama i vodom stavio na leđa i krenuo u smjeru Čepina. Čepin je prvo stajalište i bivši kolodvor (9,2 km udaljen od kolodvora Osijek) na pruzi Osijek-Đakovo-Strizivojna Vrpolje.
Išao sam stazom uz cestu, tako da nisam ništa slikao sve do križa ispred čepinskog aerodroma. na karti je brojem 1 označeno mjesto odakle sam slikao križ. Taj križ postavljen je 2001. za vrijeme posjeta Pape Ivana Pavla II., kada je on na aerodromu držao misu(najpogodnije mjesto za održavanje jedne tako velike manifestacije).
Nastavio sam cestom dok nisam u jednom trenutku skrenuo lijevo prema pruzi. Očekivao sam skori prolazak međunarodnog 258 Sarajevo-Budimpešta pa sam ga odlučio pričekati. Vidjevši telegrafske stupove u pozadini nastavio sam kroz blato ne bih li došao do pruge. Ovdje se nešto radi, ali nemam ideje o čemu je riječ.
Ovu lokaciju možete vidjeti na karti označenu brojem 2!!!
Zašto je plameni prešao jarak?
I na pruzi smo! Pravac Osijek
Pravac Čepin-Đakovo-Strizivojna.
Oko pruge čak i na ovom djelu gdje vlakovi prolaze s 80(?) km/h može se naći pokoja zanimljivost. Ostavljam stvari pored bandere i idem malo vidjeti što to zanimljivo ima u blizini. Prvo-otpadak.
Sljedeće hektometarska oznaka skrivena u žbunju…nemoguće je pročitati što ona kaže.
Tračnica.
(NASTAVLJA SE)
-
Usput, šinobus je između Požege i Velike prašio s cca 70 km/h, ne bih se usudio ni pitati kakve su brzine danas.
Do Požege 60, do velike 30
-
Lijepo, hvala... Sad još trebam vodonapojnu pipicu iz nekog rakursa di ju se bolje vidi...
hoće ova bit ok?
-
Bravo!
već sam zaboravio da si Ti bio na veličkom kolodvoru u to vrijeme...nažalost mene sreća nije poslužila taj put, kiša i bicikl kao prijevozno sredstvo jednostavno ne idu skupa.
No glavno da je ovaj vlak napokon uslikan u Velikoj ove godine, a vjerujem da će biti i još prilika za to
pozdrav!
-
Hvala vam najlijepša na vašim komentarima! Čovjeku odmah bude milije oko srca!
@dnovakovic, vlasnik našičke cementare je početkom ovog desetljeća htio uzeti cijelu prugu od Našica do Pleternice u sklopu izgradnje kolosijeka za cementaru. Osim samog cementa tamo je trebao ići ugljen iz Bosne, odvoz troske, nešto kamena, i još mnogo opreme vlakom. Hž navodno tada nije htio pristati dati nekome cijelu prugu u koncesiju...onda je bilo jednostavnije napraviti kolosijek prema Našicama, odakle je pruga mnogo bolja...kamo sreće da je pameti bilo, sad bismo se još njome vozili!
-
Hvala na komentarima!!
Svidjela mi se skretnička kućica "sa okućnicom". Zašto je takva izvedba? Privatna kuća ili stan?Što se tiče okućnice vrlo je moguće da je u davnija vremena tamo živio skretničar sa svojom obitelji, pa da je taj vrt tamo bio upravo zbog toga. Danas je samo mali, istureni dio te kućice željeznički, i moguće je da u ostatku netko živi tko to i uređuje.
-
Dakle idemo do kraja sad
s kolodvora otišao sam kolodvorskom ulicom prema centru, i usput slikao pleternicu s te pozicije
na lijevu stranu, nizvodno Orljavom nastavio sam hodati, ne bih li došao do ovoga mosta
detalj kotačića...to mi je nešto fenomenalno!!!
nema vlaka...neće ga još ni biti, pa se usuđujem doći na prugu. Ovo je pogled prema Kapeli
prema kolodvoru Pleternica
kakva je ovo tračnica? to je Xa ili?
vraćam se prema kolodvoru...bilo je tu nekih uličnih rekonstrukcija
jel ovo vrijedi 15000 kn na dan??
dobio sam priliku od poznatog prometnika da malo odmorim u prometnom uredu. slikam nešto aparature...sviđa mi se unutra jako. Moram priznati da je taj gospodin jedan od najugodnijih na HŽ-u koliko sam dosada imao prilike vidjeti.
zbilja zanimljive sitnice
pričali smo o svemu, o činjenici da je prošle godine bio porast od skoro 100 školaraca iz Pleternice Za Požegu, sa 181 na 278, o tome kako mjesečna za bus košta i do 3 puta više nego željeznička, ma apsolutno o svemu. Zahvaljujem gospodinu na izvrsnom gostoprimstvu, dopušta mi i da slikam postavnicu, pa evo vam i sheme kolosijeka
karta za kraj...
crveno je pruga, žuti križić otprilike položaj kolodvora, zeleni križić ŽCPR prije razdvajanja pruga, a plavo most preko Orljave...inače treći od 4 željeznička mosta preko Orljave, gledano nizvodno.
Evo, nadam se da sam malo približio i jedan od svojih najdražih kolodvora, ovime bih završio priču, i lijepo vas sve pozdravio!!!
zdravi mi bili!!!
-
Nastavimo dalje...
Lijevo-prema Požegi.
Desno je "moja" pruga, za Našice. Po njoj sam išao 2 puta kada sam bio iznimno mali, sjećam se jedino u magli gomile ljudi...poslije tek kada sam upisao fakultet, negdje paralelno s otkrivanjem ovoga foruma. Zadnji put njome sam se vozio u petom mjesecu...nikako mi još ne leži ukidanje te pruge.
idem po njoj malo pješice...tek iza Ivanindvora nalazi se zabodeni crveni signal...
nije tu prošao kemijski vlak. nije tu ništa prošlo već jako dugo. u sebi pjevušim posmrtni marš, ova trava me bode po nogama, riskiram i da me ugrize krpelj...ali idem još barem malo
ipak se vraćam, tata javlja da imam još sat vremena, a ja želim još odraditi nešto na drugoj strani. ALI! Signal još radi!! Ne vidi se dobro zbog nepovoljnog položaja sunca...
Nazad ka kolodvoru
ovo je pretovarni prostor...iz mladosti sjećam se brda šećerne repe...sada to sve ide kamionima. Nije bilo dovoljno mjesta i za drvo i za repu. sada ima dovoljno mjesta da ovo postane lokalni fukodrom.
Skladište, ovaj U-tz je tu za potrebe radnog vlaka prema Požegi i Velikoj.
hvatam trenutak ne bih li uslikao i čekaonicu...ove slike su tu odavno, prekrasno mjesto!
(Nastavlja se)
-
Neki vole svoje putopise pisati odasvuda, prijeći goleme kilometre, proći toliko toga, napraviti prekrasne velike putopise kojima bi i Goran Milić zavidio! Neki drugi, opet, vole manje prostore, vidjeti jedan prvenstveno lokalni karakter nekog prostora, zadržati se jednu sekundu nad komadom kamena razmišljajući o njegovoj životnoj priči...ja nekada volim baš to, pogledati značenje jedne željeznice za mali djelić njene mreže, umjesto gledati globalno značenje toga velikoga sustava.
Pogled na Kolodvor s druge strane
razmišljam sada...što je zapravo taj vlak, ta željezna pruga, ta lokomotiva značila za ovdašnje područje, možda još bitnije ovdašnje ljude? Osim težnji za izvozom svakog kilograma pšenice, svakog kamena, svakog drveta, krave ili koze; sigurno je to značilo mnogo i ljudima. Mogli su otići, mogli su se školovati...mogli su se i vratiti.
Nije jedna obitelj barem jedno dijete poslala u pučku školu u Požegi, ili u realnu Gimnaziju...pa i dalje, u Zagreb, Osijek..
I moja majka išla je vlakom u školu, u šezdesetim godinama. "Kako je to izgledalo?", upitam ju. "Pristojno, školski šinobus je vozio iz Kapele za Požegu, trebalo je pješačiti koji kilometar iz Gradca, bilo je teško po zimi, ali izdrži se i to". "Kakav je sam put bio?", upitam. "Pa u redu, tih 20 minuta nije toliko strašno, fina tapecirana sjedala, kolegica iz Kapele redovito čuva mjesto, a i znaš sam kako je to biti mlad, može li ti išta smetati sa 16, 17?" odgovara.
Nastavljam preko puta do pretovarnog prostora, plavac taman kreće za Požegu, a ja razmišljam i dalje o maminim riječima koje mi je rekla neki dan.
"I na fakultet si išla vlakom ako se ne varam?".
"Točno.", odgovara ona. "Šinobusom do Kapele i onda je električna vuča išla do Zagreba. Nekada ideš brzim, nekada putničkim, kako kada. Onda su samo bogatjii išli autobusom", reče ona.
Slikam i jednu kapiju prema nekom poduzeću...nije isključeno da je ovdje išla neka uskotračna pruga?
Kolosijek za pretovar...a ja se dalje prisjećam...
"Nakon fakulteta, i onda si putovala vlakom?", upitam ponovno.
"Da, kao stomatolog imala sam sreću da sam stažirala u Požegi...išla sam najranijim radničkim vlakom, toga je vukla parnjača".
"PARNJAČA!!!", uzviknem u čudu. "Ne zavaravaj se...možda je lijepo zamisliti voziti se njome ponekad, turistički...ali dim koji ti se uvlači u odjeću i kosu, i vodena para koja to duboko ukorijeni, neudobna drvena kaubojska sjedala...nije ugodno kada želiš malo komfora nakon završenog fakulteta.", objasni mi...
Vjerujem joj u potpunosti, ona je ipak na svojoj koži iskusila neke stvari.
Prije ŽCPR-a, skretnička kućica...ona služi i za prebacivanje skretnice koja odvaja pruge za Požegu i Našice...
ŽCPR
(Nastavlja se)
U iščekivanju požeške zime
in Putopisi
Posted
Hvala ti najlijepša!!!
Da, za teretni me već mnogo ljudi pitalo, nešto slika teretnih već sam stavio na forum, ali i ja sam iščekujem Đurana! 
Naravno, makar sigurno godinu dana nije ništa išlo u ljevaonicu... evo, na vrhu putopisa, u prvom postu nalazi se link na temu o požeškoj pruzi gdje se između ostalog nalazi i slika kolosjeka za ljevaonicu