[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Evo i obećanih slika. Za malo konteksta, slike su nastale pred sad već nevjerojatnih 2 godine i skoro 3 mjeseca. Sjećam ih se kao da su jučer nastale. Nikad prije nisam bio na toj pruzi i tad sam krenuo u projekt snimanja Macosa, što se pokazalo kao teže nego očekivano, pošto su ih u to doba počeli micati sa linija na koje sam mogao ići. Zbog škole nije bilo moguće nekakve dugačke izlete raditi. Te subote me dopala 028 koja je bila još lijepa stara mašina sa prozorima na otvaranje i drvenim interijerom. Što je sa njom sada ne znam. Uspio sam snimiti vožnju iznutra sa zvukom motora i raznim drugim detaljima...u nekom trenutku će i taj video biti završen, no to najprije ovisi o HŽ Retardiranom prijevozu.

 

Ajmo još malo na infrastrukturu kolodvora Gornja Stubica. Od ovog nema dalje.

 

 

U lipnju je kolodvor prepun cvijeća i raznih malenih biljkica.

 

Izlaz iz kolodvora izgleda ovako

 

I sad ćemo nadopuniti infrastrukturu Macosom

 

 

 

 

 

 

Sve u svemu jako lijep izlet koji sam sada uspio dopuniti detaljnim obilaskom pruge. 

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

8 minutes ago, dorianb said:

Oroslavje i Donja Stubica koliko ja znam nikad nisu niti bili permanentno zaposjednuti kolodvori, već otpremništva (stajalište s mogućnosti utovara/istovara robe). Danas je situacija ovakva:

 

Hum Lug: Stajalište/Rasputnica 

Oroslavje: Stajalište

Stubičke Toplice: Stajalište

Donja Stubica: Stajalište

Gornja Stubica: Kolodvor (nezaposjednut od nedavno).

 

U St. Toplicama su se prije prodavale karte, onda poslije (od kad se ja sjećam, tj. od 2000. pa nadalje - prodavale su se u periodima, pa u periodima ne... od prije 10ak godina ne prodaju se nikako, sve je zaključano i zapušteno. Ironično, čak su pred 10ak ili više godina iznutra uređivali pult za prodaju karata i čekaonicu. U Donjoj Stubici su se u zadnje vrijeme jedan dosta dugi period prodavale karte, no od prošle godine također ne. 

 

Eto domaćin s pruge lijepo sve objasnio. Veliki pozdrav kolega, nadam se da ti se svidjela reportaža iz dvorišta:-)

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Mogu reći da sam zadovoljan kako je ispala prva reportaža. Bilo je užasno vruće ali izguralo se nekako. 

 

A prije samog početka zadnjeg dijela imam pitanje za vas. Neke pruge imaju svoje industrijske odvojke koje planiram, koliko god je moguće, dokumentirati. U skorije vrijeme postoji opasnost da se neki izvade pa je moje pitanje želite li slike tih pruga ovdje, ili želite da to stavljam u temu industrijskih pruga?

 

Između Gornje i Donje Stubice nalaze se 2 žcp-a. Prvi je malo prometniji i bili su neki radovi oko njega pa sam zbrisao čim prije.

 

 

Do G.S je čista ravnica, divota.

 

Par stotina metara dalje je i drugi prijelaz. Znatno manji i pokazao se kao odlična lokacija za snimku.

 

 

Pogled prema Zaboku i početak radova na novoj tehnici.

 

 

Ubrzo dolazi i marljiva Macosa praćena lijepom zagorskom kulisom.

 

Nastavljam do Gornje Stubice, konačne stanice.

 

 

 

 

Ovdje željeznička priča za ovaj izlet staje. Imam od prošlog posjeta neke sličice iz Gornje Stubice pa ću ih danas tokom dana još objaviti. A ubrzo stiže i sljedeća reportaža:-)

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Zaboravio sam napisati da sam ovdje pričekao i vlak iz Zaboka. Krenuo je ubrzo nakon dolaska pa je isplatilo jer je lijepa lokacija. Video je ispao izvrsno!

 

 

Nastavljamo dalje na stajalištu Stubičke toplice. Iako nikad nije bio kolodvor (barem se ne vide tragovi postojanja kolodvora, a nema niti smisla imati 4 kolodvora jedan za drugim), ovdje je prije vrlo vjerojatno bila blagajna i čekaonica. Sada je sve zatvoreno i propalo.

 

 

Stajalište je u dugom zavoju, ovdje gledamo prema Stubici

 

Pa na drugu stranu 

 

U G.S. Macosa ima nešto malo više od 1h obrtaj pa samo vozim od prijelaza do prijelaza i stanice do stanice.

 

Blizu stajališta nalazi se sljedeći prijelaz koji je isto u fazi izgradnje. Slika je provizorna jer su radnici naokolo i gledali su što radim.

 

 

Natrag na glavnu cestu i jurnjava do sljedećeg velikog prijelaza. Sve je pod laganom vožnjom, gledamo prema Zaboku

 

Nepunih 50m dalje se skreće lijevo i tamo je još jedan mali prijelaz, ali preko njega sam samo preletio i jurio kroz polje do Donje Stubice.

 

Iako nisam bio siguran hoće li me put dovesti skroz do stajališta, tj nisam znao je li prohodan, probio sam se do Donje Stubice i gledamo prema Zaboku. Prilično sam siguran da Donja Stubica nije više kolodvor.

 

Sve djeluje napušteno

 

Ne zadržavam se ovdje dugo jer želim kratko razgledati Stubicu i doći na još jednu lokaciju za snimanje vlaka. Ukupno sam Macosu na ovoj pruzi snimio 5 puta taj dan. Iako brzine nisu oduševljavajuće, pruga ima jako lijepe lokacije za snimke i slike i njezina staromodnost joj daje jedan poseban štih. Sve u svemu skoro 11km lijepe pruge, šteta što nije povučena do Marije Bistrice.

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Ovaj žcp je staromodan. 

 

 

Pogled prema toplicama 

 

I prema Oroslavju. U daljini se vidi i prvi žcp, nisu daleko jedan od drugoga.

 

Ovdje čekam još 10 minuta da dođe vlak iz Stubice. U akciji je bila 008 sa odlično raspoloženim strojovođom. Iako piše drugačije, ide za Zabok.

 

U blizini se nalazi još jedan žcp kojeg sam slikao samo zato što je kod njega i klupica, izvor vode i hlad pa sam napravio prvu veću pauzu za obnovu snaga.

 

 

Pogled prema Oroslavju.

 

Ako malo zoomiram vidi se ponavljač za žcp u toplicama i signal koji nije u funkciji.

 

Okret i pogled prema toplicama 

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

L202 kompletno 

 

Prošlog tjedna sam uspio ostvariti cilj i kompletno dokumentirati lokalnu prugu L202, koja počinje na rasputnici Hum-Lug i ide do Gornje Stubice. Ukupne dužine 10.8km. Kad kažem kompletno, znači da sam slikao na svakom mjestu gdje je pruga dostupna. Budući da je pretežno ravna, vidi se 90% pruge. Tura je krenula u 6:30 preko Sljemena, uzduž L202 pa do Marije Bistrice i natrag do Kupljenovog preko Zlatara Bistrice, Bedekovčine... ukupno sam napravio 113km.

 

Na samom kraju obilaska pruge, sam poslikao njen početak. Prvih nekoliko stotina metara nije pristupačno. Poslije mosta se brzo dođe do pružnog prijelaza koji vodi u zaraslo polje. 

 

Pogled prema Humu i laganom zavoju 

 

Pogled prema Oroslavju 

 

Vraćam se na cestu i jurim nekih 35km/h prema stanici Oroslavje. Između ostalog jurim na vlak za Zagreb kojeg lovim u Kupljenovom.

 

Ova raspala zgrada je stanica Oroslavje, prije kolodvor. Ovaj kraj odnosno početak nije detaljan jer sam u stisci s vremenom.

 

Na žcp-u gledamo prema Stubici

 

Nakon spusta sa Sljemena dolazim na prvi od 2 žcp-a prije Stubičkih toplica.

Ovdje je upravo u tijeku ugradnja nove tehnike na prijelazu.

 

Gledamo na Oroslavje 

 

I ovdje prema Stubičkim toplicama.

 

Pokraj kukuruza s desne strane vodi lijepi šljunčani put do sljedećeg žcp-a. 

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Prošle sam godine bio u Horvatima rano ujutro kako bih lovio sezonske vlakove i RailJet. Nastale su lijepe slike u izlazak sunca pa nisam ovog puta previše slikao.

 

 

 

 

 

Ovo je malo iznad drugog prijelaza, pogled u smjeru kolodvora.

 

Taj isti prijelaz; također nema asfalt i nema prometa preko njega skoro pa ništa.

 

Pogled prema Mavračićima.

 

Dalje me put odvojio od pruge denivelacijom pa će potez do Jaske u nekom drugom nastavku koji će biti i bolje koncipiran jer mi je ova ideja došla jučer. Sljedeća pruga koja je u planu nije toliko poznata i biti će zato vrlo detaljno obrađena. Vidimo se uskoro z'bregova!

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

M202 HR. LESKOVAC - HORVATI

 

Tura koju sam poduzeo nedavno pratila je ovaj mali dio pruge prema Rijeci. Krenuo sam vrlo rano ujutro pa u Leskovcu nije imalo smisla puno slikati jer nema dovoljno svjetla za kvalitetne slike. Potez GK - Leskovac će zato ubrzo u zasebnom nastavku biti detaljno obrađen.

 

U 6:10 stojim s biciklom na zagrebačkom glavnom kolodvoru i čekam vlak broj 4050, čija garnitura još mora stići iz Novske. Dopao me 6112 015. Bilo je manje od 15 ljudi u vlaku, na radni dan. Kasnili smo u polasku zbog kašnjenja vlaka iz Ogulina. A kašnjenje smo povećali za još 10 minuta. 

 

U uvodu u temu da samo napomenem kako želim i ja te droge koju je koristio dizajner ovog tramvaja. To mi je prva najveća muka kad idem biciklom na vlak, mjesto za bicikle je apsolutna 0. Druga najveća muka je da, za razliku od Slovenije gdje mi karta od 1.5€ vrijedi cijeli dan za Sloveniju, ovdje u svakom vlaku moram dati 2€. HŽ Retardirani prijevoz.

 

No dosta jadikovanja zbog katastrofa organizacije svega na HR željeznicama. U Leskovcu odmah nakon nas ulazi 4103 s 307 garniturom

 

Moj vlak je morao čekati i drugog sezonca...

 

pa sam ja odjurio do prvog prijelaza. Taman je kretao sa signala

 

Ovaj prijelaz će biti obrađen skupa sa kolodvorom Leskovac po danu.

 

Dok sam došao do sljedećeg prijelaza, odnosno do otvorene pruge se taman dovoljno razdanilo za slike.

 

Ime prijelaza se više ne vidi, ali ni on ne vidi asfalta. U dobrom je stanju, STRAIL čini se.

 

Pogled prema Horvatima i pretpostavljam kraj lagane vožnje. Nažalost se s puteljka ne vidi što je označeno. Mene je put vodio kroz šumu lijevo skroz do Horvata.

 

Okret i pogled prema Zagrebu i lijep izlazak sunca.

[Prugama Lijepe Naše ili mali željeznički vremeplov]

Pozdrav u novoj temi. Ovo je novi projekt i nisam još sasvim siguran kako ću ga realizirati, no ideja je sljedeća: 

Pošto sam biciklistički fanatik, vozim se biciklom po cijeloj Hrvatskoj. Nekad idem autom, nekad vlakom do početne lokacije. Ture u oba slučaja planiram tako da su negdje blizu željeznice, nekad je stalno prate, nekad se samo sretnemo i velika mi je želja ovjekovječiti trenutno stanje na prugama HŽ-a. To podrazumijeva kompletnu željezničku infrastrukturu koju mogu uslikati tokom vožnje biciklom. Zašto ovo ne spada pod standardni putopis? Zato što već sada znam da će biti jako raznoliko i da neću moći spojiti uvijek jednu dulju priču. Npr. kad se vozim oko Zaboka, u jednom danu sigurno stignem obići cijelu prugu do Stubice (planirano) te recimo do Krapine (isto u planu za 9. mjesec). Ono što ne stignem je proći cijelu prugu do Varaždina. Nju ću morati u nekoliko navrata a u međuvremenu mogu recimo obići dio riječke pruge. 

To je dakako samo primjer, jer ću eto danas krenuti sa riječkom prugom a možda nastavim sa prugom prema Koprivnici. 

Ono što još moram smisliti je, kako označiti pruge da se kasnije mogu lakše pronaći nastavci vezani za tu prugu. Za početak ću velikim debelim slovima službenog imena pruge, ako netko ima bolju ideju, može je slobodno napisati. 

 

Ovdje ću redovito objavljivati čak i zimi pa se nadam da ću uspjeti slijedili ideju i da ćete uživati u (nadam se) lijepim slikama.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Zaista bih molio moderatora da se obrišu neadekvatni postovi. Molim Laurusa da prestane glumiti Drempu i ako želi nešto pisati, neka se drži teme putopisa. Dovoljno materijala dajem za ideje, pitanja i slično. Ovo je dokaz krajnjeg nepoštivanja mog truda i vremena koje sam uložio da sve to snimim, napišem ali i izdržim ekstremne uvjete kao npr 40+° u Čapljini. I uvijek jedni te isti započinju takve glupave rasprave. 

 

Vraćamo se u Sarajevo i započinjemo ophodnju autobusnom depou. Općenito im depo nije nešto pristupačan, ali uspio sam poslikati groblje autobusa koje je zaista ogromno.

 

Ovaj autobus je vozio po Münchenu, godinama s tom reklamom. Čak je i na YouTubeu završio. Baš mi ga je žao vidjeti ovdje da trune, jer je bio odličan autobus.

 

 

 

 

 

 

A iza njih su još parkirani i Ikarusi. U prometu nažalost nema više niti jednog.

 

 

 

 

Navečer ću objaviti i drugi dio. 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

No mene put nije vodio do Sarajeva, već do Mostara. Ujutro je cijeli vlak sišao ovdje, sada se pošteno napunio.

 

Vlak spreman za polazak dalje

 

I kratko razgled kolodvora. Odvratno je ružan no odmah te navodi na misao kako je za bivše države morao biti veleban i pun života. Putujući po željeznicama ex-Yu zemalja, mogu zaključiti da, kakva god da je država bila, bila je bolje vođena od novonastalih. Barem što se tiče ekonomije i infrastrukture. Jedini izuzetak je Slovenija koja doživljava preporod na željeznici i nezaustavljivo prednjači pred Hrvatskom i BiH. Srbi su se uključili u utrku i uskoro će prestići i Hrvatsku i BiH. Makedonija i Crna Gora su pre malene da bi se mogle uspoređivati. No natrag na mostarski kolodvor, koji zaživi 2-3 put tjedno po ljeti kad horde turista dolaze i odlaze iz grada.

 

 

 

 

Na izlazu prema Čapljini je i tunel koji vodi ispod grada i završava na njegovom rubu. U blizini je i teretna stanica Mostar.

 

Nisam se nadao ovdje vidjeti teretni vlak parkiran.

 

 

 

 

Ovime završava današnja željeznička avantura, jer sam u Mostaru ostao kod dobrog starog prijatelja kojeg znam iz Zagreba pa je ovaj susret za pamćenje trebalo proslaviti😅

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Sunce je toliko pržilo da nisam bio u stanju skovati neki plan što želim slikati.

Tako da ugrubo pokazujem kolodvor 

 

Izlaz prema Pločama 

 

I prema Mostaru

 

 

 

 

Vlak je bio toliko usijan da je klimi trebalo 25 minuta da proradi. Unutra je svirala i bosanska glazba. Sve je čisto, sjedala udobna i sa dovoljno mjesta za noge. Utičnice su također radile. Sve u svemu, dojam o Talgu je odličan! U 16:42, na vrijeme, smo krenuli prema Sarajevu. Zbog paklene vrućine je brzina bila smanjena na 50km/je zbog mogućnosti oštećenja pruge.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Po dolasku u Čapljinu se mašina uvijek ugasi. Uglavnom odmah dođe do zamjene strane, no ovog puta se čekalo oko 1h. 

 

 

U kolodvoru je bila još jedna crvena mašina na teretnom vlaku. Činilo se da će krenuti prema Mostaru, gdje je i bila okrenuta...no ona je krenula prema Pločama pa se za par minuta vratila i otišla prema Mostaru. Neobična radnja ali nisam po tom suncu imao volje previše istraživati.

 

Na kompoziciji do je HŽPPova plava Asea no ona je parkirana dosta daleko pa nemam sliku. 

Potom je bila dugačka pauza da nije bilo ničega. 

 

Oko 16h izlazim na peron i istražujem okolinu prije polaska. Za oko mi je zapela crvena Asea koje ujutro nije bilo, nemam pojma kada je došla.

 

I moja Asea sa usijanom Talgo garniturom stoji spremna za polazak. Uskoro će je i upaliti.

 

 

 

U sljedećem nastavku ćemo još razgledati kratko kolodvor koji je jedan od ljepših u BiH.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Vrijeme je i za prvu željezničku pustolovinu! Ponavljam, nije kronološki tako da molim da se niti ne pokušava odgonetnuti vrijeme radnje jer to nije bit mog putopisa.

 

Jednog toplog jutra, dan će biti ekstremno vruć, stojim na Sarajevskom kolodvoru i čekam polazak Talgo garniture za Čapljinu. Nisam očekivao nešto puno putnika, pošto vlak ne ide do Ploča, no bio je krcat. Ali, ne i za mene. Ja sam se opet nekako zavukao na premium mjesto i upoznao još dvojicu simpatičnih strojovođa 

 

Mašina je bila 907, no ona se nekoliko dana vrtila na tom vlaku pa neće nitko moći točno reći kada sam bio na mašini. Osim 20ak radnika koji su me vidjeli i pozdravili, tj sa kojima sam kratko popričao.

 

Sve spremno za polazak!

 

Malo iza Pazarića kreću nevjerojatni pogledi. Naravno da je cijeli put sniman, tako da ćete sve moći pogledati na YouTubeu kad sastavim video.

 

 

Ulazimo polako u mostarsku udolinu

 

Te i u sam grad

 

Ne želim odati baš previše, no pruga je zaista prekrasna i nadam se da su snimci dobro ispali😁

 

U Čapljini je taj bilo nevjerojatnih 42 stupnja u hladu i valjda oko 50 na suncu. Nikad još nisam doživio takvo toplinsko isijavanje iz apsolutno svega čemu se približim. 

No smogao sam snage za kratku šetnju gradom

 

 

 

4 od 6 sati u Čapljini sam proveo na kolodvoru u sjeni ispijajući piće za pićem da preživim. Nažalost nekog prometa nije bilo.

 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

On 13. 08. 2024. at 13:35, crhav said:

Gledam one ASEA-e na kolodvoru, pa se pitam dali su ikad bile ociscene i oprane......(????)

To je još dobro stanje. No kad si već pitao, vjerujem da ima i drugih koje to zanima pa ću objasniti stanje.

 

BiH nema čistionicu za vlakove. E tu sad kreće labirint kojeg mislim da niti ja još nisam sasvim shvatio. ŽFBH ima 1 pravi depo. To je depo Rajlovac koji je donekle kao i naš ranžirni. Ranžirni kolodvor kao što je naš oni nemaju, što uđe u BiH, u manje više istom sastavu izađe. Postoji stanica "Mostar teretna" te "Zenica teretna", no nisam dobio dojam da one imaju neku bitnu ulogu osim zaustavljanja te čuvanja vlakova. U Rajlovcu (koji se nalazi na samom rubu grada i time ne ometa život) se nalazi i središte Vuče Vozova Rajlovac koja vozi većinu vlakova po BiH. Od Mostara, nekad i Čapljine, do Doboja. U Rajlovcu se međutim vlakovi samo popravljaju te čuvaju po noći. U srcu Sarajeva nalazi se takozvani dnevni depo, Sušica, u kojem se čuvaju vlakovi koji će taj dan još voziti te se tamo i čiste. Pritom imaju samo 1 čistača i naglasak je na čišćenju Končarevog vlaka i Talgo garnitura. I očito sve ide ručno. Tako sam imao zanimljivu situaciju u kojoj su za popodnevnog lokalca za Zenicu iz Rajlovca dovukli Mađara (a inače spavaju u Sušici) te ga nakon 10 minuta stajanja poslali u Sušicu na čišćenje. Ali vlak se 2 minute nakon predviđenog polaska vratio jednako prljav. Dapače to je isti stroj koji me u 3. mjesecu vozio iz Zenice u Sarajevo i po čistoći nije napravljeno ništa. Nisu čak u stanju pošteno očistiti prednje prozore. A kakvo je stanje u upravljačnici ne želim niti pisati, jer je još gore nego u putničkom prostoru. Jedino su Talgo garniture i som iznutra savršeno čisti.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Na ovom putovanju je naglasak na javnom gradskom prijevozu u Sarajevu. To ne znači da nema avantura na željeznici, ali nešto malo manje u omjeru. I neće sve biti kronološki poredano kao do sada jer vidim da je to nekima povod za ispade. 

 

Sarajevo već dugi niz godina ima trolejbuse; trenutno voze 3 tipa. 2 tipa sam uspio već slikati i snimati, treći i najstariji sam uspio samo snimiti ali uskoro će i neka slika pasti. Počnimo sa srednje starim trolejima.

 

HessSwiss trolley 2 je trolić devedesetih, u bh. prijestolnici je relativno kratko. Lijep i ugodan bus.

 

 

 

Te novi bjeloruski BKM 43300 iz 22'/23'

Kod njih se vidi da nisu bili najskuplja opcija, da se lijepo izrazim. No imaju zanimljivost - 25km voze na baterije. Kad je gust promet vozači spuste vodilice i hendlaju promet puno lakše.

 

 

 

 

 

Pošto nemaju veze s željeznicom o njima samo ukratko. Još ću staviti 2 slike najstarijih i prelazimo na šinska vozila natrag. Ovo neka bude kao zapis što je vozilo Sarajevom 2024e godine. Video će naravno biti na YouTubeu kad se vratim kući i složim ga.

 

Pozdrav iz sunčanog i vrućeg Sarajeva od preznojenog fotografa🥴😂

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Malo prije 19h sam izašao iz hotela na Baščaršiji i zaputio se do Vijećnice. Stajao sam 1 minutu i krenuo Obalom Kulina bana prema Skenderiji. Na stanici Čaršija i Vijećnica je bilo neobično puno ljudi. Ponavljam, SA tramvaj u pravilu ide svake 4 minute. Šetam tako i razmišljam kako već 10 minuta nije prošlo ništa, a vjv i duže sudeći po broju ljudi. 200m dalje i vidim Stadlera koji stoji na semaforu. Našao sam lokaciju preko puta džamije da pokažem i to u videu i čekao da tramvaj dođe. Prošla je 3. faza na semaforu i već sam se dobrano čudio što je sad to. Kad sam bolje pogledao, ugašena su mu svjetla i ne radi mu pokazivač smjera. Idem malo bliže...

 

Radi se o 004

 

 

Tramvaj je savršeno mrtav. Kako je moguće da je novi Stadler krepao? Opravdao sam to dječjim bolestima...

 

Hodam dalje i kroz glavu mi prođe pitanje...a gdje je sljedeći tramvaj? Svaka čast GRASU ako su tako brzo reagirali da su slijedeći tramvaj poslali na okretnicu Skenderija. I zaista do Skenderija nije bilo tramvaja. No kad sam zašao za zavoj sam ugledao sljedeći tramvaj. Duwag GT8 stoji malo iza SCC-a ali iza semafora. Reda radi sam upalio kameru, no tramvaj se naravno nije pomaknuo. Cijeli grad je ostao bez struje. 

 

 

Dakle Stadler je ipak dobar. Po ulici Maršala Tita sam se vraćao do Baščaršije da vidim čega ima. Bilo je ovoga... 

 

 

 

 

Iza njega zatvorena Tatra K2YU

 

Drugih tramvaja nije bilo. Kad sam došao do Katedrale je prošao 004, 2 minute kasnije i GT8. Dakle vratila se struja nešto malo prije 20h. Barem se tako činilo. Iza ta 2 tramvaja nije bilo ničega, jer je struje opet nestalo, i to do iza 21h. Od mog slikanja i snimanja nije bilo puno, osim nekoliko noćnih snimki. Zato je danas ulov bio znatno bolji.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

I onda moment sreće. Iz Maglaja dolazi teretni vlak. Vagoni su nezgodno ostavljeni pa jurim na sarajevski izlaz i slikam je i snimam. Rastrubili su se i blicali su. Prva crvena Asea koju sam pošteno slikao.

 

 

Poslije toga je trebalo ubiti puno vremena pa sam šetao, kupio kartu, šetao, šetao i pored kolodvora uočio fast food. Ispred njega je bio red od 5 ljudi koji su mi pred nosom maznuli bureke i sve ostale vrste pite osim 2 koje mi se nisu sviđale. Za 2€ sam zato uživao u finom hamburgeru. Poslije "tankanja" sam još 20 minuta čekao, kad se iz zeničke teretne stanice dovukla bijela Asea. Prva pomisao je bila, da ide na moj vlak, koji kreće 5 minuta prije maglajca. No ona se ravno zabila na maglajski vagon i od 14:50 do 15:33 čekala na njemu.

 

Prvi ulov 441 908.

 

 

 

 

Za očekivati je bilo da će uskoro doći i lokomotiva za moj vlak. U zeničkoj teretnoj obično stoje po 2-3 Asee. Već je sat otkucao 15:14 i nje još uvijek nije bilo. Bilo mi je zagonetno kako je misle u manje od 14 minuta dovući, proći kroz kolodvor, promijeniti smjer, zakačiti je na vagon, okrenuti smjer, pomaknuti ga malo naprijed i obaviti probu kočenja. No 2 minute kasnije iz Sarajeva dolazi Asea, crvena Asea koja je vukla teretni. Ostavila ga je u Visokom ako sam dobro zapamtio i vratila se u Zenicu. Pitao sam prijatelja, kaže da popodnevni vlak zna kasniti u polasku jer uvijek ide "mašina sa zadatka". Mi smo krenuli na vrijeme u 15:28.

 

 

Vožnja je protekla relativno brzo, vlak je bio solidno popunjen do Kaknja, kasnije slabije. U Sarajevo smo stigli sa 6 minuta zakašnjenja.

 

Iza 17:40 je Sarajevski kolodvor prilično mrtav pa sam odlučio da je najbolje da odem do svog hotela i ostavim kofer i iskrcam nepotrebno iz ruksaka, bacim se pod tuš i do ponoći u akciju snimanja tramvaja po centru. To mi nije sasvim pošlo za rukom, no za početak je sve išlo odlično. Dok sam stajao na stanici je prošao 004 Stadler. Lijep, čist, savršeno tih. Nisam ga slikao jer nisam stigao izvaditi fotić, no ubrzo je došao i krcati 575 (GT8) i odvezao me do Baščaršije. Što me čeka svega 1h kasnije, nisam mogao predvidjeti, i bilo je dosta neobično. No o tome u sljedećem nastavku. Sad je vrijeme za spavanje😅

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Novi posjet BiH započinje u Zenici, za živo čudo. Ovog puta po danu i s 3h zadržavanja.

 

Početi ćemo razgledom zeničkog kolodvora, koji je po apsolutno svim kriterijima vidio bolje dane. Jedna velika nelogičnost je, da preko dana radi blagajna, a od 7 do 15:30 nema vlaka. I nije bilo niti jako puno putnika, kondukter bi to mogao bez problema. Sam kolodvor je potpuno beskoristan pa ne mora biti otvoren.

 

 

 

Na slikama se vjerojatno ne vidi najbolje, ali kolodvor je užasno prljav.

 

 

Ovo je sa službene strane, gdje počinju uredi.

 

Okrećem se i vidim pomalo neobičan prizor. 2 vagona za 2 vlaka, trebalo bi biti 2 vagona i Mađar za 2 vlaka. Tako najčešće jest, no po ljeti za Maglaj šalju 1 vagon samo a Mađari su neko vrijeme bili povučeni iz službe zbog lošeg stanja. Pred nekoliko dana se vratio 114, još jedan je popravljen ali ne znam koji. Ostali trenutno čekaju radove.

 

Maglajski vagon s kupeima i prozorima na otvaranje.

 

I moj lokal za Sarajevo s švedskim vagonom. Vrlo je udoban ali može se otvoriti 1 prozor kako se spada i zašaran je. Mađar bi mi bio draži jer opet nisam uspio slikati.

 

Kratki razgled kolodvora. Izlaz prema Sarajevu.

 

I pogled na kolodvor u smjeru Maglaja

 

Pruga je u Zenici velika prepreka. Nema pothodnika ni nečeg sličnog, dakle moraš preko pruge. Ovi vagoni tu stoje vječno pa neki ljudi idu preko njih, drugi se snađu drugačije.

 

I ovo je peron

 

Usudio bih se reći da mi je draži po noći, jer nisam baš tako najbolje vidio koliko je zaista odvratan. 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Put do Sarajeva traje 50 minuta s nekoliko usputnih zaustavljanja. Prvi video s te pruge je već na YouTubeu i možete ga pogledati, s tim da se radi o potezu Semizovac - Visoko. Cijeli video vožnje bi trebao u narednom periodu također biti objavljen.

 

Pogledati ćemo malo kolodvor Semizovac 

 

Nema perona i u stvari ne znaš točno gdje će vlak stati ako si prvi put. Dapače, mislim da bi stranci rekli da ovuda niti ne voze putnički vlakovi...no ima ih.

 

Ove kompozicije tu trunu, a pruga do mene se ne koristi. Gledamo prema Visokom i ulasku u dolinu rijeke Bosne iz koje će uskoro uslijediti i reportaža po danu. 

 

Točnije, već se za manje od 24h spuštam iz Zenice prema Sarajevu po svjetlu dana. Prošli put nisam uspio onako pravo poslikati svu infrastrukturu koja je dakako zanimljiva, jer se razdanilo tek nadomak Sarajeva.

 

No nazad na Visočki lokal i Aseu koja je provela godine u najmu u Turskoj.

 

Stanje je prilično originalno, no sa turskim nazivima komandi pa je trebalo googlati što je tu što 😅

 

Ovdje se ljepše vidi: direktni i indirektni kočnik, ručice smjera i gasa, desno brzinomjer, naprijed indikatori za struju i upravljanje svjetlima, ventilacijom i slično. Zanimljiva je bila otmjenost ove dame, naime nikako ne voli grubost. I kod gasa i kod kočenja voli nježno i polako, inače ne mičeš s mjesta.

 

Nema putnika - polazak!

 

A pogled kroz staklo je...prljav.

 

Eto, to bi bilo to za prvi posjet BiH. Kao što sam već rekao, drugi posjet je već eto sutra i bit će još ljepši, još aktivniji i još luđi.

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

6 minutes ago, m12brk said:

Nemaš pojma što se popravljalo, a što nije, što je naručeno, a što nije, ali bitno je pljuckat po Končaru. 😴 Getting booring🤫

Aj ne pametuj. I Končar i ŽFBH su zeznuli. Molim moderatora da pobriše i ovo, nije ovom mjesto u mojim putopisima. 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

U minutu točno krećemo posljednji put prema Sarajevu.

 

 

Avaz toranj označava kraj putovanja - kolodvor je pred nama. 

 

Bio je to zaista jedan lijep dan na kraju. Oblačan, dio dana je padala kiša, ali je društvo bilo senzacionalno i teško mi je vjerovati da neće više biti potpuno. No kao što prolaze lijepi trenuci, tako prolazi i život. Zato ga treba cijeniti, svaku sekundu.

 

Idući dan je opet padala kiša i bio sam toliko umoran i lijen da nisam izašao iz kuće.

 

Posljednji dan u Sarajevu je bio kratak, pošto je oko 12:30 polazio bus za Zagreb. No bio je dosta aktivan, od ranog jutra. Nakon južne pruge, išao sam razgledati i sjevernu prugu na lokalu za Visoko. Vlakove za Visoko su prije vozili Mađari, no zbog učestalih žalbi na njihovo stanje i prije svega čistoću, zamijenjeni su Talgo garniturama. U 99% slučajeva ih vuče bijela Asea. Mogli ste ih vidjeti na lokalu ranije u putopisu. No to jutro sam u Semizovcu dočekao turkinju. U Visokom sam je imao priliku bolje razgledati.

 

 

518 ću pamtiti zauvijek...fina dama

 

 

Okret i pogled na južni izlaz iz kolodvora 

 

Ubrzo je bilo i vrijeme polaska.

 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Polako se približavamo kraju prvog dijela putopisa. U Pazariću mi se obistinila računica i ulovljen je pomoćni vlak koji je oko Mostara 2 dana sanirao štetu teške nesreće koja se dogodila. Nekoliko vagona je izletjelo iz tračnica i pruga je bila zatvorena. Na sreću nitko nije poginuo.

 

 

 

 

 

Ovdje je obrt garniture trajao nešto više od 1h; otišli smo na famozne kolače i vratili na mašinu u sumrak. Bila su samo 2 putnika na povratku pa sam mogao razgledati interijer bh. soma. 

 

Televizori već dugo ne rade, ne rade niti utičnice

 

Vrata WC-a štekaju, ne rade ni sva svjetla.

 

 

 

 

Za razliku od prevaranata i lažova u HŽu, ŽFBH 1. razred uistinu daje dodatni komfor. Ima čak i funkcionalan internet.

 

 

Sve u svemu, stanje vlaka nakon što je bio na velikom popravku u Zagrebu, nešto više od mjesec dana čak, je nezadovoljavajuć. No to je Končar.

 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

U depou je stajao i zenički putnički, kojeg je vozio Mađar.

Mašinovođa je kimnuo glavom i rekao da slobodno uđem i pogledam što me zanima.

 

 

 

 

 

 

Kada bi barem ŽFBH imali više resursa za održavanje ovih legendi...ali doći će i to vrijeme, jer posluju dobro. Završili su prošlu godinu sa lijepim plusom. 

 

Oproštaj od ljetopana

 

Nakon kave, ručka i šetnje se vraćamo u Pazarić

 

 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

Dosta smo dugo stajali na kolodvoru čekajući da nas puste u depo. Prvo je morao doći visočki lokal, mašina je morala promijeniti stranu, ugurati kompoziciju u depo i vratiti se natrag. 

Vrijeme smo iskoristili pričajući.

I slikajući 

 

 

 

A onda je som počeo raditi ono što najbolje zna, crkavati.

 

 

U prethodnih nekoliko dana je imao preko 200 kvarova. 

 

No nekako smo kantu vratili u život i ugurali je u depo.