Jump to content

up4014

Članovi
  • Posts

    3876
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    89

Posts posted by up4014

  1. Prekrasno! Konačno je i taj salon doživio biti snimljen nema sumnje prema kratkoj dužini i postoljima Wegmann to je to još se vide poluspojke parnog grijanja priključne kutije i kablovi el. grijanja. Dva puta za Beograd i jedan put za ljubljanu sam ga uspio dobiti u sastav posebnog vlaka. Naravno uz pomoć politike.

    • Like 2
    • Thanks 1
  2. Pozdrav i čestitke na fotografijama naročito kolodvora "pomladile" su me!

     

    U postu sam želio reći nakon citiram:"kako su mogli nakon katastrofe kod  Kobarida...................... podignuti ovoliki spomenik svojoj veličanstvenoj pobjedi nad vojskom, koja ih je tri godine lupala svaki put kad bi pokušali ostvariti novi plan, da bi na kraju ta ista vojska nakon što joj se država  raspala, kratko i jednostavno "otišla doma" i ostavila im prazno bojno polje.

    No jedno im se mora priznati u stvaranju odnosno designeu im u pogledu ukusa nema premca.

    • Like 2
  3. Dobro jutro Darko !

     

    Ova Tvoja zadnja rečenica je sažela sve u par riječi, a naročito nakon završetka pobjedonosnog rata nadao se......

     

    zaboravan:

    On 04. 05. 2021. at 21:18, železocestnik said:

    Toma, pozdravljen,

     

    to su bila vremena, kad si mogao šetati po Beču :gospon

     

    Ispod Borovićeva kipa stoji i njegov grb.

     

    Povečanje...

    boro_3inschrift1.jpg.afbe5edb9cb9db94f23a3f8228d82a83.jpg

     

    Grb su prvi put ucrtali u knjigu izdatih izdatih grbova u Budapeštu. Pošto je bila tada Hrvatska dio Ugarskog dijela duple monarhije, postao je Boroević ugarski plemić.

     

    616326147_Boroevicgrb.png.2d8b075679024a3919e83ab491cd61a9.png

    danas u Državnom arhivu u Budapeštu

     

    2102324532_Boroevicgrb2.png.1daca41ce9d1d36808bdf997906c532e.png

     

    Šteta, što ne mogu naći grba u koloru...

     

    Još koji naziv je primio Boroević 1905. godine (2.5.) uz ovaj grb: Freiherr

     

    Hrvatska wikipedija:

    Freiherr ili Freifrau je bila njemačka plemićka titula. Nositelji ove titule spadaju u niže plemstvo.U prijevodu s njemačkog jezika Freiherr je slobodni gospodar. Ova titula javlja se u Svetom Rimskom Carstvu, Austro-Ugarskoj, baltičkim i nordijskim zemljama. Ova titula je u istom rangu sa titulom barun. 

     

    Ali nije sasvim tako. Ako pogledamo u Nemačku wikipediju, vidi se, da je došlo do navike, da se oslovljavaju Freiherr/slobodni gospodari kao baruni.

    U stvari nikad nisu dobili naziva barun.

    Dakle odavde je izašlo, da se svi popreko nazivaju barunom.

    izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Freiherr

     

    Boroević imao je mogučnost, da zamoli za barunski naziv ali toga nije uradio. Računao je, da će posle završenog rata dobit još više nazive. Ali sve se je zaokrenulo, na kraju rata svi su ga ostavili...

     

    pozdrav

    Darko

    odgovorio odmah no sjetio se tek 6. svibnja

  4. Pa nije taj grob ni u tako lošem stanju nakon 101 godinu. Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia. Negdje pred bivši Dan Republike 1972. ili 1973. godine, poslali su me u direkciju FS u Trstu, kako bih dogovorio najam 30 vagona za posebne vlakove. Nakon razgovora pitao sam gdje bih te vagone mogao vidjeti. Tu blizu u kolodvoru Redipuglia. Odoh ja tamo vidio sam vagone no iz auta sam vidio nešto ogromno i to me zaintrigiralo.  Jedno sat vremena sam to pješačio uzduž i popreko. Bilo je naši spomenika iz NOB-a prilično monumentalnih, ali ovo je nešto nepojmljivo. Otišao sam natrag kući i još od onda me stalno čudi kako su mogli  od katastrofe na Kobaridu kada su im front spašavali Francuzi, Englezi i Amerikanci. Tada su kao krajnju mjeru primjenili sistem "desetkovanje" odnosno  osudu na smrt svakog desetog vojnika bez obzira bio uopće kriv ili potpuno nevin. Na taj način život je izgubilo oko 1.000 vojnika. Da ne duljim ovo je grobnica  oko 60.000 poznatih i po imenu i prezimenu navedenih te oko 40.000 nepoznatih vojnika Treće Armije. Veliki sarkofag je grob Vojvode od Aoste, koji je 1931 prema svojoj želji pokopan uz "svoje vojnike". Kameni blok sarkofaga je težak 75 tona. Pored njega su grobovi generala. Pored ovog spomenika je groblje sa prko 14.000 poginuli vojnika protivničke tj Austro-Ugarske strane. Naredbodavac odluke o desetkovanju (decimazione latinskog izvora) general Cadorna je poslije smijenjen.

    Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno

     

     

    roads_redipuglia3.jpg.1476d469779352acece8685d6d781dcd.jpg

    Snimka od podnožja prema vrhu

     

     

     

             

           roads_redipuglia1.jpg.280cc23e05a711e76985c195c02ca97e.jpg

     

    snimka sa susjednog brežuljka

     

    roads_redipuglia2.jpg.200b9965879ad3a1341738dea205c426.jpg

     

    satelitska snimka - u podnožju spomenika na lijevo je ulazna strana kolodvora Redipuglia od Trsta, kolodvor se nalazi na prugi za Goriziu Cle. (FS).

    • Like 2
    • Thanks 1
  5. Malo fantazije  i historije.....  (ovo je zbog rime)

     

    Kada Borojević javlja caru kako je sa 500.000 vojnika (o brojki možemo raspravljati) umarširati u Austriju tj u Beč i podržati ga no Karlo je to otklonio. Revolucija u Austriji i Mađarskoj svakako je Habsburge željela i fizički ukloniti iz okvira novoosnovane republikanske Austrije, tako da je cijelu obitelj na sigurno odvela britanska regimenta, koja je bila u počasnom mimohodu na sprovodu Karlovog sina Otta godine 2011. u Beču. Car Karlo je očito nadživio  Borojevića  te je umro kasnije koliko me ovo sjećanje ne vara na Madeiri i to samo dvije godine poslije Borojevića. U međuvremenu je Austrija 1919 zakonom ukinula plemstvo, a svim članovima kraljevske loze zabranila ulaz na teritorij države, osim ako se izričito ne odreknu prava na na nasljedstvo krune, jer se Karlo nikad nije odrekao titule.

    Očito je Karlo dobro znao zasluge Borojevića kad mu je i grob dao napraviti i tko zna postoji li još kakav privatni arhiv obitelji, koja je stoljećima vladala, ili je car koji je i sam umro u prilično slaboj materijalno situaciji, bio u bilo kakvoj vezi sa Borojevićem. To nikad nećemo znati. Može biti da je iako je Borojević otklonio naslov baruna, Karlo, koji se i dalje smatrao zakonitim Carem taj naslov Borojeviću dodijelio i posmrtno. Isprave i zakoni su vrijedni no pokoji put život piše svoje. No sad smo zašli već u hipotetične vode.

    Darku svaka čast na istraživanju

     

     

    • Thanks 1
  6. Ne sekiraj se moja draga hoda sa štapom osim u marketu kad vozi kolica, štap je srebrne boje i danas sam ga odvezao sa kolicima uzeo iz njih 2 kune, sjeli smo u auto dovezli se  do kuće, pita ona:"Vidiš ti gdje mi štap?" Ostatak naslućuješ no srećom su mi u marketu na tel. upit odgovorili da je štap spremljen i kako mogu doći po njega.

  7. 12 hours ago, DB said:

     

    Mesčini da si ti hiberniral  29. prosinca:

     

    STOŽER CIVILNE ZAŠTITE REPUBLIKE HRVATSKE

    2865

    Na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20), a u vezi s člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 47/20) i u vezi s člankom 5. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine« broj 134/20) i članka 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite (»Narodne novine« broj 82/15, 118/18 i 31/20) Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, 29. prosinca 2020., donosi

    ODLUKU

    O STAVLJANJU IZVAN SNAGE ODLUKE O ZABRANI NAPUŠTANJA ŽUPANIJE PREMA MJESTU PREBIVALIŠTA ILI BORAVIŠTA U REPUBLICI HRVATSKOJ

    I.

    Ovom Odlukom stavlja se izvan snage Odluka o zabrani napuštanja županije prema mjestu prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« broj 141/20).

    II.

    Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

    Klasa: 810-06/20-01/7
    Urbroj: 511-01-300-20-256
    Zagreb, 29. prosinca 2020.

    Načelnik Stožera
    potpredsjednik Vlade
    i ministar unutarnjih poslova
    dr. sc. Davor Božinović, v. r.

    Ja zaboravim od sobe do kuhinje za što sam tamo i došao ! 

     

  8. Točno ! A je bogme fino mirisalo na Glavnom  koliko me sjećanje služi popodne na drugom i trećem "a" peronu pa sve do početka nadstrešnica. To je bio "sladski desert" nakon zamarajućeg blebetanja i svađa na radničkom savjetu i povratka vlakom doma.

  9. Prigodna fotografija obzirom na dolazeći datum! Sjećam se da je bilo govora, kao će grupa nas ići pregledavati temelje mostova preko Save. Poznavajući "bistrinu" i čistoću Save bježao sam od tog projekta ko "vrag od tamjana", a i ne bih se mogao sjetiti da me netko i previše zvao. U to vrijeme nas tj. autonomnih ronilaca baš i nije bilo previše. Samo sjećanja.....

    • Like 1
  10. 30 minutes ago, 1borna said:

    Pretpostavljam da se radi o ustanovi i zgradi staroj najmanje 100 godina, domorodci poput Up-a ili thomcro-a će 

    vjerojatno više znati o tome? 

    Ovaj domorodac se još uvijek sijeća mitnice kod tramvajskog okretišta na kraju "Savske ceste" na prijelazu iz 40-ih u 50-e godine prošlog stoljeća, koja je također imala nekad i kolsku vagu. Čekamo dalje opise i hvala na pokazanom.

    • Like 1
  11. Mislim da je ispravak nepotpun jer je tekst na hrvatskom ispravan !! Blagdan Svetog Marka slavi se svake godine 25-og dana 4-og mjeseca. Provjereno na svim izvorima. Tako ovaj put  mi nismo ništa krivo napisali, nego je tekst na Njemačkom poštovane gospode iz  Beča  pogrešan na moje veselje tako da ne moramo imati kompleks inferiornosti.

    • Thanks 1
  12. Sad jedan morbidni opis. U roku od mjesec dana stižu gosti iz V. Britanije, otvara se zračna luka kod Omišlja i za par dana prvi zrakoplov iz Pariza s s turistima za hotel Adriatic u Omišlju. Slijedeće prijepodne sunčan i sparan dan s malo sumaglice. Poslije doručka Francuz  ulazi u more otpliva jedno 30-40 metara od  obale. Nakon  dve tri minute PRAS !!!!! . Iz neba bez oblaka  sijevne munja i jadnog Francuza ravnu u glavu. Slijedeći let za Pariz preminulog vraćaju na sprovod,  a nije ni dana uživao u odmoru. Osobno sam upoznat jer sam tada radio u agenciji iz Zagreba, koja je organizirala boravak tih turista u Omišlju. Kad te hoće, hoće te!

    • Sad 1
  13. Nakon otvorenja hotela Corinthia prvi turisti agencije "Lunn Poly" iz V. Britanije pred pedest i nešto godina stigli na aerodrom u Puli. Transfer do Baške trajao je dva puta duže od leta.Bez autocesta, bez mosta i bez zaobilaznice oko Rijeke. Za vrijeme večere atmosfera komorna. Da malo "razbijem led" odlučio sam se malo bubnjati po bubnju na praznom podiju za zabavni orkestar kojeg nije bilo. Uspjeh je bio savršen!! Prvo su razjapili usta od užasa, a poslije se počeli smijati ko ludi. Jedina dobra stvar, koje se još sječam jest avion Comet mislim tip IV. Predivne linije a tako zlosretan  početak Malo je van teme, ali kad sam vidio ovu fotografiju hotela Corinthia nisam mogao odoliti. To su bili počeci avio turizma na Krku

    • Thanks 1
  14. Ma kakvi ja sam točno u srpnju 1962. godine. tamo položio ispit za autonomnog ronioca, Zaljev Martinščica bio je idilićno mjesto gdje se dolazilo na kupanje i obiteljske šetnje od okretišta trolejbusa na Plumbumu do vrtnog restorana na nedeljne "Čevape". U produžetku je bio niski dugački paviljon koji je paralelno uz obalu za pristajanje izgradila bivša kraljevina Jugoslavija,  za oporavak djece, to se poslije u soc. državi zvalo "kolonija".Ispod željezničkog nasipa bilo je malo brodogradilšte gdje su se izvlačili trabakuli i bracere. U sredini zaljeva bile su usidrene dvije oceanske bove,  otprilike velićine kao ona na terminalu Brajdica.Tri četvrtine istočne obale ispod Jadranske magistrale bilo je  prirodna šljunčana plaža dok jednog popdneva 5 tona eksploziva nije 200 metara padine  jednom velikom eksplozijom diglo u zrak,  kao početak radova na novom V.Lencu.Događaju je bio nazočan uz desetak znatiželjnika i pisac ovih redaka, koji je morao "gurati svoj nos" gdje treba i ne treba.Kako vidim "thomcro" već sigurno ima  dobrih fotografija pa više neću zamarati svojim uspomenama

    • Thanks 1
  15. Jedne ljetne nedelje 1963 išli smo iz Martinšcice, u to vrijeme nije bilo V. Lenca nego šljunčana plaža , a na mjestu današnjeg ulaza veliki vrtni restoran pod platanama na istraživačko ronjenje u kanal između Sv. Marka i Krka,  trabakulom Saveznog centra za sportski ribolov na moru i podvodne aktivnosti "Grota".  Nakon završenih ronilačkih aktivnosti i "gradela", odlučili smo prijatelj i ja popeti se na vrh Sv.Marka onom stijenom gdje se sada naslanjaju lukovi mosta. I bogme dve budale,  onako oko 1 sat popodne,  uprlo sunce , stijena strma, mi bosi samo u kupaćima,  za jedno 20-ak minuta evo nas na vrhu, a naš trabakul dole kao kutija šibica, možeš "pljunuti" na njega. Idemo mi natrag južnom padinom pa ćemo se niz blagu kosinu spustiti do mora te onda otplivati  tih 100-200 metara do našeg trabakula. U zlo doba! Toliko "drače".Proveli smo se zbilja nas dvojica kao "bosi u trnju".Nisam siguran je li bilo još takvih idiota, no to su bila druga vremena.Imam osjećaj da je bila više na cijeni uzrečica "zdrav duh u zdravom tijelu. Danas mogu reči unuku, dida ti se tu popeo bos kao što sam  nekad i sina tupio s tim našim "Alpinizmom".Evo crtica s drugog kraja otoka.Slijedi ručak i jedno uru i po "ubit oko pa na more.

    • Like 1
    • Haha 1
  16. Točno tako samo sad nema koksare hvala bogu a na ulazu u kamp pored one rampe na recepciji napravili su još jednu pred onom plažom sa finim pijeskom,koja je 365 dana godišnje zavarena,kao i ona treća sa zapadne strane od svjetionika tako da po lijepim danima van sezone ne može se više do mora ni sa malom djecom nego "cipelcugom" iako u ovih 55 godina nikad nije bilo više nego jedno vozilo osim našega na tom placu neposredno uz plažu.Mi se kupamo sasvim na kraju  na rtu gdje se otvara pogled prema mustu i "Uvali Scott" hot.naselju a pruga se vidi samo kad odplivate dalje od obale. Ono "Što je, opet buljiš u  vlakove?"nekako mi je poznato.....Za kraj uskoro moram objvaviti jedan post kad sam siguran da su nam se putevi ukrstili vrlo blizu.Jedini problem je moja zaboravnost.Želim vam i dalje puno dobrih fotografija, a ja odoh u more "gledat vlakove".

  17. Evo nove obavijesti za naše "Zagrebačke Bodule i Kirce."Danas oko 17 sati 100 metara od obale,  rt "Oštro" Kraljevica,eć 15 minuta u moru, iznenađujuće ugodno,  ali valovi se već pjene. Pogled na desno veliki luk našeg mosta,  a ispod njega u daljini kućice Voza. Ravno iznad Kraljevice u pozadini krasan pogled na prugu kako se penje od putnog prijelaza prema nasipu ispod koga je završio kolega od našeg "Stenlija".I ovaj put je nastradala ljepotica "Marijana" kao i prvi put u usjeku na Vežici kod bivšeg EVP-a i opet se sudarila sa serijom 38 UNRRA.I naravno opet nastradala!Da ne duljim,  pogled je jedinstven sve do otprilike 1 km nakon izlaza iz Plasa u pravcu Zagreba i skretanja pruge u unutrašnjost primorskih padina.Kako je sada instaliran i APB teoretski bi se moglo na tom dijelu vidjeti i 5 vlakova u jednom momentu, ali nažalost u tih pola sata vlaka "ni od korova" ni gore ni dole ništa:pa čak ni onaj jadan ostatak od nekadašnjeg RZ 3, 125, 501 ne vozi. Završavam sa vedrijom notom. Prognoza za Kvarner i bližu okolicu,  na moru,  bez kiše i temperature oko 25C, a mora oko 23C.Zato tko može,  nek se nauživa,  dok se može,jer tko zna kakva iznenađenja nas čekaju.

    • Like 2
  18. Due to disolution of FRY the state of JŽ class 664  is as follows: former JŽ class 664.0 was built in EMD  plants in USA mostly for Direction in Zagreb and have been nicknamed as "James" or "Ličanka"and have been renumbered as HŽ class 2062.At the start of 21 century 20 of them were chosen and overhauled and modernized in "Gredelj" factory in Zagreb in cooperation with "Turner"of Scotland as HŽ class 2062-101 - 2062-120 nicknamed "Turner".In 1984. Đ-Đaković in Slavonski Brod built 20 locomotives of class JŽ 664 for for Direction in Ljubljana numbered from 101 to 120. They retained the same numeration as SŽ class 664 and have from the time of delivery been nicknamed "Reagan".

  19. Ovaj "design" ima porijeklo u Švicarskim Njemačkim i austrijskim "Krokodilima" pred 2. sv.rat a nastavlja se elektrifikacijom istoćne magistrale 25.000V 50Hz-a u Francuskoj između između Valenciennes-a i Thionville početkom 50-ih godina prošlog stoljeća.Verzija CC snage 3000 ks.za teške teretne vlakove,a verzija BB snage 2800 ks.za putničke i teretne vlakove.Razvijena je i BB "ignitron"  verzija snage 3600 ks. za promet medunarodnih expressnih vlakovaI OEBB posjeduje verziju sa 6 osovina.Podatke za nju možete naći  i u tablici koju sam objavio na ovom forumu.

    • Like 1
  20. 48 minutes ago, tony_ri said:

     

    Slućajna povezanost našeg foruma, pruge Zagreb-Rijeka i industrijske zone Kukuljanovo.Gradonačelnik grada unutar koga se nalazi industrijska zona radio je nekad kao prometnik vlakova,a na slijedećem kolodvoru nakon prvog pogleda na Kvarner, o kojem je kolodvoru riječ  to će valjda velika većina Vas znati radi kao prometnik vlakova njegov rođeni brat! Imena mjesta i ljudi nisam spomenuo nadam se da nije teško.

×
×
  • Create New...