mali.paja
-
Posts
13187 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
12
Content Type
Profiles
Forums
Events
Posts posted by mali.paja
-
-
Kostimirani lik glumi vlakopoštara (
Stanley), pijucka pivo i prodaje razglednice po 3 € pa sam ga zaobišao u najširem mogućem luku.
U donjem desnom uglu vidi se fotografija naše Brene dok je vozila po Mađarskoj.
-
OVO PIŠEM VELIKIM SLOVIMA DA BI BILO UOČLJIVIJE. ODNOSI SE PRVENSTVENO NA ONE KOJI SE NISU BILI U SVEČANOM VLAKU U POVRATKU ZA ZAGREB. POZVANI SMO SLJEDEĆE GODINE NA JEDNU PROSLAVU, NEGDJE U ISTO OVO VRIJEME. PROSLAVA JE U MJESTU DONJI KRALJEVEC (kolodvor prije Kotoribe). DOLAZI AUSTRIJSKI MUZEJSKI VLAK SA PARNOM LOKOMOTIVOM. DOĆI ĆE IZ PRAVCA PRAGERSKOG I ČAKOVCA. PROSLAVA JE 150 GODINA OD ROĐENJA RUDOLFA STEINERA (AUSTRIJSKI FILOZOF, KNJIŽEVNI KRITIČAR I UTEMELJITELJ ANTROPOZOFIJE). OTAC MU JE BIO SKRETNIČAR U KOLODVORU DONJI KRALJEVEC. ZA SADA TOLIKO.
Pa, za 2 i pol godine u Zagrebu, jel? Doduše, tada sa slovenskom ili austrijskom parnjačom...... i doviđenja uz želju da se opet negdje sretnemo -
Ja neću ništa posebno pisati. Bedasto mi je da i ja sad na sva usta sve hvalim. Isto se odnosi na fotose. Dosta je postavljeno sličnih. Ja ću vam ispričati zato jednu prispodobu. Ne odnosi se na ovu prigodu. Ali jest željeznička i sudionik je jedan pregledač vagona iz tih krajeva. Rodom je iz Donjeg Mihaljevca (stajalište prije Kotoribe). I moj ti je I.M. završio školu za pregledača u Kastvu. Radio je na Glavnom kolodvoru. Bio je tada još dečko i poslije svake noćne je išao iz Zagreba za Kotoribu (slobodan je bio dva dana). Nosio se i veš na pranje. Samo tada (početak sedamdesetih) nije bilo vlakova kao danas. Bio je vlak iza 05 sati i sljedeći oko 10 (za Zabok, Krapinu i G.Stubicu je bilo) za Kotoribu. I poslije noćne čekao je vlak u 10 sati. Sa društvom je otišao na pijaču. Noć je bila naporna, nema vlaka koji nije imao promjenu sastava na G.K. Nema šanse da oko sklopiš. I umor, noć i malo pijače uzmaju svoj danak. On više onako supijan ode sa vlakom prema Kotoribi. Njegovi frendovi su mu natrpali punu torbu kočionih papuča. Po vrhu su stavili prljvi veš. Dok je išao na vlak i sa vlaka doma sav se iskrivio. Torbu je skoro vukao po zemlji. Kad je majka vadila prljavi veš, otac je vidio punu torbu kočionih papuča. Priupita on sina: "Sinek, kaj si ti ovo sve iz Zagreba donesel? Jesam! Pa nisi morao, imao si toga bliže u Kotoribi.
-
Industrijski kolosijek za pokojni Karbon:
Karbon je na tom mjestu tek negdje od pedesetih godina. Do tad je tamo bila svinjogojska farma i klaonica.
Jedna anegdota iz Karbona. Odmah na suprotnu stranu Karbona bile su prostorije u kojima su spavali radnici na održavanju pruge. Bilo je tu Međimuraca, Bosanaca i inih (ne vrijeđam nikoga). Oni bi petkom putovali doma a u nedelju navečer su se vraćali. Preko tjedna su tu spavali. Bio je neki od Sunje Ranko. On malo malo se napije i doziva kralja Petra. Dođe u nedelju i tuži se da ga žena u petak nije u kuću navečer pustila. On je morao čekati dok njen ljubavnik nije otišao. Bio je isto tako jedan radnik od Sunje. Zaboravio sam kako se zvao. Svi smo ga zvali Jaro. Znao je poslije podne ići u fušu što zaraditi. Obično je to bio kakav pretovar uglja. I jedanput tako nakon pretovara (bilo je ljeto) išao se oprati na šodericu. Nije znao plivati i bilo ga sram. Onda se prao negdje sa strane da ga nitko ne vidi. Kako dno nije u vodi ravno on se pokliznuo. u utopio. Nokoga nije u blizini bilo i nitko ništa nije vidio. Samo je neki ribič na drugoj strani primjetio kao da nešto potonu naglo. Pozvali su miliciju i ronioce i pronašli Jaru na dnu od par metara. Nikad nije išao doma. Isto se znao napiti pa ići po gostionicama i svašta baljezgati. Znao je dobre batine dobiti. Isto se pijan htio kartati. Poslije plaće bi ga primili maheri i opeljašili. Sad o anegdoti. Nekad je na rampi u Karbonu bilo jako puno kanti. To su bile metalne kante u koje se boja sipala. Bilo je punih i praznih kanti. Domoroci su to koristili za napoj za svinje. I netko kaže pijanom Jari daj mi koju kantu donesi, platm pijaču. On siromah ode i uzme punu kantu i isipa boju i stane u nju. Primjetio ga je stražar. On pobježe. Dođe milicija. Vide tragove. I po tragovima oni nađu Jaru u nastambi.
-
Lagano klipsajući uputio sam se prema bircu koji se nalazi pokraj kolodvora, a gdje smo lani Pfaff, Jean i ja napunili akumulatore prije roštiljijade u Varaždinu. Nakon obilnog doručka prije putovanja uhvatila me žeđ, a htio sam i malo odmoriti noge.
Birc je na prvi pogled djelovao zatvoreno. Ipak, kroz staklo sam primijetio dvije osobe unutra i nakanio sam ući, kad... vrata zaključana. Jedan gospodin, za koga sam ubrzo saznao da je gazda, pojavio se na vratima i rekao da birc nedjeljom ne radi.
Već sam se pomirio s tim da ću morati sjesti na klupu u čekaonici, kad me gazda upitao: - Jeste vi onaj koji slika po kolodvoru?
Oho, dobar glas daleko se čuje... Potvrdio sam i odmah sam pripušten unutra. Domaćin me počastio Stellom Artois (nije htio ni čuti da platim) i proveli smo petnaestak minuta u ugodnom čavrljanju. Saznao sam, između ostalog, da gazda lokala poznaje mog bivšeg direktora i čitav niz kolega iz PTT Zagreb, a poznaje i našeg forumaša malog.paju.
Svom domaćinu, koga nažalost nisam pitao za ime, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo obećao sam poslati fotografije. Ujedno ga predstavljam i vama, a obratite pozornost na model nagibnog vlaka koji je svojedobno dobio na poklon:
Josip Mikelec poznatiji kao Braco.
-
I ovdje se nekada nešto pretovarivalo iz vagona... u nešto. Danas je ovdje furda, tj. auto-otpad:
Ovo je izvlačni kolosijek Šturc. Isto se koristio za istovar kamena iz Tounja.
-
Razglas (bio nekoć):
I sad!
-
Zaprešić je nekad bio pogranični kolodvor sa NJEMAČKOM. Tu je bio RANŽIRNI kolodvor. I poslije '45 je jedno vrijeme funkcionirao. Kada je '48 nastupla REZOLUCIJA IB ostali smo bez pomoći sa Istoka i Zapada. Tada, sve gdje su se mogle tračnice uzeti odnešeno je na OMLADINSKE pruge. Isto tako smo mi (Jugoslavija) gradili i u Albaniji pruge. I tamo je trebalo materijala. Izvlačni kolosijek je eto opstao još do danas. Kod izgranje nadvožnjaka je prekinut. Ja sam ga još koristio osamdesetih godina.Ono što me danas najviše zanimalo jesu tragovi kolosjeka koji se nekada protezao sve do blizu obale rijeke Krapine, rekao bih na pedesetak metara od željezničkog mosta.
Na tom kolosjeku sam 1963. prvi put vidio oklopni vlak iz II. SR, koji je tu stajao godinama. Bio je očito zapušten, već tada sav zarastao u travu. Oružja se ne sjećam (zasigurno je bilo poskidano). Pamtim da su u sastavu vlaka bili klasični oklopljeni vagoni, ali i teretni vagoni visokih stranica koji su iznutra bili zaštićeni betonom.
Ne znam kada je ''panzer'' nestao s tog mjesta, pretpostavljam krajem šezdesetih ili ranih sedamdesetih, a bilo bi jako dobro da nam netko podastre više podataka. Za fotografije se ne usudim ni pitati...
Arheologija počinje ovdje:
Tragovi dokazuju da penzić nije sišao s uma
:
Nastavlja se
-
Biljke i mosna konstrukcija:
Nemam pojma što je ovo. Nekakav most ili?
Ovo prvo su ako nisam i ja zaboravio PAJNER nosači. Isto kao i ovaj most služili su privremeno kada se trebalo nešto premostiti kod izgradnje (propusti, podhodnici i sl.).
-
Ne možeš zalutati:
Ovaj mali kontejner sa krovom je blok I (jedan rimski). Nekad je bio zidani. Negdje u prvoj polovici osamdeseti kod izvlačenja jednog Eas vagona otvorila se vrata i pomela blok.
-
Ponovo sam prešao preko kolosjeka i našao se na nekadašnjem području za pretovar tereta:
Ovaj kolosijek se zove "Graba". Grudobran je bio skroz do one kućice ispred gostionice. Skraćen je radi izgradnje parkirališta. Nekad je još između tog kolosijeka Graba i magazinskog bio još jeda kratki kolosijek koji se zvao Mala Graba.
-
Tu se očito prebacivalo nešto sipljivo/rasuto:
To je koristio KAMENOLOM TOUNJ. I to je propalo. Oni su i onako bili tu privremeno. Na tom se mjestu treba graditi novi terminal za autobuse. Ljudi bi pristizali sa vlakovima i onda dalje se razvozili sa autobusima.
-
Zašto me posebno zanima(o) ovaj dio kolodvora?
Tu su nekada, dok sam još bio klinac, stajale kasirane parne lokomotive i prastari vagoni, sve određeno za rezanje. Drugim riječima, ovdje su zaslužni veterani željezničkog prometa pretvarani u otpadno željezo. Tu je, između ostalog, nestalo svakog traga legendama kao što su 05, 27, 31, 37...
Danas jednako neugodnu zadaću obavlja CIOS, a malobrojne preostale parnjače više i ne treba rezati švajs-aparatom - one se raspadaju sâme od sebe.
Na nekadašnjem groblju lokomotiva i vagona danas se nalazi skladište neke firme, po svemu sudeći aktivne. Ne znam zašto je ovaj kolosijek zabetoniran, možda zbog lakšeg čišćenja otpadne prašine(?):
To je željeznički kolosijek koji koristi SLUŽBA NABAVE. Prevedeno malo karikirano, trgovačka firma HŽ-a. Preko nje se sve nabavlja (kočione papuče, osovine, bandaži i slično). Asfaltirano je jer se sada najviše otprema kamionom. Kad netko nešto zatreba utovari se kamiončić i odmah dostavlja. Vagonom se otprema ukoliko je potreba za nekom velikom količinom.
-
Putem smo se mimoišli s dva teretna vlaka. Jedan je prošao dok smo stajali u Podsusedu i imao je 25 vagona punih-puncatih kontejnera.
To je bio takozvani obilazni vlak. Naime zbog radova je zatvoren prijelaz (Hodoš) između SŽ i MAV i (Čakovec) između SŽ i HŽ. Radovi su od strane SŽ-a. Vlakovi iz Kopra i Italije idu preko Zagreba, Koprivnice i Botova.
-
Dopustite penziću malo nostalgičnih prisjećanja na vrijeme dok je ovo još trčalo po pruzi:
Ovaj vagon je ured i radionica za SS trupe. Ograđen je ispod i služi za skladište većih dijelova (motke polubranika i slično). U početku nije bilo ispod ograđeno. Po noći bi tu došli spavati Romi. Po danu su se svukuda motali, poslije podne u Kauflandu dok se ne zatvori, onda čekaonica do zadnjeg vlaka i poslije ispod vagona. Lijepo bi se oni stisnuli k'o sardine jedan iz drugog i pokrivali najlonom.
-
Ali je zato na pruzi živahno, iako je nedjelja.
Manevra 2132 u strojnoj vožnji:
Stigao je vlak preko 1900t. cementa u Podsused. Malu kružnu lokomotivu sam poslao da to postavi.
-
Jako lijepo. Skoro da ste i mene vidili, ja sam bil u 210 (išel za Ljubljanu).Nije li ono Sutla , a ne Šenkovec ?
Stajalište se zove Sutla. Ali takvo naselja ne postoji. Na sjeveru se nalazi selo Šenkovec.
-
Na dvokolosiječnoj ili paralelnoj pruzi ne može biti križanje! Može biti samo mimoilaženje. Križanje se može obavljati samo u kolodvoru. Brdovec je stajalište.
-
Podsused tvornica
vagoni Zagrebtransa
Nisu vagoni nego vagon Zagrebtransa (plavi sa spuštenim podom).
Ovaj žuti vagon je za kasaciju (rezanje). Prodan je CIOS-u. Nekad je bio na pomoćnom vlaku II (2) u Zagrebu.
-
Konjic
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar282.jpg
Moji domaćini će ovom lokomotivom odvesti teret do Čapljine. Strojovođe koje su ga, sa 441-901 na čelu spustili sa Bradine, presjest će u 441-910, imat ćemo potisak sa 441-901 do Bradine. Iako sam mogao sa 441-307 do Čapljine pa natrag u Sarajevo sa 441-905 i B390 odlučio sam vidjeti kako to funkcionira uspon uz Bradinu uz potisak, da se i osobno uvjerim u ponašanje tiristoriziranih lokomotiva.
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar283.jpg
910 spremna za polazak, straga 901 spremna za potisak.
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar284.jpg
Morat ćemo se popesti gore
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar285.jpg
Sa 850-900A na vučnim motorima uz brzinu do 50km/h penjemo se uz Bradinu
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar286.jpg
Ovuda smo prošli
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar287.jpg
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar288.jpg
I sretno se popeli. Cijelim usponom regulacija struje je savršeno radila, nije bilo proklizavanja niti pjeskarenja, 910 je radila savršeno!
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar289.jpg
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar290.jpg
901 se strojno vraća u Konjic po novi teret a mi nastavljamo prema Rajlovcu
Opet si nešto pobrkao! Vi se niste mogli popeti ovako uspješno. Pa zar ti neznaš da naši inžinjeri ništa neznaju. Pogotovo u Končaru. Pročitao sam novine srpskih željeznica "PRUGA". Jedan strojovođa hvali lokomotive serije 444 Severina (pandan ŽBH serja 441 podserija 900, HŽ 300). Njega treba dovesti u Hrvatsku da mu pojedinci objasne da nije u pravu. Ma što ljudi neće samo izmisliti.
-
Iza tunela je 80-ih godina prošlog stoljeća iz tračnica zbog pucanja motke između postolja koja se zabila između tračnica iskočila 441-411. Kao što skakaći s motkom skaću uvis tako je i nesretna lokomotiva preskočila cestu i završila u Neretvi. Kompozicija brzog vlaka ostala je netaknuta na tračnicama. Još nije postojalo akumulaciono jezero, a lokomotivu su zajedno sa tijelom nesretnog strojovođe izvukli iz rijeke. Obnovljena lokomotiva do nedavno je trčala na ŽBH, sada čeka da krene u KEV kako bi postala 441-914.
http://i85.photobucket.com/albums/k59/portosmedex/Sarajevo_Bacevici/sar279.jpg
To je bilo u drugoj polovici sedamdesetih godina. Naletio je vlak 741 na relaciji Ljubljana-Ploče. Kondukteri su već pregledali karte i sjedili. Jedan kondukter je primjetio da je nešto odletilo u Neretvu i viknuo: Odleti autobus u Neretvu.
-
Mostar teretna
Možda bi Riječane trebalo malo dovesti kad puše bura u Mostaru niz Neretvu. Ili u Mostar teretnu da osjete buru. Nije jedanput u Mostat teretnoj bura pokrenula vagon ili krov na " G " kolima otrgnula.
-
Vagoni u koje je nedavno udarila 441-902. Nesretna lokomotiva, dva puta je stradala u kratkoj službi nakon modernizacije.
Lijevo se vidi kroz šipražje uzani zeleni most.
-
Još jedna ex kasarna ex JNA
Sjeverni logor!
Kotoriba - 24.04.1860/24.04.2010
in Putopisi
Posted
To je grafitna mast koja podmazuje kotače. Posebno je to dobro tamo gdje su mali radijusi i brzine.