lovac_na_pruge

Dok sam došao kući štrudla je bila na stolu. Najbolja zamjena za mak su ruže. Ima ih dobrih u cvjećarni blizu kuće. Rekao sam prodavačici u četvrtak da mi ostavi buket za subotu za subotu popodne. Održala je obećanje. Pa svibanj je mjesec ruža, tada se daruju.

U Sesvetama opet brena devetka. Ne primjećuje makove. Do Šida će ih se nagledati.

Postoji li neki željeznički mak? Možda sam ga previše jeo dok sam bio mali?. A ako ima, nastavio bih. Ima lijep učinak. Vidiš na željeznici ono što drugi ne vide.

Dok čekam 2012 brzi za Vinkovce se za promjenu malo skuplja na ulaznim skretnicama. Rastezao se sve od Zagreba.

Tristopetica u društvu makova. Ko kaže da se crveno i crveno ne slažu.

Moslevačka Gračanica ima goste. Protegli su se od jednih do drugih skrenica.

Nizbrdica i inercija djeluje do Gračenice.

Napokon polje makova. Kvaliteta koja obećava. Može se kući.

Plavobojni putnički iz Zagreba. U kombinaciji sa okolinom podsjeća me na sarajevsku 441-404. Red plave, red zelene boje.

Stajalište Repušnica. Da nije kontaktne pitao bih se u o kojem se stoljeću radi.

Brzi iz Vinkovaca nakon šprinta do Novske sa pola snage trči preostale kilometre do Zagreba.

Dva nagibna se vraćaju iz posjeta svojim slavonkama. Jedan iz Osijeka, drugi iz Slavonske Požege. Obadvojica nenaspavana, šute, vrte film o burnoj noći što je prošla. Jedva sam ih čuo. Ni oni mene nisu vidjeli.

Drvo sa ekoloških vrećica.

Brena razvukla svih pet vagona kroz ravnicu kao harmoniku. Čujem i poznatu melodiju.

Zahvalan sam nepoznatim grafiterima što su mi obilježili pragove od starta do cilja. Ja ću samo pomnožiti sa dva. Imam tu opciju na mobitelu.

Napokon makovi i sunce. Počelo je. Vidim jednog maka, ili vidim jedan cvijet maka. Kako se ispravno kaže? Jedan ali vrijedan. Ne berem ga. Makove je zabranjeno brati na kolodvorima. Mogu te opomenuti, pa kutinske ostavljam nekom drugom tko ima više hrabrosti.

U Ivanić Gradu primjer prevrtljivosti jedne tračnice. Umjesto da ostane svoja na svome prešla je u suprotni tabor. Služi kao postolje cestovnom znaku. Jadnica.

Jedna 383 donijela je dobri nagovještaj, brena 9 vratila mi sumnju.

Jedan zeka dotračao izdaleka i oblio ga znoj. Treba se dobro potruditi da ga se pretekne.

Nije bilo obećavajuće, Josipa mi je pjevušila magla svuda, magla oko nas.

Za učinjena dobra dijela od mojih s vremena na vrijeme kao nagradu dobijem na dar štrudlu s makom. Rijetko, ali dobijem. Tako je bilo i ovaj put. Sa malom razlikom. Trebao nam je svježi, ovogodišnji mak. Od one što mi se smijala i što sam zbog nje morao lomatati na tečaju, saznala je da ga ima u trgovačkom centru na izlazu iz D. Sela. Ime mu ne govorim radi toga što sam ga zaboravio. Bilo mi je bitno samo da je iza. Da bih izbjegao subotnju gužvu, krenuo sam rano, najranije što mogu sa vlakom 2101 u 5 i 15. Usput sam sreo poznanika sa svjetloplavom kravatom koji je bio njegov pratitelj po službenoj dužnosti i tražio nekog pametnog s kim će popiti prvu jutarnju kavu. To sam normalno bio ja. I onda su nastale dileme što znači svježi mak. Pitali smo prometnika nije znao, putnika nije bilo pa nismo imali koga pitati, supruge nismo smjeli zvati, ubile bi nas, strojovođa je odbrusio: Kakav mak, ja vozim vlak!, dovoljno da ostanemo sami u beznadežnoj situaciji. Onda smo u pomoć pozvali stalnu memoriju i sjetili se da makova ima između Moslevačke Gračenice i Kutine, u blizini je tvornica gnojiva, izdašniji su nego bilo gdje. Otići ću tamo i nabrati ih. Vratit ću se sa 2012 sa poznanikom koji me uvalio u ovu dilemu.

3. zabilježimo možda posljednje istosmjerne dane, jer bilo je nekih takvih priča

2. ponavljanja naučenog gradiva 3. da se logističaru Pfaffu zahvalim na gostoprimstvu, a to je najljepše raditi na nama dragim željezničkim površinama

Da obiđem kolodvor Lokve imao sam više razloga: 1. zaboravio sam mob kod, tražio sam telefonsku govornicu da se javim kući

U zelenom moru vidi se plava kap na kojoj kad joj se priđe bliže piše da je teška 120 tona. Putnički za Rijeku nazire se preko grana. Bondica 007, djevojački iako to više nije zanosno njiše kukove u zavoju ispod nas. Ne vidi da je gledamo. Sigurno bi se postidila. Kao zemlja pijanog našao sam 621.5. Ne govori ništa. Čeka ponedjeljak da ga dignu oni što se bave takvima. Prehladit će se i otrijezniti. Na povratku susrećemo smjenu generacija. Na mjesto starog padokaza dolazi novi. Kao i svaki pripravnik u drugom je planu. Kad ode u penziju na njegovo će mjesto. Stariji mi kaže da mu je sve dojadilo, da nikad nije bilo gore, bole ga koljena, da čeka da prođu i ove končareve, pa će onda u horizontalu. Kao dio ograde blizu pruge kod Delnica. 2063001 pošla je po bruto u Moravice. Dosađuje se. Nije naučila da ništa ne vuče. Vrijeme rastanka se približilo. Učiteljica će njoj znanim prečicama do Meje. Zamolila me da napravim koju fotku usjeka, da ne pišem ništa, da njena prijateljica iz Kotoribe vidi da je prava koza, da je to natjera da joj dođe jer ima pravih mjesta za dobar odmor i pošteni trač.