lovac_na_pruge

moja slobodna procjena visina rubnjaka, možda je voda bila 30 cm, to je teško reći. Ne možeš na sve reagirati ni snaći se u trenutku. Bio sam mokar do kože samo je fotoaparat bio suh. A nisam imao ni metar sa sobom. A da sam mjerio dubinu vode vjerovatno bi me poslali zapadnije u jednu ustanovu zatvorenog tipa za one čudne tipove što pričaju sa sobom. Ali bilo ih je lijepo gledati kako plove i nije im ništa.

nije nam sve jestivo pa ga sigurno nismo pojeli. Mi znamo ko je to učinio čak i imamo njenu sliku. Ovakva je poslije svakog jela a odmah zaspe poslije pročitanog naslova.

Na konkretno pitanje konkretan odgovor. Voda smeta i to je normalno. Vjerovatno si mislio na dubinu vode. Sve ima svoje granice. Ono što sam u petak doživio raduje me.

Kraj putovanja

Okretište Črnomerec

ilica

Kroz Republike Austrije i ilicu

Kroz Jukićevu

Jukićeva od Glavnog kolodvora do Savske

Branimirova od Cinestara do Glavnog kolodvora

Pa onda vožnja kroz Branimirovu

Onda sam se sjetiio da na fotiću imam opciju snimanja filmova i Branimirova od nadvožnjaka do Cinestara

Pogled sa zadnje palube na Peščenicu, Vukovarsku, Držićevu, Autobusni kolodvor, Branimirovu gdje sam očekivao vlak, vlaga 1000%,

Trajekt dolazi.

Nebo počinje plakati

Ovu stanicu zovem Pečenica. Odavde je počelo moje putovanje plavim trajektom. Ono što je gore sprema se da bude dolje uz grmljavinu i munje.

Napokon je jedini riječni brodar u Hrvatskoj Dunavski Lloyd dobio konkurenciju. Konkurencija se desila u danu kada se nad Zagrebom nebo rasplakalo duboko iz dna duše i ko zna kakvog razloga. Umjesto tramvaja zagrebačkim ulicama vozili su neki čudni trajekti, plave boje ostvarenje mojih dječačkih snova, bešumni na električni pogon. Ta konkurencija se zove Zagrebački električni tramvaj često spominjan po negativnom ja ga sada spominjem po dobrom. Mediji nisu spomenuli da je tramvajski sustav funkcionirao normalno. Fotografije koje su nastale i klipovi su na granici gledljivosti. Snimao sam sa «radnim» Canonom A 510 i nisam znao kako će ispasti. Ovo je svjedočanstvo na taj dan. A ako ko ima alat da poboljša gledljivost snimljenog materijala bit ću mu zahvalan. Radi očiju onih koje to zanima.

Lokaciju je veoma lako naći. Nema se što kriti. Na potezuje je tramvajske linije 11 a to i nije tako dugo.

Ovu nemilu vijest objavljujem sa namjerom da se potakne izgradnja vrtnih željeznica gdje je god moguće. One bi riješile naše probleme što se tiče ovih nametnika. Ne samo njih, nego i mrava i krtica i …. A tko im je kriv što ne paze i što ne znaju da je vlak uvijek brži.

Loša kob nastradalog puža natjerala me na razmišljanje. Koliko mi kao ljubitelji željeznica imamo metara malih željeznica po kvadratnom metru naših vrtova, vjerovatno smo po tome na zadnjem mjestu, zašto upotrebljavamo skupa i ne ekološka sredstava za odstranjivanje ovih štetočina, zašto neki moji poznanici za to koriste čak i struju, zašto je porasla potražnja za kornjačama iako nije humano mijenjati njihova prebivalište bez da ih se pita? Zašto?

Nemili događaj je nastao isključivo njegovom krivicom. Skoro pa neprimjetno. Nije ni rekao aaa! Primijećeno je to tek po teturanju lok. 251 903 nesklone takvoj vrste šale jer to nikada do tada nije činila. Ove slike koje do sada nisu nigdje objavljene najbolje govore o incidentu

Loše vijesti treba pažljivo objavljivati. Pogotovo one sa strašnim ishodom. Radi loših poruka koja se sa njima odašilju. Ima i onih koji treba obavezno objaviti. Radi pozitivnih posljedica koje mogu proizvesti. Iz potonjeg razloga to činim. U jednom od zagrebačkih vrtova smještenim između dvije pruge, sjeverno tramvajske i južno željezničke, na kolosijeku 2 odmah iza skretnice 2B, pruge što služi za odmor očima željnim dobre željeznice i dopremu delicija gladnim gostima, desilo se gaženje sa smrtnim ishodom. Nastradali puž živičnjak nije imao nikakve dokumente sa sobom pa ne mogu reći o kome se radi.

normalno. rekao sam policajcu razloge našeg dolaska, i on mi je ispriačao o pruzi što je znao. pokazao je kud aje trebala pruga proći. razgovor je bio izuzetno ugodan i nije se završio sa par službenih riječi nego je imao i onu finu ljusku dimenziju . ukolko se normalno predstaviš i kažeš svoje namjere nećeš imati nikada imati nikakve probleme. Ja i dosada imam samo takva iskustva. siguran sam da je i ovim ljudima ljepše kad sretnu normalne ljude. Sa i prepotentnim i bahatim im je sigurno teže komunicirati nego sa normalnim. nakon našeg razgovora sumnjam da je i primjetio naše plave majice.

Iduće zaustavljanje uslijedilo je nakon što smo sa desne strane ugledali nasip. Pogled na nasip zarastao bujnom vegetacijom Nedovršeni propust, potpuno zarasao u travu i šikaru Nasip sa jedne... ...i druge strane Portos i ja našli smo se na cesti D1 te dok smo čekali prijevoz naišli smo na dio nasipa od kojega je na drugu stranu usijeka trebao biti sagrađen vijadukt.

Seabral sa svojim putopisima po Slavoniji i Sloveniji, Pfaff sa crticama o kolodvorima što mi liče na jednodnevne piliće, Portos sa tvrdoglavom upornošću pisanja putopisa kao da će sutra biti smak svijeta, Stanleya što se čita u dahu, Silver što od nedjeljnog popodneva na pruzi kod Zaprešića napravi događaj, Stib sa slikama europskih tramvaja da sad više ne znam jesam li ih vidio uživo ili samo na fotografijama. Svi. I sebi sam dosadio. Jer sam prisiljen raditi isto što i oni. Sve sam im to i još mnogo toga, što se ne piše, rekao u oči. Nakon toga bio sam zadovoljan. Ne zbog izrečenog, nego radi nastale ideje da obiđemo trasu nikad izgrađene pruge Karlovac – Slunj - Bihać. Ove godine mogla bi se obilježiti sedamdeseta godišnjica završetka njenog projekta. Ovo se ne može sa tvrditi stopostotnom sigurnosti, jer kod nas nije običaj da se to obilježava nekim važnim datumom. Pruga se rađala u politički turbuletnim vremenima, pred, za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata. Okolnosti njenog nastajanja kao i odustajanja od njene izgradnje ostavili smo onima koje ta tematika zanima. Mi smo se okrenuli ovozemaljskim stvarima sa namjerom da vidimo kuda je pruga prema raspoloživim saznanjima i kartama trebala proći, da pronađemo izgrađene dijelove trase. Svi sudionici ovog pohoda su prošli izviđački tečaj, neki su bili i na čelnim pozicijama matičnih izviđačkih organizacija, znaju se služiti i kompasom i kartom. Sigurni u uspjeh krenuli smo sa namjerom da trasirmo put detaljnijih istraživanja, koje će nastaviti oni kojima će važiti izviđačka iskaznica, jer svi znamo da joj je rok važenja svega 50 godina od dana izdavanja. Obilazak je počeo prozivkom u Karlovačkom kolodvoru. Želju za uspješnim pohodom izrazio je i možda da, možda ne, pomoćnik šefa kolodvora jer šefovi obično ne rade subotom a ako je dotični gospodin šef svaka mu čast i isprika na pogrešnoj procjeni. E, da je više takve gospode... Zajednička fotka prije polaska i promocija novih majica, prepared by Dalton brothers :!: Još jedna