lovac_na_pruge

Ovakvi događaji ne podnose sebičnost. Zato sa vama koji će te gledati ovaj putopis djelim sve što sam kroz njene oči zabilježio fotoparatom. Ne budite sitničavi zbog toga što se na fotografijama vidi njen nos. Cjelom putovanju on je davao posebnu draž. Zahvaljujući njemu nisam se šamarao da slučajno ne sanjam. A i sami znate da su nosevi naših žena posebno lijepi. I prije nego što krenemo na putopis želim da se zahvalim breni petici koja mi je to jutro u Dobovi zaželila sretan put, severini dvojki i dvadeset četvorki na sms-u iz Rakovice i željom za ludim provodom i kažem 912 koja me u petak zamolila u Sarajevu Putnoj da brižitu onako jaranski zagrlim, da sam je zagrlio. Svima njima poručujem da ste lijepe. Svaka na svoj način. Da mnogo više dajete nego što dobijate. Uz malo više muške pažnje bile bi još ljepše. Lovac na pruge

Vjerujem da dobri ljudi vide život ljepšim od onih drugih. Ista je situacija i sa lokomotivama. I zato što sam vjerovao da je ona dobra lokomotiva želio kroz njene oči vidjeti prugu do Kopra i kraj kuda ću se zbog nje i dalje lomatati po slovenskom blatu i kamenu. Ne znam što je sve utjecalo na znane i neznane da mi omoguće ovo putovanje priželjkivano tri i po decenije?. Vjerovatno samo njima neki znani plemeniti motiv? Ono što znam da ću dugo smišljati način kako im se odužiti jer sve što mi je palo na pamet nije dovoljno dobro.

Radi nje sam umjesto uputa počeo koristiti navodila. Slušati odajo za jezik Slovenskog radija, postao redoviti gost celjskoga burga, čitao Prešerna na slovenskom. Radi nje sam u Prešnici spoznao da slovenski poskoci nemaju žutu zvjezdicu iako su u europskoj uniji, često pjevušio Coklinu pjesmu "Pod krošnjo starega bora", bio na svim koncertima Slovenskog okteta u Zagrebu. Radi nje su mi glupi glupi vicevi o plavušama. Radi nje Slovenski kras mi je blizak koliko i bradinska rampa, Dalmatinski Labin, Meja..... Radi nje po ko zna koji put lažem ukućanima da u Dobovu idem kupiti gume pa ih ne kupim. Radi nje, Coklini, Markovi e-mailovi imaju posebnu draž. Dugo sam želio da je dotaknem, kažem da sam je krišom snimao preko Save kod Sevnice, čekao da izađe iz magle u Grobelnom, gledao kako špancira mostom u Mariboru, pozira na zavoju kod Pivke, da su Julijske i Kamniške alpe ljepše uz nju i da mi je jednom zastao dah kad sam je pogledao ispod, na željeznom vijaduktu kod............

Jan, dopada mi se i ne brini za jezik, dovoljno je razumljivo. Čekam dalji nastavak. Tomaš mi se javio i nastavljamo surađivati Berislav

i na kraju dok sam čekao barem jednoh čeha prošla je poruka što me veže za ovaj forum a i sunce je zašlo

Samo je jedna dizalica hrabro pružala otpor a vrijeme dok na njega ne polože prugu kratio je Domovinski diveči se sam sebi

Nizvodno jedino je Sava tekla. Vrijeme je ovdje stalo.

Četvorke nisu mogle vjerovati svoji očima i pitale sedmice kako idu na drugu stranu. Ove su se hvalile fotografijama svoje hrabrosti

a kad nije bilo vlakova gledatelje su zabavljali oblaci

i završilo se sretno sa dolaskom na drugu stranu obale

a jedna što ima visoku ekološku svjest pažljivo je ispitivala teren da ne bi ulinila što loše i odlućila hrabro krenuti pa što bude

Jedna plavuša sa vagonima bila je sav u tonu sa mostom, nebom, vodom

Onaj što dobro poznaje kako su velike vode normalna stvar i da ovo mišta nije prema Elbi, Majni, Rajni čudom se čudio zašto ljudi stoje i gledaju vodu

I jedna Ciganka se neopaženo provukla

Oni su bili najhrabriji, najčešće su pročazili-

SAVA I zAGREB

Sava se u nedjelju 19.9.2010. pri prolasku kroz Zagreb pravila jako važna. Bahato se raširila do vrha zašitnih nasipa i na sve moguće načine trudila dotakne zagrebačke mostove. Izgledala je kao Rajna ili Majna u danima prosječnog vodostaja. U svemu tome ja sam gledao onu ljepšu stranu, silnu vodu, drugačiji pogled na Zagreb, za razliku od onih uzvodno i nizvodno čiju je imovinu ugrozila. Mene je zanimalo ponašanje željezničkih mostova, prolazak vlakova blizu vode. Ovaj putopis nastao je upravo tim povodom. Jedan tramvajsko-cestovni most usput sam fotografirao, jer su ipak tračnice tračnice a krv nije voda. Onaj pješački za malo je ispunio Savinu želju da ga dotakne. Najstariji među njima znan je pod imenima: „Novi željeznički most“, „Zeleni most“, „Hendrixov most“. Rječ je o dvokolosječnom čeličnom željezničkom mostu jako bitnom za funkcioniranje HŽ preko njega prelaze pruge za Rijeku i Sisak, sagrađenom 1939. godine, kraj starog željezničkog mosta.Često se vidi na razglednicama, zahvalan za fotografiranje i unakažen grafitima. Drugi most je onaj ranjeni, isto je dvokolosječni, kod Ranžirnog kolodvora je, povezuje sve što se da željeznički povezati sa južne i sjeverne strane Save, iščešenog kuka na kome se sada intezivno rade zahvati da bi bio stavljen u funkciju prema obećanjima onih što takva obećanja mogu dati u dvanaestom ove godine. On je 29-30 godina mlađi od starijeg mu uzvodno postavljenog brata isto je tako čelični ali tamnozeleni, nema lijepe lukove kao brat mu, ne dira ga nitko, pa djeluje depresivno i ne da se ni fotografirati.Kad se sve sabere dug je 440 m i za 110 m je duži od svjetlozelenoga. U njegovoj blizini se nalazi most sa skrivenim željama da na sebi ima prugu, nije bitno kakvu, tramvajsku, željezničku, sa strujom ili bez, samo da je ima. Za nju čuva toliko mjesta kao da će biti kolodvor a ne samo dva kolosjeka. On se zove Domovinski i nije od samog čelika nego i i od betona