[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Nedjelja, 24. travnja 2016.

 

Kako sam rekao: Nastupila je proljetna idila...

 

 

Al' neće bit' ništ od toga. Nije dovoljno dugotrajno iako je trapatura na nuli

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Srijeda, 20. travnja 2016.

 

 

Ona jučerašnja kiša je predvečer jenjala i razvedrilo se. Negdje poslije ponoći ušao mi je mjesec u dnevni boravak pa sam ga uslikao. Ipak je vlaga bila dosta visoka pa su mu rubovi malo "fuzzy"

 

 

Ujutro je bilo svježe i kristalno vedro

 

 

Morao sam u Delnice po gorivo. Taman sam kretao s benzinpumpentankštele kad je nešto fučnulo i protutnjao je ovaj papagajac za Rijeku. Kasnio je samo 34 minute. Neće ga u Rijeci stić ni očistit prije nego krene natrag. Tsk, tsk...

 

 

Požurio sam sproću kuće svoje sveudilj se nadajuć da ću da sač'kat kod SF-SN podvožnjaka.

Tu smo se onomad Željezni i ja grozili kako ćemo za 1. maj simbole osvježiti crvenom bojom. On je u međuvremenu nestao s 4uma, ja sam ostario, a i Adze se dobavio vlasti...

 

 

Evo ga...

 

 

Jednog dana moram uzet motorku i otpilit ovo stablo. Ne služi ničem, a smeta u kadru. To srećom mogu sam!

 

 

Onaj gore pušta z riti dim, a poručio mi je da pozdravim Plamenog kad ga sretnem!

 

 

Pozz

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Znači zimska idila je gotova?

Aha! Snjegovi poslije 21. ožujka spadaju pod proljetnu idilu!

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Istog časa odoše i sloneki put Ogulina

 

 

Kroz granje nebo

 

 

Zima je bila topla i vlažna pa je mahovina nabujala

 

 

Oh, da. Reče mi prometnik da je onog medvjedića šalamaštrao vlak negdje kod starog EVP-a. Šteta.

 

Pozz

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Utorak, 19. travnja 2016. Prijateljica mi ima rodžendan!

 

 

Nakon nekoliko pramaljetnih dana, jučer je nešto počelo gnjaviti s povremenom kišom, a jutros sam načas pomislio da će obrnut na snijeg. Sipila je neka sićušna kišica i bilo je baš momački mrzlo!

 

 

Moj čupavac mi je bio par dana u gostima na oporafku i nadohrani, a popodne sam ga trebao odvesti na vlak (svakog gosta...).

Taman sam stigao na domicilni kolodvor i mašio se za fotić slikati golemu kompoziciju cisterni na 4. kolosjeku kad li je iz Rijeke dotutnjao zapregnuti s cisternama na 3. kolosjek

 

 

 

Viiidi! Sloneki na riječkoj pruzi!

Kaže mi prometnik da voze cement iz Bakra za Solin ter da ih u Ogulinu vade van i prekapčaju na nekog Ličana za nizbrdo. Ja sam, gledajući sloneke na Ličkoj pruzi, uvijek mislio da oni voze cement iz neke od onih cementara u Solinu/Kaštelima, a paj' sad? I to još brodom u Bakar pa oko riti v žep? I što sad to ima značiti u kontekstu naših 4umaškiih rasprava o poboljšanju željezničke veze dalmatinskih luka s unutrašnjošću kad ni cement ne mogu tamo iskrcati? Pa ti budi inteligentan...

 

 

Skretnica sluzava od kiše

 

 

Počela se razbijati naoblaka i nešto puše. Grdo je mrzlo. Trapaturometar u autu mi je kasnije pokazao +4 Celzijevca. A još jučer sam se divio svježe procvalim cvjetićima.

 

 

Evo putničkog...

 

 

Ode moj čupavac... Šmrc!

 

 

Vele oni iz Infre da ne smijem slikati strojovođe. Prometnici su, znači, dopuštena lovina

 

 

Odeeeee!

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Pogled na Ličko polje. Kreće vegetacija i ubrzo je amen sa slikavanjem uz prugu

 

 

 

Još malo ledolomskih ostataka uz prugu. To se tako proteže od Drivenika do tunela "Sleme"

 

 

Stigli smo u Fužine s jedva 10 minuta zakašnjenja. Pa da sve ne bude statično, evo i malo pokretnih slikica

 

 

Centar Fužina. Trebat će za neku doradu putopisa o povjesnim cestama...

 

 

Helga me dočekala s finim ručkom: Čušpajz od poriluka mit polpetten!

 

 

Pozz i do sljedećeg putešestvija po najljepšoj brdskoj pruzi u 'Rvata! Ako u međuvremenu sasvim ne odustanem od tih heroičkih poduhvata

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Tunel "Meja" i cesta koja spaja Lujzijanu i Kraljevicu

 

 

 

Moj omiljeni ŽCPRsaR. DB veli: "Milje"

 

 

Kolodvor Meja iz istog vlaka!

 

 

Dio Kvarnera i Boduli u izmaglici...

 

 

Ovaj mali prehićeva nekakov pesak

 

 

Lijepa dogradnja privatiziranog bunkera. Podsjeća me na interpolaciju hotela "Hilton" u kompleks Ribarske tvrđave (Halászbástya) u Budimpešti.

 

 

Na kolodvoru Meja nema dosadnog rastlinja pa sam se ponadao da ću moći na miru iz zaustavljenog vlaka usnimiti mom najdražem adminu "njegov" most. A pogledajte kako mi je majstor parkirao vagon?!

Slijedi pitanje za naše fotografe: Je li ovo loš ili izvrstan kadar?

 

 

Ajde, ipak nekako...

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Tu stanuje nona od novog_shefa i s njenog balkona su snimljene mnoge zanimljive fotke kvarnerskog akvatorija

 

 

Još par dizalica

 

 

Kod našeg kice101 u škveru ima nekog muvinga!

 

 

 

Nije da je gužva, ali ajde...

 

 

Evo nas u Škrljevu. Inokosni plavi Jenbach

 

 

Jedna kartulina za Thomcroa

 

 

Još od izlaza iz Rijeke se vlak povremeno sporo vuče. Zar su i tu nametnuli neka ograničenja brzine ili je to zato da se putnici ne bi pomamili na pridržavanje voznog reda?

Pogled na prugu u pravcu Meje

 

 

Zavoj na nasipu (Zavoj iz istog vlaka?)

 

 

Pogled na Škrljevo. Šteta da više nema sunca

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Nema ni jedne "Goše". Valjat će se pomučiti tih 50-tak minuta

 

 

Miševi?

 

 

Kad sam pogledao kroz prozor, najprije sam pomislio da je tu opet nekakav "Plasser", a kad tamo labudica-stonoga. Zar nisu one plave?

 

 

Nisu sve. Talijani svoje labudice farbaju u narančasto

 

 

 

Tamo dalje je i cijelo čudi žutih vagona. Valjda oni iz Delnica. Kud će s tim? Thomcroooo, ti valjda znaš!

 

 

I krenusmo. Vrijeme se kvari, nema više suncaaa! Tri lučke dizalice na Orlandu. (Za one koji ne znaju: Tu se ukrcavaju na brodove tračnice koje stižu iz Austrije)

 

 

Parkiralište "Školjić". Ima čak i slobodnih mjesta. A ja bez auta!

 

 

A ča to šumiii?

 

 

"Pogon kulture", "Tvornica kulture"... A nacija sve nekulturnija...

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

"U autobusu". Putnika nema ni za četvrt vagona. Narod je očito već skupio saznanja da se u taj jutarnji brzi ne treba pouzdati. Ja sam jedini naivac. Što je najsmješnije, plaćam kartu za brzi vlak!

 

 

Bus je nekakva ofucana kanta u ne prečistom izdanju. Glede brzine i nadoknađivanja, pretekli smo dvije volovske zaprege i jedan kamion-cisternu (a i to samo zato jer je šole usporio buduć je bio na mob'telu). Inače je svaki fijaker bio brži...

 

 

Rep jezera Bajer (pogled s onog vijadukta). Bus se, naime, iz Fužina najprije vratio u Vrata kako bi se priključio na autocestu!

 

 

Rijeka. U grad smo ušli preko čvora Draga pa po D404 do Mrtvog kanala pa kroz grad... Taman sat zakašnjenja. Još se šole uzrujavao kad smo ga tražili da nas iskrca na TBJJ da se ne vraćamo s kolodvora. Moj diler polovnjaka je odustao od čekanja pa sam se morao samostalno snalaziti po njegovom parkingu. No, svejedno imam par ideja...

Onda sam se spustio u grad. Na Korzu je vavik živahno. Pogotovo kad je sunce

 

 

Ispred Grackog Poglavarstva postavljena je izložba posvećena Domovinskom ratu i ratnom putu "Ajkula" (bolje mi njima izložbu, nego oni nama čador!)

 

 

Terase su krcate, narod se gušteri

 

 

Aha! Baš ste mene našli!

 

 

Jasno da sam na "školicu" debelo zakasnio pa ću doma s 4001. Taman su prikapčali lokomotivu

 

 

Teta je netom završila sanitarnu obradu vagona

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Prilazim kolodvoru iz žablje perspektive

 

 

Pfaffmobil će sač'kat dok se ja ne vrnem iz Grada na Rječini

 

 

Nemam pojma što jake snage MUP-a rade ovdje. A što se tiče "amerikanske" parole na vratima – sigurnost mi već davno ne pružaju pa sam, sljedstveno tome, i povjerenje izgubio. Oni su nažalost postali naplatničari zaduženi za gnjavljenje pučanstva i punjenje državnog proračuna.

 

 

Nabavili su novu zastavu

 

 

I kupih si, je li, putnu ispravu. Brzi u odlaski, usporeni u povratku. Zayeb se pokazao tek nakon transfera sredstava – prometnik koji u slobodno vrijeme dila putne karte me tek onda izvijestio da pruga ima zatvor ter ćemo sač'kat zamjenski autobus koji očekivano kasni nekih 30 dekika (balada o psu, ljubavi i majci). Čudno, jer obično su propustili brzi pa tek onda zatvorili prugu?!?

Nigdje na kolodvoru nema o tome ama baš nikakve obavijesti, ali zato piše da se karte za relacije manje od 50 km ne mogu vratiti. Dakle, zavukao mi ga je! Do balčaka. Sad mogu ili otići autom i na troškove puta dodati 33 dlakavca ili čekati bus...

 

 

Čekat ću bus... U međuvremenu je put Lokava protutnjao teretnjak s kontejnerima. Pruga je navodno zatvorena između Moravica i Ogulina. Najgora opcija jer dok se bus ispetlja iz Moravica i dokopa autoputa u Vrbovskom, ojojoj...

I Fužine imaju svoju rupu na prometnici. Malo je manja od one Bandićeve, ali i Marinko Kauzlarić je malo manji načelnik od Bandića!

 

 

Blizina šahte ukazuje da je i ovdje prisutno ulegnuće podzemnog kanala

 

 

Mini-gepard

 

 

Genetski gledano, ovdje je u obitelji bilo koječega!

 

 

Evo njega. S četrdeset minuta zakašnjenja. Prometnik me tješi da idemo autocestom pa da će on sigurno dio zakašnjenja nadoknaditi. Ne znam kakav je kao prometnik, al' lagat su ga bome naučili!

 

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Srijeda, 13. travnja 2016.

 

 

Jutro je osvanulo relativno toplo, a trapatura je bila vrlo ugodna za mjesto i doba godine...

(Ste primijetili? Imam novi toplometar, ima skalu i u onim amerikanskim bedastoćama pa ne moram konvertirati stupnjeve za moju unuku, a ima i vlagometar!)

 

 

Dan je obećavao biti sunčan & topao

 

 

Nakanio sam u Rijeku. Vlakom.

Odat ću vam tajnu, ali neka to ostane među nama: Krećem u potragu za novim Pfaffmobilom. Stari je, nažalost, dao svoje i vrijeme je da preseli na ahiret. Puno smo toga zajedno propatili i nekoliko puta skoro ostavili kosti po kojekavim Glibodolima i Dušikravama, ali održavanje je postalo preskupo, a i nekako mi je zadnje vrijeme alav na gorivo. Svemu dođe kraaaaj i stoga idem posjetiti znanca koji dila polovnjake kako bih se odlučio za nešto malo mlađe!

 

Kako jutarnji brzi (700) ne staje u mom domicilnom kolodvoru, imam dvije opcije ukrcaja – Delnice ili Fužine. Udaljenost od kuće do kolodvora mi je otprilike jednaka pa onda idem rađe u Fužine jer mi je karta jeftinija!

Par prizora uz cestu: Jezero Bajer i istoimeni vijadukt

 

 

DB-ov koritasti most preko Ličanke

 

 

Dr. Franjo Rački u istoimenom parku odakle se može slikati DB-ov koritasti most preko Ličanke

 

 

Lijepa stara kuća. Danas ruševna. Takvih, nažalost, ima jako puno. A ovdje čak nije bilo ni rata...

 

 

Fužinarski vlakić je spreman za sezonu

 

 

Uništena šuma uz korito Ličanke. Ovo vjerovatno neće nitko nikada sanirati dok nas ne pogodi neka eksplozija supernove

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

A ja te ne bih pustio da toliko puta uzaludno tražiš zalogajnicu. Našlo bi se štogod i u mojem frižideru, iako se ne nazivam gurmanom. Ali ti znaš da i ja imam svoju bolju polovicu koja ipak zna nešto kuhati, zar ne ? Nekako se ipak nadam da ćeš se prilikom jednog od sljedećeg nastavaka serijala "Provincijalac u metropoli" dosjetiti i na svom mobitelu ipak znati odabrati pravu kombinaciju brojeva

Bijo sam smrtno uvjeren da čupkaš travu u Tvom otočkom home-away-from-home!

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

A?!?

 

Fala na informaciji!

Čuuuj, Ti! A da ubuduće sjediš na tim Tvojim nemirnim prstićima dok ja ne dovršim postanje putopisa? Ili još bolje, njima kopaš nos kao sva pristojna djeca?

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

A vid' njega, di se zavukao!



I krug se zatvorio. Sa' će i ONA pa da zapalimo put kuće naše



Nebo nad Zagrebom tijekom ovog mog šalabajzanja je bilo uglavnom poluvedro. Nije bilo pretoplo pa sam s radošću zaključio da sam se pametno odjenuo. Nadam se da će takvo i ostati pri povratku



Evo i Helge. Zadovoljna je eventom i sretna da idemo doma



Pokazalo se da su tako intenzivno radili da nije bilo vremena ni za pizzu. Stoga smo na putu van svratili u 'Lidl' da si ona nabavi nešto za pod zub. Ja sam si malo osvježijo stanje u smočnici.



U povratku je vrijeme bilo zbilja lijepo i sunčano pa je bio gušt voziti se autoputom. Pogotovo nakon Bosiljeva II.
Pogled s Karoline iz Starog Laza. Tu negdje desno se odvaja onaj cestuljak za Zalesinu.



Mercopail na suncu



Od jutros je trava oko kuće narasla na duplo. Ako ne padne neki snijeg, morat ću uskoro kositi...



Nije mi se puno kuhalo, a i bolile su me noge pa smo večeru riješili s jedno malo obilnijom carbonarom.



I eto, u zoološkom vrtu sam napokon bio, a da parafraziram prastari vic o policajcima i majmunu: Sljedeći put idem u kino!!!

Srdačno vaš...

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Kujundžiluk

 

 

Ova sintagma, još jedan od povijesnih zagrebačkih obrtničkih bisera, mi nikad nije bila posve jasna. Jedini pojas kojeg ja povezujem s kovinom je pojas nevinosti. A ti su već neko vrijeme van trenda...

 

 

Tko veli da smo išćerali Turke.

 

 

Nešto neće valjati s mesom kad im trebaju ovolike zalihe senfa i majoneze...

 

 

Usput i selfie

 

 

Petrova crikva je još uvijek bubana

 

 

Radosti liberalnog kapitalizma. Ovakve prizore van strogog centra možeš vidjeti po cijeloj Europi. A nekoć je tu bio lokalni dućan gdje si mogao nabaviti ono što ti treba bez da pola dana odvojiš za posjet "Westgateu" ili nečem sličnom. Tjaaa...

 

 

Jooooj...

 

 

Naviru uspomene...

 

 

Još malo glazbene ponude (miješano razno)

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Štemer-fest

 

 

Nekad sam se volio igrati s ovakvim layoutima. Grozno puno posla, odlično izgleda i za dva sata si gladan ko pas. To je za mlade urbane profesionalce, ja bi radije komad krmeta bez suvišnih zašto!

 

 

Ma, paj' njega, on me zbilja progoni! Kočničar me već zove na piće...

 

 

Imam još nešto vremena do deadlinea pa sam se iskrcao stanicu-dvije ranije. Idem prošetati i vidjeti jel ima ćega...

 

 

Interpolacija. S vremenom se navikneš, k'o u braku

 

 

Bicikljisti na pljočniku. Ne yebu živu silu, jedva sam se provukao (sreća da sam sitan). Sve bi ja to onako po lički, toporištem od sikire...

 

 

Da, da. Sve te udruge uglavno završe kao krčma

 

 

Ratkajev prolaz. To su zvali i "Mali Vatikan" jer su zgrade bile u vlasništvu Kaptola koji je prihode od iznajmljivanje koristio za dohranjivanje kanonika

 

 

 

 

 

Hmmmm?

 

 

Ovdje negdje (ne pitajte me za točnu lokaciju) je radnju imao čuveni "Čuveni" koji se reklamirao kako on oblači "Grupu 220". Kupijo jednom kod njega hlače, bile su odlične. Bilo je to vrijeme kad su "modni kreatori" još znali šivati, a nisu vješali krpice na modele.

 

 

Oho! Još ih ima? Nisu svi pocrkali?

 

 

Cijelo leglo!

 

 

Ovo je još iz vremena dok je Vlaška ulica bila ulica obrtnika i malog/srednjeg poduzetničkog sloja.

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Moja omiljela Wan-ton juhica (u Pekingu me poznaju pod nadimkom "Wan-ton sahib")

 

 

Stakleni rezanci s piletinom (umjetničko ime u meniju je "Mrafci na drvetu")

 

 

Pa i nije tako grozno. Mislim, za Metropolu. Iako su kod nas restorani s kineskom klopom još uvijek preskupi. Slično bih platio i u Tkalči kod "Malog mede", a ovo je na trajvanskoj stanici i ne moram nikud 'odat!

PS: Srećom mi je kartica fercerala...

 

 

Natpis na cimeru od kemijske čistione (fali ono "... s velikim...")

 

 

Obršljanjena fasada II.

 

 

Nekadašnja tzv. "urbana oprema" iz vremena kad je Zagreb bio lijep i ugodan srednjeeuropski gradić je svagdje uglavnom van funkcije.

 

 

Sa' će on...

 

 

Opet sam se iskrcao u Draškovićevoj. Ima i tu azijatske ponude (a i cijene su srodne, metropolitanske)

 

 

Još jedan Čeh-pisanica. Baš bih rado vidio jednog obojenog korom od luka!

 

 

Zgodan naziv trgovine (prodaju gaće i posteljinu)

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

I onda sam se sjetio da je na Gupčevoj zvijezdi nekoć postojao veliki restoran s nacionalnim specijalitetima gdje se za razumnu lovu dalo pojesti kakav komad purice z mlincima ili tako nešto. Bilo je to i omiljeno mjesto za karmine. Bijo sam par puta.

 

 

Unatrag 10-ak godina restoran je dobio kose okice...

 

 

Mojoj Helgi se ovaj retro-auto jako sviđa iako nisam siguran da bih ga uspio ovako parkirati. Za to ipak treba "kinderštube"

 

 

Ja jako volim azijatsku 'ranu. Pa da vidimo...

 

 

Sram me i stid, ali ja vozim

 

 

Ovo možda i nije grm jasmina...

 

 

... ali ja sam definitivno u ulici jorgovana!

 

 

Ovaj je probrundao visoko gore i poručio mi da pozdravim Plamenog ako dotični bude čitao ovo izvješće

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Da, tamo kod K-Ivice bih si mogao kupiti zengvič, ali mi to nekako nije nakana.

Lik na lijevoj strani slike je onaj koji je kunjao u trajvanu i kojeg sam probudio kad smo stigli (kočničar mi se zahvalio uz širok osmijeh bez zlatnog zuba). Rekao je da tu gore na putu prema tramvaju ima neka krčma pa ako je glavna kuharica tamo zna biti dobrog rostiglia. Malo previše kondicionala za moj ukus, ali u nevolji vrak i muhe jede...

 

 

Ma, ja! Niks glavna kuharica, niks rostiglio. Došlo mi je da si od muke naručim pelinkovac ili nedajbože mirogojček!

 

 

Ajmo mi lijepo natrag. Nać će se valjda u čaršiji neko pojilište/hranilište

 

 

Ovo je zbiljam prava pruga (iako je, koliko sam vidio, omiljeno šetalište za vlasnike cuckova s probavnim potrebama)

 

 

Ovi solo Čehi su nekako jako zapušteni

 

 

Taman smo krenuli kad sam u jednoj garaži spazio ovaj prizor. Bit će to neka opaka fešta!

 

 

Iznenadio sam se: Na zadnjoj stanici četrnajstice na Medvešćaku ima ćenifa otvorena za javnost. Nisam provjeravao

 

 

Ofucani ide natrag uzbrdo.

Zbilja, nedavno smo vodili nekakvu raspravu o opasnostima bezkočionih tramvaja koji bi inokosno krenuli nizbrdo. Kako to da nikome prilikom projektiranja nije palo napamet napraviti zaštitni šturc, možda čak i s pijeskom, kakav postoji, primjerice, na kolodvoru Sušak-Pećine ili na svakoj ozbiljnijoj alpskoj cesti?

 

 

Oni su sišli s planine

 

 

Nisam sasvim siguran, ali zar nije uz ove dvije zgrade, tada novogradnje, bila vezana neka afera u kojoj je učestvovalo poduzeće kojem je na čelu bio Stipe M.? Danas su jako oronule.

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Putem sam kroz prozor smotrio duboko dolje ispod pruge veliko parkiralište pa sam se sjeti da je tamo nekoć bio "Debeli Martin", kultno mjesto večernjih izlazaka onih kojima "Esplanada" nije bila primarni odabir. Martin (a bilo ga je nekih 150+ kila) je sjedio na stolcu na ulazu i pozdravljao goste. Klopa je obično bila neki roštilj, pomfrit i brdo odličnog sataraša. Sve po popularnoj cijeni, mislim nekih 1.300 tadašnjih nofčića. Ili 130? Bo?

Martin je davno pokojni, a restoran je preuzeo lik koji je navodno čak dobar kuhar. Ali sad se restoran zove "Gračanka", stolci imaju bijele navlake, kristalne čaše se blistaju, a kuhar/vlasnik sebi tepa "Chef". Ni to za mene i moje penzionerske mogućnosti...

 

I evo me na cilju

 

 

Tračnice su dobro osigurane od razmicanja

 

 

Stupolika infrastruktura

 

 

U moje studentsko doba (kraj 60-ih) bilo je na rubu ovog "lavora" gdje okreće tramvaj za Dolje par obiteljskih restorana/gostiona. Imao sam prijateljicu čija je mama konobarila u jednom takvom pa sam ponekad kad bi se zalomio trenutak "debelih krava" znao nedjeljom navratiti na juhu s domaćim rezancima i kakvo pohano meso ili komad pečenog piceka s pomfritom i zelenom salatom.

U naivnoj nadi da tako nešto postoji i danas ter da ću možda uspjeti nešto u kljun baciti (jer ona moja s ekipom jede neku pizzu), ogledavao sam se po obronku

 

 

A-a! Jok, brus, limun, njet... Jedini objekat tercijarne namjene je zatvoren i izložen mogućnosti unajmljivanja. Promijenila su se vremena. Narod sad jede u "Mc Donald'su"

 

 

Na obližnjem stupu zanimljiva informacija. Mislim da je krivi...

 

 

Kod mene u GK su se tek pojavili prvi cvjetići. A vid' ovo, ovdje bi bilo šta za puhati cijelo jutro!

 

 

Cijelo naselje uz kraj tramvajske pruge uz Gračansku cestu je zapravo nevjerovatno ružno s kućama nabacanim po obroncima i u različitim stilovima i razinama održavanja.

 

 

S malo zuma sam uslikao i tunel pa ne moram do tamo. Uostalom, već sam bio par puta kad sam bio mlađi i agilniji

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Iskrcah se u Draškovićevoj. Idem malo na sjever, u elitnije kvartove – tamo nisam dugo bio

 

 

On ode na jug (jer preko TBJJ se ionako ne da), a ja čekam četrnajsticu

 

 

 

Vožnja rezidencijalnim kvartom

 

 

On kunja, a vrijedni Kinez nešto tucka na mobitelu

 

 

Gupčeva zvizda, rekli bi Dalmoši

 

 

Još malo zelenila

 

 

I za ovo mi je uzelo lijep komad poreza, a da me nitko nije ništa pitao (kao da me država inače nešto pita)

 

 

Pješačka tura između vozila na liniji 14 i vozila na liniji 15. Srećom nema linije 16 jer bi mi otpale noge s tim presjedanjima

 

 

Trajvan krcat mladeši

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Idem natrag prema najbližoj postaji zagrebačkog komunalnog prijevoza.

Stupovi su oblijepljeni najavama za muzičke nastupe likova za koje nikad nisam čuo. Možda neki od 4umaša koji svojim prilozima obogaćuju temu "Gdo kaj posluša?" mogu pomoći???

 

 

 

E, za nju sam čuo. Ona je vječna tema u Sprdexu

 

 

K'o za vraga, naišao je opet onaj pisanica-Čeh. Sjedim u prikolici u prvom redu partera lijevo i pratim što nosi moda. Valjda sam još pod dojmom iz zoo-vrta, ali meni ovo liči na kopita

 

 

Svetice. Ovo je onaj kojemu svakog Uskrsa pofarbaju, je li...

 

 

Harambašićeva. Tu mi živi bratić. Rijetko se viđamo, samo za obiteljske sprovode

 

 

Kineski dućan na Kvatriću u neoklasicističkom stilu

 

 

Opet onaj Kosta. Taj me baš progoni...

 

 

Hmmm? Ovu scenu posvećujem jednom 4umaškom prijatelju (on će već znati...)

 

 

Ovaj lik je sjedio iza mene skroz od Maksimira. Uglavnom je kunjao, a ja sam se sjetio davnih uspomena iz jutarnjeg tramvaja kad je iza tebe sjedio ovakav jedan "još od sinoć" koji ti je svako toliko za uho podrigucnuo plućica na kiselo i litru gemišta

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

I reče onaj klinac: "Mama, vidi, kokica je procvjetala!"

 

 

Krave i ptice trkačice

 

 

Kokice biserke. Imao sam frendicu koju su tako zvali svakiput kad bi sjela za volan...

 

 

Neće leti, ali trčkara sasvim dobro, a i ubojita je s čaporcima

 

 

Od ovakvog perja je naš pokojni Car i Kralj imao ukras na šešoaru

 

 

This way to the Egress

(Za one koji ne znaju: P.T.Barnum je na svojim izložbama neobičnosti imao ovakav natpis nad jednim vratima. Neukom pučanstvu je pojam "Egress" bio nepoznat i izazovno zanimljiv. Kad bi prošli kroz vrata, našli bi se na vanjskoj strani izložbenog prostora. A vrata su, jasno, imala kvaku samo s nutarnje strane!)

 

 

Pritisnuo sam

 

 

Prehodao sam sasvim lijepu udaljenost i potrošio nekih dva-tri sata vremena, a u međuvremenu se nakupio čisto lijep broj potencijalnih posjetitelja.

 

 

Doavlen se može i autom, ali daj ga negdje parkiraj...

 

 

Malo dalje je i Šumarski ter Poljoprivredni fakultet. Bar je bio u moje vrijeme

 

[Provincijalac u Metropoli XXXVIII.]

Radovi su, kako rekoh, posvuda (neće to bit gotovo do kraja ožujka). Ovo je ćenif-leasing firma koju još nisam sreo. Po nazivu sudeći, oni su se bavili tom aktivnošću i prije dolaska Slavena na Jadran

 

 

Ptice su mi u zoo vrtovima nekako najtužnije. Bića predviđena da lete nebeskim prostranstvima zatvorena u kavezima od guste žice ili još gore – podrezanih krila.

Ova okreće glavu k'o T-34 kupolu

 

 

Ova pak samo bulji

 

 

Ris. Neugodna beštija

 

 

Gurnime-povuciga?

 

 

Mmmmmuahaha! Ma kakvi!

 

 

Vrana obična. Nije naučno utvrđeno da li je izložak ili je svratila na marendu?

 

 

I, majstore, kakva će biti sezona?

 

 

Nisam vidio ni jednog da bi zamotavao čokoladu