Pfaff

Dupli Šved put Vinkovaca Novoobnovljeni Plavac. Nisam nešto impresioniran Šta da? Sunce se klonilo zahodu i šaralo oblake na nebu. Nekako se natmurivalo, a i puhalo je nešto mrzlo Moji su se domaćini složili da je "Peppers" pravo mjesto za nešto čalabrcnuti Ona je zadužena za namirivanje Fox je isukao napravu Ja sam se zadovoljio steakom "Peppers". Bio je odličan

Idem prema Pfaffmobilu. Imam jedan dogovor Evo ih. Napokon ću uživo sresti Plamenog i Lisca! Otkad sam mu posljednji put vidio sliku, Plameni je gadno odlakavio. I onda se čudi kad mu brane slikati po službenim lokacijama Odlučili smo popiti kavu u "Intersparu". Tamo se na nekakvoj kaljugavoj ledini dade badava parkirati. Tu je i raskršće željezničkih pruga. Zapamtio sam da je ova desno prema Zagrebu Njih dva Znao sam da Plameni ima bolju polovicu. Došla me pozdraviti. Lijepo od nje, hvala! Generalna proba za Valentinovo. Nažalost je Ivana morala dalje, ona, naime, radi Odlučismo promijeniti biblioteku Osiječka inačica paromlina. Čeka se da se zaštićeni objekt samoinicijativno sruši

Vatrogasni dom Stalno netko ulazi i izlazi Samo okretište nisam slikao jer sam ustanovio da sam kratak s vremenom pa sam mirno ostao u vozilu. Pa, da, okretište k'o okretište, šta tu ima posebnog! Ovo je, mislim, nekadašnje okretište Retfala. Koristi se povremeno kao i ono zagrebačko u Jarunu. E, jesmo se našli! Prekoputa mene je sjela djevojčica s beskrajno dugim nogama (znate, onaj model gdje noge počinju odmah ispod sekundarnih spolnih oznaka). Jedva za glavu niža od mene, ali je obećala da više neće rasti! I eto me opet na trgu. Već su svi štandovi postavljeni. 14 je sati. Vozikao sam se po Osijeku preko tri sata Imao sam sreću da se do Bikare nisam vozio u ovom oslikanom

Izlaz iz remize Spoj na glavnu prugu i crossover iako mi nikako nije jasno kako je to funkcioniralo? Valjda jedino za dvosmjerne tramvaje bez prikolica, ali zašto to onda nisu već iskopali? Izgleda mi kao da danas Osijekom voze sami Genšeri Evo mi jednog darkerskog. S njim ću skroz do Višnjevca iako mislim da višnje nisu još procvjetale U tramvaju prilična gnječa. Hrpa studenata i đaka. Kraj mene sjedi gospođa s ružom u ruci. Veli da ju je dobila od sina kad su bili na promociji gdje je malac dobio nagradu kao najbolji student. Bravo, čestitam! Staro okretište. Tu sam onomad slikao trajvan s Hypo reklamom Dalje ćemo po novom komadiću pruge (sviđa mi se osebujan tramvajski pristup kružnim tokovima! I ja bi tako...) Nekakva maršrutka: Panturist + Arriva Nije baš Prag, ali mi djeluje nekako lelujavo!

Višnjevac s višnjicama Natrag prema suncu. Cijeli prostor je vrlo čist i uredan Opet onaj šareni Ha, dobro... Oprema za namirivanje pjeskara Dečki se doimaju kao da znadu što rade. Mahnuo sam i zahvalio se "Killroy was here!" Na službenom sam parkiralištu vidio i osječki bibliobus Ovaj izvorni Čeh će navodno postati dio muzejske zbirke. Fino, tako i treba, a ne najprije raspiliti pa poslije kukati i posuđivati za razne obljetnice kao HŽ parnjače

Ajmo malo prema depou. Ovaj šareni ima problema s oduzimačem napona Pitam jednog od djelatnika na konstrukciji da mi kaže kako da uđem u hangar... - Krešooooo! - Da? - Gospodin bi malo slikao u hangaru... - Samo naprijed, i neka pazi na grabe! - Hvala! Za razliku od tramvaja koji kolaju gradom i svi su prilično musavi, ovi u remizi se baš lijepo blistaju Kolosjek za Genšere Graba. Poznam ja to iz riječkog hangara u kojem su nekoć bile Gomulke U kutu je muzejski tramvaj, Ovo je prikolica za tamburaše Baš je lijep Uh! Tu je utrošeno nešto "Sidola" Pogled s repa u putnički prostor. Mislim da je televizor naknadni dodatak Grb i broj

I onda sam opet sjeo u trajvan. Nakanio sam se provesti svim prugama i poslikati sve što se da pa za početak idem ka Zelenom polju. Osijek je zanimljiv grad pun zelenila, skulptura i građevina. Ovim potonjima uglavnom treba temeljita obnova... Treba presjesti (s ovim sam i krenuo na svoje kružno putovanje) Kad već spomenuh memorijalne skulpture, evo jedne bez križa Do Zelenog polja nije bilo ničeg zanimljivog. Bumbaroliki Čeh s druge strane ceste je taman odmaglio pa sam morao sač'kat da se ovaj moj okrene i otčeka! Onda sam sišao kod remize vidjeti da li se što promijenilo Dio parkirališta i nekadašnjeg groblja slonova punog polurashodovanih Čeha su zagradili pa je sad urednije Groblje slonova je očigledno otišlo put vječnih lovišta Imela? Fali još druid sa zlatnim srpom Ljubljansku brusilicu su natkrili i stavili joj zelenu suknjicu, a kolosjek je prekinut i zagrađen ovakvim polukružnim betonskim uzdignućima. Ne kužim, ali tko sam ja da se tome čudim!!!

Aha! Postoji i panoramski lift za passarellu. Brus! Nije u funkciji, pretpostavljam zato jer bi se narod vozikao, a to troši struju. Isto je i u Gospiću Ovdje je, koliko se sjećam, bio kraj Guttmanove pruge. Kad sam prviput bio u Osijeku kao klinac, ovdje sam vidio jednu od onih simpa lokomotivica Neizbježni sadržaj za utjehu dešperatnom pučanstvu Ovi su se preselili (piše u ajzlogu)

Panoramski en face Fasada je vidjela i bolje dane STRAIL od prave hrastovine Pragovi su američkog tipa - nekantirani Cimer od biblioteke... ... koja, nažalost, ne radi. Šteta lijepog interijera Vodonapojnik Nekadašnja komunikacijska infrastruktura. Cvik-cvik! Je, pozdravit ću prijatelja Natpis na zabatu

Na kodvoru pustoš. Ovaj musavi polupošarani Plavac vozi za Beli Manastir Passarella i kompozicija vlaka za Rijeku Taman su prikopčali brundalicu A1A, A1A, Coco jambo... Kontrola & primopredaja Vlak za Rijeku kreće točno u podne pa sam utrošio petnaestak minuta da pričekam odlazak i ispratim ga Kolodvor

Ulaz u putničke prostore (jel' to ima lavova u Slavoniji?) Petak je pa se mladeš sprema kući na pranje veša i majčinsku nadohranu Živahno, bome. Osijek je ipak željezničko čvorište Pogledajmo malo što kolodvor nudi putnicima Ćenifa. Babasera pita tri kune (di da nađem kovanicu od tri kune?). Na pitanje da li mi treba pipira, odgovorio sam da ja samo otresem. Čudno me gledala Za tri kune po grlu, moglo bi to biti čišće, urednije i olfaktorno manje invazivno. Zato bar ima prostora Čudo nad čudima! Osječki kolodvor ima garderobu. Posjednutu! Ima i telefonsku govornicu

Kolodvor Osijek GE: 18°41'0.72"E 45°33'11.11"N Posljednji put posjetio 2003. godine pa da vidim je li se što promijenilo. Ovo nije dio kolodvorske infrastrukture, ali je dobro znati da postoji Nova passarella. Jako futuristički izgleda Prištedio sam si pentranje. Moram nešto ostaviti i osječkim railfanovima, a i ova plava stakla mi baš nisu izazov za slikanje. Zgrada kolodvora s civilne strane. Vjerujem da je puno ljepša kad brajda zazeleni Piše "Ulaz", a ono ulaz za na kat Biblioteka Osvrtaj (šta li ovaj Splićo radi ovdje, osamljen i napušten?) Ponosni su Slavonci na svog nobelovca

Nastavit ću vožnju s bumbarolikim Čehom Unutrašnjost. Rekao bih više user-friendly od Genšera. Nijemac je napravljen za posve drugačije uvjete eksploatacije od naših pa je zapravo jako malo rukohvata i držača (po mom iskustvu se u njemačkim tramvajima rijetko viđa stojeće putnike) dok je u našim uvjetima gnječa očekivana stvar pa se u Čehu uvijek imaš negdje za nešto prihvatiiti. Vozimo se u cik-caku prema kolodvoru Sa'ću malo u razgled kolodvora pa smo si vozačica trajvana i ja ljubazno mahnuli uz osmijeh! Ovdje sam pokušao sažeti nešto impresija s vožnje od Trga A.S. do kolodvora via Bikara

Trebalo mi je vremena da shvatim što kuda vodi Katzenmutter Rundfunk? Zanimljiva zgrada... ... koja ima i zanimljivu prošlost Pozdrav kolegi senioru! Ma nemoj... Ovu sam sreo i u Rijeci

Čekam polazak u praznom tramvaju pa slikam interijer obasjan suncem. Odavde se dobro vidi položaj verifikatora kartica Grijaljic! Pogled kroz prozor. OLT? Njih dvojica imaju napravu koja pomaže čišćenju smeća iz tračnica. Pravodobno su utekli Nekadašnje okretište Mačkamama. Okretište se ne koristi u redovnom prometu. Ovdje pruga opet postaje dvokolosječna Iskrcao sam se pa idem malo pogledati ćega ima, ba Katzenmutter Smjer prema središtu grada Otalen sam stigao

Oznaka T.A.S. znači Trg Ante Starčevića, ali ja svakiput imam asocijaciju na Golfa J! Vožnja-Zapor na njemačkom Gumbići i lampice Okretište Bikara Farma divljih prasaca? Odavde smo došli, a tamo, bome, i idemo Radnim danom cca svakih 13 minuta – puno bolji takt od mog 7a u Rijeci. Prijedlog za Plamenog: Kako nastaviti obiteljsku tradiciju!

I onda sam se u niskom letu ubacio u Genšera koji je vozio na liniji za Bikaru. Ova me pruga posebno zanimala jer se po jednokolosječnoj pruzi s mimoilaznim prometom nisam vozio još otkako je Kolodvorac vozio u oba smjera. Imao sam sreću da sam naletio na tramvaj koji nije bio oblijepljen onim mrežastim reklamama koje su nekidan bacile seabrala u očaj, ali sam onda ustanovio da su stakla i sama po sebi mutnoprljava pa je mogućnost slikavanja iz vozila prilično nikakva. Pretpostavljam da je ova brnjica za žarulje naknadni dodatak jer u Mannheimu narod vjerovatno ipak ne otšerafljuje žarulje tijekom vožnje... Par prizora iz tramvaja Vrata Ovo je jedini izvorni znak proizvođača kojeg sam uspio pronaći Stolica (ne pretjerano neudobna) Jako mi se sviđa kako tramvaj na mimoilaznicama vozi po britanskoj strani pa su vrata uvijek okrenuta prema otoku među tračnicama Uređaj za tiskanje karata (pretpostavljam da F1 = Help!). Osječki je gradski prijevoznik najvjerovatnije uspješno stao na kraj švercanju, ali je cijeli sustav dozlaboga nespretan. Jedini uređaj za verifikaciju magnetskih pretplatničkih kartica nalazi se nisko na vozačevoj pregradi kako bi dotični mogao orlovskim pogledom pratiti radnje ulazećeg pučanstva. Istodobno kroz prozorčić iznad verifikatora vozač prodaje jednokratne karte. E, kad se te dvije radnje izmiješaju (a vrata su široka pa oni s lijeve strane isto pružaju ručice prema verifikatoru), nastaje nevjerovatan urnebes. Srećom Slavonce krasi flegmatičnost pa nisam bio svjedokom ekscesnih situacija. Jadni stari Genšer je, nažalost, prilično ofucan Kad smo stigli do odredišta, ispraznio se tramvaj pa sam ga imao priliku slikati iznutra. Na Srećka očito nisam naletio jer me ni jedan od vozača tramvaja nije ništa pitao!

Opće mjesto... Tako mi je neobično vidjeti katedralu bez skela na tornju! I ovo je opće mjesto, ona unjka nekakve nabožne napjeve čekajući da ju pregazi trajvan! Središnji gradski trg u Osijeku je po mom mišljenju jedan od trgova koji je najviše mijenjan i prerađivan, a i ime je nešto mijenjao. Otkako sam zadnji put bio ovdje, dobio je i pothodnik (nema eskalatora pa nisam ulazio) Par vizura Na trgu su najavili nekaki sajam (za Valentinovo?) pa su postavljali štandove Otac domovine pazi na štand s metlama i košaračkim proizvodima Za razliku od Danteovog izleta, u osječki se Had može s više strana Svratio sam do "Tiska" kupiti dnevnu kartu za vožnju gradskim prometalima. 35 dlakavaca, malo više nego Zagreb, ali sam navodno riješen briga. Ne, sasvim jer to čudo treba svakiput pokazati tramvajcu prilikom ulaza. A veličine je omanje jastučnice... Kad sam teti na kiosku rekao da još trebam i kištru jabuka i mladog vodenkonja, čudno me gledala?! One nestrpljivo čekaju Valentinovo! Proizvodi domaće radinosti, mahom razne rakije

Nakon raskršća za Osijek našao sam se na nečemu što ponosno zovu "Slavonica" (A5). Nigdje ni pasa... Jedino se jutarnja izmaglica stere nad ravnicom Aha! Tu smo... Meni, naviknutom na skučene prostore Voljenog grada, široki zahvati koje projektantima pristupnih petlji omogućuje panonsko prostranstvo stvaraju probleme u snalaženju. Nakon pešest kilometara po kojekakim petljama, konačno sam se dokopao središta grada. Našao sam zgodno mesto za parkiranje prekoputa kulturne institucije gdje je moj prijatelj mahalup stolovao nekoliko godina. Rentanje prizemlja fast-food lancu je najvjerovatnije platilo obnovu dijela fasade! 4 dlakavca po satu – pa baš i nije tako strašno! Prvi susret s tramvajskom infrastrukturom... Ovo sam, meščini, vidio i u Zagrebu

Danas sam nakanio skoknuti do Osijeka. To mi je želja već neko vrijeme, pogotovo otkako je osječki gracki prijevoznik izvršio zamašne zahvate na tramvajskoj mreži, ali nisam nikako uspijevao to realizirati. Vlak je zgodno i za imatelja seniorske iskaznice HŽ-a jeftino rješenje, ali, brate, putovanje traje beskrajno dugo pa bih u cijeli aranžman morao uračunati još i dva noćenja. Tako da je ovo izvanredna prilika Objasnilo mi kako se ispetljati iz grada i dobaviti se autoputa. SB ima, kako se i pristoji dva ulaza – istočni i zapadni, ali kako se na istoku grada provode nekakvi infrastrukturni radovi, preporuka je koristiti zapadni. I tako putujem "dvaput-u-jedamput" što rekla moja pokojna punica. Prolazim pored nečega što jako liči na zvjezdastu tvrđavu Vaubanovskog tipa. Na svoju sramotu, nisam o tome imao ni pojma, ali ću već istražiti stvar prvom prigodom! Buuuum! Naši cestovni putokazitelji još uvijek pate od svojevrsnog autizma iz devedesetih godina kad se po Tukijevoj direktivi nije smjelo ni spomenuti ime nekadašnje zajedničke prijestolnice. Ja znam o čemu se radi, ali zamislite stranca koji je prenoćio u Brodu i nakanio put Beograda (pričao s jednim takvim za doručkom – humanitarac iz Švicarske) Bus kolodvor. Uglavnom Slavonija bus i APP (vulgo: Autotrans). Opis hvatanja smjera za autoput: Ravno do kružnog toka (ovdje vele: rotor) pa onda do kružnog toka pa do kružnog toka pa do kružnog toka... Ako na jednom od tih kružnih tokova ne piše i/ili fulaš izlaz, e onda si in deep shit! Kad vidim ovako nešto, onda znam da sam na periferiji... Još samo koja stotina metara Naravno da je lampica počela žmirkati čim sam ušao na autoput. Srećom je odmorište s crpkom za naftne derivate odmah tu... Malo zastarjeli i ofucani tip benzinske postaje

Petak, 12. veljače Krenuo sam u ured po osobne dokumente. Ovi kod "Levickog" oduzimaju dokumente s obrazloženjem da treba napraviti prijavu, upisati itd., itd... Opravdanja za to zapravo nema, da ne govorim da je oduzimanje dokumenata protupravni čin koji nije dozvoljen ni organima gonjenja. Radi se o standardnoj hotelijerskoj svinjariji (koja se provodi valjda samo još u RH), a cilj joj je ekonomiziranje radnom snagom jer te evidentičarske poslove obavlja noćni dežurni. Tim više nije logično jer se smještaj plaća unaprijed! Ona curica koja nas je primila i uvela u sobe je obećala da će nam donijeti dokumente navečer iza 22 ha što sam s indignacijom odbio jer sam nakanio u to doba već spavati i onda sam ujutro od njene mlade debeljuškaste kolugice bunario osobnice. I k tome mi nije htjela dati dokumente od kolegice pa smo se oko toga još dva dana natezali. Bah! Iskoristio sam prigodu i uslikao plan Slavonskog Broda koji visi na zidu. Pitao sam da li postoji kakva portabl-inačica? Nema! Noć je bila vedra i zmržnjena, a blizina obližnje tekućice osigurava dovoljnu količinu vlage u zraku pa su svi automobili u kvartu bili oklopljeni ledenom skramom. Buduć se ne smatram (umjetničkim) fotografom, odustao sam od učlanjenja! Koliko sam vidio, većina starih kuća ima ovakva zavojita stubišta. Pretpostavljam zbog štednje prostora, a i zato što vjerovatno ni projektant ni vlasnik kuće nisu morali kofere i kištre vlastoručno nosati na kat! I on se, brižan, smrznuo Sava i dalje teče i nosi grane i panjeve (dobro je dok su samo grane i panjevi) Idem na doručak. Osoblje se trenutačno bavi jednim od rezidentnih Toi-Toi djelatnika Doručak je sasvim pristojan, ali čemu, zaboga, margarin?

Brižni Pfaffmobil, sav je musav, ali obzirom na doba godine i stanje na cestama, sač'kat će pramaljeće dok ga operem Još jedna slika mosta Savska obala. Ovo Brođani i Sušačani zovu "Kej" Suprotna strana trga IBM Onda smo se počastili večerom. Odabrali smo zanimljivi lokal na pljunomet od smještaja. Za svaki slučaj... Unutrašnjost u pravom slavonskom stilu s namještajem od pune hrastovine i stolcima od pol tone Ja naručio bečki (na užas Helge koja se nikako ne može načuditi toj mojoj navici) Ovo se čeljade brinulo za nas. BTW, sviđa mi se što Slavonke ne uzgajaju mršavost kao ideal ljepote – bit će još primjera! Na kraju i nije jako bolilo...

Naš je smještaj u ulici koju lokalni zovu "Pijana ulica" buduć je uglavnom napučena ugostiteljskim objektima i ponekom butik-trgovinom. Nije neprohodna za vozila, ali moraš obići pol SB da nađeš (skriveni) ulaz pa sam unaprijed odustao od tih kinkibacija Viiiidi! Franšiza riječke firme! Drugi kraj ulice gleda na ono što aboridžani zovu "Korzo". Ove zamjene naziva su, da parafraziram kolegu DB-a, potrebne radi zbunjivanja posjetitelja & stranaca. Nadzor nad "Pijanom ulicom" vodi Otac domovine po kojemu se ulica zapravo i zove. I on je, na neki način, povezan s mojim gradom jer je bio veliki bilježnik grada na Rječini ter narodni zastupnik grobnički (i tu nazirem neke veze)... Trg kojeg aboridžani zovu "Korzo" je među većim grackim trgovima u Hrvatskoj, a ovaj se dio zove po velikoj spisateljici Ivani Brlić Mažuranić koja je tu živjela i stvarala. Kuća obitelji Brlić je danas lijepo uređena i pretvorena u muzejsko-izložbeni prostor Pogled na suprotnu fasadu Ja ne mogu uteći sudbini – dijelim parking s razvozačima pokretnih ćenifa koji u hostelu imaju svoj tabor!

I onda smo negdje oko 15 ha sretno stigli u Slavonski Brod (ex Marsoniju, ex Brod na Savi...) Par riječi o gradu, za zainteresirane: Slavonski brod ima nekih 80.000 stanovnika i po veličini je šesti grad u RH. Ima duuuugačku povjest još od rimskih vremena kad je bio poznat kao Marsonija. Nije sasvim jasno da li je bio vojni logor, postaja ili naseobina, ali se ime zadržalo dugo do u srednji vijek. Kasnije je tu sagrađena velika tvrđava kao dio obrambenog sustava suprotivog Turkom, a nama željeznicoljupcima je povjesno najzanimljiviji po tome što je tu sagrađena prva tvornica željezničkih vozila, a postao je i ishodišna točka odakle je pokojna Carevina nakon okupacije Bosne počela graditi prugu prema Sarajevu. Tvornica željezničkih vozila prerasla je u metalurški gigant koji je proizvodio i lokomotive, trajvane, mosne konstrukcije, tenkove... Stvaranjem nacionalne države (vulgo: oslobođenjem), gigant je malo zahirio pa se opseg poslovanja ponešto smanjio, ali još uvijek ovdje nalazi kruha povelik broj radno sposobnog pučanstva. Politička orjentacija je HSP, bar je takav gradonačelnik! Grad je prometno prilično nespretan i slabo obilježen (bar sam ga ja takvim doživio) ter pun jednosmjernih ulica što u praksi znači da ako zabucaš, odeš do Jasenovca dok se uspiješ vratiti. Iz drugog sam pokušaja stigao do obale Save s prave strane i s radošću ustanovio da institucija gdje smo si rezervirali smještaj ima vlastiti parking. Dobro je to jer i u SB se poštuje tradicionalni pristup da se gradski budžet puni uglavnom parking-šikucijom, a to su zamke kojima su dorasli samo aboridžani. Sunce se klonilo zahodu, ali sam ipak uspio uslikati pogranični most. Slavonski Brod je u arhitektonsko-urbanističkom smislu, ako izuzmemo objekte iz vremena jednoumlja, mega ušoreno selo. Prilično sam se namučio tražeći jer su svi naš hotel opisivali kao "velika zgrada na obali Save". Al', kao što rekoh, ima parking. Ovo nas je čeljade dočekalo i dopratilo do našeg smještaja. Bit će s njom još parade, ali o tom kasnije... Firma "Levicki" ima i tzv. sobe – hotelski tip smještaja u objektu udaljenom parsto metara od hostela. Pješke, naravno! S koferima & torbama, ofkors! Dvorište tog objekta baš i nije nešto dojmljivo Unutrašnjost soba je ugodna iako malo skučena. Ono što mrzim su niski kreveti iz kojih se moraš izvlačiti. Osim toga je netko 'minirao' podlogu mog madraca pa sam legavši na krevet začuo neugodni krrrraaak!, a onda sam se našao guj'com na ±0 cm iznad poda. Krevet ima podlogu od drvenih letvica ispod madraca, a letvice su blago savijene prema gore i to uopće nije neudobno. E, sad, netko je umetnuo neke letvice u ležajeve na krivu stranu pa sam ja svojom težinom te letvice jednostavno izbio. I tako sam klečeći na podu u pidžamici proveo petnaestak minuta namještajući letve! Ostatak boravka je sve bilo OK! Ima WiFi koji sasvim pristojno radi Ima i ćenifa... (Mujo: Ali za koji k... baš u mom stanu?!) Tuš kada primjerena mojim gabaritima i k tome s grijanim podom u cijeloj kupaoni. Baš sam zadovoljan!

Za one koji ne znaju: Kulen izgleda otprilike ovako A o komarcima ne bih trošio riječi... Al', da se vratim na temu (koju temu, još nisam nikome ništa objasnio, ne?) Elem, najbolja, itd., itd... se dobavila nekog angažmana u ravnoj Slavoniji pa sam se ja našao u tradicionalnoj ulozi logističara podrške. S time da smo sobom imali i njenu kolegicu & prijateljicu pa je Pfaffmobil bio nešto neravnomjernije opterećen. Na put smo krenuli u četvrtak, 11. veljače. Snijeg je pravodobno prestao padati, a trapatura je bila mrčuk niža od nule. Klizi-puzi s krova se nekako smrznuo na pol puta pa ni makac. Najavili su zajuženje pa će se valjda to sve strmopizditi s krova dok se vratim. Jer dok mi taj Damoklov snijeg visi nad glavom, ne pušta me Helga po drva. A ložiti treba. Službeno vozilo ekspedicije je bilo nakrcano do linije potonuća. To je jedna od misterija ženskih torbi/kofera. Moja torba mi je jasna – ja sam ogroman i sva moja roba je velika i teška, ali te (navodno) čipkaste i paperjaste stvarce koje curice meću na sebe ne mogu nikako težiti kao pol tački cigli. Pa što onda trpaju unutra, da mi je znati? A ja još imam i laptop!!! Dan je obećavao biti prekrasan pa smo se negdje iza 11 ha otputili put Slavonskog broda. (Za one koji ne znaju: To je negdje na pol puta između dvije prijestolnice) Putovanje je bilo maksimalno uneventful. Pfaffmobil je gutao kilometre kao špagete i ako izuzmem relativnu gužvetinu na zagrebačkoj obilaznici sve do raskršća za Varaždin, nije me mučio neki osobiti promet. Imali smo dva čepa kad su se neki bugarski kamiondžije preticali s ∆ brzinom od 5 km/h (onaj brži je vozio cca 83 km/h), a u nastavku su bili uglavnom Turci, a oni su na cesti pristojna čeljad. Napravili smo jednu hidrauličku pauzu negdje nakon prolaza naplatnih kućica za pojesti zengvič i popiti kavu pa ajmo dalje. Primijetio sam da je na tom potezu AC prema istoku bitno manje šaren diapazon ponuđača naftnih derivata. Nekako mi se činilo da se uglavnom radi o benzinskim postajama tzv. "domaće" naftne kompanije... Ovo upozorenje sam prviput vidio. Od usluga ambulantne prodaje bila je jedna s malenim djetetom koja je nešto bogoradila, a kad joj je Helga dala 5 kn, pitala je i sendvič... U nastavku smo jurili pristojnom brzinom po autocesti promatrajući sveudilj nekakvo polu-gorje iznad kojeg su lebdjeli paperjasti oblaci. Da taj autoput nije tako vizualno dosadan, bila bi to prava idila. BTW, s jezom sam se prisjetio vremena kad se tuda vozilo tzv. Autoputom bractva i jedinstva, a ususret su dolazili kombiji s gastarbajterima i ciglom na gasu.