Jump to content

Martin

Članovi
  • Posts

    322
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by Martin

  1. On 10. 08. 2023. at 9:39, up4014 said:

          

                                         HZ Cargo 1141-109 i u najmu 193-101 na celu vlaka iz Bakra, prolaze kolodvorom Meja i nastavljaju usponom prema Plasu.

    Hm, zašto; prema "Plasu".....?

    Kako se to mjesto na kraju zove; Plasa, Plase, Plas, Plasi............

    Deklinacija? 

    Što je ispravno?

  2. Hu, huh......predlazem da se onda za to stvori posebna tema.

    Iako je sadrzaj, s aspekta teme zeljeznica, debelo OT,

    mislim da bi informacije koje bi dosle, i vjerojatno fotografije iz objektiva zapovjednika takvog plovila na takvom putovanju, bile jako zanimljive.

    Barem meni.....

    Svakako antologijska prigoda koju ne bih zelio propustiti.

    Iako me prvenstveno zanima zeljeznica, ovakva prica, iako skroz OT,  mi je neusporedivo atraktivnija od, npr. prigodnih zeljeznickih tema o grafitima, reklamama, starim autima, Rimcevim dostignucima i sl.......

    • Like 1
  3. Hm, ovo na slikama je željeznički tunel.....kroz koji bi trebali ići vlakovi? Na stranu što nema oplate ni portala, sumnjiva mi je veličina, profil, ovo mi se više čini kao nekakav propust....osim toga, hm, ovo je više pogodno za usjek...….

  4. Koliko sam iz priča starih ljudi (u mojem djetinjstvu - jedan od njih je i moj djed, koji je bio najprije ložač, potom strojovođa) doznavao, Talijani su za gradnju koristili gotove kalupe (šalung), i mobilne mješalice. Bunker je, navodno, bio saliven za pola dana. Ne znam je li to istina, jer suvremenici su davno umrli....ali, eto, ima logike. Vidljivo je kako ima nekoliko tipova, posebno ovih okruglih, s konveksnim krovom.......

  5. Tabla "Zabranjeno snimanje" na Globornici gotovo 100% ne datira iz vremena Jugoslavije. Mislim da je postavljena iza 1995. godine, u vrijeme dok most još nije bio saniran (sanacija se više odnosila na prilazna klizišta, nego na sam most). Na tom mjestu nema nikakvih vojnih objekata - najbliži su bili objekti u Oštarijama, ali, to je već jako daleko s vojnog aspekta.

    Bila je i sanacija za vrijeme Jugoslavije, ali manje opsežna. Valja znati da na tom dijelu ima više klizišta; jedno od aktivnijih je na samom ulazu u stanicu Gornje Dubrave.

     

    Inače, radi potpune informacije (molim da mi se ne zamjeri; nemam ambicije za politički aspekt, samo želim pojasniti), most je tijekom domovinskog rata prilično strogo čuvan (još postoji kučica u dobrom stanju), jer se nalazi na području između dva srpska naselja; Gornje i Donje Dubrave (ali, građani tih naselja, koliko znam, nisu pravili nikakve probleme).

    Čuvan je i nakon rata, još dugo vremena, ali, koliko znam, više radi nadzora klizišta.

    Nemam informaciju da je itko išta pokušao, u smislu subverzije, diverzije ili čega sličnog, ali u vrijeme rata, znate i sami.....

     

    Molim, ne zamjeriti, ponavljam, nemam intenciju podizanja tenzija, samo pojašnjavam......

  6. OK, vidio sam da postoje kalupi, slični su se, ako se na varam, koristili i za slaganje kamena.

    A, pitanje nastanka nije vezano za početak korištenja betona, nego, je li beton korišten već kod izgradnje, ili je to modifikacija nakon diverzije. No, razumjeli smo se. Suština je jasna; ipak to nije viadukt samo od kamena i morta.............

  7. Jozefina je bila moje posljednje pravo putovanje autom na more.

    Bilo je to otprilike 1975. godine. Ljetovali smo u Rabu (Rab, Rab kak bi rekli Amerikanci.) i stari je odlučio da idemo najkraćim putem, do Senja pa na trajekt za Lopar.

    Iz Zagreba smo krenuli oko 6 ujutro. Trebalo je stići do ručka.

    Do Karlovca smo se vozili autoputom - nismo vidjeli ko nam dolazi ususret.

    Od Karlovca pa do negdje iza Duge Rese cesta je bila asfaltirana - vidjeli smo tko nam dolazili ususret.

    Iza Duge Rese smo napustili asfalt i tu je otpočelo pravo putovanje. Fino, polako smo se vozili po praznoj prašnjavoj makadamskoj cesti.

    Onda smo krenuli na Kapelu. Jozefina se je svela na dosta dobar šumski put širine jednog kolovoza, stisnut uz pobočje brda. Bio je radni dan i izvozili su drvo iz šume. Povremeno bi nam ususret naišao kamion,a onda bi se zavukli u neku rupu uz rub ceste da ga propustimo. Na jednom dužem ravnom dijelu dolazio nam je ususret kamon do vrha natovaren balvanima. Stari se je uvukao na neko proširenje uz lijevi rub ceste, iznad provalije. Pretovareni kamion polako prilazio, a onda je stao pored nas.

    Kaj sad? Ne možemo van iz auta, s jedne strane je provalija, s druge njegov kotač!

    Kad evo šofera. Kuca na staklo:

    "Odlično si stao. Počekaj! Iza mene idu još dvojica. Pusti ih da prođu pa onda nastavi!"

    I tako smo nalo pomalo stigli do prevoja. A na prevoju - zna se. Stani, gasi motor, vadi dalekozor, termosicu s kavom i kolače. Pa uživaj u čistom zraku, ljepom pogledu i okrijepi se. I osluškuj da li za tobom dolazi netko. Jer, kad čuješ da je blizu, hitro uskači u auto i kreni ispred njega. Bolje da ti njemu prašiš nego on tebi.

    Tako se je nekad putovalo makadamskim cestama. Nije se čekalo mjesto za prelaženje, nije bilo ko danas: bedak ispred - luđak straga, katkad si porazgovarao sa ljudima koji su ti dolazili ususret. I nije se čekalo mjesto za prelaženje. Onaj ispred tebe je obično dizao takav oblak prašine, da si ga slijedio na pristojnoj udaljenosti.

     

    Otkad je "Jozefina" asfaltirana vozio sam se njom nekoliko puta. Neka mjesta sam prepoznao, ali cesta je šira i s manje zavoja nije pripijena uz brdo onako ko ona nekadašnja.

    Pozdrav,

     

    asfalt 1975. sigurno nije prestao kod D. rese, nego tek iza Jospidola, prema Modrušu.....Onda je počinjao opet u Jezeranama. Preko Kapele je asfaltirano 1980., ako se ne varam.........

×
×
  • Create New...