mb1213

I da nastavim. Krećemo autom,sa ovog mjesta. Ako ste kod česme pokraj Čupkovića vijadukta poništili brojač kilometara,onda bi kod prvog ŽCP "tunel Plavno" trebao pokazivati 2,5km. Dakle, prelaz,obilježen i propisno obezbjeđen. U doba stare države ovaj prelaz je bio jako opasan i odnio je nekoliko života. U blizini je zaselak Vještice,selo Pribudić. Ajmo sad opet malo nazad,prema tunelu Plavno. Kako lijepo krivuda. E da je jedan čovjek živ,ne bi ova šina ovdje ležala dokona. Na lageru nikad dosta šina(tračnica) i dobrih bandera,čudo se od njih može napraviti. A škarpa je fantastična... Na lijevo krug... ŽCP i pogled ka sjeveru. Idemo dalje,put je ljetos nasipan,ali ipak polako i oprezno. Sa desne strane puta nailazimo na staru školu,koja je napuštena veoma davno,ali vjerujte ova slika ne može ni slučajno dočarati njenu nekadašnju ljepotu. Obišli smo je veoma detaljno. Ima nekoliko prostorija,učionice,kancelarija čak i podrum,iza je predivna livada. Sve je zaraslo u kupinu ,ali ona i dalje zrači nekom čudnom magičnom privlačnošću. Zidana od kamena,bez krova i prozora stopila se u ovaj šumarak mladih jasenića i gotovo nestala u njemu,kao i njeni đaci,nestali u šumi vremena i zaborava. Malo poslije škole je crkva Sv.Petka građena u romanskom stilu(ne znam godinu gradnje) i groblje. Kod ŽCP i stajališta Prljevo brojač pokazuje 5,5km. Stajalište... Ispod onog crvenog krova nekad je bila čuvena kafana D.Šijana nažalost pokojnog,sada je devastirana kao i zgrada doma,zadruge i nove škole koja se nalazi sa druge strane pruge. Ispred te zadruge sam kao dječak na nagovor pružnih radnika prvi put probao pivo. Inače dionica na kojoj je radila desetina moga djeda išla je od izlazne skretnice žs Plavno do žs Pribudić,tako da im je Prljevo nekako bilo centralno mjesto,a i tuda je bilo najviše posla u Mokrom usjeku i po okolnim škarpama. Evo ga i ŽCP Prljevo... Pogled ka jugu... Pa prema sjeveru i Mokrom usjeku...Ustvari on se na ovoj slici ne vidi,ali je poslije ove krivine. U njemu postoji izvor vode i naravno problemi sa drenažom. Vjerovatno se neko pita otkud stajalište Prljevo u Pribudiću, a žs Pribudić u Prljevu. I ja sam se pitao,ali nikad nisam dobio dovoljno uvjerljiv odgovor. Ipak priča se svodi na ono klasično,ovi iz Pribudića su imali viđenije seoske prvake i oni su tome kumovali. Mada ja mislim da je Pribudić kao veće selo dao ime ŽS koja je izgrađena nekako u centru ovog prostora,ali ipak u ataru sela Prljevo. Kako god....mi odosmo dalje.

Ajde da ja nastavim sa ovom Ličkom "štrekom" što se još uvjek razvlači po Dalmaciji. Poslije vijadukta Čupković(Bender),kroz onaj usjek u kome radi vulkan,stigli smo i na most Benderska draga,u narodu poznatiji kao Mali most. Znatno je kraći,ali po ljepoti ne zaostaji ni malo. Ispod njega protiče potok koji kod Kusca utiče u Zrmanju.Pogled ka Čupkoviću i Dinari u daljini,a vidi se i kuća našeg Luke. Kakva elegancija...Nema ništa bolje od kamena... I na drugu stranu. A tu je i Vaktarnica. Mislim da su joj Talijani u drugom ratu dali ovaj konačan oblik. Ustvari ovaj konačan oblik joj je dalo vrijeme i nebriga. Da je negdje u Njemačkoj izgledala bi kao park i igralište za djecu,u svakom slučaju sigurno ne ovako jadno. Prije 20 god.ulazio sam i u podrume, pronalazili smo čaure i gelere,bila je to vrhunska zabava,nešto kao putovanje kroz vrijeme. Informacija koju ja imam je da su Talijani tu držali redovno svega desetak vojnika,u slučaju napada pojačavali su broj,ali to nikad nije igralo neku ozbiljnu ulogu. Inače Talijanska taktika je bila poznata, kad ih neko dirne oni opletu artiljerijom i minobacačima,i dok ne dovuku 10puta brojnije jedinice,ne izlaze iz zaklona. U proljeće 1942 partizani su pokušali napad na žs Plavno i rušenje Čupković vijadukta. Napad je trajao oko pola dana i odbijen je. U proljeće 1943 su u novom napadu oštetili oko 50m mosta,srušena su tri stuba i promet je prekinut. Vaktarnica je izgubila svoju ulogu. Poslije su je koristili i Švabe. Mislim da narodna milicija nije koristila usluge ovog objekta,njihova baza je bila ispod samog mosta. I danas se vide tragovi kućica koje su bile naslonjene na dva stuba mosta,kod samog Biljega(u ovom slučaju centar zaseoka Čupkovići). A pisaću jednom i o Biljegu,samo da iskopam koju sliku. Sad evo još malo mostić i ulaz u jedan od bunkera vaktarnice koji gleda na istok prema Čupkovićima. Sada jedan lijep pravac,pa tunel Plavno(352m). Pogled iz perspektive mrskog okupatora... Tada je iza ćoška umjesto nagibnog naišla ličanka sa dva vagona. Bili smo gotovo očajni,mi na pruzi,a nema vozova. I na ovom dijelu treba biti oprezan,voz se ne čuje dok ne izađe iz tunela pošto je tunel u krivini i nizbrdica. Nagibni najavi samo nervozni titraj šina ili eventualno zvuk kočnica. Još jedan pogled ka tunelu,sad kad je IC prošao,imamo neke ideje da potražimo Drekavca. Ove kutijice valjda komanduju rampom na ŽCP sa one strane tunela. Ova malo viša narančasta kutija nekad je sadržavala crni bakelitni telefon,i 'ko vjerova 'ko nevjerova bila je potpuno kompletna 02.08.1995 godine. Drekavac se nije pojavio. Nekoliko puta sam pješke prošao kroz ovaj tunel,jednom bez svijetla,samo štap na šinu pa cipelcug. Danas mi nije bilo do toga,sada se bojim mraka,život me naučio. Ova bijela crta svojim padom najavljuje udubljenje u zidu tunela,kao skloništa na mostu. Šta ono rekoh za Drekavca... I za danas još rupa sa ličke strane. Iako je to početak nove epizode,već 100metara u lici i dan kasnije,sa njom ću završiti.

Pozdrav. Drago mi je da ima komentara i ovo mi je interesantno. Išlo je tih dana više takvih strojnih parova i kao što možete primjetiti fotke su slikane sa dva različita "oruđa",ja sam se malo pomješao sa vremenom i datumima ...,pa sam loše izračunao razliku i tako stigao do Gračaca. No,hvala na ispravci,sad bar znam zašto idu toliko strojno. Mada to su troškovi,zar taj prazan hod ne može bolje da se organizuje? I još nešto npr.08.10. i 09.10. nije bilo niti jednog bruta. Znam da je bio praznik i vikend,ali...Ili možda HŽ kalkuliše da nebi osoblju plaćali praznične dnevnice?

Hvala svima! Vjerujte mi na riječ,upravo to je i moja želja,da svi koji imaju mogućnost obiđu ovaj kraj...više puta...Hvala svima još jednom! Inače kolega Portos te vaše fotke su me posebno inspirisale. I nemajte brige teško da možete napraviti lošu sliku,čak i kad' bi fotografisali samo nebo i oblake. Biće i kolodvor Plavno,mada nisam imao baš ugodno iskustvo sa osobljem kao ni sa g.dinom prometnikom u Pađenima. Dobio sam objašnjenje da nije dozvoljeno slikati državne objekte. Nisam se uplitao u raspravu već sam okinuo par komada kad smo se razišli ,tako da prepuštam nekome od "forumaških lavova" da diplomatski ubjedi nekog od osoblja da je od iznimne važnosti da saznamo da li se u staničnoj zgradi Plavno još uvjek nalazi uređaj za mehaničko upravljanje signalima i predsignalima. Kako god da se to čudo zove...

Za početak da se svima zahvalim na podršci i pohvalama. Nadam se da ću uspjeti da opravdam vaša očekivanja i naravno pozivam sve one koji mogu da pomognu da se pridruže sa svojim pričama ili fotografijama. Sada bi bilo dobro da pokušam da objasnim kako da dođete do samog vijadukta. Najbolja varijanta je da to učinite iz pravca Knina,odvajajući se sa D1 kod table Bender,Stara Straža na par kilometara od izlaza iz grada. Put je asfaltiran,ali prilično uzak,sa dosta nepreglednih krivina tako da treba biti obazriv. Sa tog mjesta koje je u narodu poznatije kao "Vješalo?!" imate oko 11km do samog vijadukta. Kad se prođe bivši vojni objekat u St.Straži nailazi raskrsnica kod male kapele i spomenika "Knjiga"(spomenik je podignut palim partizanima u jednoj od najtežih bitaka koje je NOV vodila te 1944god. prilikom oslobađanja Knina,na njemu su upisana imena jednog broja poginulih boraca,a sam spomenik ima oblik otvorene knjige). Pratiti putokaz Bender...pravo je put koji vodi u Pađene pokraj onog magacina koji je odletio u zrak. Inače ovaj kraj je bio apsolutno bezbjedan što se tiče mina,na žalost poslije ovog događaja u Pađenima dio oko St.Straže obilježen je znakovima opasnosti,a vojska i policija koji rade na sakupljanju razbacanih ubojnih sredstava svakodnevno su na terenu. Ja ne bih preporučio mrdanje dalje od asfalta,a i odatle možete da puknete koji snimak na stajalište Stara Straža. Inače prilazak do samog stajališta je malo komplikovan...o tome neki drugi put. Držeći se glavnog puta dolazi se na skretanje za Oton brdo. Oton je naselje čiji ostaci materijalne kulture sežu u doba neolita. Posebna je Gradina,sada brdo obraslo gustom borovom šumom na kojoj se nalazila stara srednjovjekovna tvrđava koju su koristili i obnavljali i turci i mlečani,ali je teško stradala u WWII. Nalazi arheologa govore da je ta gradina za stanovanje korišćena još u željezno doba. Ništa čudno,njena vizualna dominacija je neprikosnovena,a to je nekad za bezbjednost bilo presudno. Vidjeti što dalje,pa to i danas volimo...Vidik je nevjerovatan, a prilazak na sam vrh prilično jednostavan,ako kod znaka sa prethodne slike skrenete lijevo. Tada imate mogućnost da ovjerite i nešto ovakvo... Da se još malo vratim na prethodnu sliku. Naime iako je malog formata i loše rezolucije lako se uočava da su u kadar uhvaćena čak četri od pet mostova na ovom dijelu pruge. Najdalje je most Benderska draga,zatim vijadukt Čupković,a poslije žs Plavno lijepo se vidi Tomaševac i na kraju djelomično Dražića draga. U daljini dominira Bobija,a desno od nje malo niže je tromeđa i Crni potoci (inače mjesto u kome je 1875 god.buknuo ustanak protiv turske vlasti u BiH,koji je u startu bio prećutno podržan i od austrijanaca pa su u Knin primane izbjeglice i ranjeni borci iz Bosne...kasnije su švabe okrenule ćurak...). Ajmo nazad,kod znaka Oton brdo skrenete desno i kad prođete kroz zaselak Pašići vidjećete znak koji kaže da je žs Plavno lijevo. Možete i tamo,ali mi ćemo sada pravo da bi stigli pod sam vijadukt,na ovo račvanje,pred česmu... Već sam negdje pisao...lijevo Pribudić,Otrić, D1...desno Plavno,Radljevac i nazad za Knin.I nemojte da brinete u ovom kraju nikad nije bilo mina. A kad ste već stigli do ovdje onda je najbolje da osmotrite šta prolazi Ličkom prugom. Ovo je slikano 10.10.2011 Ima još,dva dana ranije.... Prolazi i ovo... A sada slika sa Bendera,naime ova livada na kojoj stoji fotograf,nalazi se na uzvišenju koje prosjeca pruga usjekom prema žs Plavno,centralni je dio lokaliteta Bender po kome je selo dobilo ime. Opet uzvišenje...logično...iako ne tako dominantno kao Gradina u Otonu. Ali to nije sve,lička pruga podnosi i veće terete... Nije to ni sjenka bruta iz doba JŽ,ali grije dušu do nekih boljih dana... Ove dvije su otišle strojno u Gračac po bruto,vratile su se poslije par sati. Za kraj.Moj favorit je ovaj bruto u jutro 17.10.2011 iako slikan mobilnim telefonom lokse su ispale tako apstraktno. Kao scena iz tabli Iva Milazza.

Hvala kolega Zlayo,biće i Turnera,ovo je više kao uvod....

Poštovanje svima. Dugo sam razmišljao da li i kako ovo da uradim. I konačno odlučih da otvorim temu o ovom dijelu Ličke pruge,koji svakako zaslužuje pažnju. Pošto imam hrpu fotografija ovog kraja valjda ću uspjeti da proberem nešto. Iako na forumu ima dosta slika i od drugih članova ja ću pokušati da prikažem objekte iz nekih drugih kutova,a i neke nove koje nisam vidio na forumu do sada(bar mislim ,ko će sve ovo pregledati?). Moja oprema nije profesionalna i svodi se na dva mobilna telefona i jedan digitalni fotoaparat. Za početak da pođemo iz centra,a to je svakako Čupkovića vijadukt na 202 km i na laktu ovog dijela pruge. Ovo je slikano sa istoka,brdo Žabinac,po čijim je istočnim padinama nekada davno išao rimski vodovod za vojni logor Burnum kod Ivoševaca,a počinjao je u Bašincu selo Plavno pod planinom Orlovicom. O samom Čupkovića vijaduktu možete pročitati i ovdje http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?app=forums&module=post&section=post&do=reply_post&f=14&t=4369&qpid=360544 ,da se ne bih ponavljao. Evo još par detalja: najveća visina 23,5m, dužina 285m, sa 477 drvenih pragova, 8 skloništa po 4 sa obe strane. Upozorenje: kretanje po samom mostu nije zabranjeno,bar nigdje ne postoji znak koji to zabranjuje,ali treba dobro voditi računa o redu vožnje,a najviše o onom nagibnom čudu koje za čas skoro bez zvuka dojuri iz tunela iako je na samom mostu brzina svega 20 km/h. Ako piri bura treba pojačati oprez. Sada jedan pogled u pravcu prema Kninu. Pa jedan sa drugog kraja u pravcu Gračac. Ova građevina sa desne strane na kraju mosta,poznatija kao Baračica,imala je više funkcija. Ulogu stražare,magacina za alat pružnih radnika,skloništa od lošeg vremena za ophodare pa čak mislim da su skretničari tu ostavljali lampu od predsignala da je nebi vukli na leđima iz stanice Plavno. Kad je desetina radila u blizini bila je otvorena i često sam ulazio unutra. Sjećam se peći na drva,radnog stola,crnog telefona,krampova,lopata i raznog drugog alata,mirisalo je ugodno na kolomast i drvene pragove. Put koji se vidi na slici, asfaltiran je još svega desetak metara odavde,a vodi preko Pribudića ka Zrmanji i tu se spaja na D1. Na mostu je i oznaka km 202. U daljini se vidi i planina Kom,kao krajnji jugoistočni dio Velebita. Ova kosa u koju ulazi pruga (tunel Plavno),tako se i zove,jednostavno Kosa,granica je između Dalmacije i Like danas,nekad između Austrije i Mlečića,kasnije Austrije i Francuza,na kraju je djelila interesne sfere Švaba i Mađara pa je zato i lička pruga kasnila bar 50 godina. Treća granična crta nije daleko odavde svega desetak km sjeveroistočno iznad Plavna i Crnih potoka je Tromeđa i iza je nekad bila Turska,a danas BiH. Tamo ispod Koma niz ovu jarugu koja počinje ispod Čupkovića nalazi se dolina Zrmanje i Prevjes odakle je čuveni francuski maršal Marmon(valjda dobro napisah)krenuo na Austrijance. Ako bolje pogledate vidjećete i put uz kosu koji i nije u tako lošem stanju,prošao sam njime sa običnim PKW-om. Ovi divni predjeli su nekako uvjek bili granica,što ljudima,što prirodnim silama,pa se neko dosjetio i na most postavio ovaj uređaj(buromjer)da bi u stanici Plavno javljao brzinu vjetra na vijaduktu,i vjerujte na riječ to čudo rijetko kad možete vidjeti zaustavljeno. Mali gvozdeni detalj,možda od papuče... Pogled iz pravca tunela ka baračicu i početak mosta,u daljini se vidi Dinara,a malo bliže Plješevica. Ovdje je podloga jako loša,vjerovatno drenaža nije urađena valjano,težina kompozicije između pragova istiskuje blato i sve izgleda kao da je proradio vulkan. I za kraj današnje priče evo jedan nov (možda malo čudan) pogled na vijadukt.