LLeon

Ispuhana cisterna. Zahvaljujući Anti saznali smo i njezinu priču. Prilikom istakanja netko je zaboravio otvoriti odušnik. Nafta je izlazila, zrak nije ulazio i jednostavno se ispuhala. Punilište za pijesak Vrijeme je da se polako vratimo prema kolodvoru. Stiže 790 Zagreb- Kotoriba Kolodvor gradskog prijevoznika Varaždin bus. Moram priznat da ne znam voze li uopće više. Zadnje što znam je da su bili u stečaju. Kolodvor sa civilne strane. Nakon što nas je proveo kroz depo, pa još povrh toga počastio pićem, došlo je vrijeme za rastanak sa Antom i sa Varaždinom. Krećemo na našu posljednju današnju željezničku dionicu. Turčin Ulazak u Novi marof. 72 km do Zaprešića Novi marof Vuče nas 2044 005 Ovim vagonom mogu i bicikle

Pojilo za brundavke Zavirimo malo u depo Sa strane i iza depoa je prepuno vozno- nevoznih DMV-ova Šved 033. Nekad vozio po Istri. Trenutno ne vozi nigdje. Šved 024- daleko je od svog domicilnog kolodvora Betonsko- željezni pragovi

Pralište, slično kao i ono Koprivničko Za ove nažalost, mislim da više nema nade Face to face Proizvođačka pločica. Postolje od- nečega :ne zna: Okretnica je zarasla u visoku travuljinu, približio sam se koliko su neke već ugažene stope dozvoljavale. Šved sa još originalnim švedskim oznakama koji nikad nije vozio hrvatskim prugama. Kako nam je Ante ispričao, neki skitnica se htio ugrijat u njemu, naložio vatru, koja se proširila… Kako bi Pfaff rekao- smrdljive brundavke

Jedan pogled kroz prozor Oho, imat ćemo ugodno društvo Navodno je Ludbreg centar svijeta Nešto zapadnije od centra svijeta- Martijanec U međuvremenu se javljamo Anti-vži potvrđujemo mu naš skori dolazak u Varaždin. Iako nam je ovo prvi susret, brzo se prepoznajemo sa forumskih fotki. Ante nam u maniri vrhunskog turističkog vodiča nudi obilazak varaždinskog kolodvora i depoa. Da ne spominjem kako sam ostao zapanjen njegovim enciklopedijskim znanjem o infrastrukturi, vučnim sredstvima, motornim garniturama… Ovom lijevom smo došli, ova desna odlazi- nekamo Štitni signal, izvan funkcije, trenutno pohranjen, čekajući bolja vremena Stare radionice U koje je bolje ne zavirivati Četverostruki ŽCP. Kao što je Kićo već rekao: skroz lijevo u depo, lijevo prema Koprivnici, sredina prema Zaboku, desno prema Golubovcu. Da se sad ne ponavljam: skroz lijevi Đems je nevozan, ova ostala 4 brundala aktivni.

Vagon DVD-a Željezničar Željezna rudača, vjerojatno iz Bakra. Iznenada prekinula putovanje prije konačnog odredišta. Macosa je već spremna za polazak Na 2. peron (onaj koji je više sa civilne nego službene strane kolodvora) je stigla Macosa 101/102 sa kojom smo putovali iz Zagreba za Križevce Đems je dovukao 702 iz Osijeka. Ovdje vlak mijenja i smjer i vuču, te nastavlja dalje prema Rijeci. Ovaj će stići u Rijeku sat-dva prije nas. Nismo stigli vidjeti kojom vrstom vuče će nastaviti prema Zagrebu, jer smo već za nekoliko trenutaka bili na putu prema Varaždinu. Rasinja Lijevo „za ženske“, desno „za muške“ Za razliku od one prve, ova Macosa ima stara sjedala. Puno bolje i udobnije. Navodno ne ako zajedno sjede 4 medvjeda, ali za nas vitke... Kako mi je ovo tek 3. putovanje Macosom, i do sada nisam imao potrebu koristiti WC, nemalo sam se iznenadio kada sam kroz rupu ugledao- tračnicu Čukovec

Odmah prekoputa je autobusni kolodvor. Nismo se dugo zadržavali jer nas čazmatransove stare krame nisu pretjerano zanimale. Ne, hvala. Radije bih na more. Reklama za Riječke ljetne noći usred Koprivnice Hm, gdje smo mi to? Kasnije će se pokazati da bi brže i jednostavnije došli do kolodvora da smo cijelu ovu ploču uzeli sa sobom Da ne bismo zanemarili i zračni promet Glavni koprivnički trg. Prekrasan, prostran… Olimpijske igre..? Ne, spomenik biciklu Replika bicikla LLeonarda da Vincija Sad se dogodilo nešto čega smo se pribojavali. Trebalo se vratiti na kolodvor, ali kojim putem. Ja sam se pouzdao u svoju GPS navigaciju, a Kićo se orijentirao prema silosu. Bilo kako bilo, silos nam je cijelo vrijeme bio jednako udaljen, imali smo brzinsko upoznavanje koprivničkih sporednih uličica, a vrijeme je neumorno teklo. Pogled na GPS mi govori da imamo skoro 2 km do kolodvora, a pogled na sat da imamo malo preko 20-tak minuta vremena do polaska vlaka. Nije bilo druge nego preuzet vodstvo u svoje ruke, odgovornost na svoja leđa i unatoč ozljedi koljena koju već danima vučem ubrzat korak na vojnički marš. Uz stalno Kićino zanovijetanje kako smo trebali ići onom drugom ulicom i Mannasovo puhanje zbog prebrzog koraka. Usput smo se pouzdali u najsigurniju varijantu: pitaj seljaka, koji nam je potvrdio da smo na pravom putu da dođemo na put- prema kolodvoru. Ajmo dečki, ajmo, brže malo, pa koga boli noga, mene ili vas? Što su si samo mislili u sebi, a nisu smjeli reć. Uz Podravkinu žlicu… …stižemo na sjevernu stranu kolodvora. Par minuta prije polaska vlaka, a ja još uspijevam fotkati sjevernu rasputnicu. Lijevo Varaždin, desno Botovo i Mađarska

Lijevo podravskom prugom prema Virovitici, desno prema Križevcima, skroz desno je izvlačnjak i vrijedna manevra koja je cijelo vrijeme zujala gore- dolje po kolodvoru. Pogledajmo mi to malo s visoka, bolje se vidi Prema kartama ovdje bi trebao biti triangl, ali dolazeći vlakom u Koprivnicu nismo ga vidjeli. Čak i slika sa Google Eartha pokazuje na njegovo nekadašnje postojanje Malo iza ovog nadvožnjaka, oko one grbe na pruzi je nekad postojao treći krak. Nismo išli detaljnije istraživati Grba tamo gdje ne bi trebala biti Tračnice su nedavno zavarivane Peron 3, kolosijek 21, za vlakove iz Bjelovara, Kloštra. Na desnom kolosijeku su dvije zapuštene cisterne Još sa JŽ oznakama Kolodvor sa civilne strane

U Lepavini se križamo sa 285 iz Beča, koji kasni dobrih pola sata. Pogled unatrag Strojevi na kolodvoru Mučna reka. Vidi se da je remont na ovoj dionici u punom jeku. Stigosmo u Koprivnicu Prilično velik i dugačak kolodvor. ASEA 380. U Koprivnicu je dovukla putničku kompoziciju 703 + 205 sa početka priče, a sada je na čelu teretnjaka. Naš vlak s kojim smo došli je sad spreman za povratak prema Zagrebu Vodonapojnik Od mnoštva teretnih vagona pažnju nam je privukla kompozicija rumunjskih Uagps-a Pralište vagona

Lijevo za Bjelovar, desno za Dugo selo i Zagreb Ova srednja se ne koristi baš A kolodvoru ima radnih vagona i strojeva zbog remonta na pruzi Križevci- Koprivnica Detalj iz čekaonice Stigao nam je prijevoz. Vlak 2505, na čelu ASEA 390. Rekao sam ja da ćemo se mi opet vidjet danas. Klepetan u šetnji Prometnik je lavežom otjerao vlak dalje Carevdar

Stižemo u Križevce nešto prije predviđenog vremena. Kako i ne bi kad smo na mjestima jurili zavidnih 120 km/h. Ima jedna anegdota vezana uz to: primjetili smo na dijelu pruge da idemo dosta brzo. Pogledam ja u GPS kad ono piše 120km/h. Ova dvojica, mi nisu vjerovali. Ma kakvi, ne idemo više od 90, taj tvoj GPS ne valja, ne može Macosa toliko… Dok nismo stali u Križevcima, ja otišao do strojovođe i upitao ga koliko smo najbrže išli na ovoj dionici. Naravno- 120km/h. Vaga Sa nekoliko minuta zakašnjenja stiže 2206 Koprivnica- Zagreb Ovakvih alegorijskih kola nema niti na našem karnevalu Imamo malo vremena za obilazak industrijskog kolosijeka prema silosima i rasputnice prema Bjelovaru. Kićo se malo pogubio među Gaspinim kartama. Desno industrijski kolosijek. Prema pošišanoj vegetaciji i tragovima ma tračnicama, reklo bi se da je još živ. Nisam se htio previše približavat, jer već sam prošao kroz ograđeni dio pa da ne bih morao objašnjavat tko sam i što sam. A dokja objasnim da nisam došao ukrast žito.. ode vlak.. za Koprivnicu Koliko sam vidio iz daljine, ispred silosa su 2 kolosijeka i jedan šturc na kraju kojega je- bik u grmlju. 480,9 km- od Beograda, mislim

Zazvonio mi je mobitel, javlja se Gaspa. Kaže da je uvjeren kako nas loše vrijeme nije spriječilo da dođemo u Zagreb (pa naravno, nas ništa ne može spriječiti) i kako će za 15 minuta stići na kolodvor, jer ima nešto za nas. Hm, ima nešto za nas. Svoj trojici nam se sad veliki upitnik motao iznad glave. Što bi to moglo biti? Ah da, ono što će nam biti od velike koristi, a mi, gle čuda, to nismo ponijeli od kuće. Kao da je znao da nam trebaju- karte. I to cijela hrpa isprintanih specijalki trase na koju idemo. Dočekali smo Gaspu, pozdravili se i uz razgovor krenuli prema 2. peronu gdje nas je čekala Macosa sa kojom ćemo do Križevaca. Bio sam siguran da će ova trojica opandrknut sa perona na kolosijek ili u ogradu, ali vozač je vještim manevrima izbjegao oboje. Pa ne vozi on to odjučer. Ja se još malo zabavljam fotkanjem Mađara. Vrijeme je polaska. 233 km pruge je ispred nas. ASEA 390. Vidjet ćemo se mi još danas. Kvartet. NHF, ali nekako ih ne želim vidjet u Rijeci još neko vrijeme. Žutke su mi draže. Ni Brene ne želim vidjet u Rijeci. Naša Macosa ima obnovljenu unutrašnjost. Bolje bi bilo da nema, sjedala su neudobna. U Vrbovcu križanje sa teretnim Gradec- stajališna zgrada u postapokaliptičnom izdanju

Pozdrav svima! Evo i mene na ovom cijenjenom forumu. Ima dosta forumaša koji me već poznaju, a ostalima ću se predstaviti kada dođe vrijeme u temi predviđenoj za predstavljanje. Inače, na Kićinim fotkama, ja sam onaj koji je na vrhu rasvjetnog stupa. Za početak bih htio predstaviti svoje viđenje subotnjeg izleta. Na jednoj od redovitih neslužbenih skupština održanih na tajnoj lokaciji, ekipa u sastavu: Kico101, Mannas i LLeon zaključili su da već dugo nisu bili na ekšnu. Točnije, već punih 5 mjeseci, od veljače ove godine i izleta na Kraški rob. Brzo se rodila ideja da bi ovog puta mogli krenuti vlakom sjevernije od Zagreba. U roku par dana Kićo je proučio vozni red i složio zanimljivu kružnu vožnju vlakom, mi još dodali nekoliko amandmana i konačni prijedlog je bio odobren. Obavijestili smo one za koje smo smatrali da trebaju biti obavješteni o našem naumu i svanula je ta subota kada je trebalo krenuti na put. Vremenska prognoza je bila prilično nepovoljna, ali zaključili smo da idemo, makar sjekire padale. Krenuli smo Kićinom Ladom Njivom francuskog porijekla. Kroz cijeli Gorski kotar nas je prao pljusak, tako da smo čak propustili tradicionalnu kavu u Ravnoj gori. Oko Jastrebarskog je kiša prestala, pa smo u Desincu obavili i tu jutarnju kavu. Stigavši u Zagreb, parkiramo se uz južni rub glavnog kolodvora i uspješno izbjegavamo Bandićev Zagrebparking harač. Da predstavim i današnji plan: 1. dionica: vlak 2303 Zagreb- Križevci 2. dionica: vlak 2505 Križevci- Koprivnica 3. dionica: vlak 3608 Koprivnica- Varaždin 4. dionica: vlak 995 Varaždin- Zagreb Na karti bi to izgledalo ovako Klikni na thumbnail za sliku u punoj veličini Vozni red Stigavši u Zagreb, najprije smo krenuli riješiti putne isprave. Mi bedaki smo htjeli kupit kartu u svakom kolodvoru u koji stignemo za sljedeću relaciju. Srećom, imali smo jokera zovi- Gaspu koji nam je rekao: Dečki, to se tak ne dela. Kupite si povratnu kartu do Varaždina. U odlasku preko Koprivnice, a u povratku preko Zaprešića. I tako nam je naš joker uštedio oko 50 kn po glavi, a još kad dodamo u HAK-ov 30 postotni popust, ušteda je i 60-tak kunelića. Hvala Gaspa! Zapravo, HAK reklamira 30% popusta na povratne karte u unutarnjem prometu, a elementarna matematika koju zna svaki pučkoškolac govori sasvim nešto suprotno. Karta Zagreb-Varaždin (via Koprivnica) je 64,10kn Varaždin- Zagreb (via Zaprešić) je 56,30 kn Ukupno: 120,30 kn Ako se to uzme kao povratna karta onda HŽ daje popust od 20%, pa bi to iznosilo: 96,30 kn. Sa HAK-ovih 30% kako se reklamiraju, to iznosi 84,20kn. E, je vraga 30%. HŽ daje 20%, a HAK samo dodatnih 10%. Riješivši putnu papirologiju, krećemo u obilazak kolodvora. Sa nešto zakašnjenja stigao je 703 na relaciji Rijeka- Osijek. Čuo sam ga jutros još iz kreveta kako mi je protutnjao ispod kuće. Mah-mah, stići ću ja u Zagreb prije tebe. Tako je i bilo. Na njega su skuplali 205 na relaciji Zagreb- Budimpešta. Zajedno će do Koprivnice, a onda svaki svojim putem. Vući će ih ASEA 380 Američko- mađarska kombinacija Kolosijek prelazi preko perona. Zanimljivo. Kakva diskriminacija. O skupoći da i ne govorim. Mislio sam da je u cijenu uključena i kava. Kad sam izvadio fotoaparat, teta koja tamo radi je počela nešto njurgat da što ja slikam, na što sam joj ja odgovorio da mi doma neće vjerovat koliko sam platio najobičnije pišanje. Uostalom, imam dozvolu za fotografiranje na kolodvoru.