Jump to content

Silver

Članovi
  • Posts

    978
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by Silver

  1. Najkraće: lijepo za oko a sjetno za dušu.

    Otkad si u pemziji, izjave su Ti postale lakonske...

     

    Vjerojatno je to posljedica prelaza iz jednog "stanja" u drugo. Nastaje u "kompjutoru" "Delete" za mnoga znanja koja su korištena tijekom aktivnog rada a sada su postala intelektualno smeće. Kažu stariji da to traje neko vrijeme i to po principu: najprije "Delete" a ono što ostane "Defragmenter" i život teće po onoj: "Duh ne stari ali tijelo izdaje" :mrgreen:

  2. Onaj komadić betona nalazi se negdje oko sjevernog gola na Metalčevu igralištu, s desne strane bivše pruge prema zapadu. Pretpostavljam da bi to mogla biti opomenica prije nekadašnjeg ŽCPR na Zagrebačkoj.

     

    To je ipak opomenica za smjer prema Samoboru i to zbog Sokolske koja je važila kao "neuralgična" točka na tom dijelu pruge. Naime da je to tako i sam sam se u to uvjerio. Imao sam i ja susret bliske vrste, na sreču bez nekih večih posljedica. Nastradao je prednji lijevi bratobran na Taxi vozilu. Čovjek čuo zvuk sirene ali zbog leda na kolniku nije mogao stati već se doklizao ravno pod ralicu. Naravno, "vlak je uvijek brži" - bezobrazno istinito bilo i je.

     

    Dobar ti Sshpanzirtext i to toliko da si me probudio iz letargične žabokrečine :D

  3. Pripada li i ovo ostavštini Samoborčeka? Nagađam da je tako i da je ovo ostatak nekadašnje opomenice (Silver, hilfe! :wink: ):

     

     

    Vidim opićila te nostalgija, što će reći da je pemzija vrlo blizu :kul, neka, neka i meni se već nabralo 18 dana, doduše nikako da stigne rješenje, ali valjda će.

     

    Što se tiće onog komada namjerno oblikovanog betona vjerotatno je pružna opomenica ćim se nalazi na trasi nekadašnje, neprežaljene Samoborčekove pruge. Iz fotografije se ne vidi točna lokacija i zato evo texta iz pravilnika:

    "Pružna opomenica se postavlja na 300 met ispred svih onih neosiguranih putnih prelaza kod kojih je vidik spriječen. Smatra se da je vidik spriječen kod onih putnih prelaza kod kojih se dio ceste u dužini od 25 metara računajući od sredine kolosjeka na putnom prelazu na jednu i drugu stranu ne može sa vlaka pregledati sa daljine od 300 metara", kraj citata.

    Pozdrav

  4. Ovo je zbilja bio putopis prekrasan za čitanje, ne predug, ali s jednom lagano melankoličnom notom. I danas, kada zub vremena grize po svim dijelovima naše povijesti, ljudska misao nađe i ono vremenom izgubljeno.

     

    Ovaj putopisni štiklec pisan je kao detalj iz sječanja na jedno vrijeme. Drago mi je da je kao takav prepoznat.

     

    Silver

  5. Mislio sam na strojovođu ovog vlaka koji je uvlaćio vlak u unutar ograđenog dijela zatvora. Ovo nije sigurno, ali navodno da se radilo o jednom strojovođi i pomoćniku koji su imali pristup unutar zatvora. Ponavljam to je dio priče koju sam čuo davno, davno. Sad što je istina a što ono drugo :( Možda i negdje nešto piše o tome ali nisam naišao.

    Dr. Nikola Nikolić u svojoj knjizi ''Jasenovački logor'' (bio je zatočenik tijekom 1942. godine, a izvukao se zahvaljujući razmjeni za neke Nijemce koje su zarobili partizani) spominje manevarsku lokomotivu u kolodvoru Jasenovac, kojom su upravljali ''ustaše s položenim ispitom za strojovođe''. Navodno je ta lokomotiva preuzimala vagone i odgurala ih u logor.

    Ako je to točno, posada lokomotive vrlo vjerojatno je pripadala Luburiću i njegovoj logorskoj postrojbi, koja je uspjela pobjeći na Zapad. Ali to je već u domeni nagađanja.

     

     

    Da, ovo bi moglo držati vodu. Ovu priču mi je ispričao jedan majstor, sada već davno pokojni, koji je u želj. radioni (Gredelju) radio na popravkama želj. prometala. No tko bi se sve sjetio detalja i koliko su zaista točni a koliko "frizirani".

  6. Iz ove priče mene zanima kako je završio strojovođa ovog vlaka, im li negdje kakva informacija o tom čovjeku. Mislim da mu nije bilo nimalo lako.

     

    Kojeg vlaka?

     

    pozdrav

    toma

     

    Mislio sam na strojovođu ovog vlaka koji je uvlaćio vlak u unutar ograđenog dijela zatvora. Ovo nije sigurno, ali navodno da se radilo o jednom strojovođi i pomoćniku koji su imali pristup unutar zatvora. Ponavljam to je dio priče koju sam čuo davno, davno. Sad što je istina a što ono drugo :wink: Možda i negdje nešto piše o tome ali nisam naišao. Osobno nemam ništa sa tim osim što mi je zanimljivo.

  7. @Pfaff...čovjek sjedi na desnoj strani upravljačnice u smjeru vožnje znači radi se o strojovođi!

    Mene netko mulja... G. predator je na početku ovog diskursa označio rečenog spavača kao pomoćnika strojovođe??? Možda čovjek nana na desnoj strani jer je tamo 'ladovina?

     

    A što ak ide na rikverc, jel ima i takva solucija?

  8. Nedjelja 21.06.2009

     

    Kad nedela dojde dragi prijatelj kam da se pojde? Vu Zagorje naše, em se zna, nigde ni tak lepo kak je tam. A tam je jedno lijepo mjesto zvano Sv. Križ Začretje i ima svoj željeznički kolodvor koji pamti vrijeme kada je na njegovim peronima vrvilo kao u košnici pčela od radnika-putnika. Vlak je bio jedino prijevozno sredstvo na dulje relacije u ona vremena kada se na ovim prostorima o auto cestama i raznim tipovima automobila samo sanjalo. Radnici-putnici slijevali su se iz svih okolnih mjesta u velikom broju kako bi prvim jutarnjim (4h) vlakom za Zagreb otputovali na svoja radna mjesta (početak rada bio je u 6h). Lokomotive parnjače carevale su prugama. Vagoni su bili stari i neudobni sa drvenim klupama za sjedenje, zimi često i bez grijanja. Unatoč takvim uvjetima vožnje trebalo se izboriti za sjedeće mjesto kako bi se barem još malo nadoknadilo sna do Zagreba Gl. K. Bilo je i putnika koji su imali i po sat vremena pješačenja do kolodvora preko «sedam gora» po blatu, kiši i snijegu. Nimalo laka zarada kore kruha.

    Godine su prolazile a radnika-putnika bilo je svakim danom sve manje. Mnogih koje sam poznao već dugo nema među živima a nema ni dugogodišnjeg šefa kolodvora. Sadašnjem se zahvaljujem na ljubaznosti prilikom mog posjeta kolodvoru. Da je prošlo mnogo vremena od ere radnika-putnika svjedoče i sijede vlasi na glavama nas koji smo kao djeca živjela dane djetinjstva u ovom lijepom zagorskom mjestu. Na žalost i nekoliko mojih prijatelja iz djetinjstva nema više.

    Ono što se nije puno promijenilo je zgrada kolodvora. Ona je još tu, dočekuje i ispraća rijetke putnike nadajući se boljim vremenima.

     

     

     

    Pogled na kolodvor iz smjera Zagreb

    46850108.jpg

     

    Zgrada kolodvora

    35460183.jpg

     

    Putnička blagajna

    99667297.jpg

     

    Putnička čekaonica-nema više stare peći "dimilice" na ugljen

    77128761.jpg

     

    Zazidana vrata nekad glavnog ulaza u čekaonu

    66388868.jpg

     

    Kolodvor sa prilaznom ulicom

    82432311.jpg

     

    Skladište, sudeći po izgledu teretnog prometa praktički više nema

    31408629.jpg

     

    72181891.jpg

     

    Pumpa još uvijek odolijeva zubu vremena

    22828350.jpg

     

    Mjesna crkva - tako je vidi putnik kada siđe sa vlaka

    77503371.jpg

     

    Mjesto Sv. Križ Začretje kada se gleda sa kolodvoru prilazne ulice

    30239634.jpg

     

    Radni vagon

    54656236.jpg

     

    98361621.jpg

     

    U daljini se začuo zvuk sirene iz smjera Zabok

    95159447.jpg

     

    Nedjelja popodne - jedan putnik u dolasku

    11972510.jpg

     

    Pozdrav majstoru na putu prema Krapini

    45244535.jpg

     

    Prelaz preko pruge iz smjera Krapina

    68014904.jpg

     

    Isti prelaz druga strana

    10a.jpg

     

    Dolazi vlak iz smjera Krapina

    68519387.jpg

     

    ..i ulazi u kolodvor

    11ajdg.jpg

     

    11bgwo.jpg

     

    Napuštajući kolodvor Sv. Križ Začretje u smjeru Zabok nailazi se na novoizgrađeni industrijski kolosijek što znaći da će kolodvor

    i dalje živjeti i da mu možda dolaze bolji dani, ja mu to želim

    20236129.jpg

     

     

     

    Ovaj kratki putopis nedjeljnog popodneva završiti ću riječima koje sam naučio od ovdašnjih ljudi živjeći neko vrijeme među njima.

     

    Popevke sem slagal i rožice bral

    i vsu svoju ljubav sem drugim ja dal

    A žalost navek sem v srcu ja skril

    ni nigdo me žalil i sam sem tak bil

     

    A mojemu srcu tam suza pak ni

    i će mi je teško popevka zvoni

    Če siromah sem, vse drugom bi dal

    popevke i srce i ne bu mi žal.

  9. I da napomenem. Ovog puta bio sam najstariji član ekipe za razliku od prošle akcije po Kordunu kada sam bio najmlađi :?

    Sad vidiš kakav je to neugodnjak kad Ti se svi obraćaju s pretjeranim poštovanjem, pridržavaju stolicu u lokalu, nose piće, brinu se da li Ti je hladovina dovoljno duboka, jel' Te bole noge... :kul:evil::D

     

    :lool:lool:lool

  10. Baš sam se pitao jeste li na ručak svratili u MIRJANE ili u PINA ..u Pina je super...teško ja prođem pored tih destinacja u Nikšiću..svaka čast momci kako na fotkama tako i na kondiciji...baš se pitam tko vas nagovori na ovu "avanturu"..

     

    Ljep pozdrav sa juga....

     

    Pojma nemam tko je to započeo, ja sam samo postupio po onoj da žabu nije teško u vodu natjerati :roll:

    Što se tiće posluge kod Pina ja zadovoljan a ne vidim ni na ovoj dvojici

    neko nezadovoljstvo. :D

     

    pinoh.jpg

×
×
  • Create New...