[Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice]

Znam za Švarču (u Karlovcu), ali za Švarcu prvi put čujem

U ZET-u, doduše, najavljuju Švarčansku...

 

 

 

I za kraj - s čime počeo s tim i završio. ZET-ovo stajalište kod tržnice u susjednom i prijateljskom Španskom:

 

Ubačeni element...

[Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice]

Ja da im posel delam? Ne bu išlo...

[Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice]

Da se malo osvrnem na imenovanja ulica u Zagrebu po onomatopejskom principu (a.k.a. načelu): Ulica grada Bologne je dobro poznat toponim svima koji zalaze ili žive u sjeverozapadnom kutku Zagreba. No, ako ulazite u imenovanu iz Ul. V. Škorpika (a.k.a. podvožnjak, onaj koji bude poplavljen čim padne više od nekoliko kapi kiše), naći ćete se u Ulici grada Bolonje. Ploča s imenom ulice zasigurno ne datira iz vremena SRH (gledao ja kad su je mijenjali pred par godina), pa mi je samim time još manje jasna nakana autora narečene pogrde. Ili zbilja postoji grad Bolonja negdje po bespućima država koje još pišu po Vuku?!?

[Provincijalac u Zagrebu XXV.]

Ne znam još. Izgleda da moram najprije u Prečko...

Svrati kod Dede ili u Granu - toplo preporučam...

[Nostalgično-reumatični hodopis Malešnica - Trešnjevka]

A sinjska rera je uz Klis soptala: "aj-me me-ni, ja-dan ti-sam, kad-ću sti-ći na-vr' Kli-sa"...

[Nostalgično-reumatični hodopis Malešnica - Trešnjevka]

Stanley hvala ti na ovom nadasve zanimljivom i nostalgičnom putopisu po onom dijelu Zagreba u koji moja noga nikada nije kročila.

Nisu li ovakve šetnje pomalo priprema za mirovinu.

Ja sam ti evo već 11 dan zvanično u mirovini i mogu ti reći da se odlično osjećam i također sam svaki dan u dugim šetnjama nekada pješaka a češće biciklom.

 

Usput onaj kafić "zvučnog" imena Philadelphia podsjetio me da i mi u Osijeku imamao slične nazive kao Brooklyn, Old bridge pub it.itd. a nekada smo imali : Složnu braću, Kod Ruže, Lipov hlad, Kod kestena.....

 

Ovaj, bogme, još postoji... ako mislimo na isti, onaj u Gupčevoj...nedavno jeo u njemu, zagrebački odrezak dimenzija slonovog uha...

[Nostalgično-reumatični hodopis Malešnica - Trešnjevka]

Tko zna, možda se potrefimo i na kakvoj cugi u Philyju, ionak mi je bar dvaput mjesečno na ruti... prepoznal buš me po cucku, cvikerima i duploj kavi bez mlijeka...

 

Inače, užitak mi je bio pratiti dio od Medarske pa nadalje, hvala ti na prilici da upoznam dio Zagreba koji mi vjerojatno nikad ne bi upao u itinerer...