Jump to content

Cipelcugom od Kamanja do Ozlja, prugom uz Kupu, 12.08.2009


seabral

Recommended Posts

to mi je baš draga planina i nije težak za uspon osim ak nejdeš skroz iz Ogulina

Mi smo se uvijek ''penjali'' iz Bjelskog (cca 30 minuta laganini hoda do planinarskog doma), a spuštali se prema Ogulinu.

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

to mi je baš draga planina i nije težak za uspon osim ak nejdeš skroz iz Ogulina

Mi smo se uvijek ''penjali'' iz Bjelskog (cca 30 minuta laganini hoda), a spuštali se prema Ogulinu.

 

Pa da to je klasika, ja sam dvaput išel iz Ogulina, jedamput ravno posle neke gadne fešte u Novoselcu (sesvetskom) pa s vlakom do Ogulina, mislil sam da bum odapel, nisam mogel od doma do vrha :wink:

Link to comment
Share on other sites

Moji su govorili da sam lud i da mi se priviđa, no stijena na vrhu Kleka je toliko prepoznatljiva da ne može biti nikakve sumnje.

 

Sjecam se da je meni baka pricala dvije legende - da su se na Kleku ogulinske vjestice nekad okupljale te je tamo zaspao kraljevic Marko, mada ne znam bas nista o toj legendi. Da li uopce kraljevic Marko spada u hrvatski folklor, buduci da je vezan i uz Kosovo?

Link to comment
Share on other sites

Da li uopce kraljevic Marko spada u hrvatski folklor, buduci da je vezan i uz Kosovo?

"Kraljević Marko i brat mu Andrijaš" - bugarštica u 16-ercu, zapisao Andrija Kačić-Mijošić u svom "Razgovoru ugodnom..."

 

A glede zaspalog lika - ako pogledaš iz smjera Ogulina imaš one stijene koje liče na debeljuškastog lika izvaljenog na leđa s malo povijenim koljenima. Glava je lijevo, a stopla su one dvije jajolike stijene na desno.

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Sjecam se da je meni baka pricala dvije legende - da su se na Kleku ogulinske vjestice nekad okupljale

Ne samo iz ogulinskog kraja, već iz čitave Hrvatske pa i šire.

I za Grgu Čokolina (vidi Zlatarevo zlato) pričalo se po Gradecu da je na crnom jarcu odletio na Klek. ;)

Za vjetrovitog vremena oko velike Klekove stijene čuje se specifično hukanje i zviždanje, pa je narod stvorio legendu da se tamo okupljaju vještice, lete naokolo na metlama i plešu kolo.

Legendi doprinosi i specifični izgled stijene na vrhu Kleka (1.182 m/nm).

Evo i jedne prigodne anegdote:

Prije nekoliko godina, nakon selidbe u novi prostor, zajedno s kolegicom radio sam ''veliko spremanje''. Kolegica je po temperamentu malo kolerična, pa je stalno gunđala i podizala glas. Moj protuotrov za takve slučajeve je mirnoća i poneki štos za hlađenje. Pri kraju posla zadao sam završni udarac:

(JA) - Jeste li donijeli metlu?

(ONA) - Što? Još i da metem!? Jeste vi normalni!? To neka radi spremačica!

(JA) - Nisam ni mislio da metete. Mislio sam da se imate s čime vratiti na Klek.

(ONA) - :kul

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Pa da bilo bi šteta ne probati :wink:

Bilo bi šteta ne pitati kakva ti je ono beštija na novom avataru. Izgleda dobroćudno. Elaphe guatuorlieneata, Dolichopis caspius ili nešto treće?

P.S. Ubit će nas seabral i STIB zbog ovog zmijskog offtopičarenja. :twisted:

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

P.S. Ubit će nas seabral i STIB zbog ovog zmijskog offtopičarenja. :wink:

Nije skroz offtopic. Pisao sam ja u ovom putopisu o susretu sa crvenkasto-narančastom zmijom na kolodvoru Zaluka. Ne znam tko se više prepao .... ona mene ili ja nje. Nisam ni pokušao otkriti o kojoj se vrsti radi, nego sam po sistemu "pametniji popušta" napravio veliki luk oko mjesta gdje sam ju ugledao. :twisted:

Link to comment
Share on other sites

  • 8 years later...

Brišem prašinu sa ovog putopisa jer sam ga ponovo pregledao prije nekoliko dana pripremajući se za put u Ozalj. Za oko mi je zapeo ovaj seabralov doživljaj:

 

Još je manje romantičan bio susret sa cca 1,5 m dugačkim vijugavim živim stvorom narančasto-crvene boje i prošaranog raznoraznim šarama. Ne znam tko je to točno bio, ali zaobišao sam to mjesto u širokom luku...

 

Ni ja ne volim zmije ni na slici, a ako ih sretnem zaobilazim ih ili tjeram lupanjem o tlo. Ipak me ta neman zainteresirala pa sam bacio pogled na ovaj IZVOR. Nisam stručnjak za gmizajuća stvorenja ali sam zaključio da bi mogla biti riječ o žutoj poljarici (Dolichophis caspius). Citiram: ''Odrasli su obično do 200 cm (250 cm), mužjaci su veći od ženki. Jedna od većih europskih zmija (druga po veličini) s vrlo definiranom, ali malenom glavom, glatkim ljuskama i izraženim očima s okruglim zjenicama. Tijelo je žuto smeđe, maslinasto smeđe ili crvenkasto odozgo s uzorkom (često blijedih) uskih pruga koje se protežu duž cijelog tijela i prolaze preko rubova svih ljusaka''.

 

Žuta poljarica (Dolichophis caspius)

 

lx2k1YG.jpg

 

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Obzirom na novonastale okolnosti na pruzi između Karlovca i Kamanja, odlučio sam obnoviti fotke u ovom putopisu, tj. zamijenio sam sve linkove na fotke s Photobucketa s fotkama koje sam sad uploadao na zeljeznice.net server.

 

Iako su fotke snimljene vrlo jednostavnim fotićem i nisu na nivou sadašnjih fotki, mislim da ipak ovdje trebaju ostati zabilježene kao svjedok jednog vremena. Jer, nikad se ne zna šta nam budućnost nosi ... kako na Photobucketu, tako i na našem HŽ-u. Iskustva koja imamo nažalost nisu dobra ni s jednima, niti s drugima.

  • Like 3
  • Thanks 6
Link to comment
Share on other sites

S obzirom da je tema aktualizirana pridodati ću poneku riječ. Tek sada vidim da nije do kraja udovoljeno znatiželji našeg forumaša ruxruxa:

 

Quote

Da li uopce kraljevic Marko spada u hrvatski folklor, buduci da je vezan i uz Kosovo?

 

Kraljević Marko je bio stvarna povijesna ličnost imenom Marko Mrnjavčević (1335.-1395.), jedan od sinova kralja Vukašina Mrnjavčevića. Vladao je od 1371. do 1395. godine krajevima oko Prilepa u Makedoniji, takozvanim Prilepskim kraljevstvom. Bio je turski vazal i njegov teritorij je poslužio kao baza turske vojske pred bitku na Kosovu 1389., u kojoj je vjerojatno i sam sudjelovao na strani Turaka. Poginuo je u bici kod Rovina u Vlaškoj kao pripadnik turske vojske.

 

Marko Mrnjavčević na freski u Prilepu:

 

1681075782_KraljeviMarko.jpg.2666ab75d4e20feba29f75af31866ced.jpg

 

Povijesno nije bio značajna ličnost, ali je iz nepoznatih razloga (vjerojatno zbog za ono doba divovskog rasta) postao najpopularniji junak cjelokupne južnoslavenske narodne poezije i izrastao je u mitološku figuru. Postao je nacionalni junak u u predaji i pripovjetkama Bugara, Srba, Makedonaca, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, Vlaha i uopće naroda Balkanskog poluotoka. U narodnoj predaji smatran je zaštitnikom i spasiocem kršćanstva za vrijeme dugotrajne turske okupacije Balkana.

Mit o Kraljeviću Marku vrlo rano se proširio i do hrvatskih krajeva, a Petar Hektorović mu je u ''Ribanju i ribarskom prigovaranju'' posvetio glasovitu bugaršticu ''Kraljević Marko i brat mu Andrijaš''.

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...