Na margini poštarsko-novinarskih putovanja

[Pfaff]

... kada su si i ovakvi poput mene mogli priuštiti ljetovanje na plavom Jadranu......

Ah, da. A mene tu i tamo (svakih par godina) netko podsjeti što je to kulen... Svakome njegovo

[Stanley]

"U barbi Gerga"

Ručali smo u restoranu koji se djelomice vidi na lijevoj strani slike. Ulaz je s druge strane zgrade.

A pod ovom strehom (spremište za kolica od susjednog dućana) smo pušili, jer konobar-šanker-kuhar nije dao kaditi unutra, a tu smo se mogli skloniti od kiše.

 

[Pfaff]

To je onda "Kaštel". Nije loš iako im po ljeti fali malo klime unutra. Glume da su picerija, ali imaju odličan crni rižoto i lazanje sa škampima.

[ruxrux]

Eh, moram se javiti na ovaj post - vec sam pisao Stankecu na pp ovo sto cu sada reci, jer mu nisam htio sjesti usred putopisa izmedju dva posta.

 

Cresko-Losinjski kraj je moja pradjedovina, odnosno konkretno Nerezine. Koliko ja znam, svi koji se prezivaju kao i ja su rodom iz Nerezina.

 

Cestom prema jugu se prije Osora i Nerezina prodje kroz Belej. Otocani taj Belej naglasavaju na ovom drugom e, Belej.

http://img407.imageshack.us/img407/787/pb050186.jpg

 

Belej ce mi uvijek ostati u sjecanju kao "kraj golgote", naime kad sam bio dijete mi nismo imali auto te smo u Nerezine isli busom, a ti autobusi 70ih i 80ih su bili grozni - svaki malo pusta smrad iz motora u kabinu, a cesta po Cresu je bila Bogu za plakat. Grozan put koji je bila najveca kazna za mene, a prolaskom kroz Belej znao sam da je toj golgoti dosao kraj i da ce skoro Osor i Nerezine. Da se razumijemo, tada nije bilo ceste i trajekta za Merag, vec se na otok Losinj dolazilo iskljucivo preko Porozine.

 

Onda Osor.

... jer se ovaj gradić nalazi na razmeđi dvaju otoka.

Cres i Lošinj nekada su bili fizički spojeni kopnenom prevlakom i bili su, ustvari, jedan otok. Kanal koji ih danas razdvaja prokopali su vjerojatno Rimljani. Osor je znamenito mjesto koje pamti puno bolje i slavnije dane, a danas je naselje s osamdesetak stanovnika. U Osoru se održavaju poznate muzičke večeri. Umjesto puno priče evo nekoliko foto-zapisa:

 

Promotrite dvije Stankecove slike dolje (znam da se ne smiju slike kvotati, ali nuzno je radi razumijevanja):

 

 

Primijetite da se tu radi o lokaciji stare ceste i starog pokretnog mosta - pri tom mislim na staru staru cestu, iz doba od prije Talijana, dakle Austro-Ugarska. Ova sadasnja cesta je radjena mislim 50ih, a trenutno je u fazi znatne modernizacije, ukljucujuci i brzu obilaznicu oko Nerezina (za sto sam hvala na pitanju bio izvlasten s jedne parcele).

U to doba nije bilo naravno asfaltirane ceste po otoku, samo su gradici imali poplocane ulice, a izmedju mjesta se islo naravno iskljucivo brodom i kad pogledate da je grad Cres na suprotnoj strani otoka, bit ce jasno zasto su Rimljani iskopali ovaj kanalic izmedju Cresa i Losinja. Taj kanal je doduse u rimsko doba bio racuna se oko 100m sjeverno, zatim je stotinama godina bio ponovno zatrpan, da bi se negdje u srednjem vijeku ponovno otkopao, na mjestu na kojem je i danas.

 

 

U Osoru imamo zanimljiv muzej cija je kustosica jedna moja daljnja rodjakinja, a Mali Losinj ce nadajmo se uskoro dobiti hrvatskog Apoksiomena.

 

 

Mi smo ipak došli kao novinari, a ne kao turisti, pa smo ubrzo krenuli dalje i zaustavili se u jednom lijepom i simpatičnom naselju.

Poštanski ured 51554 Nerezine:

 

http://img407.imageshack.us/img407/7721/pb050209.jpg

 

Nerezine je mjesto mojeg porijekla, djed mi je iz Nerezina i sad cu zakljuciti (nadam se da mi Stankec nece previse zamjeriti) pricom o vjencanju mojeg djeda i bake. Moj djed je - vjerovali ili ne - obozavao vlakove, a moja baka je bila iz prilicno imucne zagrebacke obitelji, upoznali su se na studiju u Nancyju. Djed je bio poslan na studije u Zagreb (radi se o godini 1919.), na teret cijele nerezinske familije, a tamo je pak uspio dobiti stipendiju za studij kemije u Nancyju. Baka je istovremeno odlucila studirati u Nancyju upravo zato jer je njen otac bio imucni zagrebacki bankar, njoj cini se nije trebala stipendija. Jasno da su se dvoje Hrvata sprijateljili, te su se po povratku sa studija i ozenili.

 

S obzirom na to da je mogao imati bogatu svadbu, moj djed - railfan - je unajmio cijeli putnicki vlak iz Rijeke za Zagreb, ukrcao unutra svatove i muzikase, te proslavio negdje uz prugu u Gorskom Kotaru. Moja jedna teta cak tvrdi da je pronasao zgodno mjesto gledajuc kroz prozor, pa povukao kocnicu, no ja bas nisam siguran u tu varijantu price.

[Pfaff]

Lijep i emotivan dodatak. Hvala Ti da si podijelio interesantnu obiteljsku intimu s nama

Tvoj doživljaj Beleja kao "kraja Golgote" je funkcionirao još i kasnih 90-ih. Problem nije čak ni u toliko lošoj cesti koliko u beskrajnoj cesti. Negdje početkom 90-ih sam proveo 2,5 godine radeći u Malom Lošinju i kako je obiteljsko prometalo trebalo obitelji, bio osuđen na vožnje gore-dole busom. Zključivo trajekte, to je trajalo 4 sata i to je grozno, a ne toliko cesta.

[Stanley]

nadam se da mi Stankec nece previse zamjeriti

Čuj njega: zamjeriti.

Svojim prilogom si obogatio i oplemenio ovu temu, so thanks!

[Stanley]

Evo i mojeg zadnjeg foto zapisa u ovoj temi.

U biti nije riječ o bogzna kakvom putovanju. Danas sam krenuo iz Radićeve 12, odvezao se tramvajem broj 6 od Jelačićevog trga do okretišta Črnomerec, imao bavljenje od desetak minuta u jednom poštanskom uredu i zatim se ZET-ovim autobusom odvezao do Španskog.

Kako sam na putu koristio jedno tračničko vozilo (NT 2200), prilog ne može biti Off Topic.

Posjetio sam (neplanirano) Poštanski ured 10120 Zagreb, koji se nalazi u blizini ZET-ovog terminala na Črnomercu. Naime, cure su me prije dva-tri dana nazvale i izrazile želju da poslikam i u mojem kupusnom listu objavim kako su lijepo skockale ured pred nadolazeće blagdane.

Ovaj ured inače je bio kandidiran za natjecanje Hrvatske turističke zajednice (nekakva ruža, plava ili zelena?) za najljepše uređeni prostor, ali ih nisu uzeli u obzir isključivo iz razloga jer im je ''situacija'' pred zgradom u komi. A na to ni oni ni Hrvatska pošta ne mogu utjecati. Cure su zbog toga razočarane i nezadovoljne - s punim pravom.

U vrijeme mog dolaska u uredu je bila gužva na kubus. Stoga nisam htio puno smetati i bio sam ''prije vani nego unutra''. Prenosim nekoliko foto zapisa, možda vam moja uskoro bivša firma postane mrvicu simpatičnija.

 

Zgrada izvana:

 

 

U izlogu poštanski sandučić, čitaj čizma, Svetog Nikole:

 

 

Dok je gužve biti će i prihoda, a to znači i plaća:

 

 

Dok čekate na red za plaćanje računa uživajte u pogledu na:

 

 

Božićno-novogodišnje zelenilo posvuda:

 

 

U vitrinama šarolika ponuda trgovačke robe (ovo nije reklama ):

 

 

Pozadinski prostor osvježuju karikature mog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika Brnčija:

 

 

Šefica Ljiljana kaže mi da obavezno slikam ovaj aranžman u dvorani gdje su šalteri novčanog poslovanja:

 

 

Dok sam ja šalabazao po gradu, moj nasljednik Tomica već se udobno zavalio za moj radni stol i uz moj komp:

 

 

I to bi bilo sve. Ako sam vam malkice planinario po jetri Poštom i poštarčinama, uzmite mi kao olakotnu okolnost činjenicu da je ovo bila moja zadnja terenska reportaža u 35 godina poštarske ''karijere''.

[seabral]

I to bi bilo sve. Ako sam vam malkice planinario po jetri Poštom i poštarčinama, uzmite mi kao olakotnu okolnost činjenicu da je ovo bila moja zadnja terenska reportaža u 35 godina poštarske ''karijere''.

A da Tomicu sad navučeš na željeznicu i dovedeš na naš forum, pa da mi ne ostanemo bez zanimljivog štiva ?

[Pfaff]

I to bi bilo sve.

Baš srdačno, ni american.star ne bi ljepše Čestitke djevojčicama na uređenju prostora Lijepo je vidjeti kako duh predanosti zajedničkoj firmi još gdje-gdje hoće životariti...

 

... uzmite mi kao olakotnu okolnost činjenicu da je ovo bila moja zadnja terenska reportaža u 35 godina poštarske ''karijere''.

Jel' Ti šmrc?

[Stanley]

Čestitke djevojčicama na uređenju prostora. Lijepo je vidjeti kako duh predanosti zajedničkoj firmi još gdje-gdje hoće životariti.

Cure su složna ekipa i svoj ured smatraju drugim domom. Takav odnos je danas, nažalost, rijetkost.

 

Jel' Ti šmrc?

Nije.

Svaka sila (pa i sedma) za vremena.

[dnovakovic]

....I to bi bilo sve. Ako sam vam malkice planinario po jetri Poštom i poštarčinama, uzmite mi kao olakotnu okolnost činjenicu da je ovo bila moja zadnja terenska reportaža u 35 godina poštarske ''karijere''.

 

Rastužio si nas ovim riječima.

Dali to znači da se uskoro pridružuješ maloborojnom "klubu" forumaša-penzića.

[Stanley]

Dali to znači da se uskoro pridružuješ maloborojnom "klubu" forumaša-penzića.

Da. Znaš onu foru iz vojske: još 21 dan.

Zapravo i manje, jer mi je ostalo 5 dana godišnjeg. U vojsci bi rekli: nije iskoristio odsustvo.

Zapravo još manje, jer čim predam zadnji broj kupusnog lista (koji upravo radim kod kuće) u tiskaru, ukazivati ću se u Radićevoj samo forme radi. Nasljednik je ionako već zasjeo za moj stol i dobro se prilagodio poslu, pa polako postajem staro smetalo.

Formalni prestanak radnog odnosa slijedi s danom 31. prosinca Anno Domini 2009. Skromna oproštajna feštica je 29. prosinca.

[Stanley]

A da Tomicu sad navučeš na željeznicu i dovedeš na naš forum, pa da mi ne ostanemo bez zanimljivog štiva ?

Tomica zna i ima puno razumijevanja za moju strast prema željeznici, ali sumnjam da bi se dao navući na štreku. On je u nekom drugom oblaku, ''Pjesnici su čuđenje u svijetu''.

[Portos]

10 120 je pošta koju sam tokom svog 5-godišnjeg rada u bivšoj firmi pohodio skoro svakodnevno. Koliko se sječam to je relativno nov poštanski ured koji je zamijenio tri bivše pošte. Uvijek je bio lijepo uređen a službenice na nivou

[hadzibane]

Pošta je stvarno ugodno sređena i lepa za oko.

Vidim i Tomica ima loše navike kao njegov senior- prethodnik /mislim na duvan,doduše Tomica mota,kad malko poodraste prećiće na cigarete,to je kao evolucija /

Stanley,neka su Ti lepi i dugi dani u zasluženoj penziji!Pozdrav iz ledenog Sombora.

[Silver]

Evo i mojeg zadnjeg foto zapisa u ovoj temi.

 

Ne, ne, moje mišljenje je da to nije zadnji foto zapis što se pošta tiće. To je samo prvio dio a već u zraku osjećam drugi dio koji će se vjerojatno zvati "Nekad i sad". Svako ti dobro u novoj-penzić situaciji.

[Pfaff]

Di ste navalili pokopat' čovjeka, druga i poštarčinu. Pa on radi još cijelih 20 dana...

[Stanley]

Evo i mojeg zadnjeg foto zapisa u ovoj temi.

Ne, ne, moje mišljenje je da to nije zadnji foto zapis što se pošta tiće. To je samo prvio dio a već u zraku osjećam drugi dio koji će se vjerojatno zvati "Nekad i sad". Svako ti dobro u novoj-penzić situaciji.

Vi'š vraga, dao si mi dobru ideju.

Naravno da nije zadnji foto zapis što se pošte tiče, jer 29. prosinca imam oproštajku. Biti će skromna, s malo ljudi, a već sam im najavio da će svaki dobiti po 7 dkg ekstravuršta, 1 krastavac, šnitu kruha i deci svježe vode iz one naprave koju imamo u predvorju.

Pasti će bar jedna fotka. Možda i ubacim koju snimku ''od nekada''... Za to će mi trebati prika Portos i njegov skener, no o tom potom.

P.S. Hvala na dobrim željama.

[Portos]

Za to će mi trebati prika Portos i njegov skener, no o tom potom.

Jel' me netko tražio

[Vice]

Posjetio sam (neplanirano) Poštanski ured 10120 Zagreb, koji se nalazi u blizini ZET-ovog terminala na Črnomercu.

 

Hehe, moj najposječeniji zagrebački poštanski ured

[nbucic]

Ne nađoh pametniju temu gdje bih postavio pitanje, pa stoga smatram da ću ovdje najmanje zaspamati i otići u OT: Što konkretno znači pojam "zadnja pošta"?

 

Pozdrav

[Pfaff]

Što konkretno znači pojam "zadnja pošta"?

Koliko znam, to se više ne koristi, ali pričekajmo velemajstora...

[Stanley]

Što konkretno znači pojam "zadnja pošta"?

Koliko znam, to se više ne koristi, ali pričekajmo velemajstora...

Točno, termin ''zadnja pošta'' se odavno ne koristi, ili se koristi vrlo rijetko.

No, taj pojam se nekada standardno koristio kod adresiranja pošiljaka za tzv. udaljena naselja, koja nisu imala poštanski ured.

Na primjer, slalo se pismo u Lijevo Sredičko i napisalo se na omotnici:

- ime i prezime

- kućna adresa

- Lijevo Sredičko

- zadnja pošta Pisarovina

Ili drugi primjer:

- Stanko B.

- tabor zagrebačkih izviđača

- Pakra manastir

- zadnja pošta Sirač

Danas se umjesto termina ''zadnja pošta'' upiše poštanski broj.

Pojam ''zadnja pošta'' označava(o) je poštanski ured iz kojeg se obavlja(la) dostava za konkretno krajnje odredište, tj. iz kojeg (je) dolazi(o) poštar u neko selo, zaselak, katun, vikend naselje, svjetionik itd.

Ili primatelji otvaraju pretinac i sami dolaze po poštu, kao što je bio slučaj na našim izviđačkim taborovanjima.

[nbucic]

Puno hvala poštarčini ... nisam bio ni blizu u svojim tumačenjima tog pojma

[Stanley]

Ne, ne, moje mišljenje je da to nije zadnji foto zapis što se pošta tiče. To je samo prvio dio a već u zraku osjećam drugi dio koji će se vjerojatno zvati "Nekad i sad".

 

Jest da se ova tema odavno ukiselila, ali je dižem iz sredine kace jer sam je jučer pregledavao i za oko mi je zapelo ovo što je napisao Silver. Pa sam se sjetio da sam u međuvremenu dao skenirati neke stare fotografije iz Pošte i stavio ih na Facebook, a onda rekoh sebi: zašto ih ne podijeliti i ovdje?

Željeznice nažalost nema, ali neće smetati jer je tema ionako više ''poštarska''. Koji sam ja na slikama neću reći, koga zanima taj neka me potraži.

 

Moja najstarija fotografija iz Pošte. Godina je 1975., još sam bio pripravnik, a slika je snimljena na sindikalnom izletu u Bosanskoj Krajini:

 

 

Osoblje pošte 41090 Zagreb-Susedgrad, Gajnice, Ulica Lopesa Mateosa bb, ožujak 1976.:

 

 

Moja jedina slika sa šaltera - pošta 41150 Zagreb-Aeroport, kolovoz 1976.:

 

 

Nekakvo novinarsko landranje neznano gdje, godina nepoznata:

 

 

Tuheljske Toplice 1982., sportski susreti PTT radnika Hrvatske (tu sam bio kao novinar-izvjestitelj i urednik dnevnog biltena):

 

 

Radno mjesto u Jurišićevoj 13, dobra stara Olympia Monica i moja malenkost, sredina osamdesetih:

 

 

Jurišićeva 13, sobne kolegice Biba i Kristina, sredina osamdesetih:

 

 

Proslava Dana PTT radnika, Podgarić, 14. rujna osamdeset i neke: