Dragi forumaši zeljeznice.net, budući da je od 27.11.2019. omogućen upload fotografija na forum, molim vas da koristite isključivo forum za upload fotografija, kako bi izbjegli probleme s nestankom fotografija, koje smo imali u prošlosti. Upute za postavljanje fotografija se nalaze na ovoj poveznici.

 

Jump to content
zeljeznice.net
bubimir_1

Željeznice u medijima

Recommended Posts

1AAAAAAA-300x233.png PHOTO-2019-07-24-12-48-11-003-225x300.jp

 

U srijedu 24. srpnja obilježena je deseta godišnjica tragične željezničke nesreće u Rudinama, u kojoj je život izgubilo šestero putnika, a 55 ih je ozlijeđeno. Tom su prigodom izaslanstva HŽ Infrastrukture, HŽ Putničkog prijevoza i HŽ Carga položila vijence i zapalila svijeće na spomen-obilježju u Rudinama u sjećanje na nesretno stradale u najtežoj nesreći u novijoj povijesti HŽ-a.

 

Komemoraciji su u ime HŽ Infrastrukture prisustvovali članovi Uprave Nikola Ljuban i Krunoslav Papić, Ante Jakelić, voditelj Područne radne jedinice prometa Jug, Silvana Dabo, voditeljica Područne radne jedinice održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava Jug, i Ivana Abramović, šefica kolodvora Kaštel Sućurca. Delegaciju HŽPP-a predvodio je voditelj Područne radne jedinice Split Ivan Liović, a HŽ Carga šef Regionalnoga centra Jug Ivan Čičmir.

U ime lokalne zajednice komemoraciji su prisustvovali zamjenik gradonačelnika Grada Kaštela Grgica Benutić te predstavnici Civilne zaštite MUP-a, HGSS-a i DVD-a Kaštela.

 

Prigodom komemoracije član Uprave HŽ Infrastrukture Nikola Ljuban istaknuo je:

– Kao i svih prethodnih godina, i danas smo došli na mjesto nesreće nagibnoga vlaka koja se dogodila nakon podneva toga petka 24. srpnja 2009. godine. Dolazimo svake godine kako bismo na ovome mjestu odali počast šestoro putnika koji su poginuli u toj najvećoj željezničkoj nesreći koja se dogodila u novijoj povijesti Republike Hrvatske. Položili smo cvijeće i zapalili svijeće kod spomenika žrtvama, a sada ćemo otići i na svetu misu koju posvećujemo njihovoj žrtvi. Ovim činom također želimo poručiti obiteljima poginulih da i nakon 10 godina žalimo za poginulima i suosjećamo s njihovim obiteljima.

 

Misa zadušnica služena je u crkvi sv. Leopolda Mandića u Rudinama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

http://www.novilist.hr/Nives-Celzijus-stavila-kapicu-zeljeznicara-Ovo-je-naslovnica-na-kojoj-ju-je-malo-tko-ocekivao?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Content%2bexchange

 

 

 

Teksta nema puno a za fotografije ipak morate otići na stranicu

 

 

 

 

PJEVAČICA

Nives Celzijus stavila kapicu željezničara: Ovo je naslovnica na kojoj ju je malo tko očekivao

I Sindikat prometnika vlakova Hrvatske prepoznao je u Nives Celzijus sjajnu sugovornicu, te na svojoj naslovnoj stranici objavio fotografiju ove spisateljice i pjevačice, najavivši zanimljiv novinarski susret.

 

Najavu novog broja časopisa objavili su i na službenom Facebook profilu uz kratki komentar: "Na peronu 90-91 -ljetni dvobroj. Možete pogledati i/ili prelistati ." http://spvh.hr/wp-cont…/uploads/…/07/NA-PERONU-br.-90-91.pdf

 

h

 

Ljetni dvobroj, časopisa "Na peronu", u času je postao pravi hit objava s brojnim komentarima.

 

Seksepilna pjevačica trenutačno priprema novi ljetni hit "Odjebando" kojeg je već na profilima društvenih mreža i najavila.

 

Zasigurno je nitko nije očekivao na naslovnici Perona, ali Nives i s kapicom željezničara i palicom u ruci izgleda vrlo privlačno.

 

 

 


Deda je vozio seriju 32

Ja sam samo običan ferroequinolog

Share this post


Link to post
Share on other sites
Putovanje dugo cijelu vječnost: Vozili smo se vlakom od Osijeka do Zagreba i natrag

Odgovornost je maksimalna, tu su ljudi, tu su tereti, a i privatni život trpi, radi se nedjeljama, ali i za Božić, Novu godinu

 

 

Pred kotačima vlaka prelijeću fazani, pretrčava srna, a umalo je izletio i – kamion. Pruga vijuga kroz žuta polja suncokreta i slavonsku ravnicu. Zijevamo, ustajanje u 4 sata ujutro ostavilo je traga, više na nas, manje na strojovođu, on se “očeličio”. Kultna Podravka sa željezničkog kolodvora u Osijeku otisnula se prema Zagrebu u 5.27. Vlak se kroz Slavoniju kotrlja prosječno 60 kilometara na sat. Jamči to dug put od četiri i pol sata vožnje. Pred nama su, naime, ukupno 272 kilometra pruge.
Zaspati i malo odrijemati u lokomotivi, tik do strojovođe, potpuno je nemoguće, i to zbog sigurnosnog signala logična imena – budnik. – Oglasi se svakih desetak sekundi, moram ga stisnuti i pustiti, jer će se inače vlak sam zaustaviti. Sprečava to strojovođu da zaspi, i život nam znači, posebice noću – objašnjava nam 53-godišnji strojovođa Nenad Marković. Iza njega su pune 34 godine staža u željeznici. Suputnik mu je 46-godišnji Zlatko Skokić, pomoćnik strojovođe, koji je nužan u dizelskoj električnoj lokomotivi, radi preglednosti. – Ne bojte se, u sigurnim ste rukama! Osjetit ćete ljepotu Slavonije i Podravine – smješka se Nenad gostoljubivo, dok vlak polako napušta grad. Na Podravkinim je “leđima” ravno 50 godina. Taj poslovni vlak vozi od 1969., a lokomotiva je tada vukla vagone prvog razreda i buffet-vagon sa sjedalima prvog razreda. Prepoznatljiva je danas po broju 580 te 581. Lokomotiva se na putu do Zagreba mijenja, a kompozicija je vagona uglavnom jednaka. Vozi nas stroj iz 1982., ali on se nakon određenog broja kilometara redovito potpuno obnavlja.

 

– O, vršnjaci smo! – primjećujem. I sin Mario vozi lokomotivu Klimatizirano je, u ljetno jutro čak je prohladno. – Vrhunska je to lokomotiva! Izradio je ju je General Motors, uvezena je iz Amerike – pojašnjava naš strojovođa. Nikada nije požalio što je završio na željeznici. – Maštao sam, doduše, da postanem pilot, ali nikada to nisam ni pokušao, više je to bio dječački san. Oduvijek me zanimala vožnja, ne bih mogao osam sati sjediti u uredu, na istoj adresi. Tadašnja Vuča vlakova davala je stipendije učenicima, a to je bilo idealno, ideš u školu i znaš da te čeka posao. Za željezničare se kaže kako je to zanimanje koje se prenosi s koljena na koljeno, ali moj nitko nije radio taj posao – prisjeća se.

 

Nije te 1985., kada se zaposlio, ni slutio da će upravo on započeti obiteljsku tradiciju. Isti je zanat, naime, izučio i sin mu Mario, a taj 28-godišnjak danas vozi cargo vlakove u Rijeci. – Ja sam ga, priznajem, potaknuo, možda sam ga i previše forsirao, ali odlično je prihvatio posao – kaže naš sugovornik. Nenadov je otac, inače, iz Labina, s mora je doselio u Slavoniju jer je taj kraj bio “obećana zemlja”. Nenad je tu rođen, a živi u Đakovu. Četiri godine srednje škole nisu kraj obuke za jednog strojovođu. Svaka dva mjeseca obavezno je osam sati školovanja kako bi svladali novine, od onih u tehnici, do raznih pravilnika i propisa. Svake tri godine provjerava im se kompletno znanje. Stresan je to posao. – Odgovornost je maksimalna, tu su ljudi, tu su tereti, a i privatni život trpi, radi se nedjeljama, ali i za Božić, Novu godinu... Uvijek moramo biti naspavani i pripremljeni za posao, nema alkohola, bančenja. Ustao sam jutros u 4, treba mi 35 minuta automobilom iz Đakova do Osijeka – prikazuje nam. Na posao na željeznički kolodvor vozi se, naime, automobilom jer na toj relaciji nema jutarnje linije vlaka kojom bi stigao na vrijeme za upravljač “Podravke”.

 

Vozi on poslovnjake na sastanke, studente na fakultete. Nagledao se, neizbježno je, i tragedija na tračnicama. Svjedočio je samoubojstvima pod kotačima vlaka, i to stravičnih sedam puta. – Tu ne možete, nažalost, ništa učiniti. Ako je brzina 100 kilometara na sat, vlaku treba 400 metara da se zaustavi. Nema strojovođe u Osijeku koji nije doživio takav stres. Jedan mi je istražni sudac, na očevidu suicida, rekao: “Mladiću, niste ga vi ubili. Ubio se sam.” Ali živo je to biće, žao vam je čovjeka... Obitelj mi nikada to nije osjetila, nikada sa suprugom i djecom nisam o tome razgovarao. Život ide dalje – otvara nam se. Poduzeće im, u takvim tragedijama, osigurava psihološku pomoć i pet dana bolovanja. Svatko ima sretnu zvijezdu Pamti i slučaj iz Slatine, gdje se radila pruga pa je vlak njome klizio samo 40 kilometara na sat. – Starica je stavila maramu i legla na prugu, uspio sam se zaustaviti do nje. Prišao sam joj, otvorila je oči, upitao sam je što to radi. Nesretna baka, samo je ponavljala da želi umrijeti. Pozvao sam policiju, jer ako je ostavim, naići će neki drugi vlak... Budem revoltiran, ali moram razgovarati, nikad ne znaš u kakvoj su krizi – rezimira on.

 

Dogodila su se lani 23 samoubojstva na tračnicama u Hrvatskoj, a deset u prvoj polovici ove godine. Vlakovi kojima je Nenad Marković upravljao nalijetali su i na automobile. – Svatko ima sretnu zvijezdu, nisam doživio sudare s nekom velikom štetom. Malo sreće, ali i znanja – zahvalan je on. Taman dok razgovaramo, prolazimo kroz Našice. Približavamo se pružnom prijelazu. Spuštena rampa jednom vozaču omanjeg kamiona i njegovim suputnicima nije, činilo se, nikakva zapreka. Zaobilazili su je i zagazili na tračnice. – Je l’ hoće? O, ljudi moji... Dobro je, vraća se... – odahnuo je strojovođa, jer vozilo ipak nije izletjelo pred nas. – Svaki pružni prijelaz HŽ-a je zaštićen. Postavljen je “Stop”, to je obavezno zaustavljanje, bez obzira na polubranike – ističe. Koliko su vozači nesavjesni, potvrđuje i podatak kako su polubranici i branici na hrvatskim tračnicama lomljeni 452 puta prošle godine i 211 puta do konca lipnja 2019.

 

U nesrećama na željezničko-cestovnim prijelazima u našoj zemlji život je lani izgubilo osam osoba, a u prvoj polovini ove godine dvoje. Teško ih je ozlijeđeno po petero. Nadalje, deset je osoba usmrćeno prošle godine na mjestima gdje je zabranjeno prelaženje preko pruge i kretanje uz prugu, a ove godine dvoje. Baš kao i avioni, i vlakovi imaju tzv. crnu kutiju koja, u slučaju nesreće, pamti sve – brzinu, kočenje, vrijeme... – Može vas spasiti, ali i pokopati – svjestan je naš suputnik. Radni je staž strojovođama beneficiran – na godinu dana rada dopišu im se još četiri mjeseca. Do prošle godine, bilo je to šest mjeseci dodatnog staža. Naš će strojovođa u rujnu 2020. steći pravo na mirovinu. – Mislim da ću i otići. Trebam malo i proživjeti života – kaže on.

 

Maksimalna brzina vožnje na relaciji Osijek – Koprivnica iznosi 80 kilometara na sat. Razlog je loša infrastruktura. – Prije je “Podravka” vozila brže, 100 kilometara na sat gotovo cijelu dionicu od Osijeka do Koprivnice – prisjeća se strojovođa. Usporedbe radi, po voznom redu do konca svibnja 1990., kada su vlakovi bili u sustavu Jugoslavenskih željeznica, od Osijeka do Zagreba stizalo se sat vremena brže, ili konkretno, za 3 sata i 20 minuta. Zbog radova, dionicu od Križevaca do Vrbovca trenutačno “odrađuje” autobus, a u “ciljnu ravninu”, Zagreb – Glavni kolodvor, putnike uvozi niskopodni vlak, star četiri godine, koji doseže 120 kilometara na sat. – Eto vam razlike Slavonije i Zagreba... – dobacuje nam netko od putnika s gorčinom.

 

Radovi su na dionici Dugo Selo – Križevci, koja se proteže 38,2 kilometra. Projekt je to od 196,9 milijuna eura. Rekonstrukcija postojećeg i gradnja drugog kolosijeka željezničke pruge započela je 2016., a rok je za završetak prva polovica 2022. – U tijeku je natječaj za rekonstrukciju postojećeg i gradnju drugog kolosijeka na dionici Križevci – Koprivnica – državna granica, ukupne dužine 42,6 kilometara. Investicija je to od 297 milijuna eura, a 85 posto troškova osigurano je iz Instrumenata za povezivanje Europe. Planom poslovanja HŽ Infrastrukture za razdoblje 2019. do 2023. predviđena su 823 milijuna kuna za obnovu 116 kilometara pruge na relaciji Čakovec – Varaždin – Koprivnica – Virovitica – navode nam u Korporativnim komunikacijama HŽ Infrastrukture. Kada se okončaju zacrtani projekti, naglašavaju, skratit će se i putovanje.

 

– Danas vozno vrijeme brzog vlaka između Dugog Sela i Križevaca iznosi između 31 i 33 minute, ovisno zadržava li se vlak u kolodvorima ili ne. Kada završe radovi, vozna vremena svela bi se na vrijeme između 20 i 22 minute. Omogućit će se, naime, postizanje nazivne projektirane brzine od 160 kilometara na sat na cijeloj dužini pružne dionice – nastavljaju. Kako vrijeme leti, i kako mu prolaze godine na željeznici, Nenad mjeri i po šumi kod skretanja za Bjelovar, na potezu prema Đurđevcu. – Bila je upola manja kad sam počeo raditi – nostalgično će on. U Koprivnicu stižemo u 8.36, a mi se prebacujemo u vagone – baš kao i nekada, i danas se u njima može osjetiti miris kulena i kulenovih seka, koje Slavonci nose prijateljima i rodbini na poklon. Usporedbe radi, nagibni vlak, koji je svojedobno prometovao na toj relaciji, stizao je od Osijeka do Zagreba za 2 sata i 45 minuta, a “Podravki” je samo od Osijeka do Koprivnice trebalo 3 sata i 10 minuta. Lokomotiva se na ovoj stanici odvaja od kompozicije, zamjenjuje ju električna. Strojovođi Nenadu i kolegi mu Zlatku slijedi sat i pol stanke, dok ne dočekaju vlak iz Rijeke – sljedeći im je zadatak, naime, da ga vrate u Osijek. U osječki kolodvor ući će u 14.45 sati, i time im završava radno vrijeme. – Deset sati smijemo voziti, s tim da moramo imati minimalno 16 sati odmora između smjena, po zakonu, i nitko nas ne može podići ranije – pojašnjava.

 

Na relaciji Osijek – Zagreb – Osijek vozi 6 izravnih vlakova na dan. Zbog ukidanja linija, svojedobno su Slavonci žustro negodovali. Raste broj putnika – Putnici se mogu voziti i drugim vlakovima s presjedanjem u, primjerice, Koprivnici, Strizivojna-Vrpolju, Vinkovcima. U zadnjih pet godina, odnosno od 24. travnja 2014. broj vlakova na relaciji Osijek – Zagreb – Osijek nije se mijenjao. Godišnje se na toj relaciji preveze oko 23.000 izravnih putnika – kaže nam Mihaela Tomurad Sušac, glasnogovornica HŽ Putničkog prijevoza. Na našem putovanju, najviše ih se ukrcalo u vlak na kolodvorima u Našicama, Slatini i Virovitici, po dvadesetak. Vlakovima je u Hrvatskoj lani prevezeno 20,3 milijuna putnika, što je za 2,2 posto više nego u 2017. – U prvih šest mjeseci ove godine prevezeno je 10,4 milijuna putnika te se procjenjuje da će njihov broj biti na razini prošle godine. Prijašnjih godina bilježimo lagani pad broja putnika, dok se u 2018. bilježi rast. Putnici u Hrvatskoj putuju vlakovima, te je cilj HŽPP-a dodatno popularizirati prijevoz vlakom – iznosi glasnogovornica. Putnici se najčešće koriste vlakom, navodi ona, kao prijevoznim sredstvom u svakodnevnim migracijama, do posla, škole, fakulteta, stoga su najčešće korištene relacije do 60 kilometara od mjesta stanovanja.

 

– Na kraćim relacijama željeznički prijevoz je konkurentan cestovnom u vremenu putovanja. Na dužim relacijama cestovni prijevoz brži je od željezničkog, a jedan od glavnih razloga jest podinvestiranost željezničke infrastrukture, što rezultira smanjenjem brzine prometovanja vlakova, odnosno duljim vremenom putovanja. Na kvalitetu prijevozne usluge znatno utječu supstitucije vlakova autobusima do kojih dolazi zbog izvođenja radova na prugama, kvarova željezničkih vozila i izvanrednih događaja zbog kojih dolazi do kašnjenja vlakova – govori Mihaela Tomurad Sušac. Cilj im je da što više građana koristi željeznički prijevoz koji je najsigurniji kopneni oblik prijevoza. Kako bi se taj cilj i ostvario, potrebna su, svjesni su, znatna ulaganja u željezničku infrastrukturu i vlakove. – Primjerice, izuzev 24 nova vlaka, prosječna je starost voznog parka više od 40 godina. U tom cilju HŽ Putnički prijevoz ugovorio je isporuku još četiri nova niskopodna dizel-motorna vlaka koji će biti u prometu krajem 2019. i početkom 2020. Uz to, u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, HŽ Putnički prijevoz planira nabaviti 21 elektromotorni vlak korištenjem sredstava EU fondova. Sukladno Srednjoročnom planu HŽ Putničkog prijevoza za razdoblje 2019. do 2023., planira se u potpunosti realizirati ugovor potpisan s Končar – električnim vozilima, kojim bi bilo nabavljeno još 7 dizel-motornih i 12 elektromotornih vlakova, za koji se u suradnji s resornim ministarstvom pokušavaju iznaći sredstva – najavljuje.

 

Umirovljenik Stjepan Mudri iz Slatine zaputio se u Zagreb na liječnički pregled. Godišnje dvaput putuje do metropole, uvijek vlakom. – Jeftiniji je i udobniji, kupim si baš Večernjak i čitam ta tri sata puta – kaže nam. Lea Matulec iz Đurđevca studentica je odnosa s javnošću i medija u Zagrebu. Njezina je računica nešto drukčija. – Nastojim izbjeći vlak, spor je i gužva je. Kad god mogu, putujem s nekim u automobilu, jer je brže, a i jeftinije kad se podijele troškovi – kaže ona. Na Glavnom kolodvoru u Zagrebu iskrcavamo se u 10 sati i dvije minute. Sumiramo li, iza nas su četiri sata i 35 minuta vožnje. Da bismo vlakom iz Osijeka stigli u Zagreb i imali barem tri sata kako bismo odradili pregled u bolnici ili sastanak, moramo na putu provesti čak 16 sati. Povratak nam je, tako, startao u 16 sati i 38 minuta. Niti jedan vagon nije prazan, a u našemu su i Anita Pavošević te kći joj Ana. Baš zbog 19-godišnje djevojke, i voze se vlakom. – Ana voli vlakove. Kada je bila malena, iz Čepinskih smo Martinaca morali dolaziti u Osijek, parkirati automobil i voziti se tramvajem u krug – smješka se mama.

 

– Krenuli smo iz Bizovca u 5 sati i 48, pregled je bio u 11 i 30, taman dok smo stigli, bili smo na redu. No, završile smo do 12 sati i 30 minuta, i eto, od tada čekamo na kolodvoru – nadovezuje se. Ana je već stavila slušalice u uši. – Više volim slušati pjesme dok putujem nego razgovarati, izoliram se – priznaje simpatična djevojka. Stjepan Baričević iz Našica 25-godišnji je programer. Radio je u Osijeku, dok mu lani nije stigla primamljivija ponuda iz Zagreba pa se u studenome preselio. Jednom mjesečno odlazi doma u Slavoniju. – Tri i pol, pa i četiri sata se vozim, ali najkomotnije mi je u vlaku, imam najviše mjesta, ponesem laptop pa i radim putem – zadovoljan je Stjepan.

 

Sindrom vlaka je i taj da će putnici jedni drugima ispričati gotovo cijeli život, iako se nikada prije nisu sreli, niti će, možda, ikada kasnije. I baš zato. Na početku našeg druženja, naši suputnici u vagonu na to će se samo nasmijati. Kako se vlak kotrlja po Slavoniji, razgovor je sve intezivniji. Čavrljanje s putnicima – Toliko smo htjeli svoju državu, a sad će nam država nestati jer nam mladi odlaze. Imat ćemo dijasporu, i ona će glasovati i za nas. Željni smo svoje djece – ogorčeno će jedna naša suputnica. Radila je u Austriji kao njegovateljica, ali se vratila. – Plate oni, ali ako želiš nešto zaraditi, nemaš svoj život. Razgovaramo, na koncu, kao najbliži prijatelji. Dan je bio dug, pogledavamo na sat svakih pet minuta, a kroz glavu prolazi ona: “Papa Štrumpf, koliko još?” Spašavaju nas utičnice za punjenje mobitela...

 

Sat vremena prije kraja puta, Ana se dosjetila – zaigrajmo “Alias”, društvenu igru asocijacija. Uz pomoć mobitela, naravno. – Lažu i imaju puno godišnjeg odmora – nabacuje mi Anita prvu asocijaciju. – Političari! – ispucavam odgovor, točan je. Već nam je puno zabavnije. Anitin i moj tim zove se “Brzi vlak”. Ana i kolegica mi fotoreporterka Dubravka Petrić u timu su “Spori vlak”. Anita i ja vodimo. – Pa naravno, kad smo mi “Brzi vlak”! – smijemo se. S vlaka silazimo u 21:21 sat. Da smo se barem prije sjetili društvene igre...

 


Metro über (unter) alles! :kul3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Još kada bi iskoristili skračivanje puta preko nove pruge bilo bi im to kraće za još nekih 30min, ali s obzirom da su hžputničari apsolutno nezainteresirani za život, a ne da bi nešto preusmjerili i SKRATILI, što bi koristilo najviše njihovim korisnicima od koji žive(ako bi se lagali, žive od države još za sada), ali njihova ideja je da oni kažem tu prugu ne trebaju i ne vide uopće potencijal za nju. Ali neka budu došli i privatnici pa će se neke stvari iskristalizirati i isplatiti, a onda će svi biti krivi.8)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Čakovec – Varaždin – Koprivnica – Virovitica - to ce se investirati iz nacionalnog fonda? Jer taj koridor nije u planu EU sufinanciranja...

 

Inace, infrastruktura je losa ali tu je i slabo informiranje putnika o alternativnim linijama (primjerice vlakom 211 sa presjedanjem u Strizivojni se dodje iz Zagreba u Osijek 40 minuta prije Podravke) i nezainteresiranost HZPP-a za daljinsko povezivanje gradova u HR, o cemu sam pisao mnogo puta. I sa ovom infrastrukturom bi moglo biti puno bolje, sjetimo se IC Slavonije a brzine nisu bile puno bolje nego danas.


Pozdrav iz Stubaka

Share this post


Link to post
Share on other sites

TRAČAK ŽIVOTA 'Žene s pruge' ne mire se s činjenicom da je njihov zavičaj opustio: Čuveni gitarist na prugu u Kistanjama vratio život

 

11485208.jpg

 

"Sve se ugasilo, a mi smo ostali. Vlakovi između Zadra i Knina ne voze već godinama, a sa željeznicom su poumirale i sve postaje koje su, vozeći se tom prugom, u našim djetinjim očima bile lijepe, velike, a nadasve – pune ljudi. Ljudi ulazili i izlazili na tim postajama do Knina, u kupeima su se vrzmali, tražili mjesto, šuškali, vadili marendu, pričali priče koje smo mi kao djeca slušali načuljenih ušiju. Ako ste imali baku ili djeda kojima ste išli vikendom, u bilo kojem mjestu do Knina, putovali ste željeznicom. Slike koje sam i ja, putujući baki vikendom u Knin, gledala i upijala putem, usjekle su se u moje sjećanje i u moje emocije zauvijek, a od svega je ostala samo istrošena stara pruga na kojoj nema ni vlakova, ni ljudi, ni postaja..."

Tim je riječima Zadranka Žana Bumber, glumica u zadarskom HNK-u, pojasnila koje su emocije četiri prijateljice, Zadranke, povele u avanturu: Daniela Bjelanović, Žana Bumber, Valentina Vujasinović i Melita Ivković su "Žene s pruge", idejne začetnice i pokretačice jednodnevnog glazbenog festivala koji se održao proteklog tjedna na željezničkom kolodvoru u Kistanjama. To je, najavile su "Žene s pruge", samo početak projekta, zapravo samo mali dio šireg projekta kojim se, kulturom, glazbom, pričom, poezijom i drugim događajima, na napuštenu prugu vraća tračak života.

– Iz tih krajeva, na potezu između Zadra i Knina, uz prugu, život je mahom otišao. Ugasio se promet, ugasile su se tvornice, nestali su vagoni u kojima je na stotine učenika dolazilo u školu u Zadar. I vraćalo se u svoja mjesta. Onima koji su ostali željeli smo donijeti emociju, život, poruku. I nastavit ćemo. Koncert na pruzi u Kistanjama bio je čudo – kazala je Žana Bumber.


Iza svega stoji Kulturno-umjetnička udruga "Verige".

Njezina predsjednica Daniela Bjelanović, jedna od četiri "žene s pruge" koje su danas odrasle žene, majke i sve žive u Zadru, kaže da je osnovala ovu udrugu s ciljem "promišljanja i očuvanja kulturne baštine kroz spoj glazbe, literature i autohtonih proizvoda".

– Još sam pod dojmom svega što se stvorilo na prvom našem organiziranom događaju, na pruzi u Kistanjama; stvorila se nevjerojatna pozitivna energija i želja da nastavimo. A krenulo je tako jednostavno i zapravo intimno: nas četiri Zadranke smo iz emotivnih razloga i prekrasnih uspomena na putovanja željeznicom počele razgovarati o mogućnostima da nekako skrenemo pozornost da je ta pruga jednom, kada je napravljena, donijela život u te krajeve. Ljudi su išli na pazar, u škole, na posao... Sve je izgradnjom pruge živnulo, svi su bili bolje opskrbljeni, željeznica je doslovno donijela život. A onda je nestala. S njom i svi naši odlasci rodbini, bakama, djedovima... Možemo li mi, "Žene s pruge", uz toliku pomoć i entuzijazam sviju koji su se na prvom koncertu okupili u Kistanjama, vratiti dio života i emocija u te krajeve? – kazuje nam Daniela Bjelanović, koja je sve vikende i sve praznike s bratom odlazila baki u Kistanje.

Melita Ivković, koja je danas ravnateljica Koncertnog ureda Zadar, vlakom je odlazila baki i djedu u Škabrnju, a četvrta zadarska "žena s pruge" Valentina Vujasinovićputovala je u malo mjesto Vujasinovići između Kistanja i Knina.

Prvi događaj projekta "Žene s pruge" donio je, među ostalim, svirku Gorana Markova Kneževića, te gitarista Miroslava Tadića u duetu s Yvette Holzwarth na violini, a i beogradsku blues-atrakciju Nikola Čubrilo Band. Kulisa pozornici na pruzi bio je osvijetljeni stari putnički vagon, stiglo je zadarsko zanatsko pivo, proizvodi lokalnih OPG-ova, te mnoštvo ljudi koji su, prvi put nakon niza godina, zajedno evocirali uspomenu na prugu koja je, kazala je Žana Bumber, iz njihovih života jednostavno – iščupana.

 

11485214.jpg

 

11485212.jpg

 

11485210.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

HŽ Putnički prijevoz nabavio MS licence vrijedne 6,48 milijuna kuna

 

HŽ Putnički prijevoz objavio je u Narodnim novinama kako je od Combisa nabavio Microsoft licence procijenjene vrijednosti 6,48 milijuna kuna plus PDV.

 

Informacija je objavljena kao obavijest za dobrovoljnu ex ante transparentnost, a riječ je o licencama ustupljenima po modelu Microsoft Enterprise Agreement Subscription i pregovaračkom postupku bez prethodne objave vrijednom 893.460,17 eura plus PDV..

 

Riječ je o znatno većim troškovima za licence nego prethodne dvije godine kad su licence, također od Combisa, platili 1,81, odnosno 1,96 milijuna kuna plus PDV. Paralelno uz objavu članka rep.hr je HŽPP-u poslao upit o razlozima povećanja navedenog iznosa, a odgovor će naknadno biti uvršten u članak.

 

http://rep.hr/vijesti/tvrtke-i-trzista/hz-putnicki-prijevoz-nabavio-ms-licence-vrijedne-6-48-milijuna-kuna/6439/?fbclid=IwAR1YIVvP58sYFUZ_QLk0LcBcOJEjYOBdW-6Bg9iQZ1H3ED9LvnUDGhw2F_A

Kakve godišnje licence? Kakvi bakrači?

Tramvaji koje sam montirao: 22104, 22116, 22117, 22118

SQL Query: SELECT onlyOne FROM everyOne WHERE loveMe = 'true'; 1 row(s) affected

Share this post


Link to post
Share on other sites
HŽ Putnički prijevoz nabavio MS licence vrijedne 6,48 milijuna kunaHŽ Putnički prijevoz objavio je u Narodnim novinama kako je od Combisa nabavio Microsoft licence procijenjene vrijednosti 6,48 milijuna kuna plus PDV.Informacija je objavljena kao obavijest za dobrovoljnu ex ante transparentnost, a riječ je o licencama ustupljenima po modelu Microsoft Enterprise Agreement Subscription i pregovaračkom postupku bez prethodne objave vrijednom 893.460,17 eura plus PDV..Riječ je o znatno većim troškovima za licence nego prethodne dvije godine kad su licence, također od Combisa, platili 1,81, odnosno 1,96 milijuna kuna plus PDV. Paralelno uz objavu članka rep.hr je HŽPP-u poslao upit o razlozima povećanja navedenog iznosa, a odgovor će naknadno biti uvršten u članak.http://rep.hr/vijesti/tvrtke-i-trzista/hz-putnicki-prijevoz-nabavio-ms-licence-vrijedne-6-48-milijuna-kuna/6439/?fbclid=IwAR1YIVvP58sYFUZ_QLk0LcBcOJEjYOBdW-6Bg9iQZ1H3ED9LvnUDGhw2F_AKakve godišnje licence? Kakvi bakrači?
Npr. Office 365 ima godišnju pretplatu.

 

Sent from my SM-N950F using Tapatalk

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Npr. Office 365 ima godišnju pretplatu. Sent from my SM-N950F using Tapatalk

Znam ja to, ali ajmo ovako:

 

"U HŽ Putničkom prijevozu zaposleno je 1897 radnika"

 

6480000/1897 = 3145 kn/zaposelnom...

 

Najskuplja pretplata je 3050 kn/godišnje/korisnik i to bez ikakvih popusta koje vendori imaju.

Također, zar apsolutno svi djelatnici imaju office365 instalaciju?

Nadalje, za ove novce mogu kupiti nekoliko servera, exchange, potrebne licence, svima kojima je potreban office paket, biti mirni minimalno 5 godina (a čak i 7 koliko je EOS) i još ostane za stado janjaca (stado godišnje?)...

 

Da ne govorim o tome da su u klincu s parama i da su mogli kroz linux uštediti na licencama - postoje alternative exchangeu i officeu. Ne kažem da su dobre i kvalitetne kao MS Office, ali kad si u klincu s parama jel bitno? A 10 kompova koji stvarno nonstop rade sa dokumentima mogu i imati MS Office... Šta će kompletan (najskuplji) Office paket čistačici?

 

Baš nekidan dobijem informaciju da je Rusija razvila svoju Linux distribuciju i da sve državne firme i institucije prelaze (ili su čak i prešle) isključivo na to bez mogućnosti izbora... Astra Linux... I ne, nemam doma Linux i nisam neki fan, ali ovo je čisto razbacivanje parama...

EDIT: I da, imaju office365

 

DNS Report

Host Type Class TTL Extra

hzpp.hr TXT IN 3600 txt: MS=ms14825862

hzpp.hr TXT IN 3600 txt: v=spf1 include:spf.protection.outlook.com include:spf.bulkmta.info include:sparkpostmail.com include:_spf.mlsend3.com -all

hzpp.hr TXT IN 3600 txt: IZB/qlfi6vf4t23DztlF0hDa6fa5awQepU25yLMjWeKvF1NUb4xAMOMkhcGjf19zd5E76RQ8JxO3hyMy97U05g==

hzpp.hr MX IN 3600 pri: 0

target: hzpp-hr.mail.protection.outlook.com

hzpp.hr A IN 300 ip: 195.29.82.20

hzpp.hr SOA IN 300 mname: srvzgb-dns01.hzpp.hr

hzpp.hr NS IN 300 target: dns1.t-com.hr

hzpp.hr NS IN 300 target: srvzgb-dns01.hzpp.hr


Tramvaji koje sam montirao: 22104, 22116, 22117, 22118

SQL Query: SELECT onlyOne FROM everyOne WHERE loveMe = 'true'; 1 row(s) affected

Share this post


Link to post
Share on other sites

MALO O ŽELJEZNICI

Više puta sam na fejsu vidio kako ljudi kritiziraju HŽ zbog toga što vlak prelazi preko cestovnog ili pješačkog prijelaza na kojemu nije uključena signalizacija, ili nije spuštena rampa. U takvome slučaju, vjerojatno je signalizacija u kvaru, a rijetko će biti slučaj da se to dogodilo bez ikakve ljudske kontrole, iako je i to moguće u iznimnim situacijama.

Kada je signalizacija u kvaru vlak se sporo približava prijelazu i mora ispred prijelaza stati. Nakon toga strojovođa provjerava kakvo je stanje na cesti odnosno na prijelazu za pješake. Ako nikoga nema, nastavlja brzinom do 10 km/h sve dok čelo vlaka ne prijeđe preko prijelaza, i nakon toga povećava brzinu. Vozači cestovnih vozila imaju obvezu inače po propisima za vožnju približavati se prijelazu takvom brzinom da u svakome trenutku mogu stati. Pa će svako vozilo koje prilazi prijelazu nakon što je vlak već u pokretu, vidjeti vlak, i zaustaviti se na vrijeme.

O postupku na prijelazu strojovođu obavještava prometnik vlakova.

Ne može život stati zbog kvara signalizacije odnosno signalno-sigurnosnog uređaja za osiguranje prometa na cestovnome prijelazu. 1f642.png

Share this post


Link to post
Share on other sites

HŽ Cargo je novi Uljanik: Plaće jako kasne, hoćemo li opet spašavati gubitaša?

 

 

 

NAKON milijardi za Uljanik, hrvatski porezni obveznici mogli bi se ponovno naći u situaciji da svojim novcem pokrivaju dubioze propalih firmi, a najizgledniji kandidat trenutno je HŽ Cargo, kompanija za željeznički transport u državnom vlasništvu u kojoj su ovaj mjesec dobrano kasnile plaće, pa je plaća za srpanj isplaćena tek krajem kolovoza.

Katastrofalno poslovanje HŽ Carga

HŽ Cargo već je godinama u problemima, prihodi su mu u padu i gomila gubitke. Tako su prošle godine uz prihode od oko 515 milijuna kuna napravili gubitak od preko 80 milijuna kuna. Slične rezultate imali su i prethodnih godina.

Slična situacija bila je i godinu ranije, kada su uz 530 milijuna prihoda imali gubitak od 530 milijuna kuna. U posljednjih pet godina najlošija je bila 2014., kada je gubitak iznosio preko 170 milijuna, uz prihode od 851 milijun kuna. U padu je i broj zaposlenih koji je 2014. iznosio 2311, a krajem prošle godine pao je na 1590 ljudi.

Država ih 2015. dokapitalizirala s 1,1 milijardom naših kuna

Ima preko milijardu kuna dugotrajne imovine, od čega se, prema analizi Instituta za javne financije, većina, preko 60 posto, odnosi na vagone i lokomotive stare 30 do 40 godina. Porezni obveznici već su sudjelovali u pomoći ovoj kompaniji kroz dokapitalizaciju 2015. godine, tešku 1,1 milijardu kuna. Naime, država je svoja potraživanja prema HŽ Cargu nastala izdavanjem jamstava pretvorila u vlasnički udio te je u temeljni kapital unijela i Ranžirni kolodvor Zaprudski Otok.

To je napravljeno jer je HŽ Cargu već tada bio prijetio stečaj zbog akumuliranih gubitaka. Naime, 2014. godinu završili su s negativnim kapitalom od preko 200 milijuna kuna, koji se nakon dokapitalizacije popeo na oko 900 milijuna, a sada opet kroz akumulirane gubitke pada na 600 milijuna, koliko je iznosio krajem prošle godine.

Od 2013. godine tržište teretnog željezničkog prijevoza je liberalizirano i uz HŽ Cargo posluje još nekoliko prijevoznika. Konkurencija je to koju državni gubitaš sa svojim resursima u vidu 40-ak godina starih vagona i lokomotiva ne može izdržati. Ne pomaže ni to što Hrvatska ima prilično lošu željezničku infrastrukturu pa svatko tko može izbjegava prijevoz prugom.

Trebali su u privatizaciju 2013. godine, no posao s Rumunjima je propao

HŽ Cargu najvjerojatnije slijedi privatizacija, ako uopće bude zainteresiranih kupaca. Jedan pokušaj privatizacije zbio se 2013. godine. Tada je za HŽ Cargo bio zainteresiran rumunjski Feroviar, koji je prema uvjetima natječaja trebao platiti 30 milijuna eura za otplatu kredita, 10 milijuna za obrtna sredstva i 20 milijuna za nove vagone i lokomotive te i preuzeti jamstva za kredite od 80 milijuna eura. To je propalo jer Rumunji nisu mogli dati valjana jamstva za kredite, a i ugovor koji su predložili nije bio u skladu s natječajem.

 

HŽ Infrastruktura i HŽ Putnički prijevoz su forme potpuno ovisne o našem novcu

Da Hrvatska nikada nije uspjela restrukturirati željeznički sektor, usprkos milijardama poreznih obveznika koje su željezničke firme dobile pokazuje stanje u ostalim firmama.

Firme koje se bave prijevozom i željezničkom infrastrukturom i dalje su ovisne o javnom novcu, a unatoč toj ogromnoj pomoći, sustav ne funkcionira - vlakovi su spori i neredoviti, a ni cijene prijevoza za korisnike nisu osobito povoljne s obzirom na to da je sustav snažno subvencioniran.

HŽ Infrastruktura: Prihodi od 239 milijuna, subvencije od 958 milijuna

Primjerice, HŽ infrastruktura, prema izvješću za 2017. godinu, ima prihode od prodaje u iznosu od 239 milijuna kuna, ali zato subvencije iznose 958 milijuna kuna. 508 milijuna kuna dolazi iz trošarina jer iz svake litre goriva 20 lipa ide za željeznice, dok 450 milijuna dolazi iz državnog proračuna “za željezničku infrastrukturu”. Jasno je da ova kompanija bez javnog novca ne bi postojala.

Slična je situacija i u HŽ putničkom prijevozu, koji također ne bi postojao bez javnog novca iako putnike ne prevoze besplatno. Njihovi prihodi od prodaje iznosili su oko 271 milijun kuna, dok su “ostali prihodi” 554 milijuna kuna, od čega je 441 milijun kuna državne potpore za poticanje putničkog prometa, a 76 milijuna kuna državne potpore za modernizaciju željezničkih vozila. Njihovi ukupni prihodi iznosili su oko 825 milijuna kuna, od čega je iz državnog proračuna stiglo oko 517 milijuna kuna.

 

https://www.index.hr/vijesti/clanak/hz-cargo-je-novi-uljanik-place-jako-kasne-hocemo-li-opet-spasavati-gubitasa/2111437.aspx

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nitko ne zeli komentirati stanje u Cargu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nitko ne zeli komentirati stanje u Cargu?

 

Ne, jer se zbog toga uvijek netko digne na zadnje noge i rasprava ode u krivom smjeru.

Share this post


Link to post
Share on other sites

HŽ Cargo je prije svega kadrovski nesposoban za ozbiljno poslovanje jer su na menadžerskim mjestima ljudi koje je namjestila politika. Od podkapacitiranih uhljeba ne pravi se ozbiljna firma. Isto se odnosi i na HŽ Infru, iako za katastrofalno stanje infrastrukture odgovornost snosi država koja već 30 godina zapostavlja željeznicu.


Serija 05 je zakon!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Francuski vlakovi idu preko 500 km/h, naši voze u prosjeku 58. Najgori su u EU

 

IAKO se nekad čini da je vrijeme željeznica prošlo, to ne može biti dalje od istine. Diljem svijeta u posljednje je vrijeme došlo do znatnog razvoja željezničkog prijevoza i povećanja broja vlakova u upotrebi.

To uključuje i sve veće brzine vlakova, a zbog sve bržeg putovanja i putnici se sve više vraćaju vlakovima kao poželjnom prometnom sredstvu.

No ne i u Hrvatskoj, čije željeznice se često čine bliže 19. nego 21. stoljeću. A to nije samo subjektivni dojam - hrvatske željeznice su najsporije u cijeloj Europskoj uniji.

>> Najbrži vlak od Zagreba do Osijeka putuje sat vremena duže od busa, ali barem je skuplji

Kako piše stranica s infografikama i kartama Smardart, mnogi vlakovi već voze brzinom od 250 km na sat. Što se prosječne brzine tiče, najbrži vlakovi su u Španjolskoj sa 199 km na sat. Slijedi Francuska, čiji vlakovi voze brzinom od 196 km na sat, a onda vlakovi u Italiji sa 170 km na sat.

Na četvrtom mjestu su njemački vlakovi koji voze brzinom od 142 km na sat, a na petom su oni u Velikoj Britaniji sa 134 km na sat.

U Španjolskoj prosječna brzina 199 km na sat, u Austriji 107, u Hrvatskoj 58

U Hrvatskoj je prosječna brzina vlakova sramotnih 58 km na sat. To je, primjerice, dvostruko sporije nego u Austriji, gdje je brzina 107 km na sat, više nego dvostruko sporije od Poljske (114 km na sat), a daleko je sporije i od Grčke (94 km na sat), Mađarske (84 km na sat), čak i Bugarske (73 km na sat) ili Slovenije (72 km na sat).

f98a40f4-c2b9-4a6f-b34f-6b4055ae0a14-map

Jedine europske zemlje s tromijom željeznicom od naše su one koje nisu u Europskoj uniji: Bosna i Hercegovina (55 km na sat), Srbija (54 km na sat), Makedonija (53 km na sat) i Albanija (28 km na sat).

>> Željezničari vladi: Pitanje je kad će se dogoditi havarija s puno mrtvih

Francuski brzi električni vlakovi TGV ipak su bez premca. Mogu postići brzinu od vrtoglavih 575 km na sat, kako se pokazalo na testiranju 2007. No i njihova standardna maksimalna brzina od 320 km na sat sasvim je dovoljna.

TGV vlakove su razvili francuski željeznički operater SNCF i francuski proizvođač vlakova Alstom. Prva željeznička pruga s TGV vlakovima otvorena je još 1981. između Pariza i Lyona, a takvi vlakovi danas prevoze putnike i na jugu, zapadu i sjeveroistoku Francuske, kao i u susjednoj Belgiji, Italiji i Švicarskoj.

Njemački Transrapid maglev vlak vozi 500 km na sat

U Njemačkoj i Nizozemskoj postoji slična željeznička mreža Thalys, kao i Eurostar u Velikoj Britaniji. Tu su i njemački Transrapid vlakovi, s procijenjenom maksimalnom brzinom od 500 km na sat. Riječ je o vlakovima s tehnologijom magnetske levitacije, tzv. maglev vlakovima koji se trenutno komercijalno koriste jedino u Šangaju u Kini.

Treći najbrži vlak europske proizvodnje je AVE brzi vlak u Španjolskoj, vrsta vlaka koji povezuje Madrid i ostale velike gradove: Sevillu, Barcelonu, Valenciju i druge. AVE vlak je 2008. dosegao brzinu od 350 km na sat, a 2006. čak 403 km na sat, na probnim vožnjama na relaciji Madrid-Zaragoza.

>> HŽ bi propao bez naših milijuna. Radnicima su povećali plaće i dali beneficije

Tu su i njemački ICE vlakovi koje su razvili Siemens AG i Bombardier, a koji na specijalnim dionicama pruge mogu ići brzinom do 330 km na sat.

Na petom mjestu je britanski Eurostar koji povezuje London i Kent s Parizom, Lilleom i Bruxellesom, i to kroz podvodni tunel ispod La Manchea. Njegova maksimalna brzina je 300 km na sat.

 

https://www.index.hr/vijesti/clanak/francuski-vlakovi-idu-preko-500-kmh-nasi-voze-u-prosjeku-58-najgori-su-u-eu/2115100.aspx

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zamisli samo...

Zagreb-Split - 1,5h

Zagreb-Osijek - 1h

 

Iz Osijeka u Split na more - jednodnevni izlet...


Tramvaji koje sam montirao: 22104, 22116, 22117, 22118

SQL Query: SELECT onlyOne FROM everyOne WHERE loveMe = 'true'; 1 row(s) affected

Share this post


Link to post
Share on other sites

Efikasna željeznica ne mora nužno podrazumijevati ultra brze vlakove. Primjer Austrije tome svjedoči. Prema tom modelu bi trebala Hrvatska krenuti. Ali prije svega potrebno je stubokom mijenjati mentalni sklop.


mismotunavek

Share this post


Link to post
Share on other sites

Efikasna željeznica ne mora nužno podrazumijevati ultra brze vlakove. Primjer Austrije tome svjedoči. Prema tom modelu bi trebala Hrvatska krenuti. Ali prije svega potrebno je stubokom mijenjati mentalni sklop.

Prema HŽ prosječnoj brzini od 60 se prosjek od 100 čini kao warp speed.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da ce ovaj prosjek od 58.2 km/h ipak malo porasti po zavrsetku ovih infrastrukturnih projekata tipa Zapresic-Zabok, H.Leskovac-Karlovac, Zagreb-Koprivnica-DG, Zabno-Gradec i Dugo Selo-Novska... :)

 

A i racunanje prosjeka brzine na nivou drzave je malo zeznuta stvar, dovoljno je npr. da se samo jedna dulja pruga po kojoj se vozilo 60 km/h osposobi za 200 km/h i onda se to cini super, a to sto se po ostatku pruga vozi 45 km/h nikome nista..... Npr. po ovoj mapi ispada da su u prosjeku u Bugarskoj brzi vlakovi nego kod nas mada mislim da to bas i nije istina... kod nas su cak na lokalnim koridorma brzine prilicno zadovoljavajuce i putovanje vlakom ne odskace toliko od putovanja osobnim prijevozom ili busom po lokalnoj cesti koja prati tu odredjenu prugu, problem kod nas je brzina na nacionalnoj razini.


Pozdrav iz Stubaka

Share this post


Link to post
Share on other sites

Je li prošlo srednjoročno razdoblje?

 

--

 

Kolodvor u Perušiću pun je rupa od gelera. Pitali smo HŽ kad će obnova

 

PUTNICI Hrvatskih željeznica koji prolaze kroz Perušić dožive nevjerojatno iskustvo, kao da su se našli u vremenskoj kapsuli i vratili dvadesetak godina unatrag.

Oronulom pročelju zgrade s dotrajalim drvenim okvirima iza čijih se prljavih stakala naziru gomile nepregledne robe poseban touch prošlih vremena daju još od prošlog rata nesanirane rupe od gelera.

Fasada puna gelera od rata

Duž cijele fasade nalaze se rupe od gelera zaostale iz posljednjeg rata, koji je završio više od 24 godine.

HŽ-u smo poslali upit kada misle sanirati i obnoviti fasadu svoje zgrade na željezničkom kolodvoru u Drnišu.

"HŽ Infrastruktura planira obnoviti kolodvorsku zgradu u Perušiću u srednjoročnom razdoblju”, stoji u odgovoru HŽ-a.

Što bi točno bilo "srednjoročno razdoblje", ne usuđujemo se ni pitati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jebeš brzinu, mi imamo putovanje s pogledom. :lol :lol

Da, imamo putovanje s pogledom - kroz prozor od božićnog vlaka, prekriven rupičastom folijom da ti se manta u glavi :lool :lool :lool

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da, imamo putovanje s pogledom - kroz prozor od božićnog vlaka, prekriven rupičastom folijom da ti se manta u glavi

 

Folija još kako-tako, ali ako sjedneš u Mađara vidjeti ćeš samo mrlje raznih boja. :kul


Serija 05 je zakon!

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Je li prošlo srednjoročno razdoblje?

 

--

 

Kolodvor u Perušiću pun je rupa od gelera. Pitali smo HŽ kad će obnova

 

PUTNICI Hrvatskih željeznica koji prolaze kroz Perušić dožive nevjerojatno iskustvo, kao da su se našli u vremenskoj kapsuli i vratili dvadesetak godina unatrag.

Oronulom pročelju zgrade s dotrajalim drvenim okvirima iza čijih se prljavih stakala naziru gomile nepregledne robe poseban touch prošlih vremena daju još od prošlog rata nesanirane rupe od gelera.

Fasada puna gelera od rata

Duž cijele fasade nalaze se rupe od gelera zaostale iz posljednjeg rata, koji je završio više od 24 godine.

HŽ-u smo poslali upit kada misle sanirati i obnoviti fasadu svoje zgrade na željezničkom kolodvoru u Drnišu.

"HŽ Infrastruktura planira obnoviti kolodvorsku zgradu u Perušiću u srednjoročnom razdoblju”, stoji u odgovoru HŽ-a.

Što bi točno bilo "srednjoročno razdoblje", ne usuđujemo se ni pitati.

 

 

Jedini vrijedan komentar ispod tzv. članka:

 

Matija Krnic

Za par godina naslov na Imbexu:

 

"Uhljebi u HŽ-u potrošili novac na obnovu slabo korištene željezničke postaje u najslabije naseljenoj hrvatskoj županiji"

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


×
×
  • Create New...