Jump to content

Željeznicom (i još mnogočim) po Balkanu - oprez, hrpa slika!


egérke

Recommended Posts

Zanimljivo, ti vidiš da ja pišem "insistirati" i onda odmah misliš da je "inzistirati" krivo.

Da si me videl da pišem "osmijeh", jel bi mislil da je "smiješak" krivo?

 

Pa ti si profesionalac, pa zato pitam. A ja rado prihvaćam "ispravnije" stvari..

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 165
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Zanimljivo, ti vidiš da ja pišem "insistirati" i onda odmah misliš da je "inzistirati" krivo.

Da si me videl da pišem "osmijeh", jel bi mislil da je "smiješak" krivo?

 

Pa ti si profesionalac, pa zato pitam. A ja rado prihvaćam "ispravnije" stvari..

 

Ma ne, meni je samo čudan taj, kod nas toliko čest način razmišljanja "ako on piše drugačije, onda je moje sigurno krivo". Umjesto "gle, može i tako", svi odmah misle "Gle, mora tako, a ne kako ja pišem."

Link to comment
Share on other sites

svaka cast za putopis, stvarno si majstor slike i rijeci! 8)

 

Ha ono, lijepim se ženama neke stvari oproste... :D

salio se ti ili ne - AFAIK ni najveca ljepota ovog svijeta nemre "popeglat" nedostatak kvalitetne komunikacije i konstantnu (jednostranu) netrpeljivost u medjuljudskim odnosima

Chuck Norris vozi elektru bez žice. :mrgreen:
Link to comment
Share on other sites

Došao je taj dan, došao je taj dan... :mrgreen:

 

SUBOTA, 23. KOLOVOZA

 

Tematska pjesma: http://www.youtube.com/watch?v=B11CE7adDG4&feature=related

 

15dan.jpg

 

Dakle, čekamo u koloni. Jedan tip u busu, koji stalno ima neke poluretardirane upade, gunđa protiv hrvatskih carinika, da to sigurno oni zavlače, jer si umišljaju da su Europa, blablabla. Napokon se vraća drugi vozač i veli da možemo proći. Prelazimo u suprotnu traku i pretječemo kolonu. Duga je barem dva kilometra. Načekali bismo se. Dolazimo na crnogorsku graničnu postaju. Za divno čudo, cesta je dalje posve prazna. Očito ne zadržavaju Hrvati, primjećujem, ne bez zluradosti. Naš bus staje desno, sam. Carinici ga pregledavaju. Za to vrijeme u lijevoj koloni pregledavaju jedan auto. Pregled putovnica putnicima u autu iziskuje jednako vremena koliko treba da pregledaju čitav naš bus. Očito oni vicevi o Crnogorcima baš i nisu bez osnove. Vozači nas upozoravaju da ne blebećemo ili se ne daj Bože prepiremo s carinicima - pustili su nas preko reda, ali bi nas mogli gnjaviti ako im se hoće.

Dolazimo na hrvatsku graničnu postaju. Pustoš, nigdje nikog. Sjećamo se prošlogodišnjeg incidenta. Carinica ulazi u bus. Pita ima li tko kakav alkohol za prijaviti. Nitko se ne javlja. Meni uopće ne pada na pamet da u torbi imam desetak piva, jednu bocu konjaka i bocu ružine rakije. Izvlače jednog tipa van, valjda rade štih-probu. Puštaju nas.

Nikola opet zove starog, ne javlja se. Zove nekih desetak puta. Vozimo se kroz Konavle i dolazimo nad Dubrovnik. Vesna je jako htjela vidjeti i Dubrovnik, no kad smo krenuli prilagođavati raspored odjednom je rekla da nije bitno, da ga ne mora ovaj puta vidjeti - na što sam ja reagirao s "Dobro, pa možeš li ti jednom u životu ustrajati na nečemu?" Ipak, ovaj ga puta može vidjeti jedino s ceste. Čudi se kako je zapravo malen. Nikola je zadrijemao, pa Vesna pokušava zvati njegovog starog. Razmišlja koga bismo još mogli zvati. Veli da ima tu svoju prijateljicu kojoj ide u Split, ali je ona trudna i ne može ju buditi usred noći, ali da bi ona inače sigurno došla pred nju. Ja si razmišljam kako mi nikad ne bi palo na pamet buditi usred noći nekoga da dođe po mene, osim ako to nije netko tko ima moralnu obavezu (poput npr. Nikolinog starog, koji nam je obećao pokupiti nas). Čak mi je bilo neugodno i Matu gnjaviti.

Prelazimo legendarni most (kojim nikad nisam prošao okrenut u pravcu juga! :D ), pa onda i kobno križanje. Negdje oko Zatona Nikola na kraju dobiva starog. Uspio ga je probuditi. Veli da će ipak krenuti po nas. Uspjeh, olakšanje.

No, ne lezi vraže. 5 minuta kasnije stari opet zove Nikolu, da mu veli da ne može van iz kampa, jer su zaključali rampu. Inače ju nikad ne zaključavaju, ali baš tu večer jesu. Znači, ipak ništa. Ostaje nam se još nadati u neki iznenadni spas...

Vesna spominje da je ta njezina prijateljica u Sevidu. Ali ona ne zna gdje je to. Ne znam ni ja. Ona misli da je to negdje blizu Neretve, možda bi mogla doći. Ja velim da ne znam, da mi se samo čini da to mjesto ima zanimljivu etimologiju, ako uopće jest od Sanctus Vitus.

Prolazimo Neum, ulazimo opet u Hrvatsku. Četvrti granični prijelaz u istom danu. Stižemo u Opuzen, odnosno, vozač nas ostavlja na magistrali, prije skretanja za Metković. Iskrcavamo se, pred nama je hotel. Merlot se zove. Možda ipak uspijemo odspavati...

Ali, vrata su zaključana. Unutra nema nikoga. Nema ni zvona. Gledam vrata, ironično, može se platiti Dinersom (Nikola ima Diners i stalno se žalio da ga nigdje ne primaju, i evo mu ga sad tu).

Dakle, na cesti smo, ispred hotela. Pred nama je autobusna nadstrešnica, preko puta je zatvorena benzinska pumpa. Uokolo nigdje nikoga. Pola je tri u noći. Ne možemo se nikamo leći, ne možemo odspavati, ne znamo kako bismo dalje, barem do Živogošća...

Nikoli pada na pamet da stopiramo. Pokušavamo, svi koji prolaze su stranci. Stopiramo skoro sat vremena. Nitko ni da bi. Puštamo da Vesna sama stopira, ženama obično staju:

 

Picture536.jpg

 

Bezuspješno. Vesna odlazi prošetati se uokolo. Vraća se s nezrelom mandarinom. Opet pokušavamo stopirati.

 

Ovo je slika koja je bolje izgledala uživo - tri očajne sjene:

 

Picture537.jpg

 

Dolaze i neka dva tipa u autu, Zagrepčani. Odlaze do hotelskih vrata, zaključana su. Bjesne. Velimo im da ništa od toga. Oni vele da imaju plaćenu sobu, ali da su bili vani, i vratili se tek sad. Vele da su dolje na terenskom istraživanju, tako nečemu. Jedan zove nekoga, ne dobiva ga. Na kraju odlaze spavati u auto.

 

Mi pak od očaja sjedamo na rubnik i rašpamo nokte :D :

 

Picture538.jpg

 

Još par pokušaja mahanja palcem, ali ništa. Očaj:

 

IMG_4313.jpg

 

IMG_4314.jpg

 

Auto od ove dvojice:

 

IMG_4316.jpg

 

Vesna opet čuje neke krikove močvarnih ptica. Pokušava skužiti koje su. Zlovoljan sam. Nakon svega, ovakav debakl. Čitavo ono lijepo zamišljeno putovanje, kroz hrpu agoničnih trzaja svađama, sada se konačno survalo u propast. Odlazim na terasu hotela, i pokušavam zaspati na stolcu, koristeći drugi kao oslonac za noge. Ovi ostaju uz cestu prvo, zatim dolaze do mene.

 

Vesna se malo šeće uokolo, slika izlazak sunca nad Neretvom:

 

IMG_4317.jpg

 

IMG_4320.jpg

 

I nizvodno:

 

IMG_4322.jpg

 

Pa opet uzvodno:

 

IMG_4325.jpg

 

I napokon je svanulo:

 

IMG_4326.jpg

 

IMG_4327.jpg

 

Pojavili su se i neki ljudi. Vele nam da bus prolazi u pola 7. Sada je skoro 6. Još malo.

 

Nikola:

 

IMG_4329.jpg

 

Napokon, u pola 7, evo busa. Olakšanje, odspavat ću do Splita. Vozimo se do Ploča, tamo stojimo 20 minuta. Nikola i ja se odlazimo prošetati. Jutarnji vlak za Sarajevo je već otišao. Kolodvor zjapi sablasno pust, pogotovo ogromna čekaonica. I autobusni kolodvor je golem - 20 perona. Za Ploče?

Nakon 20 minuta nastavljamo. Tonem u san. Budim se nekoliko stotina metara nakon Gradca. Još par minuta i Živogošće je tu. Nikola se iskrcava, pozdravlja nas.

Šaljem Marku poruku da ipak danas dolazim u Split, ako može preuzeti pive, moja bi mu leđa bila zahvalna. Veli da ipak može, dogovaramo se u pola 10 na Pazaru. Spavam do Dugog Rata. Kasnimo, pomičem dogovor.

Ulazimo u Split, velim Vesni da imam dogovor s njim, a kako se ona s ovom prijateljicom dogovorila kasnije, već je bilo rečeno da ću joj praviti društvo dok čeka. Kažem joj da možemo svi troje nekamo.

Bus se zaustavlja u Splitu, Vesna veli da si mora zavezati tenisicu, i odlazi prema trajektnoj luci. Ali ne staje. Ja idem za njom i pitam ju kamo ide, ona veli "Pa kaj se ne idemo naći s tim tvojim prijateljem?"

Opet ona i njezino kretanje u krivom pravcu.

Napokon se nalazimo s Markom, odlazimo na kavu. Dajem mu pive, ruksak je puno lakši. Razgovaramo o putu, o pivama, o životu, faksu. Vesna ga pita zna li on gdje je Sevid. Ne zna ni on. Poznato mu je, doduše. Odlazimo i nešto pojesti, u pizzeriju Galija. Negdje oko pola 12 Vesna se pozdravlja s nama, ide se naći s prijateljicom. Nema zagrljaja na rastanku. Očekivano.

Marko i ja ostajemo još malo sjediti u pizzeriji, pričamo, potom me prati na bus. Prvi bus za Šibenik kasni, mijenjam kartu. Napokon se rastajem s Markom, bus dolazi, ja sjedam i tonem u san. U jednom se momentu trgnem i pogledam kroz prozor. Bus stoji na nekom usputnom ugibalištu, negdje između Marine i Rogoznice, s druge se strane odvaja cesta, na koju upućuje putokaz: Sevid.

Opet drijemam, do Grebaštice. Šibenik je blizu, pomalo postajem svjestan da je gotovo. Balkan je iza nas, dva hipernabijena tjedna.

 

Dok pijem eiskaffe u Šibeniku, ženska za susjednim stolom me podsjeća na profesoricu engleskog u mojoj srednjoj. Ipak nije ona. Te sam iste večeri doznao da je dotična umrla dva dana ranije. Bizarna podudarnost.

 

Zalazak sunca nad Jadrijom:

 

Picture539.jpg

 

I onda Zlarin, priče, prepričavanja doživljaja...i odmor! Punjenje baterija nakon ovih napora, pet dana samo za sebe. Nikola mi šalje poruku. Veli da je već u Ivaniću, da pada kiša. Vesni je pak trebalo 11 sati busom do Varaždina.

 

Ružne će stvari izblijedjeti, lijepe će ostati. Pustolovina je to koja se neće zaboraviti. Svi smo pomalo imali tanke živce, koji puta više, koji puta manje, ako ništa drugo, izvukao sam neke pouke o tome kako putovati i što očekivati od suputnika, i prema tome se mislim ravnati i ubuduće.

Hoću li opet putovati s istim ljudima? Pa, to ovisi i o njima. Nikola se već bilježi za iduće ljeto, dakle očito mu nisam išao na živce. Ako mu obratim pažnju na stvari kojima je meni išao, možda od njega ispadne sjajan suputnik. Mislim, već jest sjajan, s obzirom da mi je on najdraža osoba za putovati, ali ima još toga za popraviti.

A Vesna? Heh, to ne znam, to ovisi o njoj, jesam li joj se doživotno zamjerio. Znam da, ako budemo putovali zajedno, to više ne bude planski, jer ona očito ne funkcionira u takvim okolnostima. Sve ostalo je još otvoreno. Pogotovo za mjesta na kojima sam već bio, pa mi je posve svejedno kako ću provesti vrijeme tamo, nemam neki pritisak da moram vidjeti čim više novoga (npr. kako je to bilo na onom našem putovanju u Sarajevo).

 

Za drugu godinu, kako rekoh, prva je ideja bila Rumunjska i Moldavija, ali, onda se pojavila još jedna ideja: Balkan Flexipassom u Tursku, te onda otamo postoji jednom tjedno vlak preko Tabriza u Teheran. :) No, kasnije smo doznali da kodeks oblačenja u Iranu ne dozvoljava kratke hlače, tako da ljetno putovanje tamo otpada. A treba i viza... Sada po zadnjoj verziji je još širi krug Balkanom i Malom Azijom, Turska, Grčka, Albanija, Makedonija, Kosovo. U svakom slučaju, drugo će ljeto biti jednako tako zanimljivo kao i ovo. Nadam se samo s manje napetosti.

 

Ruta cijelog putovanja:

 

cijeliput.jpg

 

 

EKIPA KOJA JE REALIZIRALA PUT:

 

Picture012.jpg

 

VESNA MARČEC, rođena 17. veljače 1979. u Čakovcu, živi u Varaždinu. Profesorica je biologije i kemije. Radi u jednoj tvrtci za eko-monitoring. Do srži je prirodnjakinja, ponajveći hobi joj je promatranje ptica i leptira. Po majci je porijeklom Čehinja. Voli putovati, ali ne pod tuđim uvjetima niti prema unaprijed zadanim planovima, nego vjeruje u improvizaciju. Nije sklona pretjeranom opterećivanju povijesnim i zemljopisnim činjenicama o kraju kroz koji se prolazi. Po političkom opredjeljenju je lijeve provenijencije, no nije specificirala stranku koju podržava. Po vjerskom opredjeljenju je ateistica. Vjeruje u premoć prirode nad ljudskim društvom. Sklona je razdobljima nekomunikativnosti i cinizma. Ne voli raspravljati o postupcima ili razlikama u karakteru, sklona ih je jednostavno prihvatiti kao datost. Krešo ju opisuje kao „Djevojku mila lica i pogana jezika“, a ona sama sebe kao „Ja sam malo zlo, tko me ne zna, skupo bi me platio.“

 

Picture010.jpg

 

NIKOLA PEZIĆ, rođen 31. prosinca 1984. u Zagrebu, živi u Ivanić Gradu. Apsolvent je antropologije i španjolskoga jezika i književnosti, te kineskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voli prirodu, ali i analizu društvenih procesa. Homo universalis. Zanimaju ga totalitaristički režimi, šetnje šumom i ptice. Po političkom opredjeljenju je socijalist, po vjerskom agnostik. Poprilično je lijen za bilo kakve stvari koje ga se izravno ne tiču. S majčine strane vuče porijeklo od stare HSS-ovske obitelji Krnjević, s očeve od prigorskih šljivara. Voli putovati, obično inicijativu odabira rute prepušta nekom drugom. Veliki je gurman i odlikuje se izuzetnim apetitom. Poprilično je flegmatična i nekonfliktna osoba, osim dok vozi. Voli voditi duge i bizarne razgovore. Obožavatelj je Seinfelda i Mućki, često s Krešom prepričava radnje pojedinih epizoda.

 

Picture011.jpg

 

KREŠIMIR MEĐERAL-SUČEVIĆ, rođen 30. rujna 1979. u Zagrebu. Profesor je lingvistike i mađarskog jezika i književnosti, radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao znanstveni novak. Izuzetan društvenjak, prirodne mu znanosti nisu nikad išle, iako voli poslušati bilo kakva nova saznanja. Po karakteru je zlopamtilo i autistična prznica, ali sklon diplomatskom i kompromisnom rješavanju sukoba. Vječito analizira ljude i postupke, kako bi dokinuo različitosti i pronašao rješenje koje je podjednako dobro ili podjednako loše za sve (uravnilovka). Opsesivno-kompulzivan, sklon nemirenju sa sudbinom. Ne voli kada na putovanjima svatko vuče na svoju stranu, zagovara ulogu jednog organizatora koji će svima izaći podjednako u susret. Veliku važnost pridaje povijesnom i zemljopisnom kontekstu. Po političkom opredjeljenju je lijevi centar, glasač HNS-a. Odgojen kao katolik, danas se smatra duhovnom osobom i poštuje svačiju vjeru, prvenstveno zbog snažnoga straha od vlastite smrti. Vjeruje u prevlast kulture nad prirodom, kao i u to da kultura može pomoći održivom razvitku. Ne voli tišinu u komunikaciji, tako da je sklon neprestanom blebetanju. Nikola mu je jedan od omiljenih komunikacijskih partnera.

Link to comment
Share on other sites

Vrlo efektan završetak ovog prezanimljivog putopisa!

Vidim da bih se jako dobro složio s vas troje i rado bih vam pravio društvo na putovanjima. Hipotetski tj. da sam 30 godina mlađi, ali nažalost nisam.

Po svjetonazoru i političkom uvjerenju svakako bi se našli ponešto ljevije od prevladavajuće struje u svekolikom pučanstvu. :wink:

Također bih vam dobro došao kao moderator u vašim interpersonalnim odnosima. Spuštanje lopte na zemlju i rješavanje konflikata inače mi ide od ruke.

No, da ne brbljam bez veze moram dodati dva pitanja:

- Imaš li ti, Krešo, ličkih korijena (Sučević)?

- Je li Nikola u rodu s liječničkom obitelji Krnjević u Ivaniću (otac Dražena Krnjevića liječio me kao klinca, a naročito mog buraza od posljedica njegovih nepodopština)?

Na kraju, umjesto formalne čestitke, još jednom naglašavam da sam istinski guštao prateći vaše putešestvije po brdovitom Balkanu. I pred stare dane ponešto novog naučio, što (po meni) predstavlja naročitu vrijednost ovog putopisa.

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Ne, moj otac je porijeklom iz Primorskog Doca. Ima više grana Sučevića, možda i nisu povezani (uostalom, to znači "sučev sin", a sudaca je bilo posvuda).

Dražen Krnjević je, ako sam mu dobro zapamtio ime, Nikolin djed po majci, ginekolog u mirovini. A mislim da mu je i otac (tj. Nikolin pradjed) bio liječnik. A kći (Nikolina majka) je dermatologinja u Naftalanu.

 

Pa ima slika Draže i u ovom putopisu, može se usporediti... :D

Link to comment
Share on other sites

Dražen Krnjević je, ako sam mu dobro zapamtio ime, Nikolin djed po majci, ginekolog u mirovini. A mislim da mu je i otac (tj. Nikolin pradjed) bio liječnik. A kći (Nikolina majka) je dermatologinja u Naftalanu.

Da, o Draženovom ocu i govorim. Bio je liječnik opće prakse u Ivaniću pedesetih godina, možda i nešto kasnije.

 

Pa ima slika Draže i u ovom putopisu, može se usporediti.

No, dotičnoga sam (kao što vidiš) izbrisao iz teksta. Zaključio sam da tako nešto ipak ne bi imalo smisla.

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Šta da se kaže osim još jedared sve pohvale na sjajnom tekstu koji je propratio još sjajnije fotografije!Svaka Vam čast,sudeći po tekstu pogotovo tebi Krešo,jerbo bih ja već treći dan Tvojoj saputnici pokazao bilo kakav saobraćajni terminal za odlazak u domovinu ili u blizinu iste :mrgreen: Pa,makar joj i kartu kupio! :lol::mrgreen:

 

No,da se Vesna ne ljuti evo jedan omanji PEACE/kad ga već među smajlijima ne mogu pronaći :kul /

 

Opet,sve čestitke na celom putu i ovom zanimljivom druženju! :D

Druže Stari,skrenuo sam s' puta...

Sad me jaše i Kurta i Murta.......

Link to comment
Share on other sites

Iako sam tek povremeno svraćao do the putopisa, danas sam ga pročitao od prvog do zadnjeg slova (fotke ;)), i ne preostaje mi puno filozofije, nego izraziti sve moguće čestitke i poštovanje autoru na trudu, iskrenosti, količini podataka i zanimljivosti.

 

Albanski dio mi je svakako djelovao najintrigantnije, a psihološki profili koji se isčitavaju svo vrijeme dodatno su začinili cijelu priču. Kad je u pitanju "problematičnost" tvoje suputnice, s tim se izgleda jednostavno treba pomiriti, da neki pojedinci "opuštenije" idu u avanture, a neki vole sve imate isplanirano i određeno (a i sam se često puta teško mirim s tim...).

 

I na kraju, cijela ova priča definitivno inspirira - vjerujem da se kod svih forumaša razvila hrpa ideja o ovakvom i sličnim pothvatima, tako da se nadam realizaciji bar nekih i novih putopisa!

Link to comment
Share on other sites

I za kraj, još nekoliko videa.

 

Prvi, Vesna slika meduze u Varni, Nikola i ja komentiramo u pozadini:

 

th_balkan1676.jpg

 

Ohrid, Nikola i ja u pozadini raspravljamo o prometnim vezama iz Korçe:

 

th_balkan1677.jpg

 

Valovi na Ohridskom jezeru:

 

th_balkan1679.jpg

 

Plaža u Himari (ona s kanalizacijskim odvodom):

 

th_MVI_4235.jpg

 

Eh, ja uvijek zaboravim da trebam držati fotić vodoravno kad snimam film, i onda ne znam kako zarotirati film, pa bute morali kriviti glavu. Cesta Vlora-Fier, u pozadini Laid Back, vidi se čak i pruga (kud će suza neg na oko), i na kraju neki idiot:

 

th_Picture568.jpg

 

Cesta Vlora-Fier, Louis Armstrong i umalo sudar:

 

th_MVI_4256.jpg

 

Fierske ulice i Cindy Lauper:

 

th_MVI_4269.jpg

 

Fierski promet, uz Demisa Roussosa (na početku čujete moje "Kaj?", jer mi je Vesna vjerojatno mahala da ušutim, da se ne čuje moje imitiranje Roussosa):

 

th_MVI_4275.jpg

 

(primijetite da nitko ne poštuje kružni tok)

 

Fier (uz Sinatrin Moon River):

 

th_MVI_4280.jpg

 

Gradilište autoceste kod Lushnje, u pozadini Barbra Streisand i Neil Diamond:

 

th_MVI_4284.jpg

 

Autocesta Lushnja-Rrogozhina, uz pratnju Deana Martina - u jednom času bute vidli one iste škare koje sam i ja slikal:

 

th_MVI_4285.jpg

 

To bi bilo to. Do novog ljeta i novih reportaža... :)

Link to comment
Share on other sites

Kapa dole na verovatno najboljem putopisu na ovom forumu.Trebalo je sve to osmisliti,sprovesti u delo a na kraju zapamtiti i pretočiti u priču sve do najsitnijih detalja.Izuzetno edukativno i zanimljivo1036535672_gif.gif.

Link to comment
Share on other sites

Ekipo, hvala vam na slikovno tekstualnom prikazu vaših zgoda i nezoda tijekom "krstarenja" balkanskim zemljama. Nadam se da ste do sada sredili dojmove i zaključili da ste ipak bili ekipa koja može skupa i na druga "krstarenja". Da nije bilo Vesninog gundranja, Nikoline nonšalancije i Krešine "tvrdoglavosti" u ritmu i tempu ne bi bilo toliko interesantno. Puno sreće i na idućim putovanjima.

samoborcekver1_zps9440815b.gif

Link to comment
Share on other sites

Pa, Nikola i ja sigurno idemo (ak bu love, jasno), a sve mi se čini da se umjesto Vesne u postavu vraća Mate. Jest da bu manje oku ugodno, al bu barem veći mir.

Još jednom čestitam na svemu ovomu, ipak je bilo vrijedno truda, i želim puno sreće na sljedećim putešestvijama :D

Maranatha !

Link to comment
Share on other sites

Možda sam malo i previše gnjavio s detaljima...

naprotiv!! volim ja i "slikovnice", ali ovo je bilo nesto posebno, kompletno u svakom pogledu! mislim, nadam se da ces se nadmasiti u buducim putopisima :D mislim da za sada uvjerljivo vodis sa najduzim putopisom sa najvise fotki, odlicno poslozenim detaljima i digresijama na situacije u kojima si se nasao sa svojom putnom ekipom, nisam se dosadjivao citajuci, ali je bilo dosadno cekati nove nastavke :) no i to si dobro odigrao, jer da si sve stavio odjednom u komadu to bi bio overdose :twisted:

Chuck Norris vozi elektru bez žice. :mrgreen:
Link to comment
Share on other sites

mislim da ne trebam posebno naglašavati da je putopis odličan (to vjerojatno možeš i sam zaključiti iz reakcija). u svakom slučaju, sad si nas navukao, i nema ti druge nego put pod noge i novi putopis na forum!

:mrgreen:

there is no running that can hide you cause i can see in the dark...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...