Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.

[Stanley]

Stiglo je bablje ljeto i do kraja godine nije tako daleko, a pitanje je hoće li HŽPP nama penzićima produžiti luksuz besplatnih putovanja pa vrijedi iskoristiti lijep i ne prevruć dan za još jednu railfanovsku rutu. Već podulje vrijeme ciljam jedno odredište u Slavoniji, ali mi ne prijaju presjedanja na autobuse zbog radova na pruzi. Stoga sam se odlučio da nakon 14 godina ponovo posjetim Đurmanec, a zatim i susjedni Hromec kao krajnju točku putničkih vlakova na hrvatskoj strani pruge Zabok - Rogatec - Stranje - Grobelno. Za putovanje sam koristio vlakove 8021+3054+3118 u odlasku i 3125+3063+8032 u povratku.

 

Jutro na stajalištu Sutla. I videl sem daljine meglene i kalne. Srećom, magla se brzo razišla:

 

 

U Zaboku presjedanje na Macosu za Đurmanec:

 

 

 

Jedan od ciljeva putovanja bio je iskušati obnovljenu prugu do Krapine. Moram priznati da nisam impresioniran. Jest, osjeti se da vlak klizi gotovo bešumno (bio sam u dijelu gdje nema motora), da nema kostotresa ni kloparanja, ali nema ni najavljene brzine. Bar ja nisam osjetio neku bitniju razliku u odnosu na ranija putovanja u Sveti Križ Začretje i Krapinu. Na svakom koraku ploče s ograničenom brzinom - 30, 40, 45, 60... Vlak je nešto brže vozio negdje oko Svetog Križa Začretja i između Pristave Krapinske i Krapine, ali mi railfanovsko oko sugerira da nigdje nismo dosegli 80 km/h. Istini za volju Macosa je ''lijena'' i sporo ubrzava što utječe na brzinu putovanja.

 

Nekoliko sličica iz putovanja u Đurmanec, a na prvoj je kolodvor Santa Kruz Začretje:

 

 

Stajalište Ivog City, hrvatski Velika Ves:

 

 

Krapenhagen:

 

 

 

[Stanley]

 

 

Magla se diže sa planine Strahinjčice:

 

 

Stajalište Žutnica. Upao mi je u oči signal s jednim mirnim žutim svjetlom i jednim trepčućim bijelim. A to je signalni znak ''Uređaj na željezničko-cestovnom prijelazu ispravan'':

 

 

Tunel Žutnica, L=210 m:

 

 

I evo me na prvom odredištu:

 

 

Đurmanec je krajnji i pogranični kolodvor na pruzi R106 Zabok - Đurmanec - državna granica, na kilometarskom položaju 21+050. Od susjednog kolodvora Krapina u smjeru Zaboka udaljen je 5 km, od stajališta Hromec u smjeru državne granice 3 km, a od granice sa Slovenijom 6 km. Od najbližeg kolodvora Rogatec na teritoriju SŽ udaljen je 14,6 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 428 m, a dopuštena brzina kroz kolodvor je 40 km/h.

Đurmanec je dobio željezničku prugu relativno kasno, tek 1930. godine. Te godine je pruga Zabok - Krapina, puštena u promet 1886., spojena s prugom Grobelno - Rogatec puštenom u promet 1903. Za vrijeme Jugoslavije pruga broj 18 Zabok - Grobelno - Celje imala je dosta frekventan putnički i teretni promet.

 

Pruga broj 18, vozni red za 1964./1965. godinu:

 

 

Slijedi stara fotografija iz boljih vremena ove pruge. Već je objavljena na forumu, ali neka je i ovdje. Na slici je putnički vlak s lokomotivom JŽ 51-044 na ulazu u kolodvor Đurmanec, a godina je 1973:

 

[Stanley]

Arhitektura zgrade kolodvora Đurmanec atipična je za područje bivše Austro-Ugarske. Izgrađena je u doba Kraljevine Jugoslavije po projektu beogradskog arhitekta Petra Gačića (1878.-1949.), poznatog autora brojnih kolodvorskih zgrada u Srbiji i Makedoniji. Isti arhitekt je i autor zgrade bivšeg kolodvora Lupinjak, danas stajališta Sveti Rok ob Sotli na teritoriju Slovenije.

 

Zgrada je vrijedna više od jedne fotografije:

 

 

 

Tri fotografije iz prometnog ureda. Gospon prometnik se nije želio slikati:

 

 

 

 

Zavirilo se i u čekaonicu za putnike:

 

 

 

 

[Stanley]

Macosa se vraća u Zabok u 10:09:

 

 

Trag prošlosti, stari vodonapojnik:

 

 

Htio sam snimiti zgradu i sa civilne strane, a to se pokazalo malo težom zadaćom. Nisam htio gaziti visoku travu jer nisam baš u prijateljskim odnosima s krpeljima, a do ceste vodi jedva prepoznatljiva staza:

 

 

Ipak obavljeno:

 

 

Vraćam se gore i krećem u obilazak kolodvora:

 

 

Najprije na istočnu stranu, a tu je kolodvor u zavoju:

 

 

Pogled unatrag:

 

 

Nekada željeznička zgrada, danas lijepo uređen dom:

 

 

[Stanley]

Za hidrologe bi ovo bilo ušće:

 

 

Pločica s brojem skretnice je toliko zahrđala da se jedva očitava broj 2:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Krapine:

 

 

Koktel signalnih oznaka:

 

 

Tu je i jedan most...

 

 

... a premošćuje riječicu Krapinicu:

 

 

 

Krapinica je rijeka duljine 26 km, a nastaje spajanjem potoka Maceljčica i Putkovec u Đurmancu. Utječe u Krapinu kod Zaboka.

 

Most sa druge strane:

 

[Stanley]

Ovo bi bila skretnica broj 1. Pločica s brojem je toliko zahrđala da se vidi samo crni kvadratični entitet pa zaključujem po logici:

 

 

Ova iskliznica ne pamti kada je zadnji put otvarana:

 

 

 

Krećem se prvim kolosijekom prema drugom kraju kolodvora:

 

 

Nemam blage veze što je ovo, ništa ne piše:

 

 

Jedan žuti vagon u daljini:

 

 

Izbliza:

 

 

Ni on jadan ne zna koliko dugo stoji ovdje, napušten i zaboravljen:

 

[Stanley]

Elementi nekakve mosne konstrukcije:

 

 

Ovdje je nekada bilo pretovara tereta:

 

 

Onaj izloženi vodonapojnik bio je ovdje:

 

 

Na zapadnoj strani kolodvora ima i slijepi kolosijek:

 

 

 

Ovdje se bar vidi broj:

 

 

Izlaz iz kolodvora u smjeru državne granice:

 

 

[Stanley]

Nema bika vulgo prsobrana, samo ovaj znak da nema dalje:

 

 

Peta i posljednja skretnica:

 

 

Da putnici znaju gdje su:

 

 

Došlo je vrijeme da se pozdravim s kolodvorom i uputim se u kratko razgledavanje naselja po kojem je dobio ime:

 

 

I.N.R.I:

 

 

ŽCPR Đurmanec s obje strane:

 

 

 

Otvorena pruga u smjeru Slovenije:

 

[Stanley]

Sastaju se potoci Maceljčica i Putkovec...

 

 

... i nastavljaju teći udruženim vodama kao Krapinica:

 

 

Ovo je središte Đurmanca:

 

 

Lijepo obnovljena stara zgrada:

 

 

Ovdje se ne možeš izgubiti:

 

 

 

 

[Stanley]

Da vidimo što imamo u ovoj zgradi:

 

 

Ima ovo:

 

 

Đurmanec je općina u sastavu Krapinsko-zagorske županije s površinom od 58 km2 i 13 naselja. Prema popisu iz 2021. godine općina broji 3.781 stanovnika, od kojih u sâmom Đurmancu 780.

 

Zastava općine s grbom općine Đurmanec:

 

 

Đurmanec na Google Earthu:

 

 

Đurmanec ili Gjurmanec je navodno dobio ime po jednom čovjeku, kome duguje nastanak i razvitak, a zvao se Đuro. Bio je imućan, a sve što je imao ulagao je na korist onima koji su tu živjeli i koji su prolazili iz Štajerske u Zagorje i obratno. Naselje se prvi put spominje u pisanoj ispravi iz 1598. godine pod imenom Gurmanec. U to vrijeme krapinsko vlastelinstvo bilo je podijeljeno na tri velike općine ili sučije, od kojih je jedna bila Đurmanec. Nažalost, svi stari spisi koji su se odnosili na Đurmanec, a koji su bili pohranjeni u župi Petrovsko, izgubljeni su u požaru potkraj Drugog svjetskog rata kada su Nijemci zapalili župni dvor. Đurmanec je samostalna općina od travnja 1993. godine.

 

Župna crkva Svetog Jurja, zaštićeni spomenik kulture:

 

 

Vatrogasni dom:

 

 

Tu sam imao kratak susret s jednim ''lokalcem''. Upravo sam uperio objektiv pod krov zgrade kada se pokraj mene zaustavio automobil koji je izlazio iz parkirališta. Vozač je otvorio prozor i razgovor je tekao otprilike ovako:

- Dobar dan. Zašto slikate?

- Dobar dan. Slikam za svoj gušt.

- Za svoj gušt kažete?

- Da. A zašto vâs zanima zašto slikam?

- Zato jer sam ja predsjednik Društva pa me zanimalo.

- Vi ste predsjednik DVD-a?

- Da.

- Bez brige, nemam nikakve mračne namjere. Slikam meni zanimljive motive i upravo sam se spremao slikati Svetog Jurja kada ste vi naišli i prekinuli me.

Tu smo se obojica nasmijali i razišli se. Izgleda da ni u Đurmancu nisu navikli na lutajuće fotoreportere.

 

Evo Svetog Jure koji pod krovom bdije nad svojim štićenicima:

 

 

 

 

 

Nije bilo vremena za temeljitiji obilazak razvučenog i razbacanog naselja, valjalo je poći uz prugu prema Hromecu i Lupinjaku. Imao sam na raspolaganju udobno i lijepo uređeno šetalište uz potok Putkovec:

 

[Stanley]

Putkovec skreće pod prugu i teče na sastanak s Maceljčicom:

 

 

Klupa u hladu došla je kao naručena da se malo odmore stare kosti. Ne ide više kao nekada, 10+km u komadu i bez zastajanja. Kada sam se registrirao na forum imao sam 57, a sada je redoslijed brojki obratan. Ipak nisam nezadovoljan kako me noge služe, a odmor je trajao samo pet minuta:

 

 

Oni gore ne čekaju kod križanja, a ne brinu ih ni ograničenja brzine:

 

 

Oduvijek sam volio šetati uz potoke, naročito kada u njima ima životinjskog svijeta:

 

 

Mostićem do ŽCPR:

 

 

Točnije do ŽTPR (željezničko-travnatog prijelaza u razini). Na ovom mjestu i po mojoj prosudbi Andrijin križ je potpuno suvišan:

 

 

Spomenik lokalnom mladiću poginulom u ratu 1991. godine:

 

 

[Stanley]

Po njemu je nazvano i šetalište uz potok Putkovec:

 

 

Općina zna zagrabiti u državnu kesu:

 

 

Osnovna škola izgrađena 1983. godine. Uz nju je i veliki dječji vrtić, ali njega nisam snimao. Vrag ne spava, nisam htio završiti u buksi pa dok se ti s njima objasniš odoše svi vlakovi:

 

 

Jedna stara kuća iza pruge:

 

 

Zagorci, za razliku od nekih, čuvaju uspomene na antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu:

 

 

 

Nema više šetališta i moram preko pruge na cestu:

 

 

[Stanley]

Nešto za Portosovce:

 

 

Nema druge nego pržinariti po suncu:

 

 

Ovdje svaka skupina kuća ima svoj ŽCPR:

 

 

Pruga je u priličnom usponu:

 

 

Zanimljivo ime usputnog lokala:

 

 

Za neupućene, copernica na zagorskom znači ovo:

 

 

Ovdje je uspon već 12 promila:

 

 

A i vidi se da je pruga u nagibu:

 

 

[Stanley]

Još jedan ŽCPR poljoprivrednog tipa. Slično kao u Brdovcu i ovdje je brzina preko prijelaza ograničena, a međusobni razmak između signala ograničenja i opoziva je nekih dvadesetak metara:

 

 

Pružni signal ''približavanje stajalištu'' djeluje osvježavajuće:

 

 

Iz jednog naselja u drugo:

 

 

 

Hromec i Đurmanec su ista općina, ali nogostupa više nema:

 

 

ŽCPR vu kuruzu:

 

 

Sudeći po pružnoj opomenici blizu je još jedan:

 

 

I evo me na cilju druge etape. Kilometarski položaj 24+248, Đurmanec - Hromec ''od vrata do vrata'' 3.198 m:

 

[Stanley]

Hromec je posljednje službeno mjesto na ovoj pruzi sa hrvatske strane, nastavak vodi u Sloveniju. Do državne granice ima 2.724 m, a do tunela Lupinjak cca 2.200 m. U planu je bilo da se uputim do tunela i vratim se na vlak u Hromecu, ali se pokazalo da mi nedostaje vremena. Raspored mi je bio poremećen u Đurmancu jer sam morao čekati da se Macosa makne kako bi mogao fotografirati zgradu i tu sam izgubio 15-20 minuta. Stigao bi samo ako bi dio rute trčao, a takav sport - k tome po suncu - bi za moju dob bio prilično sumanut.

 

Pruga u smjeru granice:

 

 

Kad već nisam stigao do tunela Lupinjak, a na internetu nisam našao ni jedne jedine njegove fotografije, objavljujem ovu seriju od tri slike (već ih imamo na forumu u povijesnom dijelu). Nastale su 1976. godine, a snimljene su sa ceste iznad ulaza u tunel. Na fotografijama je teretni vlak od 16 vagona, vjerojatno tovaren kvarcnim pijeskom za tvornicu stakla ''Straža'' u Humu na Sutli (odredišni kolodvor Rogatec). Vlak ima tri lokomotive serije JŽ 51, od kojih su dvije na začelju kao rivalice:

 

 

 

 

U akutnom napadu mojih sjećanja na ovu prugu slijedi i jedna stara slika sa slovenskog dijela, a na njoj je putnički vlak s lokomotivom serije JŽ 53 nedaleko kolodvora Mestinje 1964.godine:

 

 

Dok ne stigne moja Macosa idem baciti pogled na ovaj mostić i potok ispod njega:

 

 

 

[Stanley]

Paučina daje naslutiti da preko mosta ne ide baš puno vlakova:

 

 

Ipak se tračnice sjaje, a to je vjerojatno od prekograničnih putničkih vlakova SŽ-a Đurmanec - Celje:

 

 

Stajalište Hromec izgleda relativno pristojno:

 

 

 

 

Kad ste sve tako sredili mogli ste staviti i novu ploču. Ova je valjda još od pokojne kraljevine:

 

 

Ovu obavijest sam našao na podu i stavio sam je na klupu. Vjerojatno su štedjeli na selotejpu:

 

[Stanley]

Pruga u smjeru Đurmanca:

 

 

Ne znam je li ovo dječji vrtić ili vikendica:

 

 

Nešto plavo se kotrlja prugom:

 

 

 

Ista ona Macosa koja me dovezla u Đurmanec:

 

 

 

I za kraj snimka iz Zaprešića - stiže moj vlak za Harmicu i zasluženog hladnog pivkana prije ručka:

 

[BornaZ]

9 sati, Stanley said:

..., ali nema ni najavljene brzine.

Predivan putopis!

 

Što se najviše brzine tiče ovo je moja tehnologija izmjerila na prvom danu:

 

[Toma]

3 sati, Stanley said:

- Bez brige, nemam nikakve mračne namjere. Slikam meni zanimljive motive i upravo sam se spremao slikati Svetog Jurja kada ste vi naišli i prekinuli me.

Tu smo se obojica nasmijali i razišli se. Izgleda da ni u Đurmancu nisu navikli na lutajuće fotoreportere.

 

Evo Svetog Jure koji pod krovom bdije nad svojim štićenicima:

 

Ovo je Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca...

 

pozdrav

toma

[Stanley]

1 sat, Toma said:

Ovo je Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca...

pozdrav

toma

 

Naravno. Sada se lupam po čelu jer sam morao znati da to nije Sveti Juraj, jer taj ubija zmaja.

[nodlehs]

20 sati, Stanley said:

Ovu obavijest sam našao na podu i stavio sam je na klupu. Vjerojatno su štedjeli na selotejpu:

 

 

Prvo hvala na još jednom putopisu koji se čita u "jednom dahu".

 

E sad što se tiče natpisa, čitam i nije mi jasno: voze vlakovi, a dole napomena: Ovisno o stanju u prometu moguća su kašnjenja autobusa

 

Pretpostavljam da su koristili staru obavijest pa im se malo omaklo.