Jump to content

Posljednje pismo starom prijatelju - Zagorski cug, putovanje kroz prostor i vrijeme


Ante-vž

Recommended Posts

Dragi prijatelju,

 

Pišem ti ovo pismo da te pozdravim, nakon dugo vremena. Znam, nema te više. U stvari, znam, postojiš, ali u nekom drugom obliku i formatu. Tvoja je svrha i dalje slična, tvoje muke podjednake, tvoji problemi i dalje prijete tebi (i nama) da ćeš potpuno nestati. Ona stvarna promjena, korjenita promjena koja nam svima treba, neizvjesna je i dalje. Ali, tvoje postojanje u novom obliku nije niti sjena onome što si bio prije.

Danas si tih i gotovo neprimjetno kliziš krajolicima. Nisi posebno brži, ali si udobniji i ugodniji na putovanju. Nekad si bio glasniji, gromoglasniji. Čulo te se pet brda prije nego si stvarno došao. Ma, šta pet, nekad i petnaest, pogotovo noću, kada su utihnuli svi drugi, a ti si se probijao jednakom bukom i snagom kao da je bijeli dan.

Sjećam se naših susreta. Ne pamtim niti jedan da bi bio tužan, sjetan. Možda sam ja bio sjetan kada bi te sreo u nekoj životnoj takvoj prilici, ali sam susret, on je uvijek bio veseo. Čak i u najtmurnijim danima, kada sam mislio da će moj ovozemaljski život završiti, susret s tobom uvijek je nosio barem iskricu sreće. Nosio je neki prikriveni optimizam. On se nije uvijek vidio, ali bio je tu.

Nisi uvijek bio brz ali si nosio nadu, nisi uvijek bio točan ali si uvijek stigao, nisi uvijek bio čist ni mirisan ali tvoj je miris nosio lijepa sjećanja, nisi uvijek predstavljao napredak ali si ostao simbolom. Bio si simbol jednog kraja i svih života u njemu. Dotakao si egzistiranje svakog od nas, neke vrlo malo, neke neizmjerno puno. Mnogi su te ismijavali, ali kada su ih svi izdali, ti to nisi činio. Ti nisi bio hitar, ali kada su rugalice ostale bez alternative, bili su ti zahvalni što si znatno brži od njihovih životnih koraka u kojima nisu odisale duboke vrijednosti.

Mnogi su naši susreti prošli u kratkom trenutku. Nekada si samo prozujao preko Kućanske rampe, nekada sam ti tek vidio krov preko krovova kuća u susjednoj ulici, onoj bližoj kolodvoru. Nekada si malo zastao u kolodvoru, a ja bi prolazio, pa smo imali vremena razmijeniti poglede, mirise, zvukove… Na mnoge sam naše susrete dolazio kako bi te fotografirao. Volio si to, volio si biti model u raznim prilikama. Bio si kao poljodjelac u poljima, kao lovac ili šumar u dolini Bednje uz zagorske šume. Bio si kao stari gradski šmeker između stare ložionice i novih stambenih zgrada. Poznao si svoj kraj, bio si čovjek od prilike, ali uvijek svoj, uvijek prepoznatljiv, uvijek poseban, uvijek onaj kojeg svi znaju, uvijek onaj koji će pomoći svima, koliko stvarno može.

I danas postoji tvoj nastavak, on i danas čini gotovo sve što si i ti činio, ali nema tvoj šarm, nema tvoju snagu. Miris izgorenog dizela, vagoni koji se vuku za tobom kao bijele, plave ili sive čelične zmije koje klize krajolicima, zvuk turbokompresora koji je zajedno s motorom šištao preko svih zgrada i brda…

Danas te više nema, zamijenili su te novi suvremeni motornjaci. Ali u maglovitim jutrima zagorskih polja oni nemaju tvoju postojanost, tvoju mirnoću u masi čelika. Žute jesenske padine više ne zuje u ritmu tvojih masivnih klipova i teških osovina. Ove nove pojavnosti su lakše i tiše.

 

Ponio sam sa sobom ovu šačicu fotografija, ovu šačicu od mnogih, da se malo prisjetim svih onih divnih dana kada smo se družili i mislili kako naše druženje neće prestati nikada. Od svih što sam napravio, ove su se nekako izdvojile kao najdraže, pa sam ponio samo njih. 

 

Zime si posebno volio. 

673698341_01IMG_19605_08_12_12_varazdin-cakovec.JPG.2a7ee46af8fbc86255ee4ca22ecc1b7a.JPG

Varaždin, 08. 12. 2012.

 

 

2097080653_01IMG_21183_14_01_13_varazdin-turcin.JPG.09daf5dcba7b9e9d4353fdbb5ce94ae9.JPG

Varaždin, 14. 01. 2013.

 

 

1095252008_01IMG_21303_14_01_13_varazdin-cakovec.JPG.07e03e5db924f4c795a4fab7ada42751.JPG

Varaždin, 14. 01. 2013.

 

 

DSC_21877-v.jpg.44f303e6c094e1d672b7eeabefd234d8.jpg

Mađarevo, 25. 01. 2014.

 

 

DSC_25831-3.jpg.cf5d5fb5941cd5eba1c3ad700dbc6a93.jpg

Varaždin, 02. 05. 2014.

 

 

DSC_37316.jpg.d2407c9b5b3ba9740df41612d2206b1a.jpg

Podrute, 17. 02. 2015.

 

 

DSC_37801.jpg.5e89c36a0a234a43d30d0d08606e14a1.jpg

Mađarevo, 03. 03. 2015.

 

 

DSC_37818.jpg.81d309ce17ee755559386b6e0f10eaa1.jpg

Mađarevo, 03. 03. 2015. 

 

 

DSC_37861.jpg.977fdeab68183f74e35cad8638ee73ab.jpg

Mađarevo, 08. 03. 2015.

 

 

DSC_39397.jpg.f7f4d9f358fa693b250fa2b7de44ce60.jpg

Donje Makojišće (Mađarevo), 08. 05. 2015.

 

 

DSC_39922.jpg.04491332b8db28f2a0dd4715f6821ab8.jpg

Donje Makojišće (Mađarevo), 07. 06. 2015.

 

 

DSC_42504_06_09_15_budinscina-podrute.jpg.5a3a75f2f04e233252d9b1d655634b5e.jpg

Podrute, 06. 09. 2015. 

 

 

DSC_43312.jpg.c237f46c5483210f5e1eef8fd6032e8b.jpg

Podrute, 18. 10. 2015. 

 

 

DSC_44709_18_11_15_podsused_tvornica-podsused_stajaliste.jpg.9b354633ff5426d8ee1aad5884283db7.jpg

Podsused, 18. 11. 2015.

 

 

DSC_45403_28_12_15_varazdin-turcin.jpg.0b919b875e7cf1e68b927cb98e3805b0.jpg

Varaždin, 28. 12. 2015.

 

 

DSC_46142_17_03_16_varazdin-cakovec-v4.JPG.2bda385c4850759da59f5867d624368a.JPG

Varaždin, 17. 03. 2016.

 

 

DSC_53169-fix.jpg.d9135ec5ff396a2d4fac08e44c02e89d.jpg

Sveti Ilija, 10. 11. 2016.

 

 

DSC_53224_10_11_16_novi_marof-madarevo-2.jpg.8de382c67c1bcc5ab7e2d2c1570838f2.jpg

Mađarevo, 10. 11. 2016. 

 

 

DSC_62122_01_06_18_turcin-sveti_ilija-dp.jpg.a5764dd5e7eb92fec7da5b765e5974fc.jpg

Sveti Ilija, 01. 06. 2018.

 

 

DSC_62141_01_06_18_turcin-sveti_ilija-2-4.jpg.a29eb0a3d00df737247cf8b2f7981c1b.jpg

Doljan (Sveti Ilija), 01. 06. 2018.

 

 

DSC_62823_20_06_18_novi_dvori.jpg.ec37caf24cc69b9c8bb89122a78809a8.jpg

Novi Dvori, 20. 06. 2018. 

 

 

DSC_64771-b.jpg.505ff44b9feafec24a4021779b8af6b6.jpg

Podrute, 09. 09. 2018.

 

 

DSC_68034_03_03_19_novi_marof-madarevo-2.jpg.03969afc3a1cf034300fe04ef203d2a9.jpg

Mađarevo, 03. 03. 2019.

 

 

Ova je fotografija za mene posebna. Snimljena je za našeg zadnjeg susreta. Tada si već bio posljednji Mohikanac i vozio samo jednom dnevno. 

 

DSC_112640_04_06_21_novi_marof-krusljevec-2.jpg.ae85d2a227d227303fb9e79c4bc609bf.jpg

Krušljevec, 04. 06. 2021.

 

Ovime su naša druženja završila, ostala su sjećanja. Ostao je tvoj dobri duh koji zauvijek lebdi rajem zaslužnih vlakova. 

 

Nedostajati će mi teški bat kotača na skretnicama i u kratim zavojima, nedostajati će mi struganje tih istih kotača u vanjskoj krivini. Nedostajati će mi dok juriš kroz snježne pahulje, a toplina tvojih kupea pored zagorskih krajolika bila je tada kao siguran dom. Nedostajati će mi tvoj zujavi zvuk, tvoje veselo brektanje dok loviš brzinu na kratkim ravnicama, nedostajati će mi dugi farovi reflektora dok sijaju iz dalekih polja, i najavljuju te dugo prije nego dođeš do mene u noći. Nedostajati će mi naši susreti, ta slatka i kratka druženja, taj ushit od tvoje mase i buke dok gotovo nemarno prolaziš i mariš samo za sljedeći kolodvor.

 

Doviđenja stari prijatelju, do susreta u nekoj drugoj dimenziji. Nedostajati ćeš mi dragi prijatelju, sad kada te više nema, nedostajati ćeš mi zauvijek.

 

S poštovanjem, 

 

Ante

 

 

  • Like 35
  • Thanks 6
  • Sad 1

Unin_grb.png.29f4a5dacaee32a0dea2e7b9930a22d4.png

 

 

1318035464_logovodoravni.jpg.374c9de55cca2fd0384894b16e3a0dd0.jpg

 

Moja galerija na Photrain.net - https://www.photrain.net/photos/member/ante.klecina

Link to comment
Share on other sites

 Otišao je, kao i vrijeme u kojem je putovanje vlakom podrazumijevalo vagone, kupe, i sva veselja (čak i u jutarnjim gužvama) koja s njim dolaze.

Gužve su ostale, a ovo što danas vozi nije ni udobnije ni ugodnije.

 

Zahvalna sam što je taj vlak vozio do nedavno i prkosio svemu modernom svojom pojavom.

 

Predivan tekst i slike.

  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Hvala ti Antiša na predivnom tekstu i prekrasnim fotografijama. A najviše ti hvala što si nas barem nekoliko minuta dok smo čitali "Posljednje pismo" vratio u ta divna vremena koja su nam značila sve i bez kojih smo nepovratno ostali. Ti vlakovi su imali dušu za sve nas koji smo ih voljeli.

 

Ali sve u životu prolazi, pa tako i stari opjevani Zagorski cug. Sada ga voze neka modernija vozila za koja je primjeren naslov poznate Oliverove pjesme "Lijepa bez duše".

  • Like 4
  • Thanks 2

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Izvrstan post, ne znas je li bolji tekst ili slike :) Da, dosla su neka druga vremena... da malo prokomentiram, mislim da bi u Zagorju trebali biti zadovoljni sto se tice tehnickih stvari vezanih uz zeljeznicu trenutno. Pruga Zapresic-Varazdin u vise-manje odlicnom je stanju, brzine se krecu Zapresic-Zabok 120 km/h, Zabok-Budinscina 80 km/h, Budinscina-Turcin cca 45 km/h, Turcin-Varazdin 80 km/h. Vozni park je isto tako uglavnom moderan, cist i dostatno opremljen, mislim da smo u korak sa suvremenim svijetom sto se tice toga. Kao jedinu "boljku" koju imamo ovdje i dalje vidim organizaciju prometa, tj. HZPP. Koliko god moram pohvaliti neke poteze od novog voznog reda, ostalo je jos puno toga sto treba korigirati da bi ove tehnicke stvari dosle do izrazaja u punom smislu te se nadam da ce se u narednim godinama poraditi i na tome.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 sat, Kupljenec said:

Znači ove plave lokomotive su prešle u povijest?

 

Nisu još. Voze svakodnevno IC 580/581 Podravka između Koprivnice i Osijeka, petkom B 1821 Zagreb-Split, nedjeljom B 780/781 Zagreb-Osijek-Zagreb i  B 1820 Split-Zagreb. U ljetnoj sezoni voze sezonske vlakove za Split. 

  • Like 2

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

2 sati, Kupljenec said:

Je ali sim prema Zaboku zglavnog ne više?

Ne, vec vise od godinu dana...Prema Zaboku iz Glavnog samo elektromotorni vlakovi voze (6112 "som" ili 6111 "Madjar") i dvaput na radni dan (rano ujutro i kasno navecer) dizelmotorni (Plavac ili ovaj novi 7023) kao jedini direktni Varazdin-ZG-Varazdin. 

Link to comment
Share on other sites

Želio bi priložiti jedan stari, loše snimljen video poznatog zagorca zvan 995. Nedjeljom je uvijek bio dugačak, pun ljudi i školaraca.

Ljeti su vagoni bili prave saune, znoj tijela je bila redovna pojava, kao i prljavština na laktovima od naslanjanja na  otvorenom prozoru. 

Bio je udoban, odmah iza francuza. Šteta što sadašnje modernizacije ne uključuju i udobnost. Svi se ulovili nekih izmišljenih standarada, a zaboravili su čari nekadašnjih putovanja. Mi smo živi ostali nakon vožnje.

 

  • Like 9
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

18 sati, Zeus said:

 

Nisu još. Voze svakodnevno IC 580/581 Podravka između Koprivnice i Osijeka, petkom B 1821 Zagreb-Split, nedjeljom B 780/781 Zagreb-Osijek-Zagreb i  B 1820 Split-Zagreb. U ljetnoj sezoni voze sezonske vlakove za Split. 

Što se tiče B 780/781(Ex B 782/783) Zagreb-Osijek-Zagreb tu od ovog VR-a ima svačega. Prethodno je za vrijeme VR 2020/2021 i ranije išla klasika svaki dan.

Onda je po dolasku VR 2021/2022 počeo voziti "tramvajček" a koji je za sezone bio i na IC 580/581 Podravka jer ili Hž nije imao vagona ili lokomotivi ali prije bih rekao ono prvo jer su pola vagona poslali na RK a ove godine je završena 2044 029 a počelo se sa 2044 030. 

 

Da se vratim na temu, otkako je uveden VR 2022/2023 bilo je svačega. 

Do sada je bilo ovako: 

Ned 11. XII. 2022, prvi dan novog VR-a -> Klasika sa 2044 od ZG GK do OS i nazad

Pon 12. XII. 2022. -> Plavac od ZG GK do Josipovca i onda busevi do OS a nazad je išao "tramvajček"

Uto 13. XII. 2022. -> Plavac od ZG GK do Josipovca i onda busevi do OS a nazad je išao plavac

Sri 14. XII. 2022. -> "Tramvajček"  od ZG GK do OS i nazad

Čet 15. XII. 2022. -> "Tramvajček"  od ZG GK do OS i nazad

Pet 16. XII. 2022. -> Klasika sa 2044 od ZG GK do OS i nazad

Sub 17. XII. 2022. -> "Tramvajček"  od ZG GK do OS i nazad s tim da se u koprivnici presjedalo sa dizlaša na električnog

Ned 18. XII. 2022. -> Klasika sa 2044 od ZG GK do OS i nazad

Pon 19. XII. 2022. -> "Tramvajček"  od ZG GK do OS i nazad

Uto 20. XII. 2022. -> Plavac od ZG GK do OS i nazad

Sri 21. XII. 2022. -> "Tramvajček"  od ZG GK do OS a pretpostavljam da će i nazad

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Po PTU na 780/781 nedjeljom treba voziti 2044 + klasična garnitura, a ostale dane treba voziti DMG 7023. Petkom zbog većeg broja putnika na 781 treba voziti dvostruki DMG 7023.

 

Budući da je zadnjih tjedana veći dio DMG 7023 u kvaru, vlakove 780/781 povremeno vozi DMG 7121, a petkom i nedjeljom vozi klasika.

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

On 20. 12. 2022. at 0:32, Ante-vž said:

Dragi prijatelju,

 

Pišem ti ovo pismo da te pozdravim, nakon dugo vremena. Znam, nema te više. U stvari, znam, postojiš, ali u nekom drugom obliku i formatu. ...

 

Antiša, 

 

pomislil sam prvo još jedan forumaš je završil svoj put i znam li ga možda ... i trebalo mi je i teksta i vremena da skužim da se ne radi ni o forumašu, niti o lokomotivi, nego o vlaku.

 

Poštujem osjećaje, tradiciju i nostalgiju, ali tako je to i u životu i u voznim redovima - nekad je pojam zagorskog cuga bil niz od 10-ak maslinasto zelenih dvoosovinaca s drvenim klupama i s parnjačom na čelu. Promjenila su se vremena, stoljeće (milenij dapače), pa bu jednom ubuduće nekakva brundava Folcika ili Som bili uspomena nekim novim klincima koji buju znali uglavnom za električne, baterijske i vodikove garniture. Možda u njima bude i kakav multimedijalni sadržaj, bar sa kavom, čajem ili (a zakaj ne) i s tudumom, delancem ... ili šampanjcem. 🥂

 

Nije loše ostaviti trag, ali ne treba ni previše tugovati zbog napretka. 😉

  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

DB, neki novi klinci se, siguran sam, neće kačiti na te zagorske tramvaje, i siguran sam da će interes za željeznicu opadati, i siguran sam da će željeznica pretvoriti u bezdušni sustav. Da sam rođeni Nijemac, vlakovi me uopće nebi zanimali, siguran sam.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

Ante, hvala ti na ovoj prekrasnoj posveti dobrom, starom zagorskom cugu. Tvoj tekst i fotografije pokrenule su čitavi niz emocija i probudile brojna sjećanja na ovo najljepše razdoblje željeznice u Zagorju, kojem sam i sâm imao prilike izravno svjedočiti, što mi je svaki put iznova bilo neizmjerno zadovoljstvo. Ponekad se najbolje stvari događaju upravo pred kućnim pragom, a tvoja priča o zagorskom cugu to potvrđuje na naljepši mogući način. Stoga, hvala ti što si tijekom svih ovih godina neumorno svojim fotoaparatom bilježio pojavu putničke klasike na zagorskoj pruzi, što je u konačnici rezultiralo ovom veličanstvenom serijom fotografija.

 

Činjenica je da je upravo zahvaljujući putničkoj klasici s dizelskom vučom, naša zagorska štreka postala nadaleko poznata i izvan hrvatskih okvira. Tijekom svojih herojskih godina, stajala je uz bok svim onim slavnim dizelskim magistralama na europskom kontinentu, predstavljajući jedno od omiljenih odredišta onim ljubiteljima željeznice, koji su u bespuću mogućih odredišta odlučili upravo posjetiti našu Hrvatsku. Iako je na kraju još razmjerno dugo potrajao, predstavljajući jedan od posljednjih relikta prošlosti u okruženju sve modernije željeznice, naposljetku je doživio sudbinu većine svojih europskih kolega, ustupivši mjesto napretku.

 

Pritom nije na odmet istaknuti, kako je odlazak legendarnog zagorskog cuga prošao gotovo neprimjetno. Negdje drugdje bi nakon četiri desetljeća vjerne službe dobio službeni oproštaj uz prigodna obilježja, lokomotiva bi možda bila okićena cvijećem, a deseci ljubitelja željeznice tražili bi svoje mjesto u vlaku ili priliku za savršeni fotografski kadar. U našoj surovoj stvarnosti, kao i svakog drugog radnog dana, pokorno je odradio svoju jutarnju šihtu, da se istog poslijepodneva jednostavno više ne bi vratio, niti ikada više zakoračio na svoje dugogodišnje područje službe. Kao da se ništa nije dogodilo, njegovo mjesto zauzele su neke nove snage, sve u skladu s današnjim njegovanjem bespoštednog napretka bez trunke poštovanja prema tradiciji.

 

Iz tvoje se priče također može vidjeti kako nešto što je danas sastavni dio svakodnevice, već sutra može postati prošlost. Stoga, treba izvuči ono najbolje iz svega što nam život donosi i podjednako cijeniti svaki trenutak. To se, dakako, ne odnosi samo na željeznicu, već i na sve aspekte našeg života.

 

Stari zagorski cug možda više nije s nama, ali bezbroj lijepih sjećanja nikada neće izblijedjeti, a mnoštvo prekrasnih fotografija predstavlja trajni podsjetnik na njegovo postojanje, dok je dugi niz godina bio neizostavan dio željeznice u Hrvatskom zagorju.

  • Like 1
  • Thanks 4

HŽ VUČA VLAKOVA

sedam-jedan-dva-jedan - Plavac je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Ja sam slično bio tužan kada su prestale voziti parne lokomotive u Zagrebu, uspio sam ih slikati dan-dva prije 

posljednje vožnje

scan0077.jpg.d5021c284d880740a9fc8696761c2c3d.jpg

Ova je bila večer prije

scan0213.jpg.4f697395f9b12143d00a02a5b4b6e9a5.jpg

Nedostajali su mi njihovi zvuci poput stenjanja, dahtanja i fićuka kojeg ne može zamijeniti niti jedna truba ili sirena.

 

  • Like 6
  • Thanks 5
Link to comment
Share on other sites

Hvala ti Antiša za ovaj predivan osvrt na Zagorski cug. Kako je netko već rekao, ne znaš je li bolji tekst ili slike.

Zahvaljujući ''godini proizvodnje'' imam sreću pamtiti i vrijeme kada su zagorskim štrekama vozile parnjače, a imao sam puno prilika voziti se Zagorjem uz guštanje dima i pare. Ponekad i u nepravedno zaboravljenom šinobusu koji se tresao pri svemirskoj brzini od 70 km/h, a bio je pun putnika kao šipak koštica.

Danas se putuje brže i udobnije, ali to nije ''to''.

 

Jedan pravi Zagorski cug iz sedamdesetih godina na izlasku iz kolodvora Zabok:

 

22-092-Zabok.jpg.098b4e63ba68d59de273d250638bfb88.jpg

  • Like 4
  • Thanks 3

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Početak ukidanja parne vuče u Hrvatskoj najavljen je 1. ožujka 1976. kad je iz zagrebačke ložionice ispraćena posljednja

parna lokomotiva oznake JŽ 11-001.

Te godine je bilo u novinama najavljeno da vozi zadnji Zagorski cug sa parnom lokomotivom no kako sam radio to jutro 

išao sam ga slikati dan i dva ranije (točnog datuma se ne sjećam) Na kolodvoru je za potrebe Gredelja nekoliko

godina ostala još jedna parna manevarka kao posljednji mohikanac.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

16 sati, Nikola-Zabok said:

Pritom nije na odmet istaknuti, kako je odlazak legendarnog zagorskog cuga prošao gotovo neprimjetno. Negdje drugdje bi nakon četiri desetljeća vjerne službe dobio službeni oproštaj uz prigodna obilježja, lokomotiva bi možda bila okićena cvijećem, a deseci ljubitelja željeznice tražili bi svoje mjesto u vlaku ili priliku za savršeni fotografski kadar. U našoj surovoj stvarnosti, kao i svakog drugog radnog dana, pokorno je odradio svoju jutarnju šihtu, da se istog poslijepodneva jednostavno više ne bi vratio, niti ikada više zakoračio na svoje dugogodišnje područje službe. Kao da se ništa nije dogodilo, njegovo mjesto zauzele su neke nove snage, sve u skladu s današnjim njegovanjem bespoštednog napretka bez trunke poštovanja prema tradiciji.

 

Ja mislim da je to ponajprije zbog naseg zaostalog mentaliteta i cinjenice da je kod nas sramota voziti se vlakom, koliko god mi to javno pokusali sakriti. Da, mozda smo na zacelju EU-a po ucinkovitosti zeljeznickih usluga - ali budimo realni, generalno sagledavajuci, u SAD-u kvaliteta medjugradskog zeljeznickog prijevoza (racunajuci kvalitete poput cijene, brzine i udobnosti) nije na visem rangu nego u Hrvatskoj (sto se vecine pravaca tice, ovdje izuzimam NE koridor koji je samo kap u moru njihovih pruga), te je to isto tako zemlja koja najvise od svih drugih favorizira automobil, tj. osobni prijevoz. Pa unatoc tome, tamo postoji vrlo velik obim rail fan-ova, vrlo velik asortiman casopisa o zeljeznici, vrlo velik broj "train store" ducana za ljubitelje zeljeznickog maketarstva i tako dalje.

 

Pa da se vratim na temu, mi sad u dobrom dijelu Zagorja imamo jednu posve drugu sliku zeljeznice od prije 10ak godina - vlakovi su opremljeni WiFi-jem, klimom, cistim WC-ima, audio/video najavama za putnike, nadzornim kamerama, mogucnosti za ulaz/izlaz osoba s poteskocama u kretanju... velik broj stajalista / kolodvora ima standardizirane perone, display-e, audio-video najave vlakova, nadstresnice, klupe, nova parkiralista, rampe i liftove za invalide....nesto sto je bilo nezamislivo vizualno si predociti prije svega 10-ak godina ovdje.

 

A mediji? Nista. Niti jedan posteni clanak ili prilog o tome. Spomeneut ce se vrjerojatno iduce godine, onako, jedan kratki prilog od 30 sekundi i to je to. Javnost ce korisiti (i koristi) tu bolju uslugu ali onako instiktivno, i velika vecina njih uopce niti ne razmislja koliki napredak smo dobili. A prije par tjedana, dok je bilo otvorenje zadnje dionice cestovnog koridora Vc do Belog Manastira, eto ti ga na - prva vijest na Dnevniku. 

 

Cak i kad se objavi neki novitet na portalima tipa Zagorje.com, slijedi hrpa besmisleno-kritizirajucih komentara - a da su komentari pametniji, i da se ljudi normalnim nacinom pozale na jos ove neke nedostatke koje imamo, garantiram da bi organizacija prometa u Zagorju bila jos bolja nego sto je sada. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 20. 12. 2022. at 22:41, Brunoh said:

Želio bi priložiti jedan stari, loše snimljen video poznatog zagorca zvan 995. Nedjeljom je uvijek bio dugačak, pun ljudi i školaraca.

Ljeti su vagoni bili prave saune, znoj tijela je bila redovna pojava, kao i prljavština na laktovima od naslanjanja na  otvorenom prozoru. 

Bio je udoban, odmah iza francuza. Šteta što sadašnje modernizacije ne uključuju i udobnost. Svi se ulovili nekih izmišljenih standarada, a zaboravili su čari nekadašnjih putovanja. Mi smo živi ostali nakon vožnje.

 

Fantastična snimka! Jedino se ne bih složio oko udobnosti jer je taj vlak bio poznat po Bt-jcima tvrdih sjedala. Naizgled su djelovala udobno, debela ojastučenja, tko nije znao izvisoka se bacio u njih i odskočio ko od betona. Ali taj vlak je bio legenda. Ako se ne varam, kružna linija Kotoriba - Zabok - Zagreb - Koprivnica - Kotoriba. Vozio je studente za Zagreb, a u Križevcima je kupio bjelovarske studente za Varaždin. Ne jednom smo ga čekali sa nedjeljnim studentskim iz Bjelovara da se dovuče do Križevaca radi krajcanja, a često smo i odmaglili do Vrbovca ili čak Dugog Sela gdje bi to bilo obavljeno. Promjene vuče naravno nije bilo cijelim putem. Moguće da je njime bio uveden onaj pojam Ubrzani vlak. 

  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Vec smo o tome puno pricali na forumu ali jos jednom da kazem...Imao sam negdje 10-ak godina kad sam prvi put sjeo u ta sjedala, ko sad se sjecam, vozili smo se iz Zlatar Bistrice do Zaboka, tamo pocetkom 2000-tih..i isti cas sam se neugodno iznenadio, definitivno najlosija sjedala koja sam iskusio u nekom vagonu. Cak su mi puno udobnija bila ona sjedala presvucena skajem u "novijim" Baat-ovima - ti vagoncici mi zapravo uopce nisu ostali u losem sjecanju, za razliku od puno ljudi, osjecao sam se bas dobro u njima. 

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...