Carpe diem: Turopolje, 3. lipnja 2021.

[Stanley]

Kolodvor Turopolje je reklo bi se ''bogu iza nogu'' i teško je da bi nekome moglo pasti na pamet otići tamo, osim ako nije u sklopu nekog posla. Inače sam kroz taj kolodvor protutnjao puno puta brzinom od 80 do 120 km/h, ovisno o godini i stanju pruge, ali nisam nikada imao potrebu izaći iz vlaka na tom mjestu.

Jest da su brdsko-planinski predjeli nekako uzbudljiviji i raznolikiji, ali i ravnica ima svojih čari. Turopolje je mikroregija u Središnjoj Hrvatskoj između Zagreba i Siska, omeđena rijekom Savom na sjeveroistoku i Vukomeričkim goricama na jugozapadu. Riječ je o aluvijalnoj ravnici dugoj oko 45 i širokoj do 23 km površine oko 600 km2, kroz koju protječe rijeka Odra s pritokom Lomnicom. Ime Turopolje nastalo je po izumrlom govedu Tur (Bos primigenius), vrsti Europskog bizona, koje je obitavalo u Turopoljskim šumama hraneći se visokom travom i raznim drugim biljem. Tur je bilo nešto većih dimenzija nego današnje domaće govedo, a posljednji primjerak te životinje zabilježen je oko 1800. godine.

Turopolje je i ime jednog naselja, a o njemu nešto kasnije.

 

Mikroregija Turopolja:

 

 

Crtež Tura u knjizi Sigismunda von Herbersteina iz 1556. s latinskim tekstom Urus sum, polonis Tur, germanis Aurox: ignari Bisontis nomen dederant:

 

 

Prijevoz je bio udoban - četiri Soma - i kod svih vlakova točan u minutu.

 

Nešto (us)putnih slika

 

Jutro na stajalištu Sutla i jedan mic railfan:

 

 

Na prigradsku liniju zalutao je međugradski Som:

 

 

Vozni red je pošteđen šaranja:

 

 

Ja ću na 8023:

 

 

Zaprešić:

 

[Stanley]

Rijeka Krapina:

 

 

Nekoliko impresija sa zagrebačkog Glavnog kolodvora:

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Vrijeme je za ukrcaj u drugi vlak:

 

 

 

Napominjem da sam u ovoj vožnji doživio osobni rekord u brzini putničkog vlaka u kojem se vozim: Velika Gorica - Mraclin 142 km/h (ako display točno pokazuje).

 

Kolodvor Turopolje

 

 

Turopolje je međukolodvor na pruzi M502 Zagreb Glavni kolodvor - Sisak - Novska, na kilometarskom položaju 400+467. Od susjednog kolodvora Velika Gorica u smjeru Zagreba udaljen je 9,4 km, a od kolodvora Lekenik u smjeru Siska 9,8 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 3. i 4. kolosijeku ovisno o smjeru vožnje je 570-573 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 140 km/h.

Diplomatski odnosi s prometnikom uspostavljeni su odmah po dolasku. Dapače, gospodin je udovoljio mojoj znatiželji i obavijestio me da je u kolodvoru Sisak Caprag upravo spreman jedan teretni vlak za Zagreb. Nisam ga vidio jer sam u vrijeme njegovog prolaska bio podalje od kolodvora. Nije neka šteta jer moj džepni Oly ionako nije baždaren za snimanje vlaka koji prolazi brzinom od 90-100 km/h.

 

Dvije sličice iz prometnog ureda...

 

 

 

... i jedna iz čekaonice za putnike:

 

 

Mačke iz nekog razloga vole željeznicu, a ovdje se nastanila čitava obitelj - mama maca i četiri mačića:

 

[Stanley]

Krećem u obilazak kolodvora, a ovo su peroni:

 

 

Nekadašnje robno skladište:

 

 

Zaboravljeni bager:

 

 

Kolodvor je sav u žutom i vrvi od vagona tvrtke Remont i održavanje pruga. Obilazeći ih imao sam bliski susret s društvom koje očito spada u tu firmu. Dečki su sjedili za stolom i cugali, a kada su primijetili da se motam oko ''njihovih'' vagona dozvali su me pomalo prijetećom kakofonijom glasova. Što ja tu imam slikati? Tutnuo sam pod nos najstarijem po rangu i najglasnijem po gunđanju, valjda poslovođi, dozvolu HŽ Infre, a onda je nastalo malo nadmudrivanje. Kao, mi nismo HŽ Infra nego druga firma. Okay, moja dozvola vrijedi za kolodvor i sve što je u njemu i na njemu, a ako vam nije pravo premjestite vagone na neki drugi kolodvor. Nakon mojeg podsjećanja da nismo u Sjevernoj Koreji vrlo brzo smo uspostavili normalan ljudski odnos i razišli se u miru.

 

Nekoliko fotografija vagona firme Remont i održavanje pruga:

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

 

Ovaj vagon poznajem. Riječ je o bivšem salon-vagonu ŽTP Zagreb, svojedobno sam ga često viđao kako stoji na biku VI. perona Glavnog kolodvora u Zagrebu:

 

 

 

Izgleda da i danas ima istu namjenu:

 

 

Krenuo sam prema sjevernom kraju kolodvora, a put cestom je udobniji:

 

[Stanley]

Cesta vodi uz šumu pa su mogući svakakvi susreti:

 

 

Da vidimo što je ono:

 

 

To je ovo (dalje nisam išao):

 

 

Osvrt unatrag:

 

 

Izlaz iz kolodvora Turopolje u smjeru Velike Gorice:

 

 

Otvorena pruga:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Velike Gorice:

 

 

[Stanley]

Još tri fotografije sjevernog dijela kolodvora:

 

 

 

 

Na četvrtom kolosijeku kolodvora Turopolje parkirana je garnitura vagona za prijevoz žitarica - 28 vagona, 112 osovina:

 

 

 

 

[Stanley]

 

Starkeljama nije preporučljivo penjati se na vagone, ali nisam odolio napasti:

 

 

 

 

 

Idemo prema južnom kraju kolodvora. Ovi balvani daju naslutiti da ovdje ima i nekog pretovara:

 

 

Prvi kolosijek nastavlja se u slijepom obliku:

 

 

[Stanley]

 

 

Od drugog kolosijeka nastavlja se industrijski kolosijek, vjerojatno za drvnu industriju:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Lekenika:

 

 

Otvorena pruga u smjeru Lekenika:

 

 

ŽCPR:

 

 

Uz kolodvor je i stajalište autobusa:

 

[Stanley]

Naselje

 

Turopolje je naselje administrativno u sastavu grada Velika Gorica, županija Zagrebačka, s 953 stanovnika (2011.). Staro je tek nešto više od stotinu godina, a utemeljeno je 1911. godine nakon što je zagrebački plemić i industrijalac Filip Deutsch Maceljski (1828.-1919.) kupio dio zemljišta od Plemenite općine turopoljske i izgradio drvnu industriju pod imenom ''Filipa Deutscha sinovi''. Uz nju je izgradio i radničko naselje zvano ''Kolonija'' u koje je nastanio stručnjake i radnike dovedene iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Pilana je imala vlastitu električnu centralu i osvjetljavala je osim pogona i naselje.

Obitelj Deutsch Maceljski bila je ugledna židovska obitelj veletrgovaca i industrijalaca iz Zagreba. Car Franjo Josip I. dodijelio im je potkraj 1910 godine ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevom Maceljski, prema maceljskoj šumi. Njihova trvtka je između ostalog eksploatirala mnoga šumska zemljišta, među kojima šumu plemićke obitelji Sermage u Hrvatskom zagorju, šumu Česma kraj Bjelovara te državnu šumu Žutica kod Ivanić Grada. U lovačkoj kući Deutsch Maceljskog nedaleko Brežica održan je 1937. godine neuspjeli sastanak između predsjednika HSS Vladka Mačeka i predsjednika jugoslavenske vlade Milana Stojadinovića vezano uz rješavanje takozvanog ''hrvatskog pitanja''. Mnogi članovi obitelji stradali su za vrijeme Drugog svjetskog rata i Holokausta - između ostalih mala glumica Lea Deutsch, ''hrvatska Shirley Temple''.

 

Filip Deutsch Maceljski, utemeljitelj drvne industrije u Turopolju (na slici drugi zdesna):

 

 

Uskotračna željeznica drvne industrije u Turopolju:

 

 

Radničko naselje ''Kolonija'':

 

 

Turopolje je nekada imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu i brijačnicu, a u mjestu je djelovalo nekoliko sekcija poput glumačke, kuglačke i streljačke. Danas toga više nema, ali postoje ambulanta, društveni dom, trgovina, dobrovoljno vatrogasno društvo i nogometni klub Turopolje. U mjestu djeluje i nekoliko civilnih udruga.

 

Nisam ih, srećom, vidio u intervenciji pa od turopoljskih vatrogasaca danas samo njihovo novo vozilo (foto sa Instagrama):

 

 

NK Turopolje je jedan od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj (utemeljen 1924.), a natječe se u 2. županijskoj ligi Istok:

 

 

Igralište NK Turopolje nalazi se neposredno uz kolodvor:

 

 

Turopolje na Google Earthu:

 

[Stanley]

Idem prošetati naseljem Turopolje:

 

 

Nekadašnji DIP Turopolje danas je u stranom vlasništvu, ali bitno je da radi:

 

 

Igrom slučaja vatrogasno vozilo iz prethodnog posta prozujalo je kraj mene. Nadam se da ne idu na intervenciju nego na vatrogasnu zabavu:

 

 

Detalj iz naselja Turopolje:

 

 

Za razliku od mnogih mještani Turopolja znaju čuvati svoju industrijsku baštinu i njom se ponose:

 

 

 

[Stanley]

 

 

Pitao sam se ima li tragova radničkog naselja iz vremena Deutsch Maceljskog, a odogovor je - da:

 

 

 

Pogled na turopoljsku šumu:

 

 

Evo me i u susjednom naselju:

 

 

Škola:

 

 

[Stanley]

I ovdje su neki vatrogasci:

 

 

Veteran je časno odslužio svoje:

 

 

 

Zanimljivo, ušao sam u Rakitovec a izašao iz drugog naselja:

 

 

Vraćam se na kolodvor usporednom cestom koja vodi uz rub šume:

 

 

Žabokrećina zagađena otpacima sorte Homo Sapiens:

 

 

Uz cestu je drvored:

 

 

Eno i kolodvora:

 

[Stanley]

Naletio sam taman na vrijeme da ispratim vlak za Sisak:

 

 

Vrijeme je da se stare kosti odmore, a klupa je na idealnoj poziciji - u hladu:

 

 

 

Vidi se da dolazi ljeto:

 

 

Željeznica se može snimati i ispod krošnje jabuke:

 

 

I eto mi vlaka za povratak:

 

 

 

[up4014]

Prekrasno! Konačno je i taj salon doživio biti snimljen nema sumnje prema kratkoj dužini i postoljima Wegmann to je to još se vide poluspojke parnog grijanja priključne kutije i kablovi el. grijanja. Dva puta za Beograd i jedan put za ljubljanu sam ga uspio dobiti u sastav posebnog vlaka. Naravno uz pomoć politike.

[DB]

On 04. 06. 2021. at 8:44, Stanley said:

...

Zaboravljeni bager:

...

 

Utovarivač.

[zglajzan]

Salon za kojeg su mi rekli kad je bio u Dugom Selu na ložioničkom kolosjeku, da je od Milke Planinc i da je "zaštićen" da se na njemu ništa ne preuređuje, a fotoreporter S. je snimio i GOŠA tip 48. Dok su u funkciji neće se rezati.

[mgalic2]

On 04. 06. 2021. at 8:44, Stanley said:

 

Kolodvor je sav u žutom i vrvi od vagona tvrtke Remont i održavanje pruga. Obilazeći ih imao sam bliski susret s društvom koje očito spada u tu firmu. Dečki su sjedili za stolom i cugali, a kada su primijetili da se motam oko ''njihovih'' vagona dozvali su me pomalo prijetećom kakofonijom glasova. Što ja tu imam slikati? Tutnuo sam pod nos najstarijem po rangu i najglasnijem po gunđanju, valjda poslovođi, dozvolu HŽ Infre, a onda je nastalo malo nadmudrivanje. Kao, mi nismo HŽ Infra nego druga firma. Okay, moja dozvola vrijedi za kolodvor i sve što je u njemu i na njemu, a ako vam nije pravo premjestite vagone na neki drugi kolodvor. Nakon mojeg podsjećanja da nismo u Sjevernoj Koreji vrlo brzo smo uspostavili normalan ljudski odnos i razišli se u miru.

Mogao si samo zavrnut turu pića i razišli bi se zagrljeni. 😁

[nodlehs]

On 04. 06. 2021. at 8:55, Stanley said:

Da vidimo što je ono:

 

 

Zanimljiv putopis!

Ovo na slici bi trebao biti Distributivni centar za voće i povrće, koji inače u medijima slovi kao svijetli primjer ulaganja u hrvatsku poljoprivredu. Nadam se da je zaista tako!