Jump to content

Banija jučer


Toma

Recommended Posts

Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa!

 

Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku!

 

Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu.

 

Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara.

 

U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put!

 

Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske.

 

Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu.

 

51151077138_c35b35f7b2_k.jpg.f051e20b57c0f7fa1758524c277a81c0.jpg

 

Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta...

 

51151073728_664361b14e_k.jpg.996f63c1abd40aad7891e291b5ff319d.jpg

 

51151065248_d0d8055721_k.jpg.92e73525d034db9131d8ace5cd4e5fd4.jpg

 

51151616469_2344f84434_k.jpg.8a5fca0374a836b134f060a138a04dd4.jpg

 

Pogled prema Sunji

 

51151942205_5e193d164b_k.jpg.277c90edf9ed9f36895040ef1e67b955.jpg

 

Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog.

 

51151058253_0fb5209f8b_k.jpg.becfe41bfa1847aef0489936c708f692.jpg

 

Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti.

 

Fotkam kolodvor...

 

51150816461_94eda475f3_k.jpg.39798cf9cf98c4c6273daa6d1c996bad.jpg

 

51151607684_82330442ae_k.jpg.fb60b07b3ed1537555ede7e2e9c2b15f.jpg

 

51151610904_661ee9816f_k.jpg.b18e3a9a972f74739871745454a0dc64.jpg

 

Nastavak slijedi...

 

pozdrav

toma

 

  • Like 9
  • Thanks 3

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek! :) Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište.

 

51150804136_df7c6b8531_k.jpg.a99d9bc095a3016416afc6eb1036dce2.jpg

 

51151597084_fa3a8bdb56_k.jpg.666a64f0af22a8740677c72a58faf12c.jpg

 

51151601689_04a82e0fc2_k.jpg.f06b648dbad556443c58f3bb31f2eee4.jpg

 

Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka...

 

51151937746_3634f9aeba_k.jpg.e36697f30bf9cb7b3922db83306826f2.jpg

 

Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge...

 

Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje.

 

51150096552_2e3bf6c97f_k.jpg.ca484655f6a2da7ac60913e4dbbe6f03.jpg

 

51150776146_cd52812d0e_k.jpg.b915cea1208c54272d27b5b6e5efa49c.jpg

 

51151569169_8581b97cd6_k.jpg.f6a22dbd345867a12a316a3805218cdc.jpg

 

Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta.

 

51150085597_6c365fee03_k.jpg.1ba07d0fa82b7f714f7412d6d2f61f82.jpg

 

51150079717_c2844960a9_k.jpg.7dd4ffef1ba5fc1725ab1b0b47f485d7.jpg

 

 

51151843690_880914559b_k.jpg.962415b46d62bc38b23ae0b9f6df87d2.jpg

 

Nastavak slijedi!

 

pozdrav

toma

  • Like 9
  • Thanks 3

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

10 sati, Toma said:

Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa!

Potpuno razumijem, ja imam identicnu situaciju... Od 2017. sam za 2020 isplanirao hrpu putovanja i eto.. Ta neizvjesnost stvarno ubija, samo je sve status quo i samo preostaje cekati... Btw odlicna reportaza :)

 

Btw, zar ti Grabostani nemaju peron/uredjenu povrsinu? Prvi put vidim tako nesto u danasnje vrijeme, hm..

Link to comment
Share on other sites

8 sati, dorianb said:

...

Btw, zar ti Grabostani nemaju peron/uredjenu povrsinu? Prvi put vidim tako nesto u danasnje vrijeme, hm..

 

Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila.

  • Like 1
  • Thanks 1
  • Haha 1
Link to comment
Share on other sites

14 sati, DB said:

Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila.


Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo!

 

Iduće kratko stajanje je u Hrastovcu, tek toliko da bacim pogled na bivši kolodvor...

 

51151506524_65266940b0_k.jpg.c543bd3ed86dc007dfd7a0626347dcf9.jpg

 

51150040937_6dffe0116e_k.jpg.e47c3fd0537e36615075c59d29483f3e.jpg

 

Odlučio sam pričekati putnika u Sunji, most istočno od kolodvora se čini OK... 

 

51151493719_ed8ea3b455_k.jpg.f1b00f1ab0985c81978cf24525408a01.jpg

 

51151808895_114598fcf8_k.jpg.b452e52b085b5621a795311c4994faf4.jpg

 

To je sve, nakon fotkanja u Sunji sam se zaputio prema Zagrebu... Ukupno oko 220 kilometara...

 

Hvala na čitanju!

 

pozdrav

toma

  • Like 4
  • Thanks 5

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Toma said:

Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo!

Osim vlaka u tom dijelu Hrvatske nema javnog prijevoza putnika. 🤠

  • Like 1
  • Sad 1
Link to comment
Share on other sites

Toma, pozdravljen,

 

odlična reportaža!

 

Ali za misiju Boroević nisi se dobro pripremio :wink:

 

Ali i kad bi se pokušao pripremiti, ne bi ti uspjelo :nezna:

Za Svetozara Boroevića zna se samo godina rođenja: 1856

Datum rođenja nezna se tačno, pošto nije na raspolaganju matična knjiga.

Na raspolaganje daju historičari dva datuma: 13.12.1856 i 2.12.1856.

Isto tako historičari daju na raspolaganje dva sela: Umetići i Mečenčani.

 

E pa sad, iz tih datuma ti novinari ustvaruju 4 kombinacije :D

Jedino, što se historičari slažu je ova kuča, koju si posetio. Sagradio ju je Svetozarov otac Adam, izgleda da posle rođenja Svetozara. Ali i tu se historičari ne slažu. Jedni pišu, da se je rodio u selu Umetići, drugi u selu Mečenčani.

Jedino, što se slažu historičari je to, da je otac Adam prodao tu kuću godine 1897 (koja se raspada) i otišao u Petrinju, kde je i umro 1900. godine.

Sahranjen je na pravoslavnom groblju Sv. Nikole u Petrinji.

 

Historičari se ne sažu ni oko Svetozarovog naziva barun.

U hrvatskoj wikipediji piše:

Od 1905. godine zapovjednik je 14. pješačke brigade u Petrovaradinu. Iste godine stječe barunat „von Bojna“. Ali bez citata.

Radi svojih vojničkih zasluga 1. veljače 1918. godine promaknut je u čin vojskovođe/feldmaršala.

Nositelj je najviših austrougarskih i njemačkih odličja, između ostalog i Zapovjednog križa vojničkog reda Marije Terezije (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens) 2. lipnja od lipnja 1917. godine.

Nakon što je dobio zapovjednički križ Reda Marije Terezije mogao je dobiti višu plemićku titulu baruna, no on je zahtijevao naslov grofa. Car je taj zahtjev odbio, a Borojević je zadržao stari položaj u plemićkoj hijerarhiji.

 

U slovenski wikipediji piše: 

Leta 1902 je bil odlikovan z redom železne krone 3. stopnje, na katerega se je vezal tudi plemiški stan.

Isto bez citata i koji plemički stan je dobio.

1. februarja 1918 je postal feldmaršal, podelili pa so mu tudi vrsto visokih vojaških odlikovanj, med drugim tudi Vojaški red Marije Terezije

Ko je dobil plemiški naslov, je dobil pravico do častnega imena in si je izbral Bojna, ki naj bi bilo ime njegovega rojstnega kraja, hkrati pa je tudi hrvaški izraz za bataljon. Od leta 1902 naprej je bil uradno imenovan Svetozar Boroević von Bojna oziroma ker je bil ogrski plemič de Bojna.

 

Dakle ništa o barunskom nazivu.:hm

 

pozdrav

Darko

 

  • Thanks 1

"Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers

Link to comment
Share on other sites

55 minuta, železocestnik said:

Toma, pozdravljen,

odlična reportaža!

Ali za misiju Boroević nisi se dobro pripremio :wink:

 

Hvala ti; a kritiku prihvaćam! ;)

Većer prije sam proletio ovaj tekst:

http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf

 

Proletio, jer d sam bio pažljiviji, uočio bi ovu rečenicu:
 

Quote

Raditelji su mu nakon očeva umirovljenja stalno živjeli u Petrinji i pokopani na pravoslavnom groblju sv. Nikole

 

pozdrav

toma

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

1 sat, Stanley said:

Kako to da ti je promakao kolodvor Majur, koji se nalazi između Graboštana i Kostajnice?

 

Odlučio sam ga zaobići, bez nekog posebnog razloga. Na ovim stajalištima nisam nikada prije bio (osim u prolazu vlakom), pa su mi se (ne baš opravdano :)) učinila zanimljivijma.

 

pozdrav

toma

  • Like 1

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

Da završim sa Boroevićevim barunstvom...

 

Kada je umro u Klagenfurtu (slovensko: Celovec) 23.5.1920, žena Leontine napisala je osmrtnicu, gde piše u svoje ime kao baronica Boroević i ostale familije, da će biti pokopan barun Svetozar Boroević de Bojna 26.5.1920 na gradskom groblju u Klagenfurtu.

 

 

11-Osmrtnica_Svetozara_Boroevica_HDA2.jpg.12ba7a5054672cde00d6bb34435543c6.jpg

 

Dakle za Leontinu Svetozar bio je barun, poslijedično bila je ona baronesa...

 

Treba da napišemo, da ne bi ko tražio grob Svetozara Boroevića u Klagenfurtu, da je bio ekshumiran i posmrtni ostaci preneseni su 21.11.1920. godine u Beč i položeni u arkade Središnjeg bečkog groblja, a mjesto je osigurao bivši car i kralj Karlo Habsburški. Boroevićev grob nalazi se na počasnom mjestu u arkadama pokraj same crkve, gdje se inače pokapaju austrijski predsjednici i drugi znameniti ljudi.

 

Kako izgleda grob:

2134332430_800px-Grab_von_Svetozar_Borovic_von_Bojna_auf_dem_Wiener_Zentralfriedhof.jpg.238d903db06511a773f8282e1970166e.jpg

 

Šta piše sa strane...

 

1556784098_Grab_von_Svetozar_Borovi_von_Bojna-linke_Inschrift.JPG.282ea06240281b364b6a5e17e280b6dc.JPG

 

Piše, da je Svetozar Boroević barun a žena Leontine baronesa, sin Fritz isto barun.

Je li to istina?

 

Šta piše Dušan Nećak u članku: Nekaj premislekov, dilem in popravkov o življenjepisu feldmaršala Boroevića : junak ali uživač?, Prispevki za novejšo zgodovino, 55, 2015, št. 2, 173–182.

Baronski naziv je povezan z odlikovanjem vojaškega reda Marije Terezije. Prva stopnja tega reda, viteški križ, namreč avtomatično prinaša plemiški naslov »vitez«, prejemniki poveljniškega križa, kakršnega je dobil Boroević, pa imajo pravico zahtevati naslov »baron«.11 Takšne zahteve ali njene zavrnitve zaenkrat v pristojnih dunajskih  in  budimpeštanskih  arhivih  (Vojni  arhivi)  nisem  našel.  Vodja  delegacije  madžarskega vojnega arhiva pri Avstrijskem državnem arhivu, v okvire katerega sodita tudi avstrijski Vojni arhiv in Arhiv vojaškega reda Marije Terezije, podpolkovnik dr. Tibor Balla, je o tem v elektronskem pismu z dne 11. 12. 2009 avtorju tega besedila sporočil naslednje:

»Spoštovani gospod profesor, Boroević  je  madžarski  naslov  barona  leta  1917  odklonil,  hotel  je  namreč  ponovno  zaprositi  zanj  po  zmagoslavnem  koncu  svetovne  vojne.  Kolikor  jaz  vem,  ni  baronskega naslova nikoli dobil ali uporabljal. Torej je napis na grobu na Osrednjem pokopališču  napačen.  V  arhivu  Vojaškega  reda  Marije  Terezije  nismo  o  tem  našli  nobenega dokumenta.

S prijaznimi pozdravi

Dr. Tibor Balla, podpolkovnik

Vodja delegacije«12

 

 

12 »Sehr geehrter Herr Professor! Boroevic hat den ungarischen Baronstitel im Jahre 1917 abge-lehnt, er wollte den nämlich nach dem siegreichen Ende des Weltkrieges neuerlich beantragen. Meines Wissens nach hat er nie den Baronstitel bekommen oder gebraucht. Also die Aufschrift auf sein Grab im  Zentralfriedhof  ist  falsch.  Im  Archiv  des  Militär  Maria  Theresien  Ordens  im  Kriegsarchiv  haben  wir keine Dokumente darüber gefunden.

Mit freundlichen Grüssen, Dr. Tibor Balla, Oberstleutnant, Delegationschef.«

 

Pismo hrani avtor (Dušan Nećak), koji zaključuje:

I dalje ostaje otvoreno pitanje, da li je Boroević u istinu imao barunski naziv.

 

izvor: https://ojs.inz.si/pnz/article/view/85/237

 

E pa sad, komu da vjeruješ? :nezna:

 

pozdrav

Darko

  • Thanks 1

"Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers

Link to comment
Share on other sites

Malo fantazije  i historije.....  (ovo je zbog rime)

 

Kada Borojević javlja caru kako je sa 500.000 vojnika (o brojki možemo raspravljati) umarširati u Austriju tj u Beč i podržati ga no Karlo je to otklonio. Revolucija u Austriji i Mađarskoj svakako je Habsburge željela i fizički ukloniti iz okvira novoosnovane republikanske Austrije, tako da je cijelu obitelj na sigurno odvela britanska regimenta, koja je bila u počasnom mimohodu na sprovodu Karlovog sina Otta godine 2011. u Beču. Car Karlo je očito nadživio  Borojevića  te je umro kasnije koliko me ovo sjećanje ne vara na Madeiri i to samo dvije godine poslije Borojevića. U međuvremenu je Austrija 1919 zakonom ukinula plemstvo, a svim članovima kraljevske loze zabranila ulaz na teritorij države, osim ako se izričito ne odreknu prava na na nasljedstvo krune, jer se Karlo nikad nije odrekao titule.

Očito je Karlo dobro znao zasluge Borojevića kad mu je i grob dao napraviti i tko zna postoji li još kakav privatni arhiv obitelji, koja je stoljećima vladala, ili je car koji je i sam umro u prilično slaboj materijalno situaciji, bio u bilo kakvoj vezi sa Borojevićem. To nikad nećemo znati. Može biti da je iako je Borojević otklonio naslov baruna, Karlo, koji se i dalje smatrao zakonitim Carem taj naslov Borojeviću dodijelio i posmrtno. Isprave i zakoni su vrijedni no pokoji put život piše svoje. No sad smo zašli već u hipotetične vode.

Darku svaka čast na istraživanju

 

 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

2019. sam prije jedne konferencije imao nešto slobodnog vremena u Beču, pa sam posjetio centralno Bečko groblje - Wiener Zentralfriedhof.

 

Četiri fotke Boroevićevog groba, desno od crkve u arkadama.

 

51156469067_162b4ba2e2_k.jpg.8a3c96e70a3538a9073a889d0588254b.jpg

 

51157134771_225e2182dc_k.jpg.be05d80817abbbd80cc4ebe95508cf25.jpg

 

51156467157_fdccb57539_k.jpg.9dc3714cda182fe6a27ba9b1b4a4a166.jpg

 

51157918614_8b1e49d030_k.jpg.11c090109de9f2755c3dcb7f44dc3738.jpg

 

pozdrav

toma

  • Thanks 2

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

Pa nije taj grob ni u tako lošem stanju nakon 101 godinu. Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia. Negdje pred bivši Dan Republike 1972. ili 1973. godine, poslali su me u direkciju FS u Trstu, kako bih dogovorio najam 30 vagona za posebne vlakove. Nakon razgovora pitao sam gdje bih te vagone mogao vidjeti. Tu blizu u kolodvoru Redipuglia. Odoh ja tamo vidio sam vagone no iz auta sam vidio nešto ogromno i to me zaintrigiralo.  Jedno sat vremena sam to pješačio uzduž i popreko. Bilo je naši spomenika iz NOB-a prilično monumentalnih, ali ovo je nešto nepojmljivo. Otišao sam natrag kući i još od onda me stalno čudi kako su mogli  od katastrofe na Kobaridu kada su im front spašavali Francuzi, Englezi i Amerikanci. Tada su kao krajnju mjeru primjenili sistem "desetkovanje" odnosno  osudu na smrt svakog desetog vojnika bez obzira bio uopće kriv ili potpuno nevin. Na taj način život je izgubilo oko 1.000 vojnika. Da ne duljim ovo je grobnica  oko 60.000 poznatih i po imenu i prezimenu navedenih te oko 40.000 nepoznatih vojnika Treće Armije. Veliki sarkofag je grob Vojvode od Aoste, koji je 1931 prema svojoj želji pokopan uz "svoje vojnike". Kameni blok sarkofaga je težak 75 tona. Pored njega su grobovi generala. Pored ovog spomenika je groblje sa prko 14.000 poginuli vojnika protivničke tj Austro-Ugarske strane. Naredbodavac odluke o desetkovanju (decimazione latinskog izvora) general Cadorna je poslije smijenjen.

Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno

 

 

roads_redipuglia3.jpg.1476d469779352acece8685d6d781dcd.jpg

Snimka od podnožja prema vrhu

 

 

 

         

       roads_redipuglia1.jpg.280cc23e05a711e76985c195c02ca97e.jpg

 

snimka sa susjednog brežuljka

 

roads_redipuglia2.jpg.200b9965879ad3a1341738dea205c426.jpg

 

satelitska snimka - u podnožju spomenika na lijevo je ulazna strana kolodvora Redipuglia od Trsta, kolodvor se nalazi na prugi za Goriziu Cle. (FS).

  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Toma, pozdravljen,

 

to su bila vremena, kad si mogao šetati po Beču :gospon

 

Ispod Borovićeva kipa stoji i njegov grb.

 

Povečanje...

boro_3inschrift1.jpg.afbe5edb9cb9db94f23a3f8228d82a83.jpg

 

Grb su prvi put ucrtali u knjigu izdatih izdatih grbova u Budapeštu. Pošto je bila tada Hrvatska dio Ugarskog dijela duple monarhije, postao je Boroević ugarski plemić.

 

616326147_Boroevicgrb.png.2d8b075679024a3919e83ab491cd61a9.png

danas u Državnom arhivu u Budapeštu

 

2102324532_Boroevicgrb2.png.1daca41ce9d1d36808bdf997906c532e.png

 

Šteta, što ne mogu naći grba u koloru...

 

Još koji naziv je primio Boroević 1905. godine (2.5.) uz ovaj grb: Freiherr

 

Hrvatska wikipedija:

Freiherr ili Freifrau je bila njemačka plemićka titula. Nositelji ove titule spadaju u niže plemstvo.U prijevodu s njemačkog jezika Freiherr je slobodni gospodar. Ova titula javlja se u Svetom Rimskom Carstvu, Austro-Ugarskoj, baltičkim i nordijskim zemljama. Ova titula je u istom rangu sa titulom barun. 

 

Ali nije sasvim tako. Ako pogledamo u Nemačku wikipediju, vidi se, da je došlo do navike, da se oslovljavaju Freiherr/slobodni gospodari kao baruni.

U stvari nikad nisu dobili naziva barun.

Dakle odavde je izašlo, da se svi popreko nazivaju barunom.

izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Freiherr

 

Boroević imao je mogučnost, da zamoli za barunski naziv ali toga nije uradio. Računao je, da će posle završenog rata dobit još više nazive. Ali sve se je zaokrenulo, na kraju rata svi su ga ostavili...

 

pozdrav

Darko

  • Like 2
  • Thanks 2

"Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers

Link to comment
Share on other sites

On 04. 05. 2021. at 19:21, up4014 said:

Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia...

Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno

 

Hvala ti na ovome! Bio sam u Redipugiji 2016. godine, i zaista, kompleks djeluje priično nestvarno! Dimenzije su nevjerojatne, i svaka uspordba čak i s najmonumentalnijim NOB spomenicima u bivšoj državi je zapravo potpuno promašena. Ovo u Redipugliji je monumentalna arhitektura, a spomenici NOB-a su ipak 'samo' jako monumentalna skulptura. Giovanni Greppi je napravio i jedan, tipološki sličan spomenik -Sacrario militare del monte Grappa. 

 

DSC_0084_1.jpg.07724b9f67eeaff5d649e9cd7a5c1a8a.jpg

 

 

DSC_0050.JPG.ab70e6e5950e13fec2921967219f7ce2.JPG

 

DSC_0059_1.jpg.7757f6d0625d52cb7b2877d36ec7ce3f.jpg

 

DSC_0066.JPG.5b5ae90b4c380f2fc4cbe9f4f66c440b.JPG

 

DSC_0070_1.jpg.ec9a16140b4cfe0936f70ba4d2ea77a4.jpg

 

Pogled prema kolodvoru Redipuglia sa podnožja spomenika.

 

DSC_0052.JPG.0751563d278986ded1daf67e74304dfa.JPG

 

pozdrav

toma

  • Like 1
  • Thanks 3

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

Dobro jutro Darko !

 

Ova Tvoja zadnja rečenica je sažela sve u par riječi, a naročito nakon završetka pobjedonosnog rata nadao se......

 

zaboravan:

On 04. 05. 2021. at 21:18, železocestnik said:

Toma, pozdravljen,

 

to su bila vremena, kad si mogao šetati po Beču :gospon

 

Ispod Borovićeva kipa stoji i njegov grb.

 

Povečanje...

boro_3inschrift1.jpg.afbe5edb9cb9db94f23a3f8228d82a83.jpg

 

Grb su prvi put ucrtali u knjigu izdatih izdatih grbova u Budapeštu. Pošto je bila tada Hrvatska dio Ugarskog dijela duple monarhije, postao je Boroević ugarski plemić.

 

616326147_Boroevicgrb.png.2d8b075679024a3919e83ab491cd61a9.png

danas u Državnom arhivu u Budapeštu

 

2102324532_Boroevicgrb2.png.1daca41ce9d1d36808bdf997906c532e.png

 

Šteta, što ne mogu naći grba u koloru...

 

Još koji naziv je primio Boroević 1905. godine (2.5.) uz ovaj grb: Freiherr

 

Hrvatska wikipedija:

Freiherr ili Freifrau je bila njemačka plemićka titula. Nositelji ove titule spadaju u niže plemstvo.U prijevodu s njemačkog jezika Freiherr je slobodni gospodar. Ova titula javlja se u Svetom Rimskom Carstvu, Austro-Ugarskoj, baltičkim i nordijskim zemljama. Ova titula je u istom rangu sa titulom barun. 

 

Ali nije sasvim tako. Ako pogledamo u Nemačku wikipediju, vidi se, da je došlo do navike, da se oslovljavaju Freiherr/slobodni gospodari kao baruni.

U stvari nikad nisu dobili naziva barun.

Dakle odavde je izašlo, da se svi popreko nazivaju barunom.

izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Freiherr

 

Boroević imao je mogučnost, da zamoli za barunski naziv ali toga nije uradio. Računao je, da će posle završenog rata dobit još više nazive. Ali sve se je zaokrenulo, na kraju rata svi su ga ostavili...

 

pozdrav

Darko

odgovorio odmah no sjetio se tek 6. svibnja

Link to comment
Share on other sites

Pozdrav i čestitke na fotografijama naročito kolodvora "pomladile" su me!

 

U postu sam želio reći nakon citiram:"kako su mogli nakon katastrofe kod  Kobarida...................... podignuti ovoliki spomenik svojoj veličanstvenoj pobjedi nad vojskom, koja ih je tri godine lupala svaki put kad bi pokušali ostvariti novi plan, da bi na kraju ta ista vojska nakon što joj se država  raspala, kratko i jednostavno "otišla doma" i ostavila im prazno bojno polje.

No jedno im se mora priznati u stvaranju odnosno designeu im u pogledu ukusa nema premca.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Lijepo izgleda, ali osobno kada vidim ovaku megalomaniju mi samo pada na pamet žali bože novaca koji se mogao pametnije utrošiti i potencijalno olakšati i/ili unaprijediti kvalitetu života mnogobrojnih građana države koja ih je digla.

Potpis ...

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 02. 05. 2021. at 0:42, Toma said:

U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put!

 

Bio danas; na pravoslavnom groblju sv. Nikole u Petrinji...

 

51182998789_4888599bcc_k.jpg.1251fa9a72c0628a67e539767d910598.jpg

 

51182430708_ebfb9f5a57_k.jpg.99cfb279793bba755dc8517fb485a73c.jpg

 

pozdrav

toma

Three Blind Mice

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...