Toma Posted May 1, 2021 Posted May 1, 2021 Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa! Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku! Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu. Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara. U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put! Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske. Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu. Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta... Pogled prema Sunji Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog. Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti. Fotkam kolodvor... Nastavak slijedi... pozdrav toma 9 3 Quote Three Blind Mice
Toma Posted May 2, 2021 Author Posted May 2, 2021 Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek! Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište. Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka... Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge... Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje. Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta. Nastavak slijedi! pozdrav toma 9 3 Quote Three Blind Mice
dorianb Posted May 2, 2021 Posted May 2, 2021 10 sati, Toma said: Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa! Potpuno razumijem, ja imam identicnu situaciju... Od 2017. sam za 2020 isplanirao hrpu putovanja i eto.. Ta neizvjesnost stvarno ubija, samo je sve status quo i samo preostaje cekati... Btw odlicna reportaza Btw, zar ti Grabostani nemaju peron/uredjenu povrsinu? Prvi put vidim tako nesto u danasnje vrijeme, hm.. Quote
DB Posted May 2, 2021 Posted May 2, 2021 8 sati, dorianb said: ... Btw, zar ti Grabostani nemaju peron/uredjenu povrsinu? Prvi put vidim tako nesto u danasnje vrijeme, hm.. Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila. 1 1 1 Quote
Toma Posted May 3, 2021 Author Posted May 3, 2021 14 sati, DB said: Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila. Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo! Iduće kratko stajanje je u Hrastovcu, tek toliko da bacim pogled na bivši kolodvor... Odlučio sam pričekati putnika u Sunji, most istočno od kolodvora se čini OK... To je sve, nakon fotkanja u Sunji sam se zaputio prema Zagrebu... Ukupno oko 220 kilometara... Hvala na čitanju! pozdrav toma 4 5 Quote Three Blind Mice
Borna Posted May 3, 2021 Posted May 3, 2021 3 hours ago, Toma said: Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo! Osim vlaka u tom dijelu Hrvatske nema javnog prijevoza putnika. 🤠 1 1 Quote
železocestnik Posted May 3, 2021 Posted May 3, 2021 Toma, pozdravljen, odlična reportaža! Ali za misiju Boroević nisi se dobro pripremio Ali i kad bi se pokušao pripremiti, ne bi ti uspjelo Za Svetozara Boroevića zna se samo godina rođenja: 1856 Datum rođenja nezna se tačno, pošto nije na raspolaganju matična knjiga. Na raspolaganje daju historičari dva datuma: 13.12.1856 i 2.12.1856. Isto tako historičari daju na raspolaganje dva sela: Umetići i Mečenčani. E pa sad, iz tih datuma ti novinari ustvaruju 4 kombinacije Jedino, što se historičari slažu je ova kuča, koju si posetio. Sagradio ju je Svetozarov otac Adam, izgleda da posle rođenja Svetozara. Ali i tu se historičari ne slažu. Jedni pišu, da se je rodio u selu Umetići, drugi u selu Mečenčani. Jedino, što se slažu historičari je to, da je otac Adam prodao tu kuću godine 1897 (koja se raspada) i otišao u Petrinju, kde je i umro 1900. godine. Sahranjen je na pravoslavnom groblju Sv. Nikole u Petrinji. Historičari se ne sažu ni oko Svetozarovog naziva barun. U hrvatskoj wikipediji piše: Od 1905. godine zapovjednik je 14. pješačke brigade u Petrovaradinu. Iste godine stječe barunat „von Bojna“. Ali bez citata. Radi svojih vojničkih zasluga 1. veljače 1918. godine promaknut je u čin vojskovođe/feldmaršala. Nositelj je najviših austrougarskih i njemačkih odličja, između ostalog i Zapovjednog križa vojničkog reda Marije Terezije (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens) 2. lipnja od lipnja 1917. godine. Nakon što je dobio zapovjednički križ Reda Marije Terezije mogao je dobiti višu plemićku titulu baruna, no on je zahtijevao naslov grofa. Car je taj zahtjev odbio, a Borojević je zadržao stari položaj u plemićkoj hijerarhiji. U slovenski wikipediji piše: Leta 1902 je bil odlikovan z redom železne krone 3. stopnje, na katerega se je vezal tudi plemiški stan. Isto bez citata i koji plemički stan je dobio. 1. februarja 1918 je postal feldmaršal, podelili pa so mu tudi vrsto visokih vojaških odlikovanj, med drugim tudi Vojaški red Marije Terezije Ko je dobil plemiški naslov, je dobil pravico do častnega imena in si je izbral Bojna, ki naj bi bilo ime njegovega rojstnega kraja, hkrati pa je tudi hrvaški izraz za bataljon. Od leta 1902 naprej je bil uradno imenovan Svetozar Boroević von Bojna oziroma ker je bil ogrski plemič de Bojna. Dakle ništa o barunskom nazivu. pozdrav Darko 1 Quote "Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers
Toma Posted May 3, 2021 Author Posted May 3, 2021 55 minuta, železocestnik said: Toma, pozdravljen, odlična reportaža! Ali za misiju Boroević nisi se dobro pripremio Hvala ti; a kritiku prihvaćam! Većer prije sam proletio ovaj tekst: http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf Proletio, jer d sam bio pažljiviji, uočio bi ovu rečenicu: Quote Raditelji su mu nakon očeva umirovljenja stalno živjeli u Petrinji i pokopani na pravoslavnom groblju sv. Nikole pozdrav toma Quote Three Blind Mice
Stanley Posted May 3, 2021 Posted May 3, 2021 Kako to da ti je promakao kolodvor Majur, koji se nalazi između Graboštana i Kostajnice? 1 Quote Serija 05 je zakon!
Toma Posted May 3, 2021 Author Posted May 3, 2021 1 sat, Stanley said: Kako to da ti je promakao kolodvor Majur, koji se nalazi između Graboštana i Kostajnice? Odlučio sam ga zaobići, bez nekog posebnog razloga. Na ovim stajalištima nisam nikada prije bio (osim u prolazu vlakom), pa su mi se (ne baš opravdano ) učinila zanimljivijma. pozdrav toma 1 Quote Three Blind Mice
železocestnik Posted May 3, 2021 Posted May 3, 2021 Da završim sa Boroevićevim barunstvom... Kada je umro u Klagenfurtu (slovensko: Celovec) 23.5.1920, žena Leontine napisala je osmrtnicu, gde piše u svoje ime kao baronica Boroević i ostale familije, da će biti pokopan barun Svetozar Boroević de Bojna 26.5.1920 na gradskom groblju u Klagenfurtu. Dakle za Leontinu Svetozar bio je barun, poslijedično bila je ona baronesa... Treba da napišemo, da ne bi ko tražio grob Svetozara Boroevića u Klagenfurtu, da je bio ekshumiran i posmrtni ostaci preneseni su 21.11.1920. godine u Beč i položeni u arkade Središnjeg bečkog groblja, a mjesto je osigurao bivši car i kralj Karlo Habsburški. Boroevićev grob nalazi se na počasnom mjestu u arkadama pokraj same crkve, gdje se inače pokapaju austrijski predsjednici i drugi znameniti ljudi. Kako izgleda grob: Šta piše sa strane... Piše, da je Svetozar Boroević barun a žena Leontine baronesa, sin Fritz isto barun. Je li to istina? Šta piše Dušan Nećak u članku: Nekaj premislekov, dilem in popravkov o življenjepisu feldmaršala Boroevića : junak ali uživač?, Prispevki za novejšo zgodovino, 55, 2015, št. 2, 173–182. Baronski naziv je povezan z odlikovanjem vojaškega reda Marije Terezije. Prva stopnja tega reda, viteški križ, namreč avtomatično prinaša plemiški naslov »vitez«, prejemniki poveljniškega križa, kakršnega je dobil Boroević, pa imajo pravico zahtevati naslov »baron«.11 Takšne zahteve ali njene zavrnitve zaenkrat v pristojnih dunajskih in budimpeštanskih arhivih (Vojni arhivi) nisem našel. Vodja delegacije madžarskega vojnega arhiva pri Avstrijskem državnem arhivu, v okvire katerega sodita tudi avstrijski Vojni arhiv in Arhiv vojaškega reda Marije Terezije, podpolkovnik dr. Tibor Balla, je o tem v elektronskem pismu z dne 11. 12. 2009 avtorju tega besedila sporočil naslednje: »Spoštovani gospod profesor, Boroević je madžarski naslov barona leta 1917 odklonil, hotel je namreč ponovno zaprositi zanj po zmagoslavnem koncu svetovne vojne. Kolikor jaz vem, ni baronskega naslova nikoli dobil ali uporabljal. Torej je napis na grobu na Osrednjem pokopališču napačen. V arhivu Vojaškega reda Marije Terezije nismo o tem našli nobenega dokumenta. S prijaznimi pozdravi Dr. Tibor Balla, podpolkovnik Vodja delegacije«12 12 »Sehr geehrter Herr Professor! Boroevic hat den ungarischen Baronstitel im Jahre 1917 abge-lehnt, er wollte den nämlich nach dem siegreichen Ende des Weltkrieges neuerlich beantragen. Meines Wissens nach hat er nie den Baronstitel bekommen oder gebraucht. Also die Aufschrift auf sein Grab im Zentralfriedhof ist falsch. Im Archiv des Militär Maria Theresien Ordens im Kriegsarchiv haben wir keine Dokumente darüber gefunden. Mit freundlichen Grüssen, Dr. Tibor Balla, Oberstleutnant, Delegationschef.« Pismo hrani avtor (Dušan Nećak), koji zaključuje: I dalje ostaje otvoreno pitanje, da li je Boroević u istinu imao barunski naziv. izvor: https://ojs.inz.si/pnz/article/view/85/237 E pa sad, komu da vjeruješ? pozdrav Darko 1 Quote "Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers
up4014 Posted May 3, 2021 Posted May 3, 2021 Malo fantazije i historije..... (ovo je zbog rime) Kada Borojević javlja caru kako je sa 500.000 vojnika (o brojki možemo raspravljati) umarširati u Austriju tj u Beč i podržati ga no Karlo je to otklonio. Revolucija u Austriji i Mađarskoj svakako je Habsburge željela i fizički ukloniti iz okvira novoosnovane republikanske Austrije, tako da je cijelu obitelj na sigurno odvela britanska regimenta, koja je bila u počasnom mimohodu na sprovodu Karlovog sina Otta godine 2011. u Beču. Car Karlo je očito nadživio Borojevića te je umro kasnije koliko me ovo sjećanje ne vara na Madeiri i to samo dvije godine poslije Borojevića. U međuvremenu je Austrija 1919 zakonom ukinula plemstvo, a svim članovima kraljevske loze zabranila ulaz na teritorij države, osim ako se izričito ne odreknu prava na na nasljedstvo krune, jer se Karlo nikad nije odrekao titule. Očito je Karlo dobro znao zasluge Borojevića kad mu je i grob dao napraviti i tko zna postoji li još kakav privatni arhiv obitelji, koja je stoljećima vladala, ili je car koji je i sam umro u prilično slaboj materijalno situaciji, bio u bilo kakvoj vezi sa Borojevićem. To nikad nećemo znati. Može biti da je iako je Borojević otklonio naslov baruna, Karlo, koji se i dalje smatrao zakonitim Carem taj naslov Borojeviću dodijelio i posmrtno. Isprave i zakoni su vrijedni no pokoji put život piše svoje. No sad smo zašli već u hipotetične vode. Darku svaka čast na istraživanju 1 Quote
Toma Posted May 4, 2021 Author Posted May 4, 2021 2019. sam prije jedne konferencije imao nešto slobodnog vremena u Beču, pa sam posjetio centralno Bečko groblje - Wiener Zentralfriedhof. Četiri fotke Boroevićevog groba, desno od crkve u arkadama. pozdrav toma 2 Quote Three Blind Mice
up4014 Posted May 4, 2021 Posted May 4, 2021 Pa nije taj grob ni u tako lošem stanju nakon 101 godinu. Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia. Negdje pred bivši Dan Republike 1972. ili 1973. godine, poslali su me u direkciju FS u Trstu, kako bih dogovorio najam 30 vagona za posebne vlakove. Nakon razgovora pitao sam gdje bih te vagone mogao vidjeti. Tu blizu u kolodvoru Redipuglia. Odoh ja tamo vidio sam vagone no iz auta sam vidio nešto ogromno i to me zaintrigiralo. Jedno sat vremena sam to pješačio uzduž i popreko. Bilo je naši spomenika iz NOB-a prilično monumentalnih, ali ovo je nešto nepojmljivo. Otišao sam natrag kući i još od onda me stalno čudi kako su mogli od katastrofe na Kobaridu kada su im front spašavali Francuzi, Englezi i Amerikanci. Tada su kao krajnju mjeru primjenili sistem "desetkovanje" odnosno osudu na smrt svakog desetog vojnika bez obzira bio uopće kriv ili potpuno nevin. Na taj način život je izgubilo oko 1.000 vojnika. Da ne duljim ovo je grobnica oko 60.000 poznatih i po imenu i prezimenu navedenih te oko 40.000 nepoznatih vojnika Treće Armije. Veliki sarkofag je grob Vojvode od Aoste, koji je 1931 prema svojoj želji pokopan uz "svoje vojnike". Kameni blok sarkofaga je težak 75 tona. Pored njega su grobovi generala. Pored ovog spomenika je groblje sa prko 14.000 poginuli vojnika protivničke tj Austro-Ugarske strane. Naredbodavac odluke o desetkovanju (decimazione latinskog izvora) general Cadorna je poslije smijenjen. Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno Snimka od podnožja prema vrhu snimka sa susjednog brežuljka satelitska snimka - u podnožju spomenika na lijevo je ulazna strana kolodvora Redipuglia od Trsta, kolodvor se nalazi na prugi za Goriziu Cle. (FS). 2 1 Quote
železocestnik Posted May 4, 2021 Posted May 4, 2021 Toma, pozdravljen, to su bila vremena, kad si mogao šetati po Beču Ispod Borovićeva kipa stoji i njegov grb. Povečanje... Grb su prvi put ucrtali u knjigu izdatih izdatih grbova u Budapeštu. Pošto je bila tada Hrvatska dio Ugarskog dijela duple monarhije, postao je Boroević ugarski plemić. danas u Državnom arhivu u Budapeštu Šteta, što ne mogu naći grba u koloru... Još koji naziv je primio Boroević 1905. godine (2.5.) uz ovaj grb: Freiherr Hrvatska wikipedija: Freiherr ili Freifrau je bila njemačka plemićka titula. Nositelji ove titule spadaju u niže plemstvo.U prijevodu s njemačkog jezika Freiherr je slobodni gospodar. Ova titula javlja se u Svetom Rimskom Carstvu, Austro-Ugarskoj, baltičkim i nordijskim zemljama. Ova titula je u istom rangu sa titulom barun. Ali nije sasvim tako. Ako pogledamo u Nemačku wikipediju, vidi se, da je došlo do navike, da se oslovljavaju Freiherr/slobodni gospodari kao baruni. U stvari nikad nisu dobili naziva barun. Dakle odavde je izašlo, da se svi popreko nazivaju barunom. izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Freiherr Boroević imao je mogučnost, da zamoli za barunski naziv ali toga nije uradio. Računao je, da će posle završenog rata dobit još više nazive. Ali sve se je zaokrenulo, na kraju rata svi su ga ostavili... pozdrav Darko 2 2 Quote "Problem sa činjenicama je u tome što ih ima tako mnogo." Samuel McChord Crothers
Toma Posted May 6, 2021 Author Posted May 6, 2021 On 04. 05. 2021. at 19:21, up4014 said: Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia... Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno Hvala ti na ovome! Bio sam u Redipugiji 2016. godine, i zaista, kompleks djeluje priično nestvarno! Dimenzije su nevjerojatne, i svaka uspordba čak i s najmonumentalnijim NOB spomenicima u bivšoj državi je zapravo potpuno promašena. Ovo u Redipugliji je monumentalna arhitektura, a spomenici NOB-a su ipak 'samo' jako monumentalna skulptura. Giovanni Greppi je napravio i jedan, tipološki sličan spomenik -Sacrario militare del monte Grappa. Pogled prema kolodvoru Redipuglia sa podnožja spomenika. pozdrav toma 1 3 Quote Three Blind Mice
up4014 Posted May 6, 2021 Posted May 6, 2021 Dobro jutro Darko ! Ova Tvoja zadnja rečenica je sažela sve u par riječi, a naročito nakon završetka pobjedonosnog rata nadao se...... zaboravan: On 04. 05. 2021. at 21:18, železocestnik said: Toma, pozdravljen, to su bila vremena, kad si mogao šetati po Beču Ispod Borovićeva kipa stoji i njegov grb. Povečanje... Grb su prvi put ucrtali u knjigu izdatih izdatih grbova u Budapeštu. Pošto je bila tada Hrvatska dio Ugarskog dijela duple monarhije, postao je Boroević ugarski plemić. danas u Državnom arhivu u Budapeštu Šteta, što ne mogu naći grba u koloru... Još koji naziv je primio Boroević 1905. godine (2.5.) uz ovaj grb: Freiherr Hrvatska wikipedija: Freiherr ili Freifrau je bila njemačka plemićka titula. Nositelji ove titule spadaju u niže plemstvo.U prijevodu s njemačkog jezika Freiherr je slobodni gospodar. Ova titula javlja se u Svetom Rimskom Carstvu, Austro-Ugarskoj, baltičkim i nordijskim zemljama. Ova titula je u istom rangu sa titulom barun. Ali nije sasvim tako. Ako pogledamo u Nemačku wikipediju, vidi se, da je došlo do navike, da se oslovljavaju Freiherr/slobodni gospodari kao baruni. U stvari nikad nisu dobili naziva barun. Dakle odavde je izašlo, da se svi popreko nazivaju barunom. izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Freiherr Boroević imao je mogučnost, da zamoli za barunski naziv ali toga nije uradio. Računao je, da će posle završenog rata dobit još više nazive. Ali sve se je zaokrenulo, na kraju rata svi su ga ostavili... pozdrav Darko odgovorio odmah no sjetio se tek 6. svibnja Quote
up4014 Posted May 6, 2021 Posted May 6, 2021 Pozdrav i čestitke na fotografijama naročito kolodvora "pomladile" su me! U postu sam želio reći nakon citiram:"kako su mogli nakon katastrofe kod Kobarida...................... podignuti ovoliki spomenik svojoj veličanstvenoj pobjedi nad vojskom, koja ih je tri godine lupala svaki put kad bi pokušali ostvariti novi plan, da bi na kraju ta ista vojska nakon što joj se država raspala, kratko i jednostavno "otišla doma" i ostavila im prazno bojno polje. No jedno im se mora priznati u stvaranju odnosno designeu im u pogledu ukusa nema premca. 2 Quote
tramvajac Posted May 6, 2021 Posted May 6, 2021 Lijepo izgleda, ali osobno kada vidim ovaku megalomaniju mi samo pada na pamet žali bože novaca koji se mogao pametnije utrošiti i potencijalno olakšati i/ili unaprijediti kvalitetu života mnogobrojnih građana države koja ih je digla. Quote Potpis ...
Toma Posted May 16, 2021 Author Posted May 16, 2021 On 02. 05. 2021. at 0:42, Toma said: U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put! Bio danas; na pravoslavnom groblju sv. Nikole u Petrinji... pozdrav toma Quote Three Blind Mice
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.