Povratak u Kumrovec, 7. prosinca 2020.

[Stanley]

''Upamtite kako izgleda Sunce, u nastavku tjedna više ga neće biti'' (Dunja Mazzocco Drvar)

 

Na 79. obljetnicu japanskog napada na Pearl Harbor odlučio sam napasti neku željezničku destinaciju. Dugo sam vagao moguća odredišta i na kraju se odlučio za območje državne meje uz rijeku Sutlu. Ovaj put malo sjevernije - u Kumrovec. Znam da je lokacija već puno puta opisana - sjetimo se samo seabralovih džunglopisa - ali meni Kumrovca nikada dosta. Osim što je kumrovečka kotlina sa Zelenjakom jedan od najljepših dijelova Hrvatskog Zagorja uz nju me vežu brojne uspomene. Kao i uz kumrovečku prugu, kojoj nažalost ne vidim bolju budućnost.

 

Kako željezničke veze s Kumrovcem više nema bio sam primoran koristiti Meštrovićev kostotres na gumenim kotačima, ali izbora nije bilo:

 

 

 

 

Kolodvor (nekada bio)

 

 

Kumrovec je međukolodvor na pruzi L102 Savski Marof - Kumrovec - državna granica, na kilometarskom položaju 31+157. Od susjednog kolodvora Klanjec u smjeru Savskog Marofa udaljen je 6,7 km, a od državne granice 7 km. Izvješće o mreži za 2011. godinu ne navodi druge podatke jer je pruga izvan prometa. Službeno još uvijek privremeno, ali je po svemu sudeći otpisana.

Kolodvor koji nosi ime Kumrovec stvarno se nalazi u selu Razvor, kućni broj 34.

 

Civilna strana:

 

 

Čekaonica:

 

 

Ovdje je nekada službovao i mali.paja:

 

[Stanley]

Kolodvor iz živahnijih vremena (1972.):

 

 

 

Ćenifa danas...

 

 

... i osamdesetih godina:

 

 

Ovdje ne mogu ući:

 

 

Ovdje mogu:

 

 

Slijede fotografije džungle i savane, bez komentara:

 

[Stanley]

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

Tukaj je Slovenija:

 

 

Napušteni vagon je od muke požutio:

 

 

 

Bivše robno skladište:

 

 

Netko je na navoz za pretovar robe iskrcao pola šume:

 

[Stanley]

 

Tvornica betonskog željeza, također u hibernaciji:

 

 

Prema izlazu iz kolodvora u smjeru Klanjca:

 

 

Ako se ne varam ovo je bila fontana:

 

 

Satelitska snimka kolodvora, zeleni pojas u sredini slike:

 

 

Došlo je vrijeme da se uputim prema Kumrovcu:

 

 

[Stanley]

Ovdje je nekada bila destinacija u kojoj je ostavljeno dosta love:

 

 

Izgleda da ni ovo više ne radi:

 

 

Netko je dovukao šlipere sa pruge:

 

 

Gospođa Dunja je preporučila da danas pogledamo u Sunce, ali ga još ne vidim:

 

 

Ovo malo ohrabruje:

 

 

Livada na kojoj smo 1963. prodigli izviđački tabor:

 

 

Konačno pred ciljem (do sada sam šetao kroz Razvor):

 

[Stanley]

A Kumrovec hrče...

 

Kumrovec je sjedište istoimene općine u sastavu Krapinsko-zagorske županije s 10 naselja - Donji Škrnik, Dugnjevec, Kladnik, Kumrovec, Podgora, Ravno Brezje, Razdrto Tuheljsko, Razvor, Risvica i Velinci. Područje općine obuhvaća 16 km2, a prema popisu iz 2011. godine imala je 1.588 stanovnika od kojih u samom Kumrovcu 267.

 

Zastava s grbom općine Kumrovec:

 

 

Kumrovec se pod tim imenom prvi put spominje 1463. godine i to kao jedan od posjeda Cesargrada, tada u vlasništvu grofova Celjskih. Porijeklo imena naselja tumači se dvojako - ili je nastalo od riječi ''kumerni'' što označava siromašne ljude (tako su cesargradski feudalci nazivali svoje kmetove) ili od keltske riječi ''kumir'' što znači blato. U posljednjoj četvrtini XIV. stoljeća kumrovečki kraj je opustošilo 13 turskih provala, a u kumrovečkoj kotlini kod Bistrice ob Sotli odigrala se završna bitka velike Hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573. u kojoj je poražena seljačka vojska Ilije Gregorića.

Formalnim ukidanjem kmetstva 1848. godine život ovdašnjih seljaka nije se ni malo promijenio. Umjesto feudalne tlake uslijedili su novi tereti i obaveze, prisilno služenje vojske, potres 1880.i filoksera u vinogradima. Zbog toga je velik dio radno sposobnog stanovništva odselio u druge krajeve Hrvatske, Austriju i Mađarsku. Kumrovec je ostao kmetska provincija svo do završetka Drugog svjetskog rata, kada je kao rodno mjesto Josipa Broza Tita postao jedno od središta ''političkog turizma''. Zahvaljujući tome došlo je očuvanja jedne seoske ruralne cjeline i otvaranja jedinog muzeja na otvorenom - Muzeja Staro selo, uvrštenog u Registar spomenika kulture I. kategorije.

Kumrovec se krajem XX. stoljeća, ostavši bez nekadašnjeg simboličkog značenja za čitavu Jugoslaviju, bez velikih proizvodnih pogona i bez željezničke pruge vratio u svoju povijesnu letargiju. Mještani se nadaju da će ga polako izvući vraćanjem svojim prirodnim i kulturno-turističkim kapacitetima.

 

Ovdje ću lijevo:

 

 

Za Portosa i njegovu veselu ekipu:

 

 

Prijateljstva:

 

 

Ovdje je ljepše nego na glavnoj cesti:

 

 

 

Ovi srećom nemaju veletrgovca Bandića:

 

[Stanley]

Relikvija iz kumrovečkih slavnijih dana:

 

 

Za ovaj put druga rodna kuća:

 

 

 

Nekoliko impresija iz Starog sela:

 

 

 

[Stanley]

 

 

 

 

 

Potok Škrnik:

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

 

Gdje si legendo:

 

 

''Sprema se nova međunarodna katastrofa, fašistički gorila brusi svoje noževe, a kod nas Kupinec hrče, Kaptol hrče, Kumrovec hrče, čitava naša malograđanska inteligencija hrče, a Tito stoji usred Kumrovca i osjeća vakuum srednjovjekovnog zakašnjenja prokletstva kumrovečkog nokturna, kada psi laju i sve stoji kao ukleto na jednom te istom mjestu.'' (Miroslav Krleža)

 

Magla je baš uporna:

 

 

Odlučio sam posjetiti i mjesto gdje se nekada dobro jelo, a vidik je bio prekrasan:

 

 

I to mi kažeš kad sam već na pola puta:

 

[Stanley]

 

Nekada Spomen-dom boraca NOB, danas buduća razvalina:

 

 

 

 

 

 

Brzo sam se spustio natrag i obavio očevid kako se Kumrovec sprema za Advent:

 

[Stanley]

Još jedan potok:

 

 

I za kraj osvrt na dva markera kumrovečke kotline. Otkako sam prvi put put stigao u Kumrovec po vedrom danu i dobroj vidljivosti, a to je bilo u svibnju 1963. godine, za oko su mi zapale dvije razvaline srednjevjekovnih utvrda. Nisam odmah znao o kojim gradinama je riječ, ali su mi se ubrzo na topografskoj karti ukazala dva imena - Cesargrad i Kunšperg. Otada su pogledi na dvije stare gradine za mene postali svojevrsni simboli kumrovečkog kraja. Na obje sam se bio popeo - na Kunšperg šezdesetih godina, a na Cesargrad više puta,

 

Ponadao sam se da ću ih vidjeti i na ovom putovanju, ali su ostali skriveni u magli i niskim oblacima:

 

 

Cesargrad i Kunšperg na Wischerovoj grafici iz 1682. godine:

 

 

Cesargrad, pogled iz Kumrovca, moja fotografija od 18. travnja 2009. godine:

 

 

Kunšperg (njemački Königsberg, slovenski Kunšperk), pogled iz Kumrovca, moja fotografija od 18. travnja 2009. godine:

 

 

Došlo je vrijeme za povratak, a domaći ljudi su mi rekli da čekam autobus kod ove hrpe snijega:

 

 

Pozdrav od vašeg izvjestitelja:

 

[tramvajac]

Lijepa fotoreportaža.

Umjesto da stavljam srčeko na svaki post postat ću radije komentar.  

[up4014]

Usrdno se nadam da se "Lutajući reporter" ni prehladil!

[Stanley]

Hvala na pitanju up4014, nisam. Dapače, bilo je toliko toplo (za zimsko razdoblje) da sam morao raskopčati jaknu.

[seabral]

Hvala ti na ovoj reportaži. I hvala ti na podsjećanju na moje džunglopise o ovoj pruzi. Ako se ne varam, bilo ih je četiri i najvjerojatnije su svi negdje već duboko potonuli u ovoj temi.

 

Iako sam dosta puta bio u Kumrovcu, nikad nisam došao vlakom, pa sam na taj način uskraćen vožnjom tom prugom. Ja se ipak držim one "nikad ne reci nikad", pa se i dalje nadam da će jednog dana razum isplivati na površinu i da će se hrvatski i slovenski političari uspjeti dogovoriti da ponovno dozvole radove na oživljavanju ove pruge.

 

Znam da tuda više nikad neće voziti Baat-ići ili Bl-ovi, ali ja ne bih imao ništa protiv ni da se jednog dana ovom prugom vozim u nekom pohabanom Švedu ili polunagorjeloj Macosi. Više od toga fakat ne tražim.

[mgalic2]

Kao i uvijek - vrlo zanimljiv putopis.

Najprije sam se zabrinuo, kakav je sad Meštrovićev kostotres (otišao ja na umjetnika), kad ono firma s dotičnim prezimenom u imenu. U pola teme pade mi na pamet: A gdje je Stari, nije ga valjda mimoišao? Neovisno o tome što mislimo o njemu, doći u Rim, a ne vidjeti papu neoprostiv je grijeh. 😁 

Usput pitanje (ako tko zna): po novinama se pojavljivala ona neka Kineskinja koja je kao trebala kupiti te političke objekte. Prohujala s vihorom ili će biti nešto od toga?

[Stanley]

29 minuta, mgalic2 said:

A gdje je Stari, nije ga valjda mimoišao?

 

Drug Stari i ja smo uvijek bili i ostali u dobrim odnosima, a ovo je fotografija iz 1963. godine. Ja sam onaj žgoljavac u sredini:

 

[Portos]

Bravo. Odabrao si poprilično topao dan i lijepo se zabavio. Volim doći biciklom do Kumrovca i vratiti se natrag kroz Slovenska brda, taman negdje izađe krug od 100km. No do proljeća ništa, em je hladno, em je Covid pa ne možeš nigdje stati ni čaj popiti.

[Stojadin TMK101]

Lijepa  i zanimljiva reportaža . Možda jednog lijepog dana ova pruga ponovo oživi

12 sati, Stanley said:

 

Nekada Spomen-dom boraca NOB, danas buduća razvalina

Nedavno je na HRT-u bila ona zanimljiva emisija "Stani v Zagorju";kad su bili u Kumrovcu onda su snimili taj spomen dom,ali njemu srećom nije tak crna budućnost jer bivši radnici to još uvijek koliko-toliko održavaju. Iznutra je solidno izgledalo. Tak da se nadam da to nebu završilo (bolje reći propalo) ko politička škola...

[pikoc89]

Spomen dom lokalci odrzavaju, bar unutrasnjost. Unutra je sasvim solidna biblioteka sa knjigama koje nemaju apsolutno nikakvu tezinu osim same tezine, pomalo je komicno pogledati naslove i iste prolistati. A miris unutra je kao da otvorite ormar koji je stajao zatvoren nekoliko godina... Cak i rasvjeta u konferencijskoj dvorani radi.

Politicka skola je zavrsila kako je jer je sluzila kao centar za obuku HVa i onda jos dom za izbjeglice. Jednostavno ogroman broj ljudi je prosao kroz tu zgradu koji nisu dijelili misljenja i stavove koji su se upravo tamo ucila. Dok ovo pisem stanje je sve gore, posljednji put kad sam bio unutra u razgovoru policajci (koji znaju patrolirati okolo) su mi rekli da odredjeni pojedinci koji se razumiju u to trgaju bakar i zeljezo sa krovova, pa isti prokisnjava i polako unistava raznu stolariju u unutrasnjosti. Najnovija informacija je da je cak i Sigurnost i Povjerenje odustalo od nadzora, i unutra se moze na vise nacina (sto je prije bilo prakticki nemoguce)
Inace, unutra ima par zanimljivih relikta nekadasnjeg rezima, no ljudi kojima je do urbexa, fotkanja i istrazivanja te stvari sakrivaju okolo u samoj zgradi da klosari iste ne bi unistili.
Ako vas zanimaju kakvi detalji, inbox...

[Stanley]

Spomen-dom u Kumrovcu djelo je poznatog arhitekta Berislava Šerbetića (1935.-2017.) i njegovog kolege Ivana Filipčića. Između ostalog Šerbetić je zajedno s Vjekoslavom Richterom bio autor stambenih nebodera na zagrebačkom Vrbiku (tzv. raketa), s Mihajlom Kranjcom turističkog kompleksa Babin Kuk u Dubrovniku, s Marijanom Hržićem i Ivanom Pitešom Poslovno-sportskog centra ''Cibona'', a s Mihajlom Kranjcom i Brankom Silađinom preuređenog Trga Republike (danas Jelačićev trg). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je brojnih priznanja, a 2016. godine Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo mu je Nagradu za životno djelo ''Viktor Kovačić''.

 

Berislav Šerbetić:

 

 

Na internetu se može naći zanimljiv osvrt Antonija Šibera iz 2018. godine, koji prenosim uz neznatna kraćenja:

Arhitektura se tu uklopila u okoliš potpuno prirodno i lagano. Smještajni dio bio je klasificiran kao hotel B kategorije. Imao je 62 sobe i smještajni kapacitet od oko 120 osoba. 62 sobe postoje i danas, ali teško mi je zamisliti u kakvom su stanju...

Objekt koji je u prošlom režimu imao snažno ideološko značenje, postao je s dolaskom nove države neželjeno mjesto. Nitko nije znao što bi s njim, a politička elita ga se sramila, dijelom i zato jer su se mnogi od novih ''domoljuba'' donedavno zaklinjali u vrednote prošlog sustava i prolazili kroz njegove političke škole i spomen-domove, uključujući i ovaj u Kumrovcu. Devedesetih su ga, u atmosferi domoljubnog poleta i nacionalističkog kiča, svjesno i namjerno zaboravili...

Od napada na Vukovar pa sve do 2000-tih u objektu su bili prognanici iz Vukovara i okolice, njih između 150 i 200...

Cijeli je spomen-dom i njegovo malobrojno osoblje s dolaskom prognanika i potrebom za njihovim zbrinjavanjem utrpan pod Ministarstvo znanosti ne bi li mu se našla uloga u proračunu. I danas se objekt i 13 djelatnika nalazi na (ne)brizi MZOa i to pod imenom ''Znanstveno-studijski centar Kumrovec''. Vidi se ipak da se o objektu njegovi djelatnici brinu koliko mogu. Zgrade se prozračuju, a okoliš je uredno pokošen, o drveću i cvijeću se vodi briga.

2002. godine Račanova vlada pokušala je u dogovoru s Hrvatskom udrugom poslodavaca u spomen-domu otvoriti poslovnu školu. U te je planove bio uključen i arhitekt Šerbetić. Projekt je zastao i zaboravljen je s promjenom vlasti, ako je ikad uopće i krenuo...

Jedna od ideja bila je i da se u spomen-domu smjesti hrvatski muzej filma. Dom, naime, ima kino-dvoranu s tri stotine mjesta.

Lokalna samouprava desetljećima pokušava oživjeti objekt. Dolazili su navodno zainteresirani Saudijci i Kinezi, razgledavali i dogovarali, ali od svega se do danas nije dogodilo baš ništa.

Brdo na kojem se nalazi spomen-dom lagano kliže. Vidi se to po podignutim pločicama i izdignutim dijelovima terena. Bregi su poduprti zidom, a na prostoru koji je tako dobiven je izgrađena ljetna pozornica i amfiteatar koji se spušta pod objekt. Na toj je pozornici Hladno pivo imalo svoj prvi nastup.

Netko bi mogao pomisliti da su ratovi već odavno prošli i da su došla vremena kad se povijest može smireno i objektivno sagledati. Taj bi bio u krivu. Nekako ne vjerujem da će spomen-dom dočekati takva vremena, a nisam ni posve siguran da su takva vremena ovdje ikad postojala. Spomen-dom prolazi sudbinu drugih spomenika iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - neki su zaboravljeni, neki su pušteni na miru, a neki su namjerno uništeni...

 

http://www.antoniosiber.org/spomen-dom_i_vila_kumrovec.html

[dorianb]

Ajme još je taj teretni vagon tamo, koliko dugo već? 20 godina?

[mali.paja]

1 sat, dorianb said:

Ajme još je taj teretni vagon tamo, koliko dugo već? 20 godina?

50 najmanje ako nije i od otvaranja pruge?

[Stanley]

4 sati, mali.paja said:

50 najmanje ako nije i od otvaranja pruge?

 

Nije od otvaranja pruge sigurno. Ponekad su, naročito za proslava Dana mladosti, svi kolosijeci osim manipulativnog bivalti zauzeti redovitim i izvanrednim vlakovima. Od otvaranja se u kolodvoru nalazio sanduk vagona s crpkom koja je uzimala vodu za lokomotive iz Sutle. Pokušao sam ga pronaći ali je šikara pregusta.