Carpe diem: Oštarije 27. srpnja 2019.

[Stanley]

U hodnjama duž pruge Zagreb - Rijeka/Split obišao sam i predstavio kolodvore Hrvatski Leskovac, Jastrebarsko, Draganići, Mrzlo Polje, Zvečaj, Generalski Stol i Plaški, a u društvu drugih forumaša Zdenčinu, Karlovac i Ogulin. Kolodvor Oštarije mjerkam već neko vrijeme i eto me konačno i tamo u subotu 27. srpnja Anno Domini tekuće..

Od domicilnog stajališta Sutla do Oštarija putovao sam naravno vlakom uz presjedanje na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, u polasku 8017 i ICN 521 i u povratku 4061 i 8048.

 

Čarli je primijetio da je najstariji gazda ustao i htio se poigrati. Žurim, drugi put:

 

 

Što je ovo, mitzekatzentag? Čarlijevi rođaci čekaju vlak na stajalištu Sutla:

 

 

Odoše oni kući, a ja u somu do Zagreb Glavnog. Nakon ukrcaja u nagibnjaka za Split naišao sam na mali problemčić. Na mojem rezerviranom sjedištu broj 74 V1 sjedio je neki mladić, a na sjedištu do njega cura. Pokažem mu rezervaciju, on blehne i izlane ''What?'', a ja mu na to inglišspiking objasnim da sjedi na mjestu za koje sam ja platio. Pa mi on pokaže istu takvu rezervaciju za to isto mjesto. Shit, kaj bum sad, sjednem ja na slobodno mjesto u istom redu s druge strane i strepim hoće li se netko u ovih par minuta do polaska ukazati s rezervacijom za sjedište na koje sam se smjestio. Jer vlak je bio krcat (drugi vagon su napučili neki izviđači koji su, kako sam čuo, putovali do Lovinca). Ne bi mi bio problem stajati tih 103 kilometra do Oštarija, čak sam razmišljao da se alternativno uvalim u upravljačnicu, no zašto da se trapim s kartom za vrlo uvjetno rečeno elitni vlak. Srećom, nije se pojavio nitko.

Sjedim ja tako u neizvjesnosti i u sebi biram repertoar nemilih izraza kojima ću zasuti HŽ PP zbog ove duple rezervacije. Naiđe kondukterica pregledati karte, ja joj objasnim slučaj, a ona provjeri i utvrdi da mladi par ima rezervacije ali za 28. srpnja, dakle za sutradan.

Mladić me zbunjeno pogleda i pita ''What now?'' (u prijevodu ''kaj sad?''). ''Just sit there'' (''samo sjedi tamo'') odgovorim. Zašto da ga sada dižem? Ne, nisam čuvao ugled mile nam domovine kao turističke destinacije - čak ni pred gostima koji ne razlikuju datume - nego mi je bilo glupo da mladi par razdvajam, a meni ni u džep ni iz džepa..

I tako sam stigao u Oštarije, naravno sa zakašnjenjem od 18 minuta. Da prijatelju DB prištedim trud vjerujem da je vlak u Split stigao na vrijeme, jer mu je vozni red rastegnut gotovo kao kriteriji našeg pravosuđa.

 

Ja izađoh, on ode:

 

 

Kolodvor

 

 

Oštarije su međukolodvor na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, ujedno odvojni kolodvor za prugu M604 Oštarije - Knin - Split, na kilometarskom položaju 527+325. Od susjednog kolodvora (ukrižja) Kukača u smjeru Zagreba udaljene su 5 km, od kolodvora Ogulin u smjeru Rijeke 6 km i od kolodvora Josipdol u smjeru Knina 5,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 1. i 2. kolosijeku ovisno o smjeru vožnje je 549-555 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 55 km/h.

 

Civilna strana:

 

 

Bio sam jedini putnik koji je izašao iz nagibnjaka, a ovaj gospodin je bio prometnik u službi. Diplomatski odnosi su funkcionirali besprijekorno:

 

 

Nekoliko sličica iz prometnog ureda:

 

[Stanley]

Zavirilo se i u putnički prostor bez putnika:

Vodonapojnik za ljude (provjereno radi):

 

[Stanley]

Vrijeme je za šetnju kolodvorom:

Bilo kuda Končar svuda:

Najprije ćemo prema zapadnom kraju:

Vodotoranj:

Kolosijek koji je vodio u nekadašnje vojno skladište municije zarastao je u gustu vegetaciju. Prometnik kaže da je područje razminirano, ali mi ne pada na pamet provjeravati:

[Stanley]

Idemo prema izlazu iz kolodvora:

Neki mostić?

Nije mostić nego podvožnjak za seoski put:

Skretnice:

Blok kućica:

Izlaz iz kolodvora:

 

[Stanley]

Lijevo M604 za Split, desno M202 za Rijeku:

Lijevo 100 km/h, desno 140 km/h. Neloše za standarde HŽ-a:

Pogled unatrag:

Bunker:

Stupovi kontaktne mreže na kolosijeku za vojno skladište:

Slijedi kratka pričica o jednom zanimljivom susretu. Nedaleko podvožnjaka nalazi se željeznička stambena zgrada, a ispred nje je gospodin Branko premazivao nekom tekućinom krovne grede. Dobar dan - dobar dan i mi odmah zavrtimo priču. Branko je umirovljeni željezničar i nekada je vozio motorne drezine i sve što se kotrljalo po cesti za potrebe željeznice. Oduševilo ga je što još ima nâs luđaka koji se zanimamo za vlakove i pruge. Kada sam se vraćao sa izlaza iz kolodvora pitao me jesam li za pivo. Uprlo sunce, već je podosta prevaljenih metara u mojim nogama, pa tko bi odolio... Smjestimo se mi u hlad njegovog dvorišta, pridruži nam se i njegov prijatelj Zorko, pa udarimo tračati sve po redu, a najviše željeznicu. Zorko me kasnije sreo na cesti dok sam pješačio prema selu i povezao me autom da prištedim malo koraka i dosta vremena.

Moji kompići Branko i Zorko:

 

[Stanley]

Vrijeme je da se krene prema drugom kraju kolodvora:

Pomoćni kolosijek se strmo penje i na drugoj strani strmo spušta. Moram priznati da ne razumijem genijalnost ovakvog rješenja:

Zatvoren je iskliznicom:

Na platou su naslagani stari i novi pragovi:

Konačno i nešto živog prometa, a ovo je putnički vlak broj 4000 za Rijeku koji je krenuo iz Zagreba u 8:12 h:

 

[Stanley]

Ove gljive nije preporučljivo konzumirati:

Izlaz iz kolodvora u smjeru Kukače:

ŽCPR osiguran svjetlosnim i zvučnim signalima:

Istočni ulaz u kolodvor:

Otvorena pruga u smjeru Kukače i kolosijek za EVP:

Od prometnika sam čuo da je iz Moravica krenuo jedan teretnjak i eno ga u daljini:

 

[Stanley]

Bliže:

 

 

Najbliže:

 

 

Odmah za njim evo i soma iz Ogulina za Zagreb:

 

 

Došlo je vrijeme da se zaputim u naselje Oštarije. Nisam prešao ni stotinjak metara kada me pokupio Zorko svojim automobilom i prištedio mi 2 km pješačenja:

 

 

Oštarije

 

Oštarije su naselje u sastavu Općine Josipdol, Karlovačka županija, s 1.444 stanovnika (2011.). Ime je dobilo po talijanskom nazivu za svratište (osteria).

U Srednjem vijeku naselje se zvalo Otok ili Otočec jer je bilo smješteno na otoku na rijeci Zagorskoj Mrežnici. Od XII. stoljeća pripadalo je knezovima Krčkim Frankopanima. Spominje se u Modruškom urbaru iz 1486. što ga je dao napisati knez Bernardin Frankopan. Knez Martin IV. Frankopan započeo je, a Stjepan III. Frankopan dovršio oko 1450. godine, veličanstvenu gotičku crkvu Blažene Djevice Marije. Budući da je služilo kao odmorište za putnike naselje je dobilo ime po svratištu - Oštarije.

Lokalno stanovništvo se uglavnom bavi poljodjelstvom i stočarstvom, a od većih gospodarskih subjekata valja spomenuti Rasadnik Oštarije u sastavu javnog poduzeća Hrvatske šume. Jedan je od največih rasadnika u Hrvatskoj, prostire se na 30 ha i zapošljava oko 50 radnika.

 

Oštarije, topografska karta:

 

 

Oštarije i okolica na snimci Google Eartha. U sredini slike su željeznički kolodvor i rasputnica Krpelj:

 

[Stanley]

Prije putovanja informirao sam se o lokalnim znamenitostima, a ovo je jedna od njih:

 

 

Kameni most u Oštarijama, zvan Marmontov most, izgrađen je za vrijeme francuske vladavine Ilirskim provincijama od 1809. do 1813. Dugačak je 76 m i ima 12 lučnih otvora.Ime je dobio po francuskom maršalu Marmontu koji ga je dao izgraditi.

Marmontova kamena građevina premošćuje rijeku Zagorsku Mrežnicu. Rijeka dugačka 7 km izvire kod sela Ogulinsko Zagorje južno od Ogulina i puni umjetno jezero Sabljaci, iz kojeg voda otječe tunelom do jezera Bukovnik i dalje do hidroelektrane Gojak. Time je voda preusmjerena u rijeku Dobru. Za vrijeme većeg vodostaja Zagorska Mrežnica teče svojim prirodnim tokom do Oštarija, gdje ponire u kraško tlo.

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (1774.-1852.) je bio maršal francuske vojske. Sudjelovao je u Napoleonovom pohodu na Egipat (1799.) Zauzeo je Dalmaciju i 1808. ukinuo Dubrovačku Republiku, nakon čega je imenovan vojvodom od Dubrovnika (duc de Raguse). Za vrijeme Rata Pete koalicije (La guerre de la Cinquième Coalition) sudjelovao je 1809. u bici kod Wagrama, zatim je ratovao u Španjolskoj, a 1813. je sudjelovao u bitkama kod Lützena, Bautzena i Dresdena. Godine 1814. došao je do uvjerenja da Francuska ne može dobiti rat protiv Šeste koalicije i prešao na stranu dinastije Bourbona.

Od 1809. do 1811. Marmont je bio generalni guverner Ilirskih provincija (Provinces illyriennes) sa sjedištem u Ljubljani. Uveo je u škole hrvatski i slovenski jezik i gradio ceste po gorskoj Hrvatskoj i Dalmaciji.

 

Maršal Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont:

 

 

Marmontov most vrijedan je više od jedne fotografije:

 

 

 

 

Korito Zagorske Mrežnice ne obiluje baš vodom:

 

 

Pogled sa mosta na planinu Klek:

 

[Stanley]

Ovdje se putnik-namjernik ne može izgubiti:

 

 

Kapelica Svetog Ante:

 

 

Bilo kuda Gospa svuda:

 

 

I stižemo do još jedne impozantne građevine - župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije:

 

 

Oštarije su od prvih pisanih vijesti bile na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je preko krbavskog biskupa Franje Modrušanina ishodio da tadašnji papa Pio II. svojom bulom izdanom u Sieni 1459. podari oštarskom svetištu neke posebne povlastice. U toj buli, izdanoj na latinskom jeziku, spominje se Ecclesia Beatae Mariae Virginis de Miraculis ili prevedeno na hrvatski “Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa”. Ta crkva je bila katedrala u vrijeme selidbe Krbavske biskupije iz Krbave u Modruš. Godine 1521. teško su je oštetili Turci, a obnovljena je u neogotičkom slogu početkom XX. stoljeća pod nadzorom zagrebačkog arhitekta Stjepana Podhorskog.

 

Ruševine crkve u Oštarijama, gravura G. Pieronija iz 1639. godine:

 

 

Arhitekt Stjepan Podhorsky:

 

 

Zid oko crkve je ostatak nekadašnje izvorne sakralne građevine:

 

 

[Stanley]

Još nekoliko fotografija ovog impresivnog povijesnog zdanja:

Željeznički most na Ličkoj pruzi preko Zagorske Mrežnice:

Time je završen posjet naselju Oštarije i valjalo je krenuti natrag - do još jedne zanimljive usputne destinacije.

[Stanley]

Rasputnica Krpelj

Do kolodvora je trebalo prepješačiti cca 2 km, većinom po jakom suncu, ali je to za starog izviđača i izdržljivog pješaka sitnica.

Izlazim iz naselja. Kolodvor nosi ime Oštarije, a u stvarnosti se nalazi u zaselku Belaj:

Ne možeš zalutati i da hoćeš:

Najljepši prometni znak:

ŽCPR:

Pogled u smjeru rasputnice Krpelj...

... i u smjeru Josipdola:

ŽCPR sa druge strane:

 

[Stanley]

Do rasputnice sam mogao i prugom, ali mi se činilo neudobnim i opasnim. Na kolodvoru su me uputili na pristupnu stazu kroz šumu pa sam se njom poslužio. Također su me upozorili da tamo ima zmija i tih dvjestotinjak metara sam prehodio vojničkim strojevim korakom , jer buka i trešnja tla rastjeruju gmazove. Ne znam jesam li koju zmiju uplašio, ali nisam vidio ni čuo ni jednu:

Staza vodi točno do blok kućice:

Napuštena je i ne djeluje baš ugodno:

Rasputnica Krpelj udaljena je od kolodvora Oštarije 815 m, a od kolodvora Ogulin 5.842 m. Slijedi nekoliko slika:

 

[Stanley]

Neposredno po mojem povratku na kolodvor čula se iz smjera rasputnice plemenita grmljavina motora serije 2062. Da sam znao da će doći teretnjak dočekao bih ga, ali nije svaki dan nedjelja...

Ode zvuk dizela prema Josipdolu, a ja dočekah Mađara na putu za Ogulin...

... i teretnjak iz Ogulina:

Evo mi vlaka za povratak. Nažalost, umjesto klimatiziranog soma isti onaj usvinjeni Mađar:

Smjestio sam se na stranu gdje su pozori bili čisti pa se moglo gledati van, a kako bi bilo sjediti preko ne da mi se ni misliti:

 

[DB]

... Da prijatelju DB prištedim trud vjerujem da je vlak u Split stigao na vrijeme, jer mu je vozni red rastegnut gotovo kao kriteriji našeg pravosuđa.

...

 

Lijepo je kad te se prisjete, pa makar i u ovakvom kontekstu.

[Portos]

Bravo Stanley ponovno odličan putopis!

[crhav]

Sa ovim lijepim slikopisom si me potsjetio na moje djecacke uspomene. Ostarije su bile glavna tocka prije Ogulina kada sam isao tetki na feije. Sijecam se da kada smo isli u Ogulin vise puta smo uzimali i splitski vlak te u Ostarijama cekali "pendl" za Ogulin.

Jednom tako smo stigli sa splitskim u Ostarije i kada je dosao "pendl", sastavljen od jednog vagona (mozda i Baat) i parulje, mislim 52 ili 62, uspio sam nagovoriti tetku da me pusti do lokomotive. U taj moment i parovodja je bio blizu tako da iskoristivsi moment te mi ponudio da se vozim sa njim do Ogulina. To je bio vrhunac moje srece............voziti se u parulji............sve je bilo lijepo ali kad sam dosao u Ogulin, prosla me zelja da se ikada vozim u parulji. Na putu od Ostarija do Ogulina "smrznuo sam se ko cucak"..............

 

Velimir

[mgalic2]

Kao i uvijek, temeljito i informativno uz obilje slika.

[mali.paja]

Kolosijek koji se strmo penje pa zatim strmo spušta i njegova genijalnost?

Ne bih baš konkretno znao ali pretpostavljam da je nekad ovdje bila grbina i spuštalica :ne zna: ? DB možda ti što znaš ili da zovem nekog tamo i raspitam se?

[Renato]

Stanko, kao i uvijek odličan putopis.

 

Kolosijek koji se strmo penje pa zatim strmo spušta i njegova genijalnost?

Ne bih baš konkretno znao ali pretpostavljam da je nekad ovdje bila grbina i spuštalica :ne zna: ? DB možda ti što znaš ili da zovem nekog tamo i raspitam se?

 

Nema nekog smisla. Ako su igdje slagali vlakove onda su to radili 5km dalje u Ogulinu. Ovo čudo zovu remontni kolosijek. Sjećam se da je nekada (prije kojih 30 godina) taj dio bio samo stijenje bez vegetacije i izgledalo je kao napušteni kamenolom.

[gugyto]

Izvrsna reportaža.

[DB]

Kolosijek koji se strmo penje pa zatim strmo spušta i njegova genijalnost?

Ne bih baš konkretno znao ali pretpostavljam da je nekad ovdje bila grbina i spuštalica :ne zna: ? DB možda ti što znaš ili da zovem nekog tamo i raspitam se?

 

Nemam informacije.

Mogu nagađati, da je ZOP-u, ili nekom drugom subjektu u nekom trenutku zatrebalo otvoreno tovarište, pa su prilagodili taj dio terena bez suvišnog kopanja "na nulu".

[Renato]

Znam da su tu svojevremeno parkirali vagone sa koštanim brašnom što su se rasipali na Sušaku.

[josip]

Koliko znam tamo ZOP deponira tračnice, pragove i pričvrsni pribor..

[Martin]

Koliko se sjećam, to je kolosijek koji je naknadno produljivan, vjerojatno ad hoc, pa je zato tako grbav.....