Jump to content

Vukovarski 3 u 1


DB

Recommended Posts

 

Koji li je talent pravio ovaj putokaz? :lool

 

 

Misliš na "Zabranjen smjer"? a035.gif

 

Upravo to. :mrgreen:

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 54
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Gradski muzej Vukovar u dvorcu Eltz

 

Gradski muzej Vukovar i kompleks Dvorca Eltz obnovljen je u sklopu Projekta Vlade RH i Razvojne banke Vijeća Europe, koji pod nazivom Obnova i revitalizacija kulturne baštine „Ilok -Vukovar-Vučedol“ provodi Ministarstvo kulture RH.

Kompleks dvorca Eltz obnavljan je prema konzervatorskim smjernicama kako bi se što je to moguće više sačuvale i rekonstruirale njegove spomeničke vrijednosti. Takav pristup bio je podloga i za muzeološku koncepciju kojom se naglašavaju njegove spomeničke vrijednosti, a tek neophodnim intervencijama vrši prilagodba suvremenoj muzejskoj funkciji.

Nakon završenih građevinskih radova, Prva faza stalnog postava u prizemlju dvorca Eltz sa svečanim dvoranama i ambijentalnim prostorima otvorena je u Noći muzeja, 25. siječnja 2013. godine. Već sljedeće godine, 23. siječnja 2014. godine otvoren je stalni postav Gradskog muzeja Vukovar, koji sa svojim zbirkama pokriva vremenski raspon od 8000 godina.

Muzejski postav se rasprostire u 17 soba na prvom katu, tri velika izložbena prostora na drugom katu i potkrovljima muzeja te velikom centralnom potkrovlju na ukupnoj površini preko 3500 kvadratnih metara. Sofisticirana oprema vitrina i drugih pomagala upotpunjena je multimedijalnom prezentacijom s 40 monitora, 25 touch-screenova, kako bi se što bolje, raznolikije i sveobuhvatnije prikazala prošlost Vukovara. Za stalni postav priređeno je preko 2000 predmeta iz fundusa Gradskog muzeja i 100 predmeta, uglavnom obiteljskih portreta i pejzaža obitelji Eltz, iz drugih muzeja u Zagrebu i Osijeku. Preko 1000 predmeta prošlo je proces restauracije, a radi se o arheološkim predmetima, keramici, kamenom i metalnom oružju, povijesnom namještaju, cehovskim zastavama i škrinjama, predmetima od zlata, srebra, stakla, kovanog željeza, alatkama za obradu zemlje, seoskom namještaju i upotrebnom tekstilu, obiteljskim portretima, pejzažima, fotografijama, poveljama, listinama i drugim arhivalijama.

...

 

U prvom dijelu prizemlja smješten je prijamni prostor s garderobom, suvenirnicom i knjižarom, a nastavljaju se izložbene sobe gdje se pažnja usmjerava na podatke o razvojnom putu muzeja i njegovom osnivaču dr. Baueru. U multimedijalnoj dvorani saznajemo više o ljudima i događajima koji su sudjelovali u stvaranju, a nakon rata i u fizičkoj i kulturnoj obnovi dvorca i muzeja.

U drugom dijelu prizemlja nižu se svečane dvorane: Mramorna, Barokna, Dvorana zrcala, Barokni salon, Lovački salon s obnovljenim štukaturama, parketima, stolarijom, kaljevim pećima i umjetninama postavljenim dijelom na mjesta gdje su se ranije nalazile u dvorcu. To je ujedno i djelomičan prikaz načina života vukovarskog plemstva.

 

b5inhu.jpg

 

iw2m12.jpg

 

bfhm5t.jpg

 

14mqm2w.jpg

 

98edeb.jpg

 

24fmqyw.jpg

 

qz5281.jpg

 

2e1vhxh.jpg

 

6j0i2e.jpg

 

1077v36.jpg

 

27xp8cx.jpg

 

fwup8o.jpg

 

2ewgn41.jpg

Link to comment
Share on other sites

Stalni postav na prvom katu i potkrovljima dvorca prikazuje raspon civilizacija i tijeka života na lesnom grebenu i Dunavu od prapovijesti do danas. Raspoređen je u šest tematskih cjelina.

 

Obzirom da su na 1. katu artefakti smješteni pretežno u vitrine, nisam fotkao ništa od toga prvenstveno zbog refleksa, a i sama gomila nalaza na ovoj razini nije nešto posebno. Koga zanima, preporučam mu neposredan doživljaj posjete muzeju. :)

 

Za detaljniji pregled od ovog putopisa, tu su još uvijek službene stranice Muzeja, kao i prigodna galerija.

 

Arheološka prošlost vukovarskoga kraja, (postavljena u 10 soba), nakon prikaza paleontološke zbirke donosi cjeloviti presjek prapopvijesnih kultura prezentiranih kroz tri najznačajnija lokaliteta smještena na lesnoj zaravni na desnoj obali Dunava: arheološki lokalitet Vučedol s nalazima neolitskih i eneolitskih kultura, nalazište Sotin sa starijim brončanodobnim nalazima, starijim i mlađim željeznim dobom i rimom, te lokalitet Lijeva Bara, koji u svom preslojavanju od vremena polja sa žarama prezentira i nalaze prvih stanovnika Vukovara datirane u 10 i prvu pol. 11. stoljeća.

 

Povijesni razvoj Vukovara, (raspoređen u 7 soba) pratimo od srednjeg vijeka i prvih dokumenata u kojima se spominje Vukovska županija, preko vremena turskih osvajanja, oslobodilačkih ratova i vremena formiranja Županija srijemske u vrijeme carice Marije Terezije, formiranje vukovarskog, zatim Eltzovog vlastelinstva što uključuje razvoj baroknog Vukovara i njegovo jačanje kao geografskog, političkog i kulturnog središta s jakim obrtničkim, trgovačkim i prometnim značajkama tijekom 18. prva pol. 19. stoljeća, koji se nakon niza nepogoda, epidemija, požara i potresa prepoznaje kao grad s razvijenim školstvom, ljekarništvom i crkvenim organizacijama. Uspon građanskog Vukovara pratimo u drugoj pol. 19 stoljeća kada se razvijaju mnogobrojna društva, otvaraju hoteli, gostionice i prenoćišta, i jačanjem industrijalizacije i elektrifikacije uvodi telefon i prva električna javna rasvjeta. 20. stoljeće, odnosno njegova prva polovina prezentirani su putem novinskog tiska koji dokumentira sva važnija događanja u tom periodu koje uključuje raspon od Prvog do Drugog svjetskog rata, vrijeme formiranja radničkog pokreta i održavanja II kongresa KPJ i značajnim Vukovarcima toga vremena među kojima je i nobelovac Lavoslav Ružička, kao i otvaranje Tvornice cipela Bata s radničkim naseljem. Druga polovina 20 st. predstavljena je kao svojevrstan Grad u sjećanju, kojega je moguće dokumentirati putem fotografija i starih razglednica, s obzirom na velika razaranja grada tijekom Domovinskog rata i progonstvo njegovih stanovnika.

 

Život na lesnom grebenu je tema koja je rekonstrukcija tradicijskog života na vukovarskom području, što je izuzetno važan segment s obzirom da je najveći dio etnografske muzejske građe devastiran i uništen. U stalnom postavu naznačeni su elementi gradnje kuće te njeno opremanje kroz rekonstrukciju šokačke sobe i kuhinje, a zatim slijede zaokružene tematske „slike“ izrade odjeće i obuće, vinogradarstva, zemljoradnje, stočarstva, ribarenja, različitih obrta, te prezentacija narodnih nošnji karakterističnih za ovaj kraj na kojemu se dotiču Slavonija i Srijem.

 

Barbarsko rušenje grada u Domovinskom ratu; predstavljeno je multimedijalnom prezentacijom koja obuhvaća dokumentarne snimke prognaničke kolone, kronologiju ratnih događanja od 2.svibnja preko ratnih događanja u vremenu opsade grada, okupaciju, progonstvo Vukovaraca te posljedice rata koje uključuju strahovite ljudske žrtve i materijalne štete. Naglašeni dio ovog dijela postava razaranje spomenika kulture te devastiranje i otuđenje kulturne baštine čuvane u Gradskom muzeju i privatnim zbirkama. Uz ovaj dio postava veže se i soba posvećena Siniši Glavaševiću, novinaru Hrvatskog radio Vukovara s audio-vizualnom prezentacijom njegovih tekstova iz okupiranog grada.

 

Snaga korijena / život u progonstvu je tema koja obuhvaća život u prognaničkim naseljima, procese organiziranja života u progonstvu kao i proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja. Uz dokumentarne snimke i fotografije, prezentacijom dominira zbirka narodnih nošnji hrvatskih županija, njih 21 uključujući i grad Zagreb, koja na specifičan način simbolizira sve hrvatske krajeve iz kojih su dolazili branitelji u obranu Vukovara zajedno s vukovarskim braniteljima ali također i sve hrvatske krajeve koji su nakon okupacije grada primili vukovarske prognanike koji su u progonstvu živjeli u više od 560 mjesta širom Hrvatske.

 

Vukovar danas - život u višenacionalnoj zajednici je završni dio stalnog postava koji s elementima narodnih nošnji pokazuje nacionalnu raznolikost Vukovara, u kojemu, nakon ratnih razaranja i uništavanja svih elemenata kulturne baštine, uz traganje za mogućim oblicima suživota, svaka nacija iskazuje snažnu potrebu traganja za nacionalnim identitetom i uspostavljanje veze sa korijenim osnivanjem zavičajnih klubova, kulturno umjetničkih društava i drugih oblika nacionalnog izražavanja. Poruke djece vukovarskih vrtića i škola ispisane uz crteže baštine na stotinama listova su ujedno i poruke za budućnost grada.

Link to comment
Share on other sites

Na kraju obilaska potkrovlja, pojavilo se iznenađenje u obliku terase:

 

- pogled na Dunav

vrqbrs.jpg

 

- pogled prema jugu, na toranj kapelice, hotel "Lav" i "CineStarr"

2lve8gg.jpg

 

- pogled na parkić s paviljonom i trafostanicom ... i neizbježnim autobusnim kolodvorom

29kusco.jpg

 

- pa još prema uzvišenom dijelu grada

9fqw7m.jpg

 

Dvorac iz dvorišta:

 

2r6i2og.jpg

 

2h72om8.jpg

 

f38gtx.jpg

 

34rhfrr.jpg

Link to comment
Share on other sites

Red je reći i nešto više o gradu.

 

Položaj

 

Vukovar se smjestio u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije.

Nalazi se na razmeđi povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav. Istočni - stariji dio grada na desnoj je obali Vuke, na obroncima Vukovarskog ravnjaka i visokoj dunavskoj obali. Zapadni dio grada - Novi Vukovar s Borovo-naseljem u nizini je lijeve obale Vuke. Vukovar ima granični položaj na Dunavu prema Vojvodini u Republici Srbiji.

Grad leži na važnim prometnim pravcima. Od pamtivijeka je dolinom Dunava na vukovarskom području tekao promet od sjeverozapada prema jugoistoku. U rimskom razdoblju desnom obalom Dunava vodila je granična, tzv. limeska cesta, na kojoj je važna postaja bio Cornacum, današnji Sotin. Od davnina se također plovi Dunavom i Vukovar je na tom putu važna postaja. Uvođenjem parobroda od sredine 19. stoljeća Vukovar je imao redovnu vezu s Budimom i Bečom uzvodno i sve do Rumunjske nizvodno. Vukovarska luka važna je uvozno-izvozna postaja. Poslije izgradnje željeznice 1878./79. godine sve je važnija uloga Vukovara u pretovaru robe s riječnog na željeznički promet. U novije vrijeme Vukovar je imao razvijenu cestovnu mrežu asfaltiranih prometnica. Izgradnjom zračne luke Klisa, 20-ak km zapadno od Vukovara, uključeno je ovo područje u zračni promet.

Iako službena gradska geopolitika dijeli grad na istočni i zapadni dio, ja ostajem kod svoje podjele sjever / jug.

Uostalom, postoje karte, pa (pr)ocijenite sami:

 

2gx4ig5.jpg

 

https://www.google.hr/maps/place/Vukovar/@45.3461201,18.9882534,4295m/data=!3m1!1e3!4m5!3m4!1s0x475c8f9a2e477a6b:0xb6de633cd7e8cfab!8m2!3d45.3452377!4d19.0010204

Link to comment
Share on other sites

Povijest

 

Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.

Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.

Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoevropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi medu ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.

Vučedolska kultura posebno je značajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vučedol, pet kilometara od Vukovara nizvodno na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradu bakra, karakteristične kuće (megaron) i prekrasna keramika, koju naročito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.


U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.

Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja, kao granicu ( limes ) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.

Propast rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća dalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.

Početke današnjeg Vukovara treba tražiti vrlo rano, sto potvrđuju i arheološki podaci. Izuzetan topografski položaj visoke obale Dunava kod ušća Vuke bio je važna obrambena točka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franački vazal, dobija stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeća. U prvoj polovici 10. stoljeća zabilježeno je da su Mađari opljačkali tvrđavu Vukovo. Na Lijevoj bari u Vukovaru istraženo je veliko groblje s brojnim nalazima koji pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Datiranje ovih nalaza u 10. ili 11. stoljeće najbolje potvrđuje da je u susjedstvu bilo veliko naselje. To je vrijeme hrvatskih narodnih vladara, kada su, posebno, za kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV., sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do mora.

U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. stoljeća sve je više u upotrebi pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju.

Vukovarska tvrđava bila je čvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci. Već 1231. godine, medu prvima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike.

U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save. Vukovarski kraj je tada gusto naseljen, brojne su utvrde i kmetska sela. U crkvenom pogledu Vukovska županija je pod katoličkom nad-biskupijom u Pečuhu. Nekoliko crkvenih redova ima ovdje svoje samostane, a najutjecajniji je franjevački red.

U 14. i 15. stoljeću vukovarskim krajem vladaju brojne velikaške porodice. Pred kraj ovog razdoblja najutjecajniji su Iločki, kada je Nikola proglašen naslovnim kraljem Bosne i kuje svoj novac. Ilok je u to vrijeme značajno naselje i tvrđava, od 1525. godine ima svoj gradski statut i grb.

Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Turci su na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog zauzeli sve utvrde uz Dunav, pa tako i Ilok i Vukovar, te su potom izvojevali veliku pobjedu na Mohačkom polju. Vukovar je izgubio strateško značenje, ali je ostao značajno trgovačko-obrtničko mjesto na važnom prometnom pravcu. Imao je nekoliko gradskih četvrti, bogomolje, kupatila, prenoćišta i škole. Pred kraj turske vlasti imao je do 3.000 stanovnika.

U isto vrijeme Ilok je značajno tursko upravno i vojno središte. Pretežito je naseljen muslimanima.

Tada je starosjedilačko katoličko hrvatsko i madžarsko pučanstvo teško stradalo, povuklo se u šume ili je pobijeno. Za turske vladavine ovdje djeluju franjevci okupljajući katolički puk. Na opustjelo područje kao pomoćne turske čete dolaze pravoslavni Vlasi, ali će se povući zajedno s turskom vojskom. Vukovar je oslobođen 1687. a Ilok 1688. godine.

U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuća. U opustošeni vukovarski kraj vraća se starosjedilačko i novodoseljeno hrvatsko pučanstvo. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni Srbi, koje iz potrebe za radnom snagom prihvaća bečki dvor. U 18. 1 19. stoljeću naseljava se i znatan broj Nijemaca, Mađara, židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Tako ovo hrvatsko područje postaje višenacionalno. Hrvatske zemlje su sada u sastavu habzburškog carstva. Carica Marija Terezija obnovila je 1745. godine slavonske županije, koje su pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom Mađara.

Vukovar je sjedište velike Srijemske županije, koja se protezala između Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, na zapadu do Osijeka, osim područja Vojne krajine.

Velike posjede u Slavoniji dobijaju ili kupuju feudalci. Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemačko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva. Filip Karlo Eltz nadbiskup u Mainzu i njemački knez izbornik 1736. godine kupuje ovaj ogroman posjed s 35 naseljenih mjesta. Tijekom narednih stoljeća zemljišne površine su smanjene agrarnim reformama. Cijeli razvoj vukovarskog kraja sve do 1945. godine tijesno je vezan uz vukovarsko vlastelinstvo grofova Eltz.

U isto vrijeme iločko vlastelinstvo drže kneževi Odescalchi. U 18. i 19. stoljeću Vukovar je imao značajke administrativnog, gospodarskog, prometnog i kulturnog središta. Suvremenici ga smatraju "prijestolnicom Srijema".

Već na početku ovog razdoblja polovicu stanovnika Vukovara čine obrtnici i trgovci. Pučanstvo je izuzetno radino cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja. Roba se lađama otprema u podunavske zemlje. Rano su osnovane brojne cehovske organizacije koje štite obrtnike. U Vukovaru je središte trgovine za cijeli zapadni Srijem.

Vukovarski kraj ima izvanredne uvjete za agrarnu proizvodnju. Još krajem 19. stoljeća gotovo 80% pučanstva živi od zemljoradnje. Vlastelinstvo grofova Eltz uznapreduje proizvodnju, sto utječe i na mala seoska gospodarstva. Pored osnovne proizvodnje žitarica vinogradarstvo je važna gospodarska grana. Vukovarska i iločka kvalitetna vina priznata su na svjetskim gospodarskim izložbama. U govedarstvo se uvode najbolje mliječne pasmine, a ovdje su i čuvene ergele konja poznate u svjetskim razmjerima.

Od 1840. godine Vukovar je uključen u stalni parobrodarski promet na Dunavu. Od 1878. godine priključen Je na željeznički promet. Vukovarska luka je najveća pretovarna luka u hrvatskim krajevima. Kao i u drugim hrvatskim, posebno slavonskim krajevima, u Vukovaru se sporo razvijala industrija. Intenzivnija primjena parnih strojeva je u drugoj polovici 19. stoljeća i to više u zemljoradnji nego u industriji. Na spori razvoj industrije utječe nedostatak kapitala. štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. godine. Prvo veliko industrijsko poduzeće Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. godine. Iz ovih pogona Vukovar dobija električnu energiju od 1909. godine.

Spori razvoj industrije utječe na mali porast stanovništva grada. Prema popisu pučanstva 1900. godine u Vukovaru živi 1/4 stanovništva vukovarskog kotara. Vukovar tada ima 10.400 stanovnika, od toga po nacionalnosti: preko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Mađara, itd.

Značajniji industrijski objekti osnova su u razdoblju između dva svjetska rata. Tvornica »Bata« u obućarsko-gumarskoj grani proizvodnje osnovana je 1931. godine. U isto vrijeme počinju raditi u Vukovaru značajni pogoni tekstilne industrije.

Industrijalizacija je utjecala na porast gradskog stanovništva, tako da Vukovar ima prema popisu pučanstva 1948. godine preko 17000 stanovnika.

U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i administrativnom pogledu Vukovar se razvio u prosvjetno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljeću živjelo na europski način.

U 18. stoljeću u Vukovaru već djeluju ranarnici, a liječenjem se bave i neki franjevci. Prvi diplomirani liječnik djeluje od 1763. godine, a ljekarna je otvorena 1791. godine. Krajem 18. stoljeća vladala je ovdje velika srijemska kuga. Prva mala bolnica otvorena je tek 1857. godine.

Već od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pučko školstvo. Iz franjevačke škole razvila se pučka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemačkom i mađarskom jeziku. šegrtska škola osnovana je 1886. a gimnazija 1891. godine.

U Vukovaru je osnovana tiskara 1867. godine i izdavala je prve vukovarske novine na njemačkom jeziku »Der Syrmier Bote«. Kasnije je radilo više tiskara, a od brojnih novina isticale su se "Sriemski Hrvat« i »Sriemske novine«, koje su izlazile gotovo tri desetljeća na prijelazu u 20. stoljeće.

Najstarija književna djela ovoga područja potječu iz pera vukovarskih i iločkih franjevaca. Najpoznatiji književnici iz ovog kraja su Nikola Andrić, Julije Benešić i Antun Gustav Matoš.

U Vukovaru su djelovali brojni likovni stvaraoci. Od starijih su poznati J. F. Mucke, F. K. Giffinger, a u 20. stoljeću gimnazijski profesori Dragan Melkus, Dragutin Renarić, Marijan Detoni, i drugi.

Vukovar ima svog nobelovca Lavoslava Ruzičku. Rođen je u Vukovaru 1887. godine, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine.

Vukovar je imao razvijen društveni život po uzoru na europska shvaćanja. Samo u razdoblju do prvog svjetskog rata djelovalo je 30-tak društava. Pjevačka, čitalačka, športska i potpomagajuća društva imala su svoje čitaonice, organizirala koncerte i zabave. Društva su često bila organizirana na nacionalnoj osnovi. Prva predstava na hrvatskom jeziku održana je 1821. godine, bilo je to dramsko djelo gvardijana franjevačkog samostana Grge Čevapovića. Najutjecajnije hrvatsko društvo je pjevačko društvo »Dunav«. U Vukovaru je 1922. godine otvoren Hrvatski dom, stjecište svih kulturnih zbivanja.

U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim velikosrpskim pritiskom. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje namjerno je cijepano. Intervencijama jugoslavenske državne vlasti se mijenjala sastav stanovništva. Površine dobijene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Čak se i zapošljavanje u tvornicama vješto koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Na početku ovog razdoblja u Vukovaru je vrlo snažan radnički pokret, koji svoje uporište nalazi u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju u tadašnjoj jugoslavenskoj državi.

Pored svih pritisaka velikosrpske politike toga doba u Vukovaru je sačuvana snažna hrvatska nacionalna svijest i s olakšanjem je dočekano osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine.

Na žalost, slijede tragični događaji drugog svjetskog rata. Međunacionalni sukobi izazvani ranije sada se zaoštravaju i u Vukovaru. Grad nije pretrpio veća razaranja. Sastav stanovništva znatno se promijenio, posebno progonima židova, Srba i antifašistički orijentiranih Hrvata i iseljavanjem Nijemaca pred kraj i poslije rata.

...

 

Ostatak izostavljam, obzirom da aktualna vlast smatra da povijest i dalje trebaju pisati pobjednici, a ne struka.

Link to comment
Share on other sites

Nakon ove tekstualne torture, slijedi povratak u uobičajeni ritam - red slika, red teksta ... :kul2

 

Al prvo još malo teksta. :mrgreen:

 

Na izlasku iz dvorca, protegnuo sam noge do južne polovice centra, radi zadovoljenja gastro-energetskih potreba.

Obzirom na planirani ostatak dana, odustao sam od nekog klasičnog restorana, i nakon kratkog švrljanja naletio na brzogrizni lokal u suvremenom nastavku svođenog baroknog niza.

Mislim da sam smazal pizzu. g025.gif

 

Nakon toga, vraćam se u sjevernu polovicu centra, gdje je preko puta hotela "Lav" smješten Turistički ured.

Pitam kakve su mogućnosti doći do Memorijalnog groblja i Muzeja vučedolske kulture osim taxijem (vrlo sam nesklon tom vidu prijevoza, obzirom na reputaciju taksista u ovom dijelu Globusa).

Ispada da postoji gradski prijevoz! a070.gif

Doduše, samo dvije autobusne linije, no ona koju trebam ima stanicu pokraj obližnje tržnice (stare) i vodi na južnu stranu upravo do groblja, koje je, po mapi otprilike za jednu stanicu iza zadnjih gradskih kuća. Do Muzeja nema nikakvog javnog prijevoza, no od groblja vodi sporedna cesta, otprilike 2 km, pa to i nije neka prepreka.

 

I tako, sit i zadovoljan krenuo sam do tržnice, pričekao neko vrijeme i upao u autobus za groblje ... d020.gif

Čovjek bi očekivao da bus vozi glavnim ulicama, odnosno duž D2 za Ilok ... no kad smo se popeli do Vodotornja, odjedamput skrećemo desno!? OK, očito i tom dijelu grada (a prema mapi, to je i najveća gradska cjelina) treba prijevoz, no očekujem vožnju prvom, ev. drugom paralelnom ulicom i povratak na Jelečićevu ... no udaljavali smo se i dalje, vrludali naseljem i konačno nakon nekolko minuta, vratili se na glavnu ulicu, pred samim izlazom iz grada. Još jedna stanica i izlazimo.

 

Naoko, groblje ima dva ulaza, pa krećem desno, prema bližem. Iza ulaznih vrata proteže se poduga i poširoka staza, s nizovima grobova s obje strane. Osim što na nadgrobnim pločama ima upadljivo puno datuma smrti iz 1991. sve ostalo ničim ne odstupa od uobičajenih groblja na ovim prostorima. Sve djeluje vrlo uredno, pristupačno i dobro održavano.

 

34obqmq.jpg

 

U daljini se nazire poznati zeleni monument:

 

33ctbvd.jpg

 

20rv7z7.jpg

 

Primjećujem da polja bijelih križeva s obje strane nemaju nikakva druga obilježja - očito, pod njima nije nitko ukopan, nego predstavljaju neodređene poginule vukovarce u Domovinskom ratu. Svaki križ za jednog poginulog ...

Također, u tom pravilnom rasteru strši da polja nisu popunjena u pravokutnoj matrici - ostavljeno je još mjesta za nestale ...

 

Centralno mjesto Memorijalnog groblja:

 

2z6at94.jpg

 

6olov5.jpg

 

Link to comment
Share on other sites

Napuštam groblje drugom, paralelnom stazom koje s memorijalnog dijela vodi ravno do onog ranije uočenog ulaza. Odnosno, izlaza.

 

Skrećem desno i nekih 200-300 metara niz prilično prometnu cestu D2 prema Iloku, dolazim do odvojka sporedne ceste prema Muzeju vučedolske kulture. Još nekih kilometar i pol i trebao bih stići:

 

3bntx.jpg

 

Ta nepuna dva kilometra, mimoišlo me je ili prešlo tek nekoliko automobila, tako da iako cesta nema nogostupa, hodanje duž nje je sasvim bezopasno.

Cijela cesta je položena duž još jednog rasjeda, pri čemu je južna strana strma, gotovo vertikalna, visine preko 4 metra, s mjestimično jasno razlučivim naslagama prapora. Ili lesa ...

Na sjevernoj strani, slijeva, duž ceste se proteže jarak (kanal, potok ...?), a dalje strmi pokos, pri čemu se na jednom dijelu pojavljuju i kuće. Djeluju više kao vikendice, nego stalni stambeni objekti.

 

I nakon užurbanog hodanja:

 

Muzej vučedolske kulture

 

Suvremena građevina je poluukopana u desnu padinu uzvisine na kojoj je nekad bilo glavno naselje vučedolaca, tik do dunavske obale:

 

29o1out.jpg

 

2na20d2.jpg

 

 

Pri kraju mi je baterija u fotiću, pa preskačem slikanje u muzeju, tim više što mi računica vremena govori da bi se moglo smračiti prije nego krenem natrag i uhvatim bus kod groblja ...

 

Vučedolska kultura je eneolitička kultura III. tisućljeća pr. Kr., nazvana po nalazištu Vučedolu na Dunavu kraj Vukovara. U starijoj je literaturi poznata i kao istočnoalpska sojenička kultura (M. Hoernes), slavonska kultura (G. Childe) ili Vučedol-Zók. Ishodišno joj je područje istočna Slavonija i Srijem (Vučedol, Vinkovci, Sarvaš, Gomolava, Belegiš, Mitrovac); tijekom klasične i kasne faze razvoja proširila se na sjever preko Madžarske (Zók), Gradišća i Donje Austrije te Slovačke sve do Praga, na zapad u središnju Hrvatsku (Apatovac, Veliko Trojstvo, Mikleuška, Rudine) i istočnoalpski prostor (Ljubljansko barje), a na jug u Bosnu (Hrustovača, Zecovi, Debelo Brdo), te na istok preko Šumadije i sjeverne Srbije do rumunjskoga Banata. Nositelji rane i klasične vučedolske kulture svoja su naselja smještali na visokim prapornim terasama uz rijeke ili na obroncima brda. Većina je bila utvrđena dotjerivanjem strmih padina, palisadama ili vodenim opkopima. U kasnoj fazi prevladavaju gradinska ili sojenička naselja, a povremeno su se koristile i špilje. Stambene građevine četverokutne su nadzemne kuće od kolaca i šiblja oblijepljene ilovačom, opremljene ognjištem i malim kućnim žrtvenicima, te posebnim jamama, odnosno podrumima za spremanje zaliha. Posebno je obilježje kulture bogata i raznovrsna keramička proizvodnja. Posuđe se odlikuje izvrsnom kakvoćom, sjajnom crnom površinom i osebujnim stilom ukrašavanja koji počiva na tehnikama urezivanja, duboreza i rovašenja, upotpunjenima bijelom, žutom ili crvenom inkrustacijom. Ornamenti su najčešće komponirani arhitektonski po zonama ili metopama, a u njihovu izboru izražena je sklonost prema geometrizaciji. Među oblicima se izdvajaju raznovrsne bikonične zdjele, amfore s uskim cilindričnim vratom, trbušasti vrčevi s ručkom, zdjele na niskoj nozi, zdjelice na četiri nožice, jajoliki lonci i niz specifičnih oblika poput posude u obliku golubice (odnosno jarebice), trodijelnih boca, posuda u obliku krušne peći. Figuralna plastika nije osobito brojna, ali je pažljivo i izražajno oblikovana. Ističu se ljudski likovi s detaljnim prikazom odjeće i obuće (Vinkovci, Sarvaš, Vučedol, Ljubljansko barje). Gospodarstvo je počivalo na kombinaciji poljodjelstva i stočarstva te na osobito razvijenoj metalurgiji bakra u klasičnoj i kasnoj fazi (ostatci peći za taljenje rude, kalupi za lijevanje različitih bakrenih predmeta, puhaljke za mjehove, bakrene sjekire, bodeži, šila, dlijeta). Vučedolska kultura nastala je kao rezultat velikih društvenih promjena prouzročenih seobama stepskih populacija. U njoj sačuvanu autohtonu osnovu kasnih neolitičkih kultura (vinčanska, sopotska) i utjecaj neposredne prethodnice (kostolačka), obogatili su i nadopunili novi elementi s istoka. Prikupljanjem, istraživanjem i izlaganjem građe vučedolske kulture bavi se Muzej vučedolske kulture, osnovan na nalazištu Vučedolu 2013.

 

Muzej je arhitektonski postavljen u cik-cak usponskom nizu na padini, pri čemu je ulaz u podnožju, a izlaz na krovu muzeja. Krov je terasast, pokriven travnjakom i popločen za posjetioce.

Ne spuštam se natrag na cestu, nego prelazim na susjednu uzvisinu na kojoj se nekad nalazila kovačnica glavnog naselja i okidam zadnje fotke:

 

- Dunav

j7szea.jpg

 

- dunavski rukavac i Orlov otok

e6yjw1.jpg

 

- svjetlarnik Muzeja

24wzos3.jpg

 

- izlaz prema podnožju

2u95nqx.jpg

 

- kuća sa, čini mi se, znanstvenom namjenom

e63zhk.jpg

 

Postalo je pretamno za dalje fotkanje, a ugrađeni fleš ionako ne koristi ničemu, osim što troši bateriju, pa je to ujedno i zadnja foka iz 2017-e.

 

Slijedilo je pješačenje prema groblju i stanici busa.

Dolazim na vrijeme da uhvatim kasno ranovečernji bus i stalno promatram cestu kako se primičem.

Na stanici ne uočavam nikoga tko bi čekao, pa odlučujem krenuti pješice do sljedeće stanice.

Dolazim i do nje, a busa (u dolasku) još uvijek nema ... :ne zna:

 

OK, odlučujem krenuti još jednu stanicu dalje, čime sve manje riskiram da mi pobjegne.

Prolazim i križanje otkuda bi bus trebao skrenuti iz naselja na glavnu cestu. Mori me žeđ i u daljini nazirem benzinsku pumpu, pa odustajem od natjecanja s busom koji ne dolazi i skrećem na pumpu i kupujem flašicu vode. Strusio sam ju u nekolko minuta.

 

Nazirem i Vodotoranj, a do (zadnjeg) vlaka imam još dovoljno vremena, pa se prestajem osvrtati dolazi li bus ...

Spuštam se u centar, odmjeravam imam li vremena još za kavu, no čini mi se prenategnuto, pa nastavljam dalje ...

 

Županijska ulica je tradicionalno mračna, pusta i dosadna u ovo doba tek palog mraka. Vidim da je do odlaska vlaka još dovoljno vremena za jednu brzinsku kavu, no kafići su ovdje rijetki, a i ambijent svih na koje nailazim mi je odbojan, pa preskačem večernju kavu i polako stižem na kolodvor.

Vlak kasni, hladnoća se uvlači pod jaknu, a čekaonica mi je prezagušljiva, pa s klupe ispred prometnog ureda promatram ples lučkih dizalica koje očito nešto pretovaruju ...

 

Dolazi konačno šved, ulazim i hvatam mjesto zijevajući i jedva čekam polazak, Vinkovce, hotel, tuš, krevet ... b035.gif

 

Na kraju, smjerovi kretanja toga dana - prvo od kolodvora Županijskom do Bolnice, Dvorca Eltz i do pizzerie u centru, pa natrag do Turističkog ureda i do tržnice:

 

10y4eib.jpg

 

Busom (crvena linija, približno) od tržnice do groblja, pa pješice od groblja do Muzeja vučedolske kulture:

 

whftir.jpg

 

Od Muzeja do kolodvora, u jednom potezu:

 

2a6s4rq.jpg

Link to comment
Share on other sites

Pruga Vukovar - Stari Vukovar (Sajmište)

 

2019.

 

Ove godine sam imao plan obići periferiju grada, dakle one sasvim 'obične' stambene dijelove, s krajnjim ciljem obilaska i fotografiranja svih željezničko-cestovnih prijelaza na zaboravljenoj pruzi. No, pješačenje baš i nije opcija, jer kad se pogleda karta grada, taj dio je upravo i daleko najveći. Protekle dvije godine sam razbijao glavu kako organizirati nekakav auto - no ove godine se ukazala druga mogućnost - Nextbike. Našao sam da imaju terminal taman između pješačkih mostova na lijevoj obali Vuke.

 

No planovi nisu uvijek gotova stvar - dolaskom na destinaciju, našao sam samo prazne stalke. Prva pomisao je bila da je svih 6 bicikala (toliko je naime stalaka) u prometu. d080.gif

A ništa, ostaje dakle cipelcug, pa dokle dođem, dođem ... d055.gif

 

I krenuo sam već opisanom trasom duž lijeve obale Vuke prema mjestu gdje bi se trebao nalaziti nekakav željeznički most ...

Nisam uopće imao predodžbu gdje je i kako smješten , u kakvom je stanju i - postoji li uopće.

Obzirom na pregledavanje Google Maps i pogleda duž izvlačnjaka iza kolodvora, bilo je tek izvjesno da je trasa potpuno obraštena zdravim grmljem i možda nižim drvećem.

 

Ništa - ali baš ništa me nije pripremilo na ovaj prizor iza blage desne (lijeve riječne) krivine:

 

24bvi4m.jpg

 

Mauridia_44.gifMauridia_43.gif

 

2my9coo.jpg

 

JEEE!!! b020.gif

Iznenadna pojava, naoko sasvim solidnog mosta u ovakvom, gotovo parkovnom ambijentu - moram priznati da bi me više od ovog mosta oduševila jedino rekonstrukcija onog prvog, u II svjetskom ratu srušenog mosta kod Erduta preko Dunava.

good2.gif

25frdwp.jpg

 

29upppg.jpg

 

Obzirom da je dotična županija trenutno jedina službeno razminirana, a i na utabanu stazu, valjalo se naravno popeti na kolosjek.

Lakše reći nego provesti.

I na fotki se nazire (a fotke su inače loš medij za predočavanje strmina) kakva je strmina i nepristupačnost, a obzirom na moje cipele sa zaobljenim đonovima, bila je to zahtjevna zadaća.

 

23sx30o.jpg

 

2wolted.jpg

 

dfbqz5.jpg

 

Pitanje je da nasip nije obrastao šibljem, bi li se uopće mogao popeti bez nekog drugog pomagala? a015.gif

 

No uspjelo je i ovo je prizor nadomak vrha:

 

e6swoy.jpg

 

Ovakav je pogled sa vrha nasipa preko i uzvodno:

 

o01fle.jpg

 

Desno, u smjeru sjevera i kolodvora Vukovar:

 

a9l99w.jpg

 

Netko je nedavno negdje spomenuo da se uređuje lijeva obala i uzvodno od mosta, pa kako su od ovog prizora prošla 3 i pol mjeseca, bilo bi dobro saznati kako to sad izgleda. b030.gif

Link to comment
Share on other sites

A ovako je to na mostu:

 

4twsjk.jpg

 

- pogled s upornjaka uzvodno

xbxnc8.jpg

 

- pogled s upornjaka nizvodno

i2ldli.jpg

 

2iudz49.jpg

 

- iznad ležaja nizvodno

fau981.jpg

 

- iznad ležaja uzvodno

2m2xlic.jpg

 

- nizvodno

jq2739.jpg

 

- uzvodno

2551gys.jpg

 

- nalijevo

14xexx1.jpg

 

- nadesno

2u62tyg.jpg

 

- niz vodu

50mxhl.jpg

 

- uz vodu

24mrthf.jpg

Link to comment
Share on other sites

Otprilike na 2/3 raspona je rupa u pokrovnom limu - očito od minobacačke granate (Stanleyu ostavljam procjenu jel od 80 ili 120 mm ...):

 

6isfer.jpg

 

Malo dalje, još jedna. I ova izgleda da je od granate - samo nedetonirane:

 

m910ds.jpg

 

Ležajevi južnog upornjaka:

 

29mt1g8.jpg

 

2h69deq.jpg

 

I ovdje je eksplodirala granata:

 

f0yptz.jpg

 

e0iphc.jpg

 

Arijadnina nit ...? a015.gifa015.gif

 

Pogled unatrag:

 

334i4xw.jpg

 

Iznenađujuće je solidno stanje mosta - tračnica, pragova, pribora, rasponske konstrukcije, naoko i upornjaka - stječe se dojam da bi trebalo počupati raslinje, popraviti oštećenja od 2 granate - i moglo bi se voziti bambus-drezinama. a070.gif

 

Valjalo se strmopizdit c040.gif - kaj je obično teže nego uzbrdo:

 

rsdiza.jpg

 

Uspio sam, hvatajući se za granje, bez opasnosti i ozljeda. c025.gif

 

U podnožju, pogled nalijevo, duž nasipa:

 

oj4dqp.jpg

 

Lagani zoom na imelu:

 

16h3qx0.jpg

 

Kuća (vahtarna?) na željezničkom nasipu:

 

2d7vqd0.jpg

 

Zaputio sam se natrag istim putem prema centru ...

Link to comment
Share on other sites

Biciklo

 

Prigodna pjesma:

https://www.youtube.com/watch?v=e2zYGUi3SqM

 

Planirao sam na ručak otići u Vukovarsku kuću na Adici (unatoč imenu, nije otok, nego park zapadno od grada) i usput prijeći ŽCP na Ulici 204. vukovarske brigade.

Prije toga svraćam u Turistički ured da se opskrbim nekakvim planom grada, jer mi je traženje zaraslih ŽCP-ova po ekranu smartfona prevelika tlaka.

 

Napominjem im kakve su mi (i bile) namjere (nextbike-om) i kakva mi karta treba. Službenica se čudi da Nextbike nema ni jednog bicikla, ali mi nudi njihov, gradski - i to zabadava! g005.gif

To je nekakav evropski projekt, kojim je grad nabavio 4 bicikla za znatiželjne turiste, taman su dan ranije (ili koji više) stigli, a čuvaju ih preko ulice, u hotelu "Lav".

Pa ako želim, moje je samo da izrazim želju i dam osobne podatke, pa odem preko na recepciju i dobivam biciklo ...

Bit ću time i vrlo prvi korisnik. f015.gif

 

Naravno da sam izrazio želju. :mrgreen:

 

Uzimam dva plana grada različitih mjerila, prelazim ulicu i javljam se recepcionerki, a ona me odma šalje pred ulaz, gdje njezin kolega izvlači odnekud 2 bicikla. Muški i ženski. Odabirem naravno ženski. :razz:

Za ono što mi treba, puno je spretniji za česta zaustavljanja, silaženja i penjanja radi fotografiranja. c075.gif

 

I evo ga:

 

fu031z.jpg

 

21 brzina, Shimano ... sve super, samo mi je sic prenisko. :-? Nažalost, ne uspijevam naći nikakav inbus-ključ za regulaciju, pa se nastavljam mučiti savijenih koljena do kraja ...

 

U pozadini je naravno, ŽCP na Ulici 204. vukovarske brigade.

 

U smjeru mosta na Vuki:

 

33or79h.jpg

 

U smjeru centra grada:

 

349cdax.jpg

 

34g6jqg.jpg

 

Iza ograde je nogometno igralište.

 

Pogled s pruge u smjeru Olajnice i Vuke:

 

15psv4j.jpg

 

U smjeru Adice:

 

1zbuvyc.jpg

 

14mf0ue.jpg

 

U smjeru kolodvora:

 

2it4ju1.jpg

 

Vjerovali ili ne, ali stojim uz kolosjek:

 

10cs26s.jpg

 

Teškom mukom se može locirati jedna tračnica ... a015.gif

Link to comment
Share on other sites

Otprilike na 2/3 raspona je rupa u pokrovnom limu - očito od minobacačke granate (Stanleyu ostavljam procjenu jel od 80 ili 120 mm ...):

 

Nisam bio tamo (srećom) pa ne mogu odokativno odgonetnuti kalibar. :kul

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

 

Nisam bio tamo (srećom) pa ne mogu odokativno odgonetnuti kalibar. :kul

 

Tja, za trajanja rata, babe su u kameru tumačile ne samo koji im je kalibar napravil rupu u crijepovima, nego i poziciju otkuda je doletjela. :mudri

Link to comment
Share on other sites

Etapni cilj mi je dakle Adica, no za početak pokušavam slijediti zapušteni kolosjek, s namjerom da obiđem korito "Stare Vuke" s istoka i sjevera, pa da tuda dođem do parka (i restorana) ...

 

5xj2mw.jpg

 

Utabani put je naoko tvrd i ravan, no osjećaj kog prenosi sic je više tvrd, nego ravan ... :kul3

 

2livord.jpg

 

Jedan pogled unazad:

 

2w3rts7.jpg

 

Polako napredujem i vrlo brzo desno uočavam rub izvlačnog kolosjeka (odnosno, početka dionice Vukovar - Stari Vukovar):

 

winpl.jpg

 

Nemam nikakav lokot, pa se ne usuđujem jednostavno ostaviti bicikl i pentrati se ne bi li locirao nekakav grudobran. Odlučujem zato da ću kasnije pokušati prići sa suprotne, gornje, urbane strane.

 

255rx48.jpg

 

Nastavljam dalje duž ribolovilišta:

 

1rdqhy.jpg

 

Na kraju vode, nailazim na pješčani rudnik:

 

5nrvus.jpg

 

Teren, strojevi i sužavanje staze ne obećavaju ... a karte ne pomažu puno, jer su jednostavno prilagođene urbanom rasteru ulica i zgrada, a ne nekakvoj neuređenoj industrijskoj divljini.

 

Uočavam kolegu biciklista koji očito vozi prema meni, pa čekam da se primakne i pitam mogu li dalje tuda doći do Adice.

Kartu čitaj, a seljaka pitaj.

Čovjek vrti glavom i savjetuje da se vratim na asfalt.

 

3134ndz.jpg

 

Slušam savjet i okrećem, a ovo je jedna slika s povratka:

 

mtxpc2.jpg

 

Da nije strojeva u daljini, bila bi to prava oaza mira. :rasta:

 

Link to comment
Share on other sites

Adica

 

Karta pokazuje da smo na otoku, no u naravi cijele ove vodene površine južno nema:

 

2h81cp4.jpg

 

Voda sjeverno:

 

33csl7t.jpg

 

Tu se putevi razilaze.

Ja ću lijevo.

 

2pycjgn.jpg

 

Prvo se dolazi do parkirališta:

 

345n442.jpg

 

Restoran u dva dijela:

 

mhd17n.jpg

 

Sa stražnje strane:

 

2n1cnrc.jpg

 

Tamo dalje su smještajni kapaciteti:

 

2cxvzg4.jpg

 

Tzv. zelena površina:

 

2h49gzo.jpg

 

Sprave za mučenje:

 

9tld6u.jpg

 

Sjenica:

 

 

1zwlvvb.jpg

 

Nakon obilaska izvana, smjestio sam se unutra.

Naručio juhicu i smuđa.

Juha ko juha, al smuđ baš i nije bio nešto ... je jestivo, al od prvoklasne ribe se očekuje i prvoklasna klopa, a ne nešto na razini gableca u radničkoj menzi. ^_^

Ak se dobro sjećam, navodno je fiš-paprikaš po čemu su poznati, al nešto nisam bio raspoložen za grijanje ušiju. d010.gif

Link to comment
Share on other sites

Izvlačnjak i okolo njega

 

Vraćam se natrag prema gradu i skrećem iza ćoška već spomenutog nogometnog igrališta.

Na kraju nailazim na gradilište:

 

x2qu8n.jpg

 

14ljawx.jpg

 

Obilazim mauzolej i nailazim na kraj ulice gdje je stražnji ulaz u neko manje groblje.

Uočavam pješačku stazu, koja kroz cijelo groblje vodi do očito, glavnog ulaza:

 

16aa4o2.jpg

 

Groblje je starije, usput tražim koja je zadnja godina nekog ukopa. Čini mi se da sam našao 1967.

 

Ulica je Mirogojska.

Bi li mogla biti primjerenijeg imena? :mrgreen:

 

35n6nuc.jpg

 

Cilj ovog vrludanja stražnjim prilazima i sokacima je na kraju Mirogojske:

 

67l2yo.jpg

 

Naravno, ne Mini, nego prolaz prema pruzi - izvlačnjaku:

 

6zsy1y.jpg

 

Nadam se da pažljivijim pratiteljima ovog putopisa ne treba objašnjavati što se mjestimično nazire ispod zimskih ostataka džungle. :kul2

 

19qdyc.jpg

 

k00b9w.jpg

 

Na stranu prema kolodvoru više se ne bi moglo nazrijeti niti uginulog slona, a kamoli tračnice:

 

2mmwoeu.jpg

 

v2uusg.jpg

 

Na žalost, ta nakupina svega i svačega, koja ko da je ispala iz bajke o Trnoružici, ne dopušta uzdužno napredovanje. <_<

Trebalo je promijeniti lokaciju pristupa, sjevernije ... tamo negdje gdje se u pozadini fotke naziru kuće.

Link to comment
Share on other sites

Obzirom da duž kolosjeka nema paralelne ulice, pa je trebalo obilaziti od jedne do druge i ispipati iz kojih ima kakav-takav pristup kolosjeku, ova bi se mogla nazvati ćošak Tražićeve i Nađićeve:

 

2dj2mqg.jpg

 

Ipak je samo jedna, i to Držićeva.

A pristup nemo'š bolji poželjeti:

 

eprnrq.jpg

 

Sad je tu debeli 'lad:

 

33yi88p.jpg

 

I već poznati prizor (nadvožnjak na kraju kolodvora):

 

v3hnjl.jpg

 

Pogled uzbrdo:

 

9qfr0n.jpg

 

Pa nekolko zumiranja:

 

1evy2r.jpg

 

ra10rd.jpg

 

o8f0k4.jpg

 

Mda, predaleko je da ostavim bicikl bez nadzora, pa optika rješava dilemu - ima li ili nema grudobrana.

Mislim da bi nekontrolirano ulijetanje u onaj biljni galimatijas proizvelo veću štetu nego nalet na zemljani naboj. :mrgreen:

 

Na kraju ove epizode, posveta malom i glasnom čuvaru teritorija:

 

epf4tj.jpg

Link to comment
Share on other sites

Na Zagorskoj

 

Vraćam se kroz opisano naselje do Ulice 204. vukovarske brigade, pa skrećem preko Olajnice do Mosta prijateljstva i penjem se do ulice s već spomenutim urbanim vilama - Ivana Gorana Kovačića. Zbog nastojanja da pokušam uhvatiti što više motiva zaboravljene pruge, pokušavam doći do krajeva ulica koje vode na zapad, pa pri tom nemam baš vremena ni volje hvatati usputne fasade. Ipak u ovoj mirnoj ulici su niske, pretežno višestambene vile, otprilike iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Na žalost, završetak Kovačićeve je ujedno i završetak napredovanja, pa mi ostaje povratak istim putem.

 

Nastavljam uzbrdo, nastavno na smjer od Mosta prijateljstva i nailazim na kraj sokaka - odnosno na štenge. c055.gif

 

Nema povratka, guram bicikl po betonskom rubu i dolazim na nastavak koji se zove Vukina. Nastavljam ravnicom i dolazim do

Bogdanovačke, skrećem desno i dolazim do nastavka iste koja na sastavu s Dugom mijenja ime u Zagorsku.

Da, pomalo čudan naziv za ulicu u Slavoniji ...

 

Ulica se spušta prema još jednom dosta širokom rasjedu, nakon čega se uspinje na drugu stranu.

U prolazu gledam gdje su u asfalt ugrađene tračnice i usput se osvrćem lijevo i desno, u slučaju da su izvađene iz same ceste ... tako postepeno prolazim ovu uvalu i penjem se na uzvisinu prema Bogdanovcima. Dolazim do okretišta za autobus, no šinjama ni traga ... vadim obadvije karte i definitivno zaključujem da sam prošao trasu i da mora biti negdje u samoj uvali. Vraćam se polako i zaključujem da bi kolosjek trebao biti položen uz donji rub padine:

 

2wnzn6b.jpg

 

1fxq9i.jpg

 

Ovaj prizor na sjevernoj strani ceste je već poznat, no planum na suprotnoj nije baš zarašten, pa ni dalje kolosječnoj rešetki ni traga ... :ne zna:

Bicikl stoji na mjestu gdje pretpostavljam da je prolazio kolosjek, i dok je izostanak tračnica u asfaltu još i razumljiv, teren s obje strane ceste očišćen od kolosjeka je potpuna enigma ...

 

ou2obd.jpg

 

... sve dok mi oko ne zapne na trapeznom presjeku na suprotnoj strani:

 

rwies0.jpg

 

- a pogotovo na ovoj:

 

29nxx7b.jpg

 

JEEE!!! d040.gif

 

Je da fali nadvožnjak, al osjećam olakšanje (i euforiju b020.gif) da prugu nije pojel mrak ...

Doduše, nadvožnjak je očito dal danak ratu ...

 

Još pogled sa strane na nasip:

 

2h3ynue.jpg

 

- i sličan na suprotnu stranu ... doduše u kontralihtu:

 

jt2hwz.jpg

 

I tako, napuštam lokaciju i krećem dalje prema jugu ...

 

No, nedavno je netko negdje na forumu postavio pitanje o konkretnom nadvožnjaku, pa odlazim na Google Street View radi kontrole lokacije - i ne vjerujem očima:

Mauridia_44.gif

 

https://www.google.hr/maps/@45.3475471,18.98546,3a,60y,280.38h,83.43t/data=!3m6!1e1!3m4!1sFTW7Y2oEJ4APgvJ616iX0g!2e0!7i13312!8i6656

 

adgm74.jpg

 

110ho44.jpg

 

30rxxmx.jpg

 

15cyey1.jpg

 

Pa taj nadvožnjak je dakle 'preživio' zadnji rat i bio je tu prije najmanje 7 i pol godina?! Laie_22.gif

Link to comment
Share on other sites

Na Svačićevoj

 

Skroz od kolodvora Vukovar do ovdje, pruga debelo zaobilazi glavninu gradskih naselja sa zapadne strane poput srpa. Odavde "ulazi" ponovo u grad, odnosno siječe periferijske ulice koje vode pretežno na jug.

Tako je od bišeg nadvožnjaka na Zagorskoj do ŽCP-a na Svačićevoj (il kak bi rekel prof. Neven Budak - Snačićevoj) trebalo dulje pedalirati bez da negdje ugledam kolosjek.

 

Sama Svačićeva i nije neka važna prometnica, počinje od križanja Nove i Radničke, prvo na zapad, pa oštro skreće prema jugu.

Sam ŽCP je bio uglavnom očekivan prizor - kolosjek se naravno krije ispod kolonije grmlja:

 

29bmslj.jpg

 

jkiwjq.jpg

 

Trag preasfaltiranog ŽCP-a (a nazire se i desni trak unutar grmlja):

15gq8t0.jpg

 

Grmlj... kolosjek se nastavlja i na južnoj strani ulice:

 

2jeyzjl.jpg

 

2u4owgx.jpg

Link to comment
Share on other sites

Na Njemačkoj

 

Dio grada kuda se provlači pruga, ali i ulice kojima dolazim na ŽCP-ove su tipične urbano-slavonske, s prizemnicama s fasadama do nogostupa, okućnicama s 'običnim' ogradanma (dakle ne s visokim tarabama), drvoredima s jedne ili obje strane kolnika ...

Ulica Savezne republike Njemačke je isto takva, položena smjerom sjever-jug, a ŽCP na njoj je u okvirima očekivanog.

Pogled u smjeru kolodvora Vukovar:

 

f2tq3o.jpg

 

Pogled u smjeru bivšeg kolodvora Stari Vukovar:

 

2wluhj7.jpg

 

 

Na Vijeća Europe

 

Ulica SR Njemačke se priključuje dalje na Ulicu Vijeća Europe, no do ovog ŽCP-a sam ipak došao obilazno po sjevernoj transverzali, već spomenutoj Radničkoj.

Ovaj dio grada je pretežno ravan, tek u blagom padu prema jugu.

 

Da ne bi bilo zabune, Vijeće Europe je ono kojem je Hrvatska pristupila 6. studenoga 1996. a za čiju tajnicu je nedavno izabrana članica hrvatske Vlade, Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić i koje nema veze sa Europskom Unijom.

 

Ova ulica se nastavlja izvan Vukovara jugozapadno prema selu Petrovci.

 

Smjer ulice odakle sam došao, pogled prema sjeveru:

 

10rpbgo.jpg

 

Prizor otkriva dva kolosjeka koje negdje u grmlju spaja skretnica - smjer prema ŽCP-u na Svačićevoj, odnosno prema kolodvoru Vukovar:

 

1zq32ht.jpg

 

Dakle, malo dalje je bio (građevinski) početak kolodvora Stari Vukovar:

 

 

34iml20.jpg

 

Iz cestovnog kolnika je izvađen kolosjek:

 

wiv6gn.jpg

 

Kolosjeka nema ni blizu kolniku.

Pogled niz Vijeća Europe prema jugu:

 

168fx1z.jpg

 

Preko nogostupa se nazire jedan kolosjek i skretnica:

 

28jfmrs.jpg

 

33oqsko.jpg

Link to comment
Share on other sites

Ostao je samo još jedan ŽCP, onaj na ulici Sajmište na kraju nekadašnjeg kolodvora i iza kojeg pruga skreće na jug, prema nekadašnjem kolodvoru Ilača.

Do tamo obilazno ima dosta vožnje, a u međuvremenu se je sunce spustilo opasno nisko, dok je meni dinamo i uključivanje svjetala nedokučiva zagonetka.

Obzirom na to što bi se moglo zateći na samom ŽCP-u, pokušavam kompromisnim pristupom - umjesto zaobilazno na sjever, idem na jug i skrećem u prvu ulicu lijevo, s nadom da na kraju postoji nekakav put i prilaz kolosjecima.

No, završetak ulice u njivama i nikakav pogled na nekadašnji kolodvor me odvraća, pa tu definitivno odlučujem ostaviti ŽCP Sajmište i sam kolodvor za neku drugu priliku ... Okinuo sam na tom mjestu i fotku, ali je, valjda u žurbi ostala skroz mutna, pa nije ušla u obzir, dapače, obrisao sam ju još prilikom učitavanja.

 

Vraćam se polako na sjever prema centru i na rubu uzvisine i početku strmine prema Vuki i centru grada, u Ulici tri ruže bilježim zadnju fotku ovog serijala s pogledom:

 

6y0ciw.jpg

 

Spuštam se u centar i ravno u hotel "Lav", gdje vraćam bicikl i naručujem kavu.

Sunce je još negdje vidljivo iza zgrada, pa iako ima još malo dana, ispada da sam jedva dočakao predah i da ne žalim zbog propuštenog ŽCP-a. No, dilema ostaje ... kao i obaveza da ga obiđem prvom prilikom (tim više što kod njega počinje jedna druga, još neostvarena priča ...).

 

Nakon kave odlazim u nezaobilaznu CineStarr-Konzumovu kocku i kupujem tek grickalice umjesto konkretne večere.

Povratak po već tradicionalnom mraku Županijske, čekanje šveda u zakašnjenju (ovaj put s HŽPP planerom prolazi brže) i povratak u Vinkovce ...

 

Ostalo je još samo predočiti ovogodišnje kretanje:

 

- pješice od kolodvora do centra, malo uz Dunav, više Županijskom, zatim uz Vuku do 1) željezničkog mosta na Vuki. povratak do Turističkog ureda i do hotela "Lav"

dbtdef.jpg

 

- biciklom do 2) ŽCP-a 204. brigade, zatim uz stari meandar Vuke i natrag, pa do Adice na ručak, povratak oko stadiona i kroz groblje do 3) kraja Mirogojske, 4) ćoška Držićeve, zatim preko Olajnice do Mosta prijateljstva ...

rc0vn7.jpg

 

 

- od Mosta Prijateljstva uzbrdo, pa desno u Kovačićevu i natrag, dalje uzbrdo pa desno prema Zagorskoj i 5) otkriću nasipa bez nadvožnjaka, dalje do 6) ŽCP-a Svačićeva, pa do 7) ŽCP-a na SR Njemačke, do 8.) ŽCP-u na Vijeća Europe, dalje do kraja ulice Stjepana Supanca, pa natrag prema centru grada do hotela "Lav"

2roi73c.jpg

 

Dalje je ostalo samo pješačenje od centra do kolodvora Županijskom ... ništa osobito i već viđeno, pa nema karte. :kul2

 

Na kraju, što reći?

Ovaj netipični putopis je stvorio, barem meni, nekakav okvir predodžbe grada u oporavku od rata.

Ad hoc posjeti s problematičnim fotografskim sredstvima i logističkim problemima urodili su, bar se nadam, živahnim prikazom urbanog identiteta i željezničke arheologije, čije rupe u siru zovu na krpanje svih tih rupa u nekim budućim posjetima. :)

 

Link to comment
Share on other sites

Vrlo zanimljivo, naročito zadnji dio po trasi pruge Vukovar-Ilača. Inače, na google kartama se jako jasno vidi trasa pruge do Ilače, čak i objekti na njoj, ali to treba obići autom ili biciklom. Tko zna kada će nekoga put nanijeti u tom smjeru.

Dinamika vozila i Okretna postolja

KONČAR – Električna vozila d.d.

Link to comment
Share on other sites

Kapa do poda za vrlo zanimljiv putopis. :hai

 

Vrlo zanimljivo, naročito zadnji dio po trasi pruge Vukovar-Ilača. ...

 

Laie_69.gif

Blagodarim.

Kad pohvala dođe od majstora putopisanja, onda ima posebnu težinu.

 

... Inače, na google kartama se jako jasno vidi trasa pruge do Ilače, čak i objekti na njoj, ali to treba obići autom ili biciklom. Tko zna kada će nekoga put nanijeti u tom smjeru.

 

Nakon ovoga, javljaju (mi) se dva pitanja:

- prvo o prošlosti, naime do kada je uopće pruga (do Sajmišta) bila u prometu, odnosno barem za manevarske sastave ... i ima li kakvih podataka u prastarim voznim redovima o ev. putničkom prometu i

- drugo o budućnosti, odnosno ima li ikavih izgleda da se ta dionica revitalizira?

 

Ovo drugom slično je postavil svojedobno Seabral, pa sam mu odgovoril da vukovarski 'metro' nema pravoga smisla, jer praktički zaobilazi cijeli grad. To je i osnovni razlog da sumnjam u ikakvu revitalizaciju, jer ni teretni, a ni putnički promet ne bi dobili pozitivne rezultate i u cost-benefit studijama s najblažim mogućim kriterijima.

 

Ostaje dakle saznati, ili makar nagađati kad je tuda prošla zadnja (i koja) lokomotiva ... :loko

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...