Jump to content
zeljeznice.net
Medo

Adelaide i okolo nje

Recommended Posts

smiley.gif

 

Prošli tjedan je bilo točno 20 godina kako smo došli u Adelaide. Nije mala stvar. Dvadeset godina u jednom gradu na dvije adrese je apsolutno vrijedno spomena.

 

Dan prije toga, rano prije podne sletjeli smo u Sydney, muvali se po gradu i obišli sva mjesta koja se moraju obići. Večer smo zaključili veličanstvenim vatrometom u luci povodom našeg dolaska. Na stranu što je taj dan bio federalni praznik – Dan Australije. U to vrijeme nije bilo direktnog leta Auckland - Adelaide pa se glasalo hoćemo li preko Melbournea ili Sydneyja. Meni je bilo svejedno jer sam već prije posjetio oba grada, a limići su bili naklonjeni Sydneyju… danas im Melbourne bolje kotira.

Limići nisu baš bili sretni što odlazimo iz Aucklanda. Imali su prijatelje, prve simpatije i osjećali su se doma. Bilo je gunđanja bez histerije. U njihovom svijetu Australija je postojala na mapi ali nikako kao trajna destinacija. Ni meni nije bilo ravno. Posao je bio dobar a isto tako stekao sam dosta prijatelja. Većina mojih prijatelja je bila iz našeg nam bivšeg šireg kvarta. Meni tada, a i danas je posve svejedno odakle je netko. Zazirem jedino od oštro profiliranih… Ponekad mi pade na pamet ona Krležina – Sačuvaj me bože srpskog junaštva i hrvatske kulture.

Nemoguće je reći kako bi se stvari razvijale da smo ostali na NZ ali u svakom slučaju ovdje nam je dobro i po svemu sudeći odluka je bila prava. Limići se slažu. NZ je ostao u srcu i dalje mislimo da je to jedna od najljepših zemalja ako ne i najljepša… i posjećujemo ju.

 

Vrlo često me pitaju zašto smo se makli. Ja sam glavni krivac. Makli smo se jer NZ kroz svoju povijest ima neke čudne cikličke razvoje i time periode kad je sve dobro pa onda period kad i nije tako dobro i biva neizvjesno i ponekad teško. Mislim da je to jedan od glavnih razloga što se dobar broj ljudi nakon što steknu državljanstvo seli u Australiju. Kad smo mi došli na NZ, zemlja je bila na putu oporavka od zadnje krize u kojoj je NZ praktično bankrotirao. Bilo je posla, nekretnine su išle gore i td. Dvije godine prije odlaska pojavili su se prvi znaci moguće krize, a nema boljeg barometra no kad se gleda trend (ne) zaposlenosti i nekretnina. NZ je opet ulazio u period stagnacije i vjerojatnog pada. Moj posao nije bio u pitanju ali budućnost limića vjerojatno da da. Eto… to je to. Bilo još i nekih drugih razloga kao tadašnja kvaliteta visokog obrazovanja, izoliranost i td. Danas je na NZ opet dobro mada se čini da se pojavljuju oblaci. Nadam se da sam u krivu.

 

Zapadni dio užeg centra Adelaide. Među ostalim na slici je kriket stadion kapaciteta 60.000 ljudi. Na stadionu se igra među ostalim igra i nogomet, a često se održavaju koncerti.

 

ADELAIDE%20HERO%20SHOT.jpg

 

Selidba iz jedne zemlje u drugu nije mala stvar jer osim problema s logistikom i emocijama treba odučiti što preseliti, a što ostaviti – prodati/podijeliti. Nakon dužih razgovora mi smo se odlučili za novi start, a to znači da se nose samo osobne stvari. Kad sam spomenuo osobne stvari onda da spomenem i svoju gitaru (klasična, kupljena davno prije u Córdobi, Španjolska) oko koje je bilo dosta natezanja na aerodromu. Gitara je bila u mekoj futroli pa ju nisam želio predati kao prtljagu bez obzira na sva obećanja o super njezi. Letim često pa mi je jasna super njega. Nakon desetominutnih pregovora (natezanja) sve je završilo ok uz obećanje da ću odsvirati nešto. U prilog mi je išlo što je avion bio poluprazan jer je to bio prvi rani jutarnji let u utorak. Utorak, srijeda i četvrtak su nekako tradicionalno dani kad se manje leti. Let je potrajao nešto više od 3.5 sata i na sreću ostalih nisam trebao svirati. Sydney – Adelaide nije bio problem, pustili su me s gitarom bez problema i spremili je u jedan od za to predviđenih odjeljaka. Let je bio sa danas više ne postojećom kompanijom – Ansett

 

Kompanija je otišla u stečaj pred kraj 2001 godine. U tom trenutku kompanija je i bila u vlasništvu Air New Zealand i imala preko 80 aviona. Duga priča o diletantizmu Air NZ… možda jednom prilikom.

 

28256219852_01037f7b9a_b.jpg

 

Zadnji logo…

 

19549818843_a5b9ba1ce2_b.jpg

 

Dio osobnih stvari koje nismo nosili kao putnu prtljagu poslan je poštom na adresu motela u kojem smo na kraju proveli duže no što smo planirali. Gotovo mjesec i po dana. Trebalo je vremena dok se nije našla prikladna kuća na odgovarajućoj lokaciji. Moram ovdje dodati da je vlasnik motela bio izuzetno susretljiv i da je nakon tjedan dana smanjio cijenu koja je tada postala gotovo ekvivalent najma kuće. Motel je imao jednosobne i dvosobne apartmane + lijepi bazen.

 

Kuća u kojoj smo živjeli u Aucklandu kupljena je 2.5 godine prije odlaska. Prva godinu nakon kupovine kuće provedena je u temeljnom renoviranju. Prvo što sam zamijenio su bile one jezive stereo slavine u umivaoniku, jedna za hladnu, jedna za toplu vodu. Nakon toga uveli smo plin. Kuća se nalazila odmah do Baldwin av. prigradske željezničke stanice, a to je uključilo dnevni prolaz dva teretna vlaka u oba pravaca. Prigradski su tada bili DMU. Prilično bučni kod starta. Elektrifikacija prigradskih linija je taman počela prije mog odlaska.

Kuću nisam želio/mogao prodati jer bih dosta izgubio zbog pada cijena na tržištu pa je jedina opcija bila iznajmljivanje. Usprkos inicijalne nervoze, sve je srećom prošlo bez problema jer se javila jedna simpatična, tek došla obitelj iz Bg. Obitelj je kasnije otkupila kuću i ostala u njoj dok se nisu preselili u Taurangu (NZ), sedam godina nakon njihovog dolaska na NZ. Da bude stvar interesantnija, oni su kuću prodali obitelji iz Travnika. Pater familias je bio liječnik kojem je trebalo gotovo godinu i po dana za polaganje sedam ispita koji su bili uvjeti da nastavi praksu na NZ. Nema veze što je prije toga radio 15 godina i bio specijalista opće medicine. Nakon tih sedam ispita morao je dvije godine biti pod paskom i tek onda je dobio punu dozvolu. Ispiti su obimni, koštaju i nema subvencija. Padneš li jedan treba proći šest mjeseci do slijedećeg pokušaja. Ti ispiti dođu kao neka vrsta repetitorija studija medicine. Prva plaća je bila u razini liječnika početnika, a s radom je počeo na hitnoj. Prvotno je i on mislio u Australiju ali kad je završio tu cijelu muku više mu se nije micalo. Kasnije je izabrao Taurangu, simpatičan grad, jedno 200 km južno od Aucklanda. Mjesto i okolica vjerojatno imaju najbolju klimu na sjevernom otoku.

 

Pogled teleobjektivom s Mt Lofty (727 m) koji se nalazi istočno od centra Adelaide jedno petnastak kilometara zračne linije.

 

06_adelaide-cbd-seen-from-mount-lofty-su

 

Jedan od većih problema kad dolazite u grad koji vam je nepoznat je odluka gdje živjeti. Posao je druga pričan. Adelaide je bila nešto lakše zapravo puno, puno lakše ako se usporedi s dolaskom u Auckland koji nam je bio apsolutno nepoznat i gdje nismo nikoga poznavali. Bilo je kao spuštanje padobranom u nepoznato. Za posao i najam kuće sam imao dobre preporuke. Prvo sam riješio par dana nakon dolaska a za drugo je trebalo nešto više vremena. Grad sam posjetio desetak mjeseci prije jer sam bio poslom u Melbourne. Dva dana i jedna noć u Adelaide. Dovoljno da se stekne neka impresija. Kakva, takva. Limitirajući faktor oko izbora lokacije u Adelaide je bila javna srednja škola. Ovdje vlada sistem „kvarta“ i škole. Moraš živjeti u kvartu koji okružuje školu. Doduše ima iznimki ako se radi o specifičnim slučajevima ali mi nismo spadali u tu grupu. Privatne škole primaju sve koji mogu platiti. Imao sam listu s tri najbolje javne škole u gradu i mjesec dana prije dolaska poslao sam e-mail s pitanjima u sve tri škole. Dobio sam samo jedan iscrpniji odgovor s pozivom na neobavezujuću posjetu škole čim stignemo. Par dana kasnije je na kućnu adresu u Aucklandu stigla debela brošura o istoj školi sa svime što je potrebno za upis. Škola je bila srećom na vrhu liste kao i njena komunikacija. Ostale dvije su odgovorile kratkim neobavezujućim e-mailom… tek toliko da znam da su ga primile, da stvarno postoje i uz obavezujuće uvjete za eventualni upis. Zbog svega toga smo ograničili traženje smještaja u samo jednom djelu Adelaide kako bi limići mogli ići u tu školu. Taj manji dio sjeveroistočne Adelaide uglavnom su naselili doseljenici iz Italije koji su došli u jednom velikom valu koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Većina ih je bila s juga Italije. U vrijeme njihovog dolaska, tradicionalne kućne parcele na periferiji su bile veličine 1.200 do 1.500 kvadrata tako da su svi imali povrtnjake, male voćnjake i perad. Svakog jutra tramvaji na linija broj 8 koja je nekad prolazila kroz taj dio su bili puni košara s povrćem i voćem koje su nonne i signore nosile na jednu od gradskih tržnica. Kada smo mi došli taj dio više nije bio periferija, a kućne parcele su bile polovica nekadašnjih. Uglavnom 600 – 800 kvadrata. Danas se uglavnom prodaju polovice istih, 300 – 400 kvadrata i većina novih kuća su katnice. Ja živim u tradicionalnoj prizemnici s parcelom nešto manjom od 800 kvadrata. Kupio na vrijeme i otplaćujem. Vjerojatno još dvije godine.

 

Kad smo već kod škola - u Australiji se kreće s osnovnim obrazovanjem kad djeca navrše pet godina i ne čeka se službeni početak godine već početak jednog od školskih kvartala. Školovanje traje 12 godina i obavezno je do desetog razreda. Osnovna traje do kraja sedmog razreda a poslije toga se prelazi u high school. Postoji varijanta da se 11 i 12 razred „odradi“ u nekoj od specijaliziranih srednjih škola koje daju određene kvalifikacije ali tih škola nema mnogo i gase se. Većina odlučuje završiti standardnih 12 godina pa onda nešto dodatno. TAFE ili fakultet. Ukoliko se škola napusti nakon desetog razreda postoji mogućnost stjecanja kvalifikacija na TAFE (Technical and Further Education), a to bi donekle mogao biti ekvivalent naših stručnih škola. Po završetku TAFE (godinu dana) dobiva se kvalifikacija koja se potvrđuje nakon 6 – 12 mjeseci prakse. Školovanje može potrajati i duže pa se dobiva zvanje koje bi moglo biti ekvivalent – tehničara. Nakon te dvogodišnje škole opet mora biti praksa 6-12 mjeseci. Vlada subvencionira plaću u vrijeme prakse tako da i nije teško naći praksu. Oni koji kreću na TAFE s nezavršenih 12 godina škole polažu manji prijemni ispit. Tek toliko da se vidi jesu li koliko toliko pismeni i znaju zbrajati.

 

Norwood Morialta High School

 

UpNgfl1.jpg

 

Nastavlja se… vjerojatno.

 

Medo

 

P.S. Zadnja stanica nekadašnje linije broj 8.

 

9202126-3x2-940x627.jpg


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

... Taj manji dio sjeveroistočne Adelaide uglavnom su naselili doseljenici iz Italije koji su došli u jednom velikom valu koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Većina ih je bila s juga Italije. ...

 

 

 

Teta, bivši teček i sestrična su živeli celo vreme u kvartu Elizabeth (to bi otprilike bilo blizu tvojoj adresi?).

Uvek mi je bilo neobično da im se u adresi nikad nije pojavljvala Adelaide, samo ulica, kvart i South Australia. A i u Melbourneu imaju adresu Elwood, Victoria. :) Ko da recimo imaš ovde adresu Trešnjevka, Hrvatska ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Citam s interesom! :) Hvala!

Jedno pitanje - ime grada Adelaide je muskog ili zenskog roda?

 

pozdrav

toma


Three Blind Mice

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Uvek mi je bilo neobično da im se u adresi nikad nije pojavljvala Adelaide, samo ulica, kvart i South Australia. A i u Melbourneu imaju adresu Elwood, Victoria. :) Ko da recimo imaš ovde adresu Trešnjevka, Hrvatska ...
Trešnjevka, Hrvatska je sasvim dovoljna adresa. Kako kaže ona narodna: "Što radi Chuck Norris na Trešnjevci? - Ono što mu kažu." Inače je moj brat poslao razglednicu prijateljici s adresom: Ime Prezime, Travno i stigla joj je.

Deda je vozio seriju 32

Ja sam samo običan ferroequinolog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Citam s interesom! :) Hvala!

Jedno pitanje - ime grada Adelaide je muskog ili zenskog roda?

 

pozdrav

toma

 

smiley.gif

 

Engleski jezik je čudna biljka. U principu ne svrstava (nežive) imenice u rodove, bar ne onako kako je u našem jeziku i nekim drugim jezicima. Adelaide je imenica koja u ovom slučaju podrazumijeva ime grada i time je u „srednjem rodu“. U dnevnom govoru se ta imenica ne slaže s pridjevima i zamjenicama kao u našem jeziku tako da ne možete npr. upotrijebiti zamjenicu - ona je lijep grad. Eventualno možete reći - to je lijep grad ako se već prije imenom spominjala u razgovoru odnosno zna se o čemu se govori. Druga priča je ako je Adelaide ime neke osobe, onda se može reći (eventualno) da je lijepa.

Moram dodati svemu ovom da nisam jezični stručnjak. Dopune dobrodošle.

 

 

Teta, bivši teček i sestrična su živeli celo vreme u kvartu Elizabeth (to bi otprilike bilo blizu tvojoj adresi?).

Uvek mi je bilo neobično da im se u adresi nikad nije pojavljvala Adelaide, samo ulica, kvart i South Australia. A i u Melbourneu imaju adresu Elwood, Victoria. :) Ko da recimo imaš ovde adresu Trešnjevka, Hrvatska ...

 

smiley.gif

 

To je prilično daleko od mene. Elizabeth je jedno 25 km zračne linije sjeverno od centra Adelaide. Prigradskim vlakom to je oko pola sata. Dio u kojem sam živo po dolasku je relativno blizu centra, nešto manje od sat vremena hoda. Dio u kojem sad živim je nešto dalje, oko sat i deset minuta pješke do centra.

 

Adelaide je ogromna. Prostor u koji spada Adelaide je negdje oko 90 km sjever – jug te oko 30 km istok-zapad. Cijeli taj prostor se dijeli na upravne jedinice koje imaju status gradova. Njih opet sačinjavaju manje teritorijalne jedinice koje ja zovem kvartovi (predgrađa). Sam centar koji nosi ime Adelaide je negdje veličine Zg prostora omeđen željezničkom prugom – Draškovićevom, Ilicom te Frankopanskom/Savskom. Elizabeth ima status grada jer ujedinjuje nekoliko prostorno većih kvartova. Cijela Australija ima 547 upravnih jedinica – (local government areas) koji se kako rekoh u dnevno jeziku imenuju kao gradovi ili shire.

 

Prosječni kvartovi su negdje veličine dvije-tri nekadašnje mjesne zajednice i vrlo često dijele poštanski broj sa susjednim kvartom ako su relativno mali. Kao što reče, Adelaide se nikad ne spominje kao ni Melbourne ili neki drugi veći grad osim ako se ne radi o apsolutno najužem centru. Dešava se isto tako da kao posljedica prošlosti i nekadašnje izdvojenosti kvartovi ponekad mogu imati ulicu s istim imenom. Pri tome ne mislim na ulicu koja prolazi kroz dva kvarta. Ja baš imam takav slučaj. Susjedni kvart ima isti poštanski broj, a postoji ulica s istim imenom. Ako se izostavi ime kvarta ili se ne čita kako spada onda dolazi do zabuna. Na taj način sam upoznao gospođu (vrlo simpatičnu) koja živi na istom kućnom broju u ulici s istim imenom ali u susjednom kvartu s istim poštanskim brojem. Preko rijeke, u drugom gradu.

 

“Rijeka“ koja nas dijeli. Ja sam na desnoj ona na lijevoj obali. Odmah smo iznad obale. U jednom od zadnjih kadrova naziru se kuće. U daljini je O-bahn most. Egérke je prošao ovuda... nema biste.

 

 

Desi se ponekad da primim njene poštanske pošiljke. Prošle godine sam imao posjete dva majstora koji su došli nešto popraviti…a nisu obratili pažnju na ime kvarta. Ona je isto tako povremeno prima moje pošiljke, a biser je bila pošiljka iz Zagreba za grobnu naknadu mojih roditelja na Mirogoju. Ovi iz Zagreba su tako skombinirali adresu da se u prozorčiću na koverti nije vidio kvart već samo poštanski broj… Davno prije smo izmijenili smo telefonske brojeve. Kad se nešto desi onda se javlja… prošećemo i nađemo se na polovini puta… uz kavu. Ponekad i bez pošiljke, tek tako da se nađemo a ja usput vježbam talijanski.

Razlog što kvartovi ponekad imaju ulice s istim imenom je povijesni razvoj naselja u Australiji. Kako je broj stanovnika rastao nekadašnje male izdvojene komune (zaselci) polako su rasli i stapali se sa susjednim komunama. Ostala je komunalna jedinica/ime bez obzira što se utopila u nešto veće, a nitko nije voljan da mijenja ime ulica samo tako. Zabavno.

 

Obalni dio Adelaide, okolica Glenelga. Jugo-zapadno od centra grada.

 

972440-3x2-940x627.jpg

 

Isto ali iz drugog ugla. Centar grada se nazire u gornjem lijevom djelu.Dobro oko će zamijetiti tramvaj na zadnjoj stanici.

 

Glenelg-994005-Original.jpg

 

Medo

 

P.S. Sunčano, 33.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Reci ti nama, s obzirom na vremenske prilike i blizinu rijeke, da li ti nešto ovakvo kuca na vrata: :kul

https://i.imgur.com/It4nuG8.jpg

https://www.index.hr/vijesti/clanak/pakao-u-australiji-vrucine-poplave-krokodili-zmije-javila-nam-se-hrvatica/2061436.aspx

 

 

smiley.gif

 

Ovo kod mene je rijeka pod vrlo debelim navodnicima... radi se o bujičastom potoku koji preživljava sušno ljeto s nešto vode u svom toku. Jedva. U ovom djelu ima nekoliko manjih jazova a u njima se nađe i po koji šaran. Nije za servirati zbog stanja vode. Kad su ovu tekučicu kategorizirali bila je vjerojatno zima s obilje vode...a imati na karti rijeku polovicom XIX st. zvučalo je primamljivo za buduće doseljnike.

 

Veseli zimski dani kod mene

 

DSC_7643j.jpg

 

Idila u gradu

 

Elder_Park_on_the_River_Torrens.jpg

 

Dok ne pročitaš natpis koji se ponekad vidi ljeti… zbog slabog dotoka vode.

 

fP3edtK.jpg

 

Krokodili su domaće životinje negdje otprilike iznad te linije u unutrašnjosti i naravno uz obalu. To je suptropski i tropski dio Australije s klimom i živinama kao u sličnim krajevima u svijetu. Zauzima nešto oko 5% Australije. Kažu da su riječni manje agresivni od ovih koji žive uz morsku obalu i povremeno dolaze na ušća… držim ih za riječ, a sebe dalje od njih i od tog kvarta bez obzira što je vrlo lijep. Sjeverni dio Queenslanda koji ima daleko više stanovnika od ostalih sjevernih suptropskih i tropskih dijelova Australije godišnje bilježi u prosjeku dva smrtna slučaja i pet-šest napada. Uglavnom se radi o turistima koji imaju problema slijediti lokalna pravila. Taj dio Queenslanda prema zadnjem popisu ima oko 300.000 stanovnika.

 

rxHpL2S.jpg

 

Morski…ili kako ga ovdje od milja zovu – salty… (slani)

 

xaXM1ls.jpg

 

Onoj gospođi u videu s linka u tvom prilogu jednostavno bi poručio da zajedno s ukućanima povremeno čisti kuću i dvorište kak spada pa neće imati "borbe" s paucima. Gdje samo nađu ovakve karikature?!

À propos – kad se radi o izvještavanju iz Australije H. mediji često nemaju nikakvog dodira s realnošću. Nažalost često se radi o napuhanim i senzacionalističkim izvještajima. Kako se ponekad oslikava Australija vjerojatno je božje čudo što uopće ima živih ili preživjelih ljudi.

 

Medo

 

P.S. Sunčano, 33.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad si već započeo tu temu, možeš li nam napraviti Top 10 turističkih atrakcija u gradu ili bližoj okolici koje moraš posjetiti kada dođeš u Adelaide. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

... koje moraš posjetiti kada dođeš u Adelaide. :)

 

Misliš - kada TI dođeš? :mig:

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

À propos – kad se radi o izvještavanju iz Australije H. mediji često nemaju nikakvog dodira s realnošću. Nažalost često se radi o napuhanim i senzacionalističkim izvještajima. Kako se ponekad oslikava Australija vjerojatno je božje čudo što uopće ima živih ili preživjelih ljudi.

 

H. mediji uglavnom nemaju nikakva ne samo dodira sa stvarnošću već i zdrave pameti...

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Misliš - kada TI dođeš? :mig:

 

Hehe, nikad se ne zna, još mi fali na popisu ta Australija il Novi Zeland.. :hehe:

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Jedno od čestih pitanja na koje sam morao u početku odgovoriti je – Zašto Adelaide, a ne neki drugi grad u Australiji?

Odgovor može biti kratak ili duži ovisno o tome tko me pita a i zašto. Ako je u pitanju srodna imigrantska duša onda mi jasno koji su bolni kriteriji odnosno što je u odgovoru bitno… a ako je netko iz Adelaide, lokalni, rođeni tu, onda da ga se riješim obično odgovorom – zato jer mi se dopala. Taj odgovor obično izazove odobravajući osmjeh uz klimanje glavom koje potvrđuje moju duboku mudrost bez obzira što sam dotepenec. Doduše ima i kolutanje očima... ali u takvim susretima obično ne ulazim u detalje jer smo svi različiti pa tako i dojmovi/potrebe. Nije da se ne bih složio se nekim od razloga kolutanja ali sam zahvalan što sam ovdje.

 

Kad sam prelomio odluku o odlasku u Australiju ostalo su dva pitanja. Kada i gdje. Odgovor na prvo je bio relativno lagan i praktično jedino moguć – vrijeme školskih ferija, po mogućnosti ljetnih koji su najduži. Usput, morali smo doći minimum dvije godine prije no što stariji krene na fakultet jer nakon dvije godine boravka izjednačava se u pravu na studiranje s Ozijima. Piši – ne plaća kao stranac.

Odgovor na drugo je bio zaj...n posao. Vrlo. Napravio sam listu s dvanaest većih i manjih gradova koji su mi se činili kao potencijalne opcije na bazi onog što sam znao + Encyclopedia Britannica. Blažena bila ta enciklopedija. Wikipedija je došla tek dvije godine kasnije, a taman da je i bila ne bih ju koristio. Večernji svjetskih razmjera. Ovdje shvatih da sam u prošlom prilogu zaboravio spomenute knjige, a njih je bilo dosta, jedno tri kubika… one su isto išle. Sporovozno. Došle su nakon tri mjeseca. Taman na vrijeme. Te knjige su uglavnom došle iz Zg. Svaki put kad bi netko od nas boravio u Zg ponio bi sobom jedno 25 - 30 kg. Taman koliko je bilo dozvoljeno po letu. To se nastavilo i po dolasku u Australiju. Zadnji kontingent je došao 2014. Inače posjete Zg su bile svakih 6 mjeseci na šihte. Ostajali smo po tri – četiri tjedna. Tužno ali istinito nismo imali prilike dolaziti zajedno. Zajedno smo bili samo jednom i to na sprovodu. Možda se desi jednom u budućnosti s unucima. Razmišljamo o tome. Volio bih.

 

Stara sveučilišna knjižnica u Adelaide. Danas više-manje zjapi prazna jer praktično nema više razloga za dolaziti. Kad sam u gradu i imam cajta obavezno navratim i pogledam ima li što interesantno jer se izbor u donjem katu mijenja. Zadnjih godina perverzno uzmem Kindle kopiju.

 

mortlock-image.jpg

 

Gotovo odmah sam prekrižio Melbourne i Sydney koji su bili na vrhu liste, a i želje. Nema smisla zavaravati se. S jednom plaćom bi bilo vrlo teško održati pristojan standard života i ujedno živjeti u blizini centra za koji bih bio najvjerojatnije vezan poslom, a limići u perspektivi sa studijem.. Nije mi se išlo dalje prema periferiji… a što se ide dalje to je obično jeftinije. Uz tu jeftinoću obično dolaze i situacije kojih ima manje ako se živi bliže centru…

 

Tako sam u Aucklandu početkom 98 sjeo i počeo istraživati troškove života, javni transport, kvalitetu škola/univerziteta, troškove stanovanja, kulturni život, klimu, kriminal, itd. Blaženi Internet koji je već tada bio dobar izvor informacija i dezinformacija. Internet mi je pomogao dodatno skratiti listu na pet mjesta – Adelaide, Brisbane, Canberra, Geelong i Perth.

 

Pogled prema istoku grada. U sredini je North Terrace, avenija duga oko 2.2 km. Zalaz sunca ovdje može biti jedinstven kad se odbije od oceana na oblake pa dalje…

 

north-3-1300x722.jpg

 

Nakon razgovora s kolegama i dodatnih informacija lista se svela na tri grada Adelaide, Brisbane i Perth. Brisbane je bio u klimavoj poziciji uglavnom zbog klime i nešto viših troškova života u usporedbi s druga dva grada. Što se klime tiče, nitko od nas (obitelj) ne voli sparnu klimu koja je ljeti osjetna u tome sjevernijem djelu Australije gdje je vlažnost zraka, pogotovo ljeti osjetna. Srećom temperature ipak nisu kao u Singapore. Tamo je kombinacija za preznojiti. Ja se znojim kad hodam nešto brže na + 25°, a preko toga me se može pratiti po tragu dok ne ispari. Nisam debeo. Bar ne ko prasac. Iskoristio sam konferenciju u Sydneyju, uzeo + par dana i odletio u Brisbane te u Perth po prvi put.

Brisbane je vrlo simpatičan grad i mene podsjeća na grad u Evropskom smislu te riječi. Za razliku od drugih gradova Australije tu nisu bili manijaci pa rušili Viktorijanske zgrade u zamjenu za staklo i aluminij… ili tome slično, moderno. Grad je pun kafića i restorana i uvijek je gužva ma gdje bili u centru ili uz rijeku. Kulminacija je tamo negdje od pred kraj radnog vremena pa do kasnih večernjih sati. U vrijeme kad sam ja tamo bio u istraživačkoj misiji troškovi života su bili oko 10% viši no u Adelaide i Perthu. Danas su troškovi veći u Perthu više od 10%. Jedan manje grad na listi ali je ostao mjesto koje volim posjetiti zimi kad je temperatura u donjim i srednjim dvadesetim, a vlažnost prija. Da sam tamo vjerojatno prva stvar koju bih kupio za kuću je dehumidifier. Moram ovdje pojasniti moje jamranje. Ja volim suhu klimu ako mogu birati. Milioni ljudi žive tamo i nemaju problema s time. Ako se ide dalje na sjever onda to postaje još osjetnije ali opet ljudi tamo žive bez problema. Dakle, ja sam u pitanju, a garantirano mlađi je u istoj situaciji. Stariji je nešto tolerantniji. On je tolerantniji u svemu. Čak jede i povrće u pristojnim količinama.

Perth sam posjetio dva puta. Otpao je najviše zbog udaljenosti od ostalih dijelova Australije. Let od Sydneyja/Melbourne do Pertha traje oko pet sati. Od Adelaide nešto više tri i po sata. Centar grada nije djelovao uzbudljivo. Dapače. Dijelovi bliži centru su bili prilično ne atraktivni, a to je sve bilo prije no što su krenuli s masovnom eksploatacijom rude u Zapadnoj Australiji a novac je počeo teći. Bilo je i tada nekih naznaka da predstoji promjena ali… Perth od prije dvadesetak godina i današnji su gotovo kao dan i noć. Grad i okolicu su ušminkali, a javni prijevoz je sad jedan od najboljih u Australiji. Po troškovima života danas je gotovo odmah iza Sydneyja i Melbourne.

I osta Adelaide.

 

Pješačka zona u centru grada. Rundle Mall. Raj za potrošače i kibice. Radno vrijeme trgovina u centru je obično od devet pa do osam (uglavnom) ili devet navečer. Poslije toga je evakuacija.

 

okAIYqx.jpg

 

Adelaide je miran grad, danas jedan od najboljih gradova za podizanje obitelji u Australiji jer ima sve što treba za dobar start u životu. Grad ima nekoliko dobro opremljenih bolnica a od toga su dvije sveučilišne. Ima nekoliko sveučilišta, a jedno je među prvih sto u svijetu a jedno je tamo oko 230 og mjesta. Ostala dva su tamo oko 400 +. Posla ima mada je po zaposlenosti Adelaide nad pretposljednjem mjestu od velikih gradova u Australiji. Životni troškovi su manji no u drugim većim gradovima. Mislim da je Adelaide sada negdje osma u Australiji po troškovima života. Prošle godine je bila na desetom mjestu na listi gradova u svijetu po kvaliteti života. Kulturni život je dobar. Javni prijevoz je dobar. Plaže su lijepe mada je ulaz u ocean gotovo uvijek u dva koraka i zastoj jer temperatura rijetko prelazi 23° stupnja. Najtopliji je u veljači. Zimi padne na 15°. Sve je to zbog hladne struje koja direktno dolazi s Antartika i nema prilike pošteno se zagrijati. Zbog nje i laganog južnog vjetra noći su ovdje svježije što je blagodat kad zahajca.

 

Pogled s istoka prema centru grada... centar grada je sa svake strane obrubljen parkovima. Bez parkova je u obliku kvadrata sa stranicama od nešto više od 2 km. Prije pedestak godina bio je treće gradsko područje po veličini u Australiji. Danas je peti. Ima šanse da se izbori za šesto mjesto.

 

DJI_0001-1-1-1.jpg

 

Troškovi života ili ono što ja računam u to su najam kuće/stana u dobrim dijelovima grada, cijena kad kupuješ kuću/stan u dobrim dijelovima grada i transport. U mom slučaju uglavnom javni. Adelaide nema zona. Cijena hrane i obleke je ista kao u ostalim gradovima Australije.

Izbor Adelaide i život u njemu je ispunio svrhu dolaska ovdje. Za mene/nas je to bilo poput kupovine nečeg u okviru onog što bih htio i što si mogu priuštiti. Kao i u životu, uvijek postoji kompromis i treba prihvatiti najbolje iz njega. Nakon dvadeset godina boravka ovdje spremam se za pokret.

 

Grad bih uvijek preporučio za obiteljski život ali kad je u pitanju turistički posjet onda je to neka druga priča. Egérke i ja smo imali prepisku oko toga prije njegovog dolaska ovdje. Link do djela njegovog putopisa, slike su se nažalost izgubile. Njegovi dojmovi se itekako računaju obzirom na izuzetno bogato putno iskustvo koje ima + obrazovanje ali su na neki način „ograničeni“ jer je bio posjetilac. Moji dojmovi o Adelaide su također oblikovani putovanjima ali nadasve životom ovdje te iskustvom/paralelom života u nekoliko različitih gradova/država, a nisam rođen u njemu i „opterećen“ time. Nikako ne želim reći da sebe vidim kao autoritet kad je u pitanju ovaj grad. Svi mi imamo svoje različite okvire u koje stavljamo svoje slike/dojmove koji opet donekle reflektiraju nas same.

 

Pogled sa zapada... nadgrađeni prostor željezničke stanice je vidljiv. Stanica se proteže ispod zgrada preko oko 250 metara... u donjem lijevom uglu je nova bolnica a desnom Adelaide High School, jedna od dviju u centru grada. Centar grada ima oko 16.000 stanovnika i oko 117.000 ljudi koji rade u njemu. Obje cifre su u porastu. Za usporedbu, u centru Sydneyja radi pola miliona ljudi a živi oko 200.000.

 

bqwl0p6.jpg

 

O tom, turističkom aspektu Adelaide i donekle odgovor na tvoje pitanje (ivog) malo kasnije. Gornji dio sam počeo jučer na poslu s nakanom da ga postavim i bio sam pred krajem ali sam bio prekinut. Želim ga završiti danas. Vikend mi je prilično popunjen. Turistički pogled nakon vikenda ako nije panika, a ako je možeš me kontaktirati.

 

Medo

 

P.S. Polu oblačno s južnim vjetrom. 29.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

O tom, turističkom aspektu Adelaide i donekle odgovor na tvoje pitanje (ivog) malo kasnije. Gornji dio sam počeo jučer na poslu s nakanom da ga postavim i bio sam pred krajem ali sam bio prekinut. Želim ga završiti danas. Vikend mi je prilično popunjen. Turistički pogled nakon vikenda ako nije panika, a ako je možeš me kontaktirati.

 

Nemam kupljenu kartu, niti se planira u bližoj budućnosti posjet Australiji. No čisto da znam za ubuduće, a nadam se da su i drugi isto tako znatiželjni.

Tako da nije žurba, samo sam bacio bubu u uho. :wink:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Po putopisu si još u Peruu. Što odmah od tamo ideš u Australiju?. Zar nećeš prije u Zagorje zelene? :ne zna:

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Nemam kupljenu kartu, niti se planira u bližoj budućnosti posjet Australiji. No čisto da znam za ubuduće, a nadam se da su i drugi isto tako znatiželjni.

Tako da nije žurba, samo sam bacio bubu u uho. :wink:

smiley.gif

 

Pa mogao bih sebe staviti na prvo mjesto ali sam skroman pa neću.

 

Napisah prije da sam imao ping pong s egérke za vrijeme njegovog putovanja prema Australiji. On je još prije puta odlučio pravac kojim će ići. Posljedično, njegov ulaz i pravac u Australiji je bio je diktiran njegovim načinom putovanja. Istočni Timor je bio kraj jednog djela putovanja, a Darwin „najbliža“ točka do Dilija. Adelaide je ravno dole, a Uluru (super) je negdje na pola puta (ubitačno) autobusom između te dvije točke (zrakom 2618 km, a cestom 3027 km). Možda da ga kontaktiraš i upitaš za njegove dojmove/savjete. Moji će biti dole nešto niže, možda iznenađujući jer pravim razliku između pogodnosti života u nekom gradu i kvalitete razloga za posjetu.

 

Ako se gleda brojčano onda je Adelaide grad koji se zaobilazi jer jedva 5% turista koji dođu u Australiju skrene ovdje. Lokalni cinik bi rekao – zalutaju. Razloga tome nažalost ima i oni su višeslojni. Prvo je prosječnost sadržaja koji bi mogli biti interesantni u gradu počev od arhitekture pa do restorana. Bez brige nema trovanja. Kad sam kod njih da spomenem problem koji ja vidim. Dobar broj nacionalnih restorana su nacionalni samo na papiru jer su svoju nacionalnu kuhinju uglavnom prilagodili Ozijima i kečapu tako da talijanski restorani nude picu s avokadom i ananasom.

Gradska i šira okolina ne odskače od toga. Nema ni tu neke osobnosti. Ako nemaš obitelji ili dobre prijatelje ovdje onda postoje neka druga mjesta/odredišta u Australiji koja su daleko više interesantnija, jedinstvenije i predstavljaju Australiju mnogo bolje. Adelaide nije ciljana destinacija poput drugih mjesta/krajeve osim za roditelje studenata koji studiraju ovdje. Kad se pogleda njena lokacija u Australiji onda se vidi zašto to nije prednost u kombinaciji što nudi.

Adelaide je uglavnom prolazna točka za ljude koji imaju vremena i lagano krstare Australijom pa se zadrže dan – dva tek toliko da prekinu napor putovanja i malo protegnu noge. Drugi veliki izvor turista je posjeta roditelja djeci koja ovdje studiraju i ako ne za vrijeme studiranja onda na dan diplomiranja. Tradicionalno. Dobar broj ih ipak dođe bar dva puta. Djeca su djeca. Stranih studenata sad ima oko 35.000. Kažu da bi bez njih broj turista bio daleko manji i da su oni u stvari i najveća grupa posjetioca koji zapravo i ne spadaju u čistu kategoriju turista. Ako imaš cajta i novaca e onda sve ima smisla jer se može reći – da bio sam tamo, simpatičan grad. Prethodni redovi zvuče pomalo porazno ali to su stvarni podaci. Nadam se da nakon ovih a i slijedećih redova neću biti zaustavljen u gradu s željom da netko skrati moje piskaranje zauvijek. Drag mi je ovaj grad ma kako to zvučalo kontradiktorno.

 

Ako sam se već upleo u ovo pisanje pa da predložim nešto, možda umjesto Adelaide. Svi više-manje ide u Melbourne, Sydney i tako to. To je normalno jer su apsolutno razvikani. Gradovi su interesenti i imaju svoje osobnosti ali oni su ipak gradovi. Obzirom da je ovo tema o Adelaide, postavit ću vremenom nekoliko priloga sa slikama/imenima destinacija za koje smatram da bi ih trebalo posjetiti. Bit će u temi – Ozi & Kiwi (putopisi, svijet).

 

Vratimo se Adelaide. Da me ubiješ ne pada mi na pamet deset. Dat ću nekoliko. Ako mi još nešto padne na pamet dodat ću kasnije.

 

Grad, centar – North Terrace jer ima nekoliko manjih galerija i muzeja + muzej Južne Australije. Može se zadesiti neka interesantna izložba u galerijama jer se postave mijenjaju. Sada je završena izložba francuskih impresionista. 72 slike. Dodatno se može prošetati nedalekom pješačkom zonom (Rundle Mall) tek toliko da se vidi konglomerat nacija koji ovdje živi. Uglavnom dobro.

 

Dio North Terrace

db33200e77e6d5f73de6317e88291e63.jpg

 

UAdelaide1.jpg

 

Glenelg – tramvajem do glavne gradske plaže. Prilika da se usput vide kako izgleda dio predgrađa. Nešto boja predgrađa obzirom na lokaciju. Izlazi se na zadnjoj stanici. Ako vreme potrefi može i kupanje. Temperatura oceana je slična kao mora u Karlobagu prema sezoni. Obzirom na lokalno neiskustvo kupati se isključivo na plažama koje su pod nadzorom i imaju zastavice… nije zbog đukaca. To važi za cijelu zemlju. Ako se ovdje netko utopi onda je to gotovo garantirano stranac jer veći dio obale ima struje koje se mijenjaju plimom i osekom i mogu te odvesti na pučinu. Vožnja tramvajem od centra do tamo je oko 25 minuta. Ako se ogladni ima dosta restorana i nisu loši. Ima za svaki đep.

Glenelg-Adelaide-SitchuL.2e16d0ba.fill-1

 

beach1.jpg

 

Otići na Mt Lofty jer se s njega pruža divan pogled na grad s jedne strane i na padine gorja s druge strane. Ja to nazivam Zagorje, bez zagoraca. Dok ne izgrade žičaru smiley.gif može gradskim autobusom što je vremenski prilično dugo, a može i mislim da je daleko bolje pod dnevnim aranžmanom koji onda obično uključuje i posjetu Zoo parku (Cleland Wildlife Park) gdje su isključivo australske živine. Neke se mogu i hraniti bez opasnosti da i sam postaneš hrana. Ovo nije gradski zoo koji se praktično nalazi na rubu centra grada i gdje su životinje iz raznih zemalja u kojem su i pande. Možda uključe u jednodnevni i još nešto jer ima razne varijante i nisu tako skupe.

 

Mt Lofty i dio Zagorja

 

fixedw_large_4x.jpg

 

Cleland.jpg

 

uml9Dlg.jpg

 

Postoje jednodnevni izleti do Barossa Valley, lokalno vinogorje s najboljim vinom u Australiji. Tu je obično uključena posjeta vinarijama, degustacija i objed. Treba oko sat i po u jednom smjeru ako se ide direktno. Oni koji očekuju francuski stil vinarija i atmosferu… neće biti. Postoje tamo i letovi balonom ali oni su ili rano ujutro ili kasno poslije podne, predvečer što znači spavanje koje je tamo prilično skupo.

 

barossa-valley-vienyards-at-sunset-1024x

 

bethany-bethany-wines.jpg

 

Za ljubitelje željeznice možda posjet muzeju - National Railway Museum. Tvrde da su najveći u Australiji… vjerojatno. Ima dosta interesantnih stvari ali gotovo sve su statične. Do muzeja će se moći prigradskim vlakom tamo negdje od lipnja/srpnja ove godine kad se završi kilometar i po odvojka do četvrti gdje je muzej. To će postati 7 prigradski željeznički pravac.

 

Dio eksponata…

 

nrm-019.jpg

 

4132_event_banner.jpg

 

30873250947_22639a8462_b.jpg

 

Ako ću biti u Adelaide nastojat ću se staviti na raspolaganje i onda sve možda može biti spontanije.

 

Medo

 

P.S. Kako rekoh, ako mi nešto padne na pamet, stavit ću kasnije a bit će povremeno priloga o gradu pa se možda nađe nešto interesantno. Dosta sam slika već postavio u prijašnjim prilozima.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Sad kad smo opanjkao turističke aspekte grada u kojem živim… može nešto drugo.

 

U svijetu postoji 16 zooloških vrtova u kojem su pande, a Adelaide Zoo je jedan od njih. Zapravo, koliko znam, na cijeloj južnoj hemisferi to je jedini grad koji ima pande.

 

wang-wang-fu-ni.jpg

 

Ove godine bit će deset godina kako su Wang Wang i Funi posuđeni pa treba odlučiti što dalje jer ugovor ističe koncem ove godine. Godišnji najam dođe milion dolara i slična svota najma vrijedi za sve pande koje su van Kine. Novac nije toliki problem jer se računa da broj posjetioca opravdava njihov boravak ovdje ali postoje i neki drugi elementi. Odnosi Kine i Australije baš nisu sjajni u zadnje vrijeme pa bi to mogao biti jedan od problema. Drugi je da unatoč tome što su ovdje već deset godina Wang Wang i Funi nisu dobili prinovu. U zadnje vrijeme ima znakova da Kina nije baš sretna kako se pande ovdje tretiraju što se opet može dovesti s onim prvim – odnosi Australije i Kine. Bez obzira što u Zoo rade sve što im je rečeno od strane Kineskih stručnjaka Funi (Fu ni) ne ostaje trudna. Zadnje dvije godine bilo je falš alarma jer se pokušava umjetnom oplodnjom… opet pod nadzorom Kineskih stručnjaka. Ti isti stručnjaci su prije pet godina, dvije godine pokušavali animirati Wang Wanga „panda porno“ filmovima… ali bez rezultata. Medicinski su obe pande ok.

 

Prošle godine u rujnu su zadnji put pokušali s umjetnom oplodnjom i Funi je počela pokazivati neke znakove trudnoće… sve se svelo na takozvanu lažnu trudnoću. Da se i dogodila trudnoća, mlada panda pripada Kini… tako je sa svim pandama u svijetu. Pripadaju Kini bez obzira gdje su rođeni i bili. Pande u divljini žive do 20 godina a u Zoo do 35 godina.

 

Bilo kako bilo Wang Wang i Funi su vrlo popularni, naročito kod djece. Kad se zoo ujutro otvori gotovo svi se prvo zapute prema njihovoj nastambi…Ulaznice, sitnica - obitelj s dvoje odraslih i do troje djece $91. Oni s više $97. Odrasli $35 a limići $25. Obzirom da država financira najveći dio djelatnosti Adelaide Zoo postoje dva dana godišnje (pod tjednom) kad je ulaz slobodan. Firme mogu jednom godišnje naručiti ulazinice uz 20% popusta.

 

T4zGDew.jpg

 

8349325904_ab0cff7652_b.jpg

 

dsc_0685.jpg

 

Prednji dio nastambe

 

Bamboo-Forest-a.jpg

 

Dio zadnjeg djela

 

pan-image-by-big-08_1048.jpg

 

Medo

 

P.S. Sunčano, 32. Sutra i prekosutra do 35.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tko su glavni vinogradari? Možda naši kao što su na Novom Zelandu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tko su glavni vinogradari? Možda naši kao što su na Novom Zelandu?

 

smiley.gif

 

Ah. Da i ne ovdje ne pali pa evo moj standardno nešto duži odgovor.

 

U Australiju kao i na NZ vinovu lozu su donijeli Britanci. U Australiju je stigla krajem XVIII stoljeća, a na NZ polovicom XIX stoljeća po svemu sudeći iz Australije na južni otok. Sve tamo do iza drugog svjetskog rata (u obje zemlje) vino nije bilo baš popularno, a vinogradarstvo nije bilo intenzivno. Vino se uglavnom pravilo u manjim količinama za lokalne potrebe a višak eventualno prodavao. U obje zemlje od sredine pedesetih godina počinje zapošljavanje stručnjaka iz Evrope koji su drastično unaprijedili vinogradarstvo i enologiju otvarajući put da to sve polako postaje profitabilna industrija. Početkom sedamdesetih počinje stidljiv izvoz vina iz obje zemlje.

Vina do početka sedamdesetih nisu imala nikakvu reputaciju ali unapređenje vinogradarstva i enologije postepeno donosi bolja vina. Ta vina su vremenom dobila na kvaliteti i ugledu, a danas neka od njih slove među najboljim na svijetu.

U okolici Adelaide proizvodi se najviše vina u cijeloj Australiji, a vina iz ovog djela su ujedno i najkvalitetnija s neusporedivo najviše nagrada. Postoje dva značajna područja u neposrednoj okolici Adelaide - Barrosa Vale i McClaren Vale. Od ostalih dijelova Australije odlična vina dolaze iz Hunter Vale koja je jedno 150 km sjeverno od Sydneyja.

Ovdje u Južnoj Australiji širenju vina pridonijeli su njemački doseljenici iz sjevero-istočnog dijela današnje Njemačke i zapadnog djela Poljske. Početnom kultiviranju vina na južnom otoku NZ su doprinijeli doseljenici iz istog djela današnje Njemačke i Poljske te nešto doseljenici s juga Francuske. Na sjevernom otoku NZ su to opet uglavnom bili doseljenici iz današnje Njemačke te nešto Talijana s juga Italije. Doseljenici iz Njemačke su dolazili na NZ i Australiju kako bi izbjegli vjersku netoleranciju koja je vlada u dijelovima tadašnje Njemačke, odnosno samostalnim državama/kneževinama itd koje su tamo postojale prije Njemačkog ujedinjenja.

Vina iz (Južne) Australije su u prosjeku na boljoj cijeni od vina iz NZ. Razlog su klima, zemljište i kvaliteta. Najbolja područja za uzgoj vina na NZ su sjeverni dijelovi južnog otoka odakle i dolaze najbolja vina. Vina iz tog kraja prva su NZ vina koja su bila priznata na svjetskom tržištu po kvaliteti.

Australija i NZ su danas izvor izvrsnih vinogradara i enologa koji rade po svijetu, a obje zemlje nude na nekoliko sveučilišta studiranje vinogradarstva i enologije („pravljenje vina“). Najbolji fakultet je ovdje u Adelaide.

Danas je to nesentimentalni biznis u kojem se vrte milijarde dolara i nema baš mjesta za manje vinogradare. Australija je peta po količini izvoza vina u svijetu i izvozi preko 60% proizvodnje (800 miliona litara). NZ godišnje proizvede oko 290 miliona litara, a toga nešto manje od 90% izveze. Interesantno je da Sauvignon Blanc zauzima gotovo 90% NZ proizvodnje vina.

 

Penfold Grange 2013, 0.75 $ 740 po flaši. Vino je iz Južne Australije, Barrosa. Penfold je jedna od najjačih firmi i s najviše nagrada u ovom djelu svijeta.

XYIN7Ld.jpg

2015 Babich Headwaters Pinot Noir $ 40 po flaši. Vino je NZ

hFAes5i.jpg

 

Što se tiče doprinosa Dalmatinca na NZ u razvoju vinogradarstva i proizvodnji vina on je uglavnom zbog nacionalno-folklornih razloga dobro napuhan. Činjenica je da je u Hendersonu, vanjski dio Aucklanda, u jednom trenutku postojalo tridesetak malih vinograda čiji su vlasnici bili Dalmatinci. Velika većina je imala vinograde isključivo za domaće potrebe jer svojom veličinom nisu mogli biti ništa drugo. Taj širi dio Aucklanda je postao magnet za naseljavanje Dalmatinaca početkom XX stoljeća i kao takav je ostao do kraja četrdesetih godina. Koncentracija iseljenika u jednom djelu nekog većeg mjesta je normalna pojava. Danas se taj dio Aucklanda malo razlikuje od drugih dijelova grada i postoji samo nekoliko obitelji „starosjedioca. Bez obzira na to što ih više nema, stariji stanovnici Aucklanda taj dio još uvijek vežu za Dalmatince. Odluka o zatvaraju Hrvatskog konzulata u Aucklandu koji je bio u Hendersonu samo je stavilo točku na prošlost tog djela.

U cijeloj priči oko vinograda i vina na NZ postoje dva imena vrijedna spomena – Babić (Babich) i Fistonić (Fistonich). Prvi je dio prve generacije, a drugi je dio druge generacije rođene na NZ. Osim po prezimenu razlikuju se dijametralno po pristupu životu te načinu kako su postali veliki proizvođači vina.

Pisao sam već prije o osobnosti Dalmatincima na NZ odnosno Dali kako su ih zvali na NZ pa neću ovdje ponavljati. Da Vas ne davim detaljima pojednostavnit ću priču.

 

Neveliki broj Dalmatinaca, uglavnom u okolici Aucklanda je krenuo s vinogradima tek toliko da imaju tradicionalno nešto vina za domaće potrebe. Vinogradi su već postojali od prije ali ih je bilo vrlo malo. Nekoliko porodica je imalo viška koje su prodavali, a među njima se isticao Josip Babić, pokojni patrijarh obitelji Babić. On je u njegovo vrijeme bio jednako poznat u Aucklandu i okolici po dobrom vinu kao i dobrom medu te kvalitetnom voću. Vremenom, pred drugi svjetski rat najveći dio prihoda počeo je ostvarivati prodajom vina i stolnog grožđa povećavši broj čokota kupovinom okolnih manjih vinograda. Proizvodnja meda je ostala ljubav. Kažu da je imao zlatne ruke za kalemljenje i nije zazirao od inovacija i literature, a radio je od jutra do mraka. Njegov vinograd i vino je bilo među najboljim ako ne i najbolje u okolici Aucklanda. Kasnije (sredina/kraj pedesetih), praktično nakon njegovog djelomičnog povlačenja iz „posla“, njegovi sinovi su počeli s modernom tehnologijom, kupili još zemlje u različitim dijelovima NZ i tako postali jedan od najboljih i najjačih proizvođača vina na NZ. U to vrijeme NZ je bio u jednoj od svojih cikličkih kriza i zemlja se mogla kupiti/najmiti za bagatelu. Pravi korak u pravo vrijeme. Babich vina su osvojila nekoliko značajnih međunarodnih priznanja.

 

(Sir) George Fistonichu se nikako nije dopadalo da bude tišljar pa je krenuo s modernom proizvodnjom vina početkom pedesetih usprkos što je njegov otac koji je imao manji vinograd smatrao da vino nema komercijalnu budućnost na NZ. Vino se pravilo u njihovom domaćinstvu tradicionalno i isključivo za domaće potrebe. George je krenuo s kreditom i najmom većeg vinograda te postepeno postao jedan od većih proizvođača kvalitetnih vina na NZ. Njegova vina se prodaju pod imenom Villa Maria, a jedan je od prvih koji je na NZ za vinske boce počeo koristiti navojni čep. Villa Maria je dobitnik nekoliko cijenjenih nagrada, a Georgeov život je prilično interesantan i jednom je bio pred bankrotom…

Obje firme nisu među prvih pet proizvođača vina na NZ ali su priznate, kvalitetne marke na lokalnom i djelu svjetskog tržišta.

 

Kuća, vinarija i vinograd J. Babića. Pretpostavlja se da je snimka iz 1945.

 

Mid-1940s-Winery.jpg

 

Medo

 

P.S. Priča o J. Babiću je fascinantna. Od polupismenog dječaka koji je došao s četrnaest godina na NZ pa do najvećeg proizvođača vina u okolici Aucklanda. Sinovi su nastavili kako spada.

 

Na slici su braća Babić nakon nekoliko godina na NZ. Troje braće su zajedno krenuli u proizvodnju vina ali su nakon petnaestak godina podijelili vinograd i razišli. J Babić je kasnije otkupio dio njihovih vinograda i postao najjači proizvođač vina u Aucklandu i okolici. Vinogradari na slici sjede. Josip je u sredini. Današnja firma je vezana uz dva Josipova sina.

 

1.-Babich-Bros.jpg

 

Obitelj Josip Babića 1946. Njegova supruga Mara je došla na NZ 1929 kao poštanska mlada. Josipa nije znala. Desetine Dalmatinki je na taj način došlo na NZ. Velika većina iz daljnje ili bliže okolice Makarske kao i njihovi budući muževi.

 

7.-Joes-Family1946-2.jpg

 

Stari vinograd i centar za posjetioce danas na istoj lokaciji. Puna adresa je: 11 Babich Rd, Henderson Valley 0612, New Zealand.

 

p-F7B1CCE1-A085-443B-F15BD7C9DCF74EFD-25

 

P.S.II Otac moje snahe ima oveći vinograd u McClaren Vale. Obzirom da je relativno rano otišao u mirovinu jedno vrijeme se bavio proizvodnjom vina ali je zbog zdravalja i konkurencije/troškova prestao. Zadnjih pet-šest godina najmi svoj vinograd drugima i čeka priliku da ga proda. Davno, šezdesetih i ranih sedamdesetih mi smo imali manji vinograd u Kloštar Ivaniću. Kad mi je stari umro riješio sam se vinograda. Nije mi bilo u krvi pravljenje vina, a nikad nisam ni bio vinopija.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ova slika braće Babić me podsjeća na kauboje, konkretnije najpoznatije šerife,braću Erp.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Iako im još dosta vremena do 23/11/2019, jutros na putu do posla ugledao sam prvu najavu.

 

t2dmT4M.jpg

 

Ovo je jedna od najbolje organiziranih ako ne i najbolja etnička manifestacija u Adelaide bar od onih koje sam do sada posjetio, a volim odlaziti na takve manifestacije zbog dobre kuhinje i atmosfere… Bio sam s obitelji na prvoj fešti kad je bilo možda tristo - četiristo ljudi u cijelom danu i svjedokom sam kako se godinama povećavao broj prisutnih. Nema policijskog izvještaja ali kasno poslije podne kad smo bili na zadnjoj jedva se moglo probiti do meni/nama najvažnijeg dijela… kuhinje. Parkirao sam se stotinjak metara od mjesta, a lokalni parking nije mali.

Mene uvijek najviše muče ove dolje niže kategorije + krafne.

 

Festa-2016-GS-HV-7729.jpg

 

Festa-2016-damir8-3534v.jpg

 

Festa-2016-damir8-3522v.jpg

 

Link do web stranice s informacijama i slikama (na engleskom)

 

Google pogled iz zraka gdje se to održava (The Croatian Sports Centre SA Inc, Gepps Cross, Adelaide, SA) i pogled s ulice koji daje nešto bolju perspektivu prostora. U prednjem planu (lijevo) je dio trbina ispod kojih su klupske prostorije,sa nekoliko prostorija za manje socijalne funkcije + dućan, a desnom djelu slike su dodatne prostorije s restoranom (bijela zgrada)... Sve je to napravljeno dobrovoljnim prilozima + pomoć vlade Južne Australije. Vlada u Zg je godinama sufinancirala pa onda prestala jedan drugi klub koji ima radikalniji pogled na svijet.

 

Medo

 

P.S. Sunčano uz lagani južni vjetar. 29.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Ovih dana je odlučeno da u Adelaide bude smještena the Australian Space Agency.

 

Za početak agencija će imati dvadesetak zaposlenih, prilično skroman buđet i veliki posao da pomogne i koordinira rad dvadesetak malih lokanih kompanija koje se bave izradom komponenti za satelite. Lansiranje vlastitih većih raketa i satelita bi trebalo doći vremenom. Tako kažu. Vidjet ćemo. Agencija je smještena u jednoj od zgrada bivšeg bolničkog kompleksa na istočnoj strani North Terrace. Imaju lijep pogled na tramvajsku stanicu.

Odluka ima smisla obzirom na povijest Južne Australije poslije II svjetskog rata kad je tu bio centar Britanske vojne industrije koja se bavila izgradnjom i testiranjem raketa, prvenstveno u vojne svrhe. U tu svrhu su izgrađena dva manja gradića – Elizabeth i Woomera. Elizabeth je danas jedno od sjevernih predgrađa Adelaide i na njegovom rubnom djelu se nalazi nekoliko vojnih istraživačkih centara. U tim mjestima su živjeli s obiteljima svi oni koji su imali bilo kakvog udjela u tom projektu kao i u projektu izrade i testiranje A bombe…

 

Launch_banner-850x455.jpg

 

Cijeli taj projekt je prestao radom sredinom šezdesetih ali je dio stručnjaka ostao i postao temelj razvoja Australske vojne industrije. Svemirska komponenta je još neko vrijeme živjela da bi početkom sedamdesetih bila ugašena.

Kao posljedica svega, Adelaide je danas centar za izgradnju vojnih brodova i podmornica te raketnih sistema… doduše u većem djelu kao stručna radna snaga, a manje u razvoju takvih sistema. Fregate i podmornice se rade na bazi licence sa negdje oko 20% inovativnog učešća lokalnih stručnjaka. Trenutno je priprema faza za početak gradnje Hunter class fregata i dvanaest novih podmornica.

 

20180629001351736435-original-1019x720.j

 

Pored ovih postoji kako napisah i dvadesetak manjih kompanija čiji ukupan broj zaposlenih ne prelazi 250. Kompanije se bave izradom komponenti za svemirske programe u SAD, a dvije se bave izradom i lansiranjem nano satelita s perspektivom izrade i lansiranje većih.

 

10113724-3x2-940x627.jpg

 

450 km sjevero-zapadno od Adelaide u Woomeri se nalazi kompleks za testiranje i lansiranje manjih i srednjih raketa koje koriste lokalne i strane kompanije. U tom djelu su Britanci počeli svoje eksperimente i tu je lansiran prvi Australski satelit 1967 godine. Nekad bilo, pa ponovilo se.

 

Europa-1-courtesy-NAA.jpg

 

Medo

 

 


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Jesen

 

Jedna od situacija na koju se još uvijek polako navikavam je da zbog vrlo blagih zima ovdje lišće ne opada s autohtonih drveća i grmlja… bi se reklo – vlada crnogorica, nema jesenske rapsodije boja. Da nisam jedini koji osjeća takvu situaciju i možda laganu nostalgiju za jesenskim bojama potvrđuju davni imigranti koji su 1856, dvadesetak godina nakon dolaska u ovaj dio Australije odvojili nekoliko hektara na sjeveroistočnom obroncima gorja koji obrubljuje grad i počeli saditi listopadno drveće, uglavnom iz Evrope. Vremenom su u toj enklavi napravili šetnice pa dodali jezero, pa onda još dva manja, zatim paviljone te još šetnica. Početkom XX stoljeća odvojili su jedan manji dio i zasadili predivan ružičnjak sa desetine i desetine vrsta ruža. Negdje u to vrijeme je i napravljena kuća za domara koji živi nedaleko od ulaza u park ali s vanjske strane. Eto, tako je vremenom nastao Mt Lofty Botanic Garden. Ruku na srce, Adelaide ima još jedan veliki pravi botanički vrt, smješten na sjevero istočnom rubu najužeg centra grada. Taj botanički vrt u gradu je profesionalno održavan i ima bilje (faunu) iz cijelog svijeta i ujedno je dio Sveučilišta Adelaide (University of Adelaide). Osim otvorenog djela ima i nekoliko velikih staklenika i obavezna jezerca. Nakon botaničkog vrta prostor se nastavlja botaničkim parkom sve do lokalnog zoološkog vrta. Lofty nema te naučne/nastavne pretenzije i uglavnom se održava dobrovoljnim radom i prilozima. Tako je od početka a izgleda da će tako biti i dalje.

 

Autom do Loftyja od kuće je jedno dvadeset pet minuta. Možda desetak minuta više ako se ide okolo preko gorja umjesto preko grada te nastavlja početnim djelom autoputa prema Melbourne pa onda kraćim odvojkom od pet kilometra do cestovnog ulaza. Postoji i lokalna autobusna linija koja prolazi pored ulaza ali ona vozi svaki sat preko vikenda i treba joj nešto više od sat vremena do centra. Park se zatvara pola sata prije mraka. Kad god sam tamo bio uvijek se našlo mjesta za prostrijeti deku i uživati u vrtu. Ljeti je tu za šest - sedam stupnjeva svježije no u gradu pa je to još jedan razlog za dolazak. Sad kad razmišljam, zapravo se i ne sjećam da je ikad bilo prave gužve, a bonus je da ljudi koji tu dolaze nisu bučni tako da je to ujedno oaza tišine jedino ponekad prekidana vriskom zaigrane djece. Subotom i nedjeljom je obično pristojno posjećen, a preko tjedna se nađe tek pokoja duša. Parking je dva dolara za cijeli dan i nikad nije usfalilo mjesta. Pored mjesta za plaćanje parkinga postoji nešto poput povelike škrabice u koju se ubacuje sitniš namijenjen za očuvanje parka. Škrabica je uvijek lijepo popunjena i ne samom sa sićom već i s papirnatim novčanicama. Polovica prihoda od parkinga ide gradu, a druga polovina društvu koje sa bavi očuvanjem parka. Sve u svemu predivno mjesto da se provede dan.

 

Entrance-to-Mt-Lofty-Botanical-Gardens-o

 

Loftia-Garens_03.jpg

 

maxresdefault.jpg

 

mt-lofty-garden-40th-birthday-event.jpg

 

autumn-colours-large.jpg

 

mt-lofty-botanic-garden1.jpg

 

12631684614_cdf06b76cd_b.jpg

 

9f05028621d783eb0a3a7104e2999781.jpg

 

DSC07996_-_low_res.jpg

 

CpIfjhoW8AAk7Rl.jpg

 

maxresdefault.jpg

 

Autumn-Banner.jpg

 

25738455974_e773f3bf2c_b.jpg

 

rhododendron-gully-mt-lofty-botanic-gard

 

Današnji bonus - Simpatičan video snimljen kamerom iz auta za vrijeme vožnje centrom grada nakon ulaza s istočne strane. Početna stanica tramvaja je na North Terrace. Jedini peh je oblačan dan pred kišu… jedan od dvadesetak takvih preko godine pa atmosfera djeluje pomalo depresivno i nešto umanjuje dojam.

 

 

Medo

 

P.S. Sunčano, 33°


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

Nekoliko posljednjih dana je bilo neuobičajeno hladno u ovom djelu Australije. Standardno, zimske temperature preko dana praktično ne idu ispod 13°. U nedjelju je bilo jedva 10° preko dana, a noću je palo na 1°. Danas je „normalan“ zimski dan, 18°.

Hladan polarni vjetar je brijao nekoliko dana i u unutrašnjosti pa je na potezu Adelaide – Melbourne u ranim jutarnjim satima padao snijeg dva jutra za redom. Na obroncima gorja koji su iza Adelaide je bilo susnježice. Gorje je na visinama od 500 – 700 metara nadmorske visine.

 

Klokani u snijegu. Video snimljen ovih dana.

 

 

giphy.gif

 

Stadion lokalnog nogometnog kluba – Adelaide United (crveni). Stadion je relativno mali, kapaciteta do 25.000 i rijetko je pun. Klub je ove godine bio četvrti. Nova runda počinje početkom listopada taman kad footy sezona završi.

 

1200px-2010_AFC_Champions_League_Adelaid

 

Kad je footy ili kriket (donja slika) onda često nema dovoljno mjesta. Adelaide Oval – kapacitet do 65.000. Adelaide ima dva vrlo dobra footy kluba u federalnoj ligi - Port Adelaide i Adelaide Crows.

 

View-from-Adelaide-Oval-1.jpg

 

154363-19.jpg

 


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

smiley.gif

 

...

 

Klokani u snijegu. ...

 

:)

Ne izgledaju začuđeno il uznemireno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

:)

Ne izgledaju začuđeno il uznemireno.

smiley.gif

 

Pojednostavljeno rečeno; postoje dvije dominante vrste klokana ovdje – istočni i zapadni. Istočni su manje osjetljivi na niže temperature i može ih se naći i na obroncima planina koje su na granici NSW i Viktorije gdje na visinama od 1.000 metara pa na više zimi snijeg i nije tako rijetka pojava. Video je snimljen s istočnim klokanima u nizinskim predjelima gdje je snijeg rijetka pojava. Istočni klokani uglanom naseljavaju prostor NSW, Viktorije, istočni dio Južne Australije te južni dio Qeenslanda.

Razlikuju se po boji krzna na glavi… zapadnim je dlaka na glavi nešto tamnija…

 

Istočni klokan

 

pmamayy0001.jpg

 

Zapadni klokan

 

6634cf90-43a0-46ad-84b0-f0f097fbc838.jpg

 

Medo

 

P.S. Polu oblačno 20°


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


×
×
  • Create New...