Ein besonderer Macosentag, Krapenhagen 2. kolovoza 2018.

[Stanley]

Došlo je vrijeme za povratak na prugu. Ovom prilikom sam se odlučio za Krapinu, gradić kroz koji sam puno puta prolazio i malo od njega vidio. Pa koga zanima ponešto o gradu i njegovoj željeznici taj neka mi se pridruži u današnjoj šetnji.

Promijenio sam četiri vlaka - 3004+3126 i 3125+3011 - i na svakom Macosa. Dakle još jedan dan Macosa, also das war ein anderer Macosentag. Ali poseban, aber besonderer, s obzirom na trasu hodnje izvan pruge. I Macose su bile sve što se vidjelo od željeznice u pokretu, ako zanemarimo Soma dizela koji se u krivo vrijeme kretao u krivom smjeru. Osobno nemam ništa protiv Macosa, jedino me iritira što su usvinjene šaranjem a nitko niti ne pokušava tome stati na kraj.

 

Macosa na 3126 nastavlja put za Đurmanec:

 

 

Kolodvor

 

 

Krapina je međukolodvor na pruzi R106 Zabok - Đurmanec - državna granica, na kilometarskom položaju 16+187. Od susjednog kolodvora Sveti Križ Začretje u smjeru Zaboka udaljen je 9,6 km, a od kolodvora Đurmanec u smjeru državne granice 5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 208 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 50 km/h. Željezničku vezu sa Zabokom i ostatkom Hrvatske Krapina je dobila već 1886. godine.

 

Krov je malo kusi:

 

 

Civilna strana:

 

 

S prometnikom i skretničarem sam odmah uspostavio izvrsne diplomatske odnose. Tim srdačnim i susretljivim ljudima poslao sam mailom 12 njihovih fotografija, a ovo je jedna od njih:

 

 

Malo se zavirilo u prometni ured:

 

 

[Stanley]

Tri sličice iz putničkog dijela:

Brzinski pogled na kolodvor u smjeru Đurmanca...

... i u smjeru Svetog Križa Začretja:

Kolodvor Krapina ima i nathodnik za pješake:

 

[Stanley]

Naravno da ćemo se popeti gore i uhvatiti kakvu panoramu:

Ovaj gospodin na slici zaslužuje poneku riječ. Obratio sam mu se molbom da me slika mojim aparatom ispred kolodvorske zgrade, što je ljubazno učinio. Bio je znatiželjan i pitao me zašto snimam kolodvor, pa sam se raspričao o ljubiteljima željeznice, o našim strastima i našim aktivnostima itd. itd. Na kraju sam ga zamalo pretvorio u railfana, a on mi je otkrio da je zanimanjem policajac:

Ponovo smo u prizemlju, a ovo je robno skladište...

... koje je očito dobilo praktičnu namjenu:

 

[Stanley]

Navoz za pretovar tereta pretvoren je u savanu:

Vrijeme je da se obiđe kolodvor od jedne do druge ulazne skretnice, a najprije ću u smjeru zapada:

Završetak slijepog kolosijeka koji će mi biti Arijadnina nit:

Ovo u sredini je graba dubine desetak cm, stoga valja hodati oprezno:

Sused si je napravil prečicu:

Vagona je u kolodvoru ukupno 5 i svi su žuti, a na ovoj strani ima ih 3::

 

[Stanley]

Nekoliko detalja:

Kecelja = pregača, fertun:

Slijepi kolosijek koji se odvaja ravno:

Ovdje bi se komotno mogao izgraditi terminal za pretovar automobila:

Vodonapojnik za parne lokomotive:

 

[Stanley]

Izlaz iz kolodvora Krapina u smjeru Đurmanca:

Valja otići i na drugu stranu:

Ima i ovdje žutih vagona, ali su od POSIT-a:

 

[Stanley]

Previdno premikati:

Izlaz iz kolodvora Krapina u smjeru Santa Kruza Začretja:

Dva pogleda unatrag:

ŽCPR:

 

[Stanley]

Kilometarski stupić i udaljenost od Zaboka:

Kolosječni koloplet:

Svi meteorolozi na internetu prijetili su Krapini grmljavinskim pljuskovima, no oblaci su samo blefirali poput ovoga na slici:

Upravo sam se spremao otići u šetnju gradom kada su me podsjetili da stiže 3119 iz Đurmanca:

Putnika je bilo poprilično:

Briši iz mog kolodvora:

[Stanley]

Mala šetnja gradom

 

Krapina je grad u Hrvatskom Zagorju i sjedište Krapinsko-zagorske županije. Područje upravne jedinice Grada obuhvaća 23 naselja na površini 47,5 km2 s 12.480 stanovnika, od čega u samoj Krapini 4.471. Po svojem značenju Krapina daleko prelazi svoju veličinu, pa slijedi kratak povijesni osvrt sačinjen prema tekstu iz web stranice Turističke zajednice grada.

U sačuvanim pisanim dokumentima Krapina se prvi puta spominje 1193. godine. Dok su feudalni gospodari vladali krapinskim burgom s obje strane rijeke Krapinčice razvio se donji grad kojim je dominirao građanski stalež, a kojeg je osobitim pravima i povlasticama obdario kralj Ludovik I. Anžuvinac kada je boravio u Zagrebu 1347. godine.

 

Ludovik I. Anžuvinac:

 

 

Kraljeva povelja jamčila je Krapincima znatnu autonomiju što je ubrzalo razvoj građanstva i njegova bavljenja obrtima, trgovinom i poljoprivredom. Trgovište je samo sebi biralo suca osim za slučajeve krađe, nasilja i ubojstva. Da bi zaštitili svoja građanska i strukovna prava obrnici su se druživali u cehove. Tako su gotovo do početka XX. stoljeća postojali cehovi: draguljara, tesara, klesara, lončara, kožara, zidara, tkalaca, češljara, graditelja, bravara, sedlara, mlinara i pekara. Godišnji sajmovi održavaju se u Krapini od 1416. godine, a na njih je dolazilo i do 10.000 ljudi iz Zagorja, Podravine, Mađarske, Štajerske i Kranjske. Frankopani i grofovi Celjski razmjenjivali su u Krapini robu, a dolazili su i dubrovački trgovci. Već 1580. godine u Krapini je sačinjen popis izučenih zanatlija po strukama, iz čega su nastali značajni cehovski staleži. Prva manufaktura u Zagorju su ''Krapinske kamenine'' koje su počele s radom 1800. godine, a proizvodile su umjetničku keramiku. Željeznica je u Krapinu stigla 1886. godine, a s njom i ugljenokop ''Mirna''. Već 1884. godine osnovana je ''Prva zagorska štedionica d.d.'', a 1898. godine počela je s radom tvornica štapova. Uoči Prvog svjetskog rata Krapina je imala tri banke, tri hotela, pedesetak registriranih ugostitelja, tvornicu kože, tvornicu masivnog namještaja, izradu kaljevih peći, tiskaru, ciglanu, pilanu, motorni mlin i klaonicu, a dobila je i vodovod kao prva u Hrvatskom zagorju. Može se reći da se Krapina još krajem 18. stoljeća gotovo ravnopravno nosila s Varaždinom i Zagrebom.

Uz Krapinu i okolicu vezani su mnogi znameniti ljudi hrvatske povijesti, među njima političar, jezikoslovac, novinar i književnik Ljudevit Gaj (1809.-1872.), učitelj i književnik Janko Leskovar (1861.-1949.), odvjetnik i političar Dragojlo Kušlan (1817.-1867.), pjesnik Dubravko Ivančan (1931.-1982.) i kipar Rudolf Valdec (1872.-1929.).

 

Ljudevit Gaj:

 

 

Janko Leskovar:

 

 

Dragojlo Kušlan:

 

 

Dubravko Ivančan:

 

 

Kipovi Rudolfa Valdeca na zgradi Etnografskog muzeja u Zagrebu:

 

 

Zastava s grbom Grada Krapine:

 

[Stanley]

Šetnja Krapinom, premda vremenski neduga, potvrdila mi je da je riječ o vrlo lijepom gradiću bogate povijesti i kulturnog nasljeđa. Šetnju sam započeo preko mosta nad rječicom Krapinicom:

 

 

Uz Krapinicu je park, a u parku spomenik zagorskim antifašistima:

 

 

Škola:

 

 

 

 

Župna crkva Svetog Nikole biskupa:

 

 

Župa Krapina jedna je od najstarijih zagorskih župa. Da je postojala crkva u Krapini Sancti Nikolai de Crapina prvi se put spominje u spisima zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine. No, premda nema starijih pisanih tragova smatra se da je župa osnovana još 1225. jer je te godine u Krapini boravio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV.

Na ovom mjestu je nekada stajala stara crkva građena u gotskom stilu. Budući da je postala premalena 1901. godine je srušena i 1903. je posvećena sadašnja, izgrađena po nacrtima arhitekta Josipa Vancaša.

 

Malo gradskih vizura:

 

 

[Stanley]

 

[Stanley]

 

[Stanley]

 

 

 

 

 

 

Ova zgrada je vrijedna posebnog osvrta:

 

 

Riječ je o jedinom ostatku stare srednjovjekovne utvrde, izgrađene kao središnja točka obrane granice prema Sutli. Prema povijesnim dokumentima najstariji vlasnici grada bili su ugarsko-hrvatski kraljevi. Godine 1347. vlasnik grada Krapine bio je kralj Ludovik I. Anžuvinac, a zatim ga je kralj Sigismund Luksemburški darovao grofu Hermanu Celjskom. Nakon toga su se redali novi vlasnici - slavonski ban Jan Vitovec, kralj Matija Korvin i njegov nezakoniti sin Ivaniš, zatim Đuro od Brandenburga, ban Petar Keglević, kralj Rudolf II. i ban Ivan Drašković. U vrijeme njegovog banovanja u Krapini je zasjedalo pet hrvatskih Sabora - 1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. U ovom gradu je umro Tomo Bakač Erdödy, pobjednik nad Turcima u bici pod Siskom 1593. godine. Posljednji gospodari grada Krapine bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Barun Franjo Ottenfels je 1919. godine darovao zgradu gradu Krapini. Od 1994. godine na području srednjevjekovnog grada Krapina izvode se arheološka istraživanja.

 

Barun Franjo Ottenfels:

 

[Stanley]

Najstariji sakralni objekt u Krapini - crkva Svete Katarine i samostan franjevaca Provincije svetih Ćirila i Metoda iz 1641. godine:

Najpoznatija krapinska crkva je crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu, građena od 1750. do 1761. godine. Jedna je od najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Do nje nisam stigao, pa slijedi slika s jakim zumom:

Ponovo na pruzi

Poznata i uvijek opasna kombinacija raskrižja i ŽCPR-a:

Ulazni signal kolodvora Krapina iz smjera Đurmanca:

Predsignal:

Pogled prema stajalištu Doliće i Đurmancu:

Krajnja točka moje hodnje prema zapadu (u muzej nisam ulazio, bio sam lani):

 

[Stanley]

ŽCPR kod Homo Krapiniensisa:

 

 

U pravi čas cin, cin! - nekaj dolazi:

 

 

Macosa vulgaris na vlaku 3128 za Đurmanec:

 

 

Vraća se na vlaku 3119 za Zabok i u njoj ću se privremeno oprostiti od Krapine:

 

 

Odosmo:

 

 

Slijedi nekoliko sličica u povratku, a prva je stajalište Ivog City:

 

 

Santa Kruz:

 

 

[Stanley]

U Zaboku sam čekao vezu za Zagreb 14 minuta, dovoljno da se uživa u raskoši Macosa. Ova se vraća za Đurmanec:

Ova će u Gornju Stubicu:

Kam te vrag nosi u kontrasmjeru?:

Svemirski brod i taljige:

Stiže moj 3011:

I za kraj pozdrav od vašeg lutajućeg izvjestitelja:

 

[mali.paja]

IVOG! Sram te bilo! Kako vam stajalište izgleda?

Kontrolori su bili u tvom vlaki ili prema Varaždinu?

[Kupljenec]

Lepa reportaža, i ugodno si dan iskoristil, danas je baš malo i vrućina popustila pa je baš bil dan za šalabajzat.

[Stanley]

Kontrolori su bili u tvom vlaki ili prema Varaždinu?

 

Prema Varaždinu.

[mali.paja]

Onaj plavi na slici sa torbom je kako bi rekli željezničkom terminologijom "revizor". Znam ga još dok je bio kočničar. Jedno vrijeme je bio i Djed Mraz u Varaždinu.

[crhav]

..................neznam zasto si dao naslov na njemackom?...sto nije bolje po naski................osim to na (cini mi se) 46 slici vidi se dim lokomotiva, zasto nisi otisao i do lozione...........hm.....hm.......

 

Velimir

[Stanley]

Naslov na njemačkom sam stavio da se malo odmaknem od uobičajenog latinskog (carpe diem). Usput, hvala forumskoj legendi Antiši koji se odaziva na nick Ante_vž na sugestijama vezanim uz naslov.

Eh, kada bi taj dim označavao ložionu otpuzao bih na koljenima do tamo. Ostaje mi utjeha da sam davnih godina u Krapini viđao lokomotive serija 22 i 53, dapače jedna je uzimala i vodu ali da me ubiješ ne sjećam se koja.

 

[mgalic2]

Santa Kruz... Dobra, dobra...

Lijepa reportaža s lijepog izleta.

[ICU]

Ovo stajaliste Ivog City je katastrofa. Ono kaj mi nije jasno da nema tam nekog Pere Kvrzice, to se da urediti dobrovoljackim radom i viskom materijala po dvoristima za tjedan dana rada u slobodnom vremenu.