Šetnje uz podsljemenske potoke

[Stanley]

Do sada je na forumu objavljeno više ne-željezničkih putopisa, među kojima i nekoliko vezanih uz planinu Medvednicu ili Zagrebačku goru i potoke koji u njoj izviru. Toga će biti još, tim prije jer uz ovog autora ima još forumaša koje privlače šetnje uz zagrebačke vodotoke. Recimo naš forumaški kolega Alen, koji živi u Rijeci i poznat je pod nickom čeličana, obožava ZET-ove tramvaje i zagrebačke potoke. U nekim šetnjama pravio mi je društvo i vjerujem da će takvih susreta biti još.

S obzirom da će uslijediti i nove ekspedicije uz-niz podsljemenske potoke odlučio sam otvoriti novu temu i u nju stavljati pojedinačne pohode, kako se podforum Putopisi ne bi nepotrebno preopterećivao temama.

 

Lukšići, Mikulići i potok Črnomerec, 17. prosinca 2017.

 

Na red je došao i Črnomerec, jedan od najpoznatijih zagrebačkih potoka duljine gotovo 10 km. Najveći dio Zagrepčana poznaje ga kao vodotok uz Fallerovo šetalište, iako mu mnogi ne znaju ni ime. Vodu mu daje nekoliko izvora smještenih ispod glavnog planinskog grebena Medvednice, između planinarskih domova ''Grafičar'' i ''Risnjak''. Hidrološki se dijeli na tri dijela - gornji tok od izvora do retencijske brane Črnomerec, srednji tok od retencije Črnomerec do Ilice i donji tok od Ilice do ušća. Od izvora do naselja Lukšići nosi ime Veliki potok.

Uz Črnomerec sam se motao još kao klinac početkom šezdesetih kada sam prvi put otkrio ZET-ovu remizu, a Fallerovo mi je bilo omiljeno šetalište dok sam živio na Trešnjevci. U nedjelju 17. prosinca iskoristio sam lijep dan da obiđem dio potoka koji ranije nisam vidio.

 

Početna točka - okretište autobusa ZET-a u Lukšićima:

 

 

Evo ga:

 

 

Ovom planinarskom stazom za dom ''Risnjak'' nisam nikada išao, obično se kretalo od Mikulića:

 

 

Današnji najdublji zalazak u Medvednicu:

 

 

Krenuti ću nizvodno:

 

 

 

Ako ne lažu podaci sa interneta valja mi krenuti ovom ulicom:

 

 

Usputna stara hiža:

 

[Stanley]

Tu sam se našao u čudu jer je prestao asfalt i pojavila se neka zablaćena putina. Ipak idem dalje, pa što bude:

Ponovni susret s potokom:

Prilično je nabujao:

Jezerce i brana s vodopadićem:

 

[Stanley]

Ušće jednog malog potoka:

Da se vidi po kakvom sam se terenu kretao:

Još jedan umjetni slap:

Neka zanimljiva gromada u daljini:

 

[Stanley]

Ovdje sve piše:

 

 

Gradnja retencija na podsljemenskim potocima intenzivirana je nakon katastrofalne poplave u lipnju 1975., kada su potoci Črnomerec, Kustošak, Vrapčak i Dubravica preplavili zapadni dio grada. Sjećam se poplave i osobno jer sam tog dana radio u popodnevnoj smjeni u pošti u Gajnicama. Nisam mogao doći do autobusa na Črnomercu pa me otac prevezao automobilom obilaznim putem preko Ljubljanske avenije. Dobar dio puta vozili smo kroz vodu i jedva smo stigli do Gajnica.

 

Retencija Črnomerec je navodno najveća u Zagrebu:

 

 

 

 

 

Pogled na Medvedgrad i Sljeme:

 

 

U daljini se vide Šestine i iznad njih Kulmerovi dvori. Prema povijesnim izvorima na tom mjestu prvi se nastanio Stjepko Gregorijanec, koji je nakon potresa 1590. godine - u kojem je teško stradao njegov Medvedgrad - izgradio u Šestinama kuriju. Od XVII. stoljeća tamo je boravila obitelj Zrinski, a grof Petar Zrinski je dogradio dvorac u kasnorenesansnom stilu. Kasnije je bio u vlasništvu obitelji Turovicz, Mikulić, Čikulin i Sermage, a Ivan Emil Kulmer postao je vlasnikom dvorca i imanja ženidbom za groficu Juditu Sermage. Posljednji vlasnik iz obitelji Kulmer izgubio je dvorac izvlaštenjem poslije Drugog svjetskog rata da bi ga 1999. od Grada Zagreba kupio poduzetnik Ivica Todorić. Po svemu sudeći novi vlasnik bi mogla biti neka ruska banka, ali ne valja nagađati:

 

 

[Stanley]

Nastavak hodnje niz potok učinio mi se previše rizičnim, stoga sam odlučio izaći iz blata i popeti se u Mikuliće:

Imao sam sreću - na okretištu je stajao ZET-ov bus za Črnomerec spreman za polazak:

To još nije bio rastanak s potokom Črnomerec. Izašao sam na stajalištu kod ulice Josipa Šabana i ponovo naletio na starog znanca:

Ako je ovo nogostup ja sam nadbiskup u Kalocsi:

Neposredno prije Ilice:

I za kraj satelitska snimka dijela područja kojim sam prošao. Retencija Črnomerec vidljiva je u sredini slike:

Toliko od mene za ovu priliku. Biti će toga još, a ako netko od drugih forumaša želi obogatiti ovu temu svojim prilozima - više nego dobrodošli.

 

[SPILE008]

Dobar putopis! Znam taj dio tu sam ja prije vozio robu 1999 i 2000 god. po Konzumima u Mikulićima jer je taj dio Zagreba bio moj teren jedno vrijeme, od Konzuma na Črnomercu, Name Kustošije, Setovije u Vatrogasnoj ulici pa sve do Zaprešića.

[seabral]

Jako zanimljiv putopis !

 

Tokom zadnjih nekoliko vikenda sam jako puno landrao po gradu, a među ostalim me je put nanio i u Mikuliće i Lukšiće. Upao mi je u oči taj potok u Lukšićima i velika količina vode koja se slijevala nizbrdo. Baš sam se pitao i kako ljudi iz kuća pored tog potoka izdržavaju konstantnu buku koju proizvodi taj potok. Super da si krenuo nizvodno i pokazao nam i nastavak ovog potoka prema gradu !

[Stanley]

Fallerovo šetalište i potok Črnomerec, 20. siječnja 2018.

 

Jutros između 5 i 6 sati ugledao sam sa prozora predivnu sliku neba, poput ove snimljene iz Meksika prije tjedan dana:

 

 

Umjesto očekivanog lijepog dana videl sem daljine meglene i kalne:

 

 

Ali me to nije spriječilo da protegnem noge, a početak je bio na Ljubljanici. Ovi špijunski motivi su snimljeni kroz rešetku u Puljskoj ulici:

 

 

 

Remiza, ili kako se danas zove Tramvajski pogon Trešnjevka, sa zapadne strane:

 

 

 

 

 

[Stanley]

Onaj desno mi je ipak ljepši:

Novi susret s potokom Črnomerec:

Usputne impresije sa Fallerovog šetališta:

Netko je dobro pripremio stube za poledicu:

Stabla me neodoljivo asociraju na pokojnog znanca Ivana Lackovića Croatu:

 

[Stanley]

Most na Baštijanovoj ulici:

Meni najljepši dio šetališta:

S-zavoj:

Stabla su potkresana:

Nekada igralište NK Elektrostroj, kasnije NK Končar, a sada...

Plitki slapić:

Blago Mamiću, a i blago nama:

Nekada sam ovuda džogirao s prijateljem Branimirom:

 

[Stanley]

Zagorska ulica:

Za današnji oproštaj s potokom Črnomerec nekadašnji most na pruzi pokojnog Samoborčeka:

Za kraj i malo željeznice. Najprije 2041-107 koja drijema u magli:

Ovo je sve što danas vidjeh od Sunca:

Ovo bi trebao biti Vatroslav iz Münchena:

Ode on svemirskom brzinom od 60 km/h:

I evo mi Somulj-age za Vrapče. Od svih tarifa HŽ PP najviše volim onu besplatnu - prodavaona karata u Kustošiji nedjeljom ne radi, a kondor se nije pojavio da mi naplati kartu:

 

[Kupljenec]

Trebal si potražiti ti konduktera da ti kartu napiše ak vec njega nije bilo.

[Stanley]

Je, sav sam se uznojio koliko sam žurio.

[DB]

...

 

 

 

 

 

 

 

 

Ha? :ne zna:

[Stanley]

Ha?

 

Nisam ni ja znao što je to dok mi kublach u tramvajskom podforumu nije objasnio, a seabral je stavio link:

 

http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/6212-novi-zet-ovi-tramvaj-vlakici/

[mali.paja]

U koliko sati si bio na ČR TK? Ono bi trebao biti Cirih za Beograd.

[Stanley]

U koliko sati si bio na ČR TK? Ono bi trebao biti Cirih za Beograd.

 

Imaš pravo. Provjerio sam u voznom redu, to je EN 415 Zürich - Beograd. U Zagreb Glavni kolodvor dolazi u 10.43, a fotografija je snimljena oko 10.40.

[salko1]

Bravo prijatelju stari!!

[Danchibald]

ova dionica prema Dobovi vapi za obnovom...

[Stanley]

Potok Kustošak u Gornjoj Kustošiji 11. ožujka 2018.

 

Niz potok Kustošak već sam šetao, sâm i s forumskim kolegom iz Rijeke Alenom koji koristi nick celicana, ali samo u donjem toku od Ilice ili pruge do ušća. Kao što se vidi iz PRILOŽENOG. Danas sam odlučio spojiti ugodno s korisnim - prošetati po svježem zraku obroncima Medvednice i špijunirati srednji tok Kustošaka u Gornjoj Kustošiji.

Za neupućene, Kustošija je zagrebačko gradsko naselje u zapadnom dijelu grada, u gradskoj četvrti Črnomerec. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine naselje je imalo 14.040 stanovnika na površini od 613 hektara. Kustošijom prolazi potok Kustošak, prema Vrapču se proteže park-šuma Grmoščica, a uz kraj sjevernog naseljenog dijela se proteže granica parka prirode Medvednica. Kustošija je nekada pripadala zagrebačkom Kaptolu, a ime je dobila prema kanoniku kustosu koji je vodio brigu o ovom području.

Kustošija je jedno od starijih naselja u okolici Zagreba, a poznati su zapisi iz ranog novog vijeka. Gradu Zagrebu je pripojena 1945. godine u sklopu pripojenja općine Vrapče. Pripojenje Kustošije gradu Zagrebu bilo je aktualizirano još početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, no neki ljudi su se tome protivili jer bi grad dobio novi teret zbog novih investicija za uređenje cesta, kanalizacije, željeznice, vodovoda i sličnog. Kustošijanci su pak iznosili svoje razloge, navodeći koristi koje bi Zagreb imao od industrije koja je pobjegla iz gradskih granica upravo zbog olakšica.

 

Kako do ciljane destinacije nema željeznice koristio sam javni gradski prijevoz:

 

 

Dvije sličice sa ZET-ovog terminala u Črnomercu:

 

 

 

Voze na rodni plin... Kao i neki političari:

 

 

Jedna od zgrada bivše ciglane:

 

 

U busu na liniji 126 Črnomerec - Gornja Kustošija - Krvarić:

 

 

Okretište Krvarić:

 

 

[Stanley]

(Nastavak sa prethodne stranice)

 

Izgleda da sam se vozio u cisterni:

 

 

Konačno na obroncima Medvednice i svježem zraku:

 

 

 

Nije vrana nego je gačac:

 

 

Valjalo se spustiti strmom ulicom Krvarić i potražiti potok. Usput su na mene lajale valjda sve psine zapadnog dijela Zagreba, a ovo su dva uzorka lajave beštije vrste Canis lupus familiaris - vulgo pas domaći:

 

 

 

Ostatak stare Kustošije u jadnom stanju:

 

[Stanley]

Moj bus se vraća:

Malo preuski pogled na Zagreb:

Prvi susret s Kustošakom:

Kažiputi:

 

[Stanley]

Pogled na susjedni brijeg u smjeru istoka:

Drugi susret s Kustošakom:

Iz ove cijevi nešto piški:

 

[Stanley]

Kustošijanske Plitvice:

Jedan pogled unatrag:

Treći susret s Kustošakom:

Tromostovje kao u Ljubljani:

 

[Stanley]

Ovdje je Kustošak kanaliziran i nije više toliko atraktivan:

Hodnja niz Kustošijansku ulicu je bila prava robija jer je nogostup samo na jednoj strani i uglavnom je zakrčen parkiranim automobilima:

Vrijeme je da ovu ploču promijene:

Još tri slike Kustošaka...

... koji na ovom mjestu ponire pod asfalt i ponovo će se na kratko pojaviti negdje prije ciglane:

Nije mi se dalo dalje tražiti prizore kakvi su manje-više isti u urbanoj aglomeraciji, makar se radilo i o potoku, a bio sam i sit osvrtanja ide li kakav automobil. Stoga sam se na stajalištu Skočilovići ponovo poslužio uslugom ZET-a, koja je danas bila besprijekorna.