Carpe Diem: Lepavina, 3. lipnja 2017.

[Stanley]

Vidim da moji putopisni zapisi imaju pristojan broj pregleda što daje poticaj da ih objavljujem i dalje. Da se razumijemo, putovao bih i bez fotografskih bilješki, iz vlastitog railfanovskog gušta, no kad već postoji sprava koja se zove fotoaparat i ovo naše okupljalište neka dojmovi budu i dalje prenošeni i ovdje.

Lepavina je jedna od onih željezničkih lokacija koje railfanovi i drugi putnici doživljavaju gotovo isključivo iz vlaka. Kao jedno od brojnih službenih mjesta u prolazu. I ja sam puno puta prošao kroz kolodvor na svojim putovanjima, najčešće za Sombor via Osijek. Pa kada bi Francuz protutnjao preko skretnica s 90 km/h znao bih da sam za desetak ili koju minutu više u Koprivnici. Na tlo kolodvora stupio sam samo jednom, a to je bilo krajem srpnja 1966. na povratku sa izviđačkog taborovanja u Virovitici. Naš vlak je čekao križanje pa smo nâs nekolicina izašli iz vagona da malo protegnemo noge. Već je pao mrak i vidjela se samo zgrada kolodvora s natpisom Lepavina - Лепавина (nikad čuo). I to je bilo jedino ''bavljenje'' do danas.

Bilo je to prije pola stoljeća plus godinu više, u vrijeme kada su putničke vlakove u kojima sam se vozio do Virovitice i natrag vukle parnjače serija 01, 17 i 22. Tada se putovalo sporije, na drvenim klupama Baat-ova, ali i nekako zabavnije i romantičnije. Tada su Gradec i Vojakovački Kloštar još uvijek bili kolodvori, a radilo je i danas upokojeno ukrižje Prikraj.

Prošlost smo dakle apsolvirali pa se vratimo u XXI. stoljeće. Pri odabiru destinacije našao sam se u, hajmo reći, dvije neprilike. Prva je bila presjedanje na autobus zbog radova na pruzi Dugo Selo - Križevci, zbog čega ću putem izgubiti nešto vremena. Ali je bilo dovoljno rezervi, gotovo tri sata na raspolaganju u Lepavini, pa nije strašno. Druga je bila vremenska prognoza, AccuWeather najavljuje ''nekoliko pljuskova i jakih grmljavinskih nevremena''. No idem makar sjekire padale. Na kraju od te silne grmljavine nije bilo ništa više od nekoliko kumulusa kao ukrasa obzorja.

Na putovanju do odredišta udaljenog cca 80 km od mojeg Vrapča i natrag promijenio sam čak 8, slovima osam, prijevoznih sredstava: vlak-vlak-autobus-vlak, pa u povratku vlak-autobus-vlak-vlak. Da se čovjeku zamanta u glavi. Sretna je okolnost da nije bilo gužvi i da je svih 8 prometala bilo klimatizirano, stoga se na udobnost putovanja ne mogu potužiti.

 

Vlak za Koprivnicu s trajanjem do Dugog Sela na Glavnom kolodvoru u Zagrebu:

 

 

U Križevcima nas prekrcalo u autobuse Čazmatransa:

 

 

S obzirom na krakatost moje osobe i osvjedočenu sklonost željeznici prednost u prijevozu uvijek dajem vlaku, pa makar bio i puno sporiji od autobusa. Što danas nije bio slučaj jer su vlakovi bili svemirski brodovi u odnosu na buseve.

Kakvi su dojmovi o vožnji autobusom od Dugog Sela do Križevaca i obratno? Ukratko: puno bolji nego sam se pribojavao. Organizacija je bila besprijekorna - vozila je bilo dovoljno da se svi udobno smjestimo, kondukteri su nas pazili i usmjeravali, vozači pomagali kod prtljage, a sva vozila su bila klimatizirana. Vožnja sporednim cesticama od Vrbovca do Križevaca je bila pravi doživljaj zbog lijepog i meni još neviđenog okoliša. Jedini razlog za kakvo-takvo negodovanje bilo je nepredviđeno ''bavljenje'' u Vrbovcu na putu u Križevce od desetak minuta. Ja sam bio nestrpljiv zbog relativno ograničenog vremena u Lepavini pa sam u jednom trenutku pao u napast da izađem iz busa i pitam konduktera čekamo li možda križanje. Ali se tada pojavila neka teta u bijeloj bluzi s dvije prazne šalice u ruci, bacila pogled na neki papir i mi smo krenuli.

 

Vrbovec, snimka iz autobusa:

 

 

U Križevcima konačno i opet Somulj-aga. Čekali smo desetak minuta da iz Koprivnice dođe 580:

 

 

 

I evo me na cilju:

 

 

Kolodvor

 

Lepavina je međukolodvor na magistralnoj pruzi M201 državna granica - Botovo - Dugo Selo, na kilometarskom položaju 497+632. Od susjednog kolodvora Mučna Reka u smjeru Botova udaljen je 6,7 km, a od kolodvora Križevci u smjeru Dugog Sela 16,5 km. Najveća dopuštena brzina vlakova kroz kolodvor je 100 km/h, a najveća dopuštena duljina na 4. i 5. kolosijeku 722-726 m.

 

U kolodvoru Lepavina jedina živa duša je prometnik:

 

 

[Stanley]

Nekoliko sličica iz prometnog ureda:

Izlazak na svježi željeznički zrak:

Odmah sam se suočio s nepredviđenim problemom koji me pratio cijelo vrijeme boravka u Lepavini - invazijom crnih mušica koje su oblijetale oko mene u oblaku. U jednom trenutku sam ih na majici nabrojio dvadesetak. Zavlačile su se ispod okovratnika i ulazile mi i u uši. Valjda su mislile da je moja žuta majica suncokret ili uljana repica.

Ovo je jedan primjerak te napasti.

[Stanley]

Kolodvor Lepavina ima pet kolosijeka (ne računajući slijepe), a prolazni je četvrti:

Prepoznaje se po betonskim pragovima:

Jedan usputni pogled na pitomu Bilogoru:

Iskliznica:

Jedna od skretnica:

Još jedan signal za koji će trebati stručni tumač:

Malo je mutan jer juri 100 km/h:

Pogled na selo Lepavina:

[Stanley]

Izlaz iz kolodvora u smjeru Mučne Reke:

Peti kolosijek:

Kilometarski stupić:

Ne znam ki vrag je ovo:

Ovo je natapirana konzola:

Zgradica nepoznate namjene:

Civilna strana kolodvora:

[Stanley]

U ovoj zgradi se nalazi nešto pec-pec:

Ostaci vodonapojnika za ljude:

Da nije i ovdje uredovao Bandić?:

Instinkt starog izviđača - još jedan pogled na ljepote Bilogore:

Nekadašnji navoz za pretovar tereta, danas savana:

Sada ćemo malo na ovu stranu:

[Stanley]

Izlazni signal drugog kolosijeka:

Kolodvor Lepavina je zanimljiv po slijepim kolosijecima, od kojih se po jedan odvaja od prvog i drugog kolosijeka:

Možda netko zna namjenu (vjerojatno bivšu) ovog objekta:

Stari pragovi unutar kolosijeka:

I onda 'đenje, 'đenje... trag još jednog slijepog kolosijeka, koji se negdje odvajao od prvog. Možda netko zna čemu su služili ti kolosjeci:

Unutar kolosijeka ima i starih vijaka i to na nekoliko mjesta:

Bik:

Još jedna skretnica:

[Stanley]

Izlaz iz kolodvora u smjeru Križevaca:

Produžetak drugog kolosijeka vodi tko zna kamo:

Dobar dan. Molim Chesterfield plavi dugački, Jutarnji list i napuniti ZET-ovu karticu za 50 kuna:

Ne kužim što je to dugačko 66 nečega:

Osobna iskaznica:

ŽCPR:

Stop za avione:

[Stanley]

Vrijeme je da se kaže nešto i u mjestu u kojem se nalazim.

 

Lepavina

 

Lepavina kao naselje ne nudi ništa atraktivno - niz kuća uz državnu cestu D41, nekoliko pokrajnjih uličica/cestica i to je to. Selo pripada općini Sokolovac u Koprivničko-križevačkoj županiji, a u popisu stanovništva 2011. godine imalo je okruglih 200 stanovnika.

Porijeklo imena Lepavina je prema legendi vezano uz ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV. Navodno se Bela, napuštajući grad Kalnik u vrijeme provale Mongola, zaustavio u selu kojem je poklonio crkveni toranj pa je selo dobilo ime Carevdar (od carev dar). U idućem selu dočekali su ga dobrim vinom pa je selo dobilo ime Lepavina (od lepa vina). U trećem selu pozvan je u lov na sokolove pa je selo dobilo ime Sokolovac, a u četvrtom mu je pozlilo od obilja hrane i pića pa je selo dobilo ime Velika Mučna (od velika muka).

Drugih izvora o porijeklu imena Lepavina nema, pa preostaje osloniti se na staru legendu. Pitam se zašto se Bela pretrpavao jelom i pilom kada mu škodi, ali je u svemu zanimljivo da imena iz starih priča danas nose četiri službena mjesta na pruzi (s tim da je Mučnoj dodana Reka).

 

Bela IV:

 

 

Lepavina, snimka sa Google Eartha:

 

 

Nekoliko slika iz naselja i okolice:

 

 

 

 

 

[Stanley]

Vrijeme je da se produlji korak i zađe pod Bilogoru:

Na ovom križu je nekakav natpis, nažalost nečitljiv:

I eto me kod drugog cilja. Dok selo sâmo po sebi ne nudi ništa zanimljivog u neposrednoj okolici, ispod padina Bilogore i na kilometar udaljenosti od kolodvora, nalazi se lokacija koju sam svakako htio posjetiti - pravoslavni manastir Lepavina.

Manastirska crkva Vavedenja Presvete Bogorodice:

Upravo je u toku obnova:

Nekakav čardak:

[Stanley]

Prema zapisu iz starog lokalnog ljetopisa manastir Lepavina je podignut oko 1550. godine, ubrzo po osnivanju prvih srpskih naselja u ovom kraju. Kao njegov osnivač spominje se monah iz manastira Hilandara Jefrem Vukodabović, kome se uskoro pridružilo još nekoliko monaha. Veliki manastirski kompleks izgrađen je u razdoblju od 1636. i 1642. godine, a barun Johannes Galler je u rujnu 1642. potvrdio manastiru pravo vlasništva svih posjeda koje su mu podarili seljaci. Potkraj 1692. i početkom 1693. godine u Lepavini je boravio pećki patrijarh Arsenije III. Crnojević, koji je okupljao narod i propovijedao u manastiru te odlazio u posjete okolnim krajiškim vojvodama, što je podiglo ugled manastira. Pravoslavci iz Varaždinskog generalata uspjeli su 1734. godine dobiti dozvolu za pravoslavnog episkopa sa sjedištem u Lepavini. Međutim, zbog perifernog položaja Lepavine konačno sjedište pravoslavne episkopije postao je Severin, dok je episkopija dobila naziv Lepavinsko-severinska eparhija. Sadašnja manastirska crkva Vavedenja Presvete Bogorodice (kod katolika Predstavljanje djevice Marije) izgrađena je u stilu baroka 1753. godine.

Povijest manastira Lepavina obilježena je burnim događajima i brojnim sukobima. Manastir su 1557. opljačkali i razorili Turci, monasi su sudjelovali u buni križevačkog velikog suca Osmokruhovića, a zbog sporova s grkokatolicima ubijen je na pragu manastirske crkve iguman Kodrat. Najteže trenutke manastir je pretrpio u vrijeme Drugog svjetskog rata. Odmah po okupaciji monasi su pohapšeni i odvedeni u logor gdje je jeromonah Joakim Babić ubijen, a ostali su protjerani u Srbiju. Manastir je 27. listopada 1943. bombardiran od njemačkog zrakoplovstva pri čemu su manastirske zgrade gotovo potpuno razrušene, a crkva i manastirska zgrada teško su oštećeni. U dijelu zgrade koji je izbjegao rušenje ostao je sačuvan dio manastirske knjižnice. Poslije rata je u manastiru živio otac Simeon Sakulj, koji ga je djelomično obnovio i vratio otuđeno blago. Zalaganjem zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Jovana Pavlovića, koji je 1977. postao poglavar eparhije, manastir je polako vraćao nekadašnji sjaj i važnost. U obnovi manastira sudjelovali su Svjetsko vijeće crkava, Evangelistička mladež iz Würtemberga i vjernici Evangelističke crkve iz Stuttgarta.

Među kulturno-povijesnim blagom manastira ističe se ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, nastala početkom XVI. stoljeća, kojoj se pripisuju čudotvorne iscjeliteljske moći. Također valja spomenuti ikone svetog Simeona Nemanje i svetog Save, te ikonu Vavedenja Presvete Bogorodice, koje su izrađene u Lepavini 1647. godine. Pored ikonografskih spomenika naročitu vrijednost predstavljaju stare rukopisne i tiskane knjige, a među najstarije spadaju dva evanđelja iz XIII. i XIV. stoljeća.

 

Manastir:

 

 

 

Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske iz XVI. stoljeća:

 

 

Danas je manastir Lepavina stjecište brojnih hodočasnika, kako pravoslavnih tako i katoličkih, što mu daje veliki ekumenski značaj.

 

Opet na kotačima

 

Povratak na kolodvor donio je iznenađenje - bavljenje brzog vlaka 200. Pitao sam prometnika čeka li možda križanje, no razlog je bio kvar na ŽCPR-u:

 

 

 

Ode on:

 

 

 

Imao sam još vremena obići kolodvorsku zgradu i registrirati propušteno. Šef nije propušten jer ga u kolodvoru više nema:

 

[Stanley]

Putnički dio kolodvora je uzorno uredan i čist:

Temperatura:

Od svih silnih najavljenih grmljavina na obzorju se vidi jedino ovo:

 

[Stanley]

Stiže vlak za povratak:

Dvije usputne slike iz vlaka, a prva je Carevdar:

Druga je Vojakovački Kloštar:

Rekordnu brzinu postižemo na dionici Vojakovački Kloštar - Majurec:

Autobus Križevci - Dugo Selo:

I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

[thomcro]

... vidjela se samo zgrada kolodvora s natpisom Lepavina - Лепавина (nikad čuo).

Ovo si dobro napisal, trebalo mi je par minuta da smjestim kolodvor na pravo mjesto jer u prvi tren nisam imao pojma gdje bi se Lepavina trebala nalaziti.

 

Ovo Ti je jedan od boljih i sviđaju mi se ovi tvoji zadnji ekšni kojima približuješ te neke kolodvorske zabiti u koje bi teško zalutao koji railfan vulgaris.

 

Slijedom gore iznešenog ...

[Vedran Zeman]

Zanimljivo i dobro je da ostane za povijest, jer kad za koju godinu krene dogradnja i modernizacija ništa više neće biti isto.

Ne kužim što je to dugačko 66 nečega:

http://i.imgur.com/q7EBUv7.jpg

Kraj prijelaznog luka.

[DB]

...

Još jedan signal za koji će trebati stručni tumač:

 

...

 

Granični kolosječni signal - popularni Grga.

Pun ih je Glavni kolodvor, a ti si ga došel slikat u Lepavinu.

Služi za podjelu kolosjeka, da se na njemu može smjestiti dva vlaka (ili više).

U Signalnom je pravilniku, al mi se ovaj put ne izvlače citati.

 

...

Odmah sam se suočio s nepredviđenim problemom koji me pratio cijelo vrijeme boravka u Lepavini - invazijom crnih mušica koje su oblijetale oko mene u oblaku. U jednom trenutku sam ih na majici nabrojio dvadesetak. Zavlačile su se ispod okovratnika i ulazile mi i u uši. Valjda su mislile da je moja žuta majica suncokret ili uljana repica.

...

 

Lepa vina privlače i vinske mušice ...

[DB]

...

Ne znam ki vrag je ovo:

 

 

...

 

Na prvi pogled izgleda ko zvučnik, al oni su obično na visokim stupovima i ljevkastog oblika.

Vjerojatno neki stariji tip interfona. Mogli bi znati Paja, Štef il Gordana ...

[thomcro]

Na prvi pogled izgleda ko zvučnik, ...

Citat iz UPUTE o spajanju-sastavljanju vlakova u kolodvoru Lokve:

 

"...

- sa obje strane kolodvora kod izlaznih signala, te uz izvlačni kolosjek nalaze se "T" ormarići u kojima su telefoni za sporazumijevanje

 

- razglasnim uređajem uključenim na TK pult sa zvučnicima sa obje strane kolodvora

..."

... očito je da se i ovdje radi o nekakvim ormarićima koji u sebi imaju zvučnik/majkrofon za sporazumijevanje strojovođe/manevriste/... sa prometnikom. Ovo ima neke logike s obzirom da je Stanley snimio i onaj odvojni kolosjek (za kog još nismo dokučili kamo vodi).

 

*****

Moram uhvatit vremena (nema toga puno, 5 A4 listova, ali ja nemam vremena za to) pa poskneirat te Upute jer su jako zanimljive i u detalje opsiju što i kao činiti u lokvarskom kolodvoru

[dnovakovic]

Bravo Stanley !

 

Odličan putopis i prekrasne fotografije.

Da se pohvalim i moja malenkost je prije tri godine prolazila ovuda i svratila u manastir, ali bio je kišan dan i napravio sam par fotki i jednu na kojoj se vidi unutrašnjosti crkve i ikonostas

Bilo je mnogo hodočasnika i što me je posebno iznenadilo i katolika i pravoslavnih, bolesnih i hendikepiranih koji su očekivali nekakvo čudesno izlječenje.

Kroz željezničku stanicu Lepavina sam često prolazio vlakom za Zagreb ali zahvaljujući tebi sada sam je detaljno upoznao....

 

klikni na sliku

 

[DB]

... Ovo ima neke logike s obzirom da je Stanley snimio i onaj odvojni kolosjek (za kog još nismo dokučili kamo vodi).

...

 

...

Produžetak drugog kolosijeka vodi tko zna kamo:

...

 

Vodi do grudobrana. To je izvlačnjak.

[DB]

Manastir je inače smješten na idealnoj trasi izravnanja pruge od Carevdara do Lepavine, pa se zbog njega odustalo od toga i predviđeno je nekakvo ublaženje devijacije s ograničavanjem brzine.

[thomcro]

Zanimljivo kako su nam promakli i zvučnici na stupu iza onog orančastog ormarića (vidi se na ovoj fotografiji -> http://i.imgur.com/lEvSFWH.jpg )

[mali.paja]

 

Na prvi pogled izgleda ko zvučnik, al oni su obično na visokim stupovima i ljevkastog oblika.

Vjerojatno neki stariji tip interfona. Mogli bi znati Paja, Štef il Gordana ...

Rekao bih da je interfon ili ostaci njega. Devastirano je a i nitko više ne održava? Ondje što pišeš da je zvučnik na tom mjestu bi trebala biti kao mrežica za zaštitu a dole mala ručica kojom se aktivirao interfon. Nema više skretničara po kolodvoru pa da se javljaju prometniku. Isto tako nema više ni radnih vlakova prugom pa da se vlakopratno osoblje služi time. Ili je netko namjerno potrgao ili je od starosti i neodržavanja propalo. Inače nema baš sa ovim kolodvorom veze ali slično je svugdje. Između Zaprešića i Podsuseda kod svakog signala je telefonski ormarić ali bez telefona. Netko je provalio i i maznuo telefone. Doduše par metara dalje postoje APB kućice i u njima isto postoje telefoni kojima se može rukovati.

[Stanley]

Da se pohvalim i moja malenkost je prije tri godine prolazila ovuda i svratila u manastir, ali bio je kišan dan i napravio sam par fotki i jednu na kojoj se vidi unutrašnjosti crkve i ikonostas

Bilo je mnogo hodočasnika i što me je posebno iznenadilo i katolika i pravoslavnih, bolesnih i hendikepiranih koji su očekivali nekakvo čudesno izlječenje.

 

U vrijeme mog posjeta manastiru u toku je bilo bogosluženje u crkvi pa se nisam dulje zadržavao. Bilo je i hodočasnika, a na parkiralištu ispred manastira bilo je nekoliko automobila.

Lepavinu kao jedno od odredišta odabrao sam već prije nekoliko mjeseci, pa sam u međuvremenu tražio po internetu informacije - između ostalog - i o manastiru. Moram reći da me prilično fascinirao iguman (poglavar) arhimandrit Gavrilo (Vučković), poznat kao internet duhovnik jer je unatoč poodmakloj dobi obilato koristio ovaj oblik komunikacije. Imao je i vlastiti profil na Facebooku. Nažalost je preminuo 12. travnja ove godine.

 

Otac Gavrilo na laptopu:

 

 

Jutarnje razgibavanje:

 

 

Otac Gavrilo s monasima uz čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske:

 

[Stanley]

@ DB - 1. Lepa vina je možda pio kralj Bela, ali ja nisam vidio nikakvu vinovu lozu u blizini. I 2., koga vraga će Lepavini izvlačnjak? Pa nisu to Lokve gdje prestaje/počinje nagib od 25+ promila, najveći nagib na pruzi Križevci - Koprivnica je 8 promila.

 

[033]

@ DB - 1. Lepa vina je možda pio kralj Bela, ali ja nisam vidio nikakvu vinovu lozu u blizini. I 2., koga vraga će Lepavini izvlačnjak? Pa nisu to Lokve gdje prestaje/počinje nagib od 25+ promila, najveći nagib na pruzi Križevci - Koprivnica je 8 promila.

 

To je ostatak stare trase koja je napuštena kod remonta i elektrifikacije 80-tih. Sad je garažni kolosijek koji je, dok je bilo tereta (drvo iz Bilogore) imao funkciju.