DB Posted April 9, 2017 Share Posted April 9, 2017 Veli onaj strogi: Putopis mora imati bar neku vezu sa:- željeznicama i/ili- tramvajima i/ili- gradskim nadzemnim ili podzemnim željeznicama i/ili- drugim oblicima javnog gradskog prijevoza E sad, ovaj putopis ima veze sa željeznicama utoliko kaj sam do mjesta putopisanja doputoval željeznicom, tj. vlakom do stajališta Karlovac Centar, a i s istoga otputoval natrag, prema Zagrebu ... Ima li Karlovac ikakav javni prijevoz, to čak niti ne znam, pa sam od stajališta do cilja i obrnuto, koristil najzdraviji način: cipelcug. Inače, veze sa Zagrebom bi nazval relativno dobrim i za jednodnevne posjete sasvim dovoljnim. Jednosmjerna karta je 36 kuma, za povratnu nema podataka, jedino brzi vlakovi ne stoje u stajalištu Karlovac Centar, nego tek u kolodvoru Karlovac (otprilike ko da u Zagrebu brzi stoje samo u Posused Tv, a ne i u Zagreb GK ... al ko sam ja da učim logici jedan HŽ PP ). Kaj se pak tiče željeznica u Karlovcu, ima više reportaža o hrđi u istoimenom kolodvoru, a i sam sam poslikal relativno novo stajalište, tak da i nema nekog smisla dodavati već viđeno i uglavnom nepromijenjeno. Informacije radi, saznal sam da se u kolodvoru Karlovac znatno pojačal rad (doduše, na račun zapostavljanja Zagreb RK), pa kom se snimaju jubitoi, ugodno mu bilo ... Tematska pjesma: Karlovac je oduvijek bio prolazno mjesto - do njega je planirana željeznica, a dalje do mora tri znamenite ceste. Kasnije je željeznica prošla dalje, prema Rijeci, ali je ostavila kolodvor na debeloj periferiji i time zapečatila dugogodišnji odnos građana prema takvom odnošaju ... Još davno prije izgradnje prve i dugo jedine dionice autoceste (a i poslije toga), Karlovac je bio tek ona prva točka na planiranoj ruti, dovoljno blizu (istinabog, nama zagrepčanima) da se u njoj ne zaustavljaš, a dovoljno urbana, da ju zbog semafora, zebri, gradskog prometa i sl. želiš čim prije proći. Na povratku, pol sata do kuće, apsolutno nezanimljiv za ikakav turizam, pa niti za predah uz kavicu. Još kad se sjetim nekadašnje gomile vojske na ulicama, teško bi bilo naći razlog za posjet Karlovcu, osim posla ili tamošnje familije ... Kad su Jure Radić i Ivica Mudrinić smotali autocestu debelo na zapad od grada, svaka pomisao na Karlovac je bila tek vezana na zelene putokazne ploče ... Došao sam dakle prekjučer, 7. travnja 2 i 17-e poslom (na onoj priključnoj pruzi). A kad je posel bil gotov, odvojil sam vremena za novu atrakciju: akvarij (i kasniju kavicu s poznanicima). Iako je pejzaž na cilju malo izmijenjen, put je vodio otrprilike: Trajanje: otprilike 20 minuta. Do Korane su uglavnom vizure četverokatnica iz 50-ih i 60-ih godina, te prijelaz preko nekadašnje ceste za Plitvička jezera (sad se to zaobilazi brzom cestom ) Uglavnom (bar meni) nezanimljivo za trošenje pixela. Pogled preko mosta (koranskog, naravno) unatrag: I pogled naprijed: Pogled s mosta nizvodno: To je inače poznato Foginovo kupalište. Navodno je voda ljeti topla ko more (pitanje je samo - koje ). Cijelim putem do ovde, nisam naišel niti na jedan kažiput, reklamu, poziv za posjet ili najavu akvarija. Ovak izgleda prilaz od mosta, nizvodno desnom obalom: Akvarij je onaj umjetni brežuljak u debeloj pozadini s umjetnim usjekom u njemu. Desno je vjerojatno neko sajmište, s kojeg su komunalci uklanjali ostatke (vjerojatno) sinoćnjeg derneka. U pozadini su reflektori nogometnog stadiona. Eto, tako akvarij izgleda sa sajmišta: Još jedan pogled na lijevu obalu: I konačno, pristup akvariju: Uočite da dolazim s nekakvog poluuređenog makadama, pravi prilaz je pločnikom desno, iza totema. Ima i biblioteka: Neka nečastiva sila mi okreće normalno (tj. uspravno) orijentiranu fotku, pa ovu za sad ostavljam, al ak se nastavi, ovaj putopis bu zakinut za neke uspravne obavijesti. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Dakle, Tinypic iz nekog čudnog razloga preorijentira sve fotke u TV-položaj, pa odustajem od prenošenja opisa riječnog ribljeg fonda, tek ću se njima pozabaviti kratkim tekstovima (da ne velim - naslovima ). Nakon provlačenja kartice za neprocjenjive doživljaje (primaju sve osim Dinersa - u stvari, je'l se iko pit'o zašto skoro svugdje imaju neku karticu koju ne primaju, pri čemu na takve reagiraju ko vampiri na češnjak ), ostal sam sa 60 kuma više na kreditnoj listi. Nije baš riblji - al dobar ručak. Zato je garderoba besplatna: I ova kornjača je besplatna - u bazenčiću ispred ulaza (al vidljiva je i snimljena iznutra): Unutrašnjost je uređena sukladno tokovima rijeka - podijeljena na 5 (visinskih) zona: pastrve, lipljena, mrene, deverike i iverka. Tako i obilazak počinje bazenom s pastrvama: Staklo je obostrano, pa se kroz akvarij vidi ulazni prostor. Inače, fotografiranje je dopušteno, ali samo s isključenim flešom. Zato su fotke više-manje mutne. Ribičima, političarima i tajkunima je to u redu ... Put postepeno ide niže (dublje), prema podrumskoj razini, kak uostalom i rijeke od visokih izvora, do mora na nuli. Pogled s razine pastrva: Pogled s istog mjesta prema van: Još jedan pogled prema dolje, kroz obitavalište lipljena i mladica: Mjesto za kontemplaciju: Ribe razne (još smo u gornjem toku): Zona mrene: U zoni deverike su ostale zamrljane fotke, pa slijedi tek ova štuka (otprilike 60 cm ... no, ko ne vjeruje, treba uzeti u obzir da dvostruki lom kroz debelo staklo debelo uvećava ribičke priče): Iako opet izokrenuto 90°udesno, ovdje se krije omiljena Stanleyevaribetina: Ovo su već ribe bočatih voda (nemam podatak koje - al izgleda da jako vole salatu): Još malo za ljubitelje salate: Pred ulazak u podrumski dio, jedan slikovit shematski prikaz na zidu toka krške rijeke do mora (uz dozu ekoloških parola): Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 U podzemnom dijelu počinju bazeni s endemskim vrstama (zato i nema baš puno vidljivih riba): Tu negdje se zagubila fotka kečige, jer je bila prebrza za Canonove mogućnosti obrade pixela u jedinice i nule ... Uglavnom, pomalo zbrkano, u ovom dijelu su se našli najveći šarani (a bogami i kečiga), skoro ništa rakova (barem onih jestivih), a šta je tu endemsko, valjalo bi imati stručnu pratnju. Ovako, nit sam ribič, ni ihtiolog, niti ekolog, a opisi su im sivobijelim sitnim slovima na crnim podlogama, smješteni nisko, a crteži - slično slovima ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Vode stajačice - pregled je uređen u posljednjoj dvorani s otvorenim bazenima u različitim razinama, s prikazom sedre i slapišta među različitim razinama. Iako se tu čuje žablje regetanje, nisam videl nijednog krakatog vodozemca - u ovakvoj postavi bi im se očito razmilili podovima. Malo muljevite atmosfere: Jedan od bazena sa slapištem i sedrom: Prijelaz iz vode u zrak: Ima i ćenifa (i vjerujte mi, izgleda puno bolje od ove hamiltonovske impresije): Dapače, unutra prevladava bolji miris nego vani. Pokraj je i dvorana s fotografijama: Između dvorane i zahoda su štenge koje vode do suvenirnice i garderobe. Kupil sam uobičajene suvenire: 15 ćuna svaki. Pitam se jedino, ak nastavim ovako, kad bum trebal veći frižider ... Na kraju, trebalo je provjerit i biblioteku: Kafučino (dobar) je 9 krznaša ... al je voda besplatna. I jedan pogled preko stola na unutrašnjost kompleksa: Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Slijedio je izlaz iz kompleksa akvarija: Nastavak putanje je bil određen manje-više ad hoc (crveno - obilazak s fotografiranjem, do mjesta s jedenjem i pijenjem, žuto - šetnja s frendicom & četveronošcem, do odlaska na stajalište): Na putu prema pješačkom mostu, otvaraju se krasne zelene površine u kontralihtu. Zumirana crna točka na slapištu otkriva veselog rotvajlera: Slapište bez četveronožaca: Krug zarobljenog otpada (vjerojatno većinom s drveća) u sredini toka: Još dva pogleda na lijevu obalu i poznatu lučnu vizuru sportske dvorane (plivališta?) u pozadini: Bijela kockasta nakupina stakla, stupova i greda u središtu je kasnije odabrana mehana gdje se skupo jede i pije. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Pogled nizvodno duž jablanova: Jedan cestovni objekt vrijedan pažnje: Zatim bliži pontonac za dvonošce (i četveronošce): Pogled s pontonca uzvodno na ustavu (i restoran ... ): Opet malo drvenog mosta, gledanog sa pontonskog: - pa već s lijeve obale: Nažalost, nemam dosta vremena za detaljnije proučavanje oldtajmera (makar i renoviranog), pa krećem na suprotnu stranu ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Još jedan oldtajmer (očigledno isto renoviran): Nisam siguran u koje razdoblje i stil bi ga smjestil. Industrijska revolucija, 19. st. ...? Izdaleka izgleda pust i zatvoren, no iz blizine otkriva fancy stolnjake na stolovima vani, ali niti jednog snoba za stolom. Obilaskom doznajem da je to hotel s ****, imenom Srakovčić (zakaj me odma podsjetil na Rudimira Bombardirovića Šajkovskog ). Kasnije saznajem da im je kava obična bljuzga! Na plaži za sad uživaju labudovi, patke i još neke tice (vodomari?): Poučne table s perivojem u pozadini: Table detaljnije i pojedinačno: Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 9, 2017 Author Share Posted April 9, 2017 Konačno oštar pogled na suprotnu obalu, jablane, Aquatiku (ono "c" u naslovu je tješka griješka) ... : ... ustavu, branu, slapište i otpadni krug: I s tim pogledima sam završil snimanje, zasjel na terasu iza ovih prizora, naručil odrezak Korana, (odličan, no skup ... al nije mi se istraživalo gde su u okolici kebabdžije), naručil Karlovačko Retro (uz toliku reklamu, očekival bi da mi ga donese direktni potomak bečkog dvora, no ispalo je pivo ko pivo ), pa sam jeo i pio i još su mi brci mokri ... Ipak, nije mi žal - nakon relativno napornog dana, sjesti na ovoj lokaciji, taj pogled na zelenilo, taj šum vode, tiho mrmljanje pristojnih gostiju - neprocjenjivo. Još da primaju Diners ... Ostatak poslijepodneva je protekel u obilasku Zvijezde (naravno, ne Todorićeve), pratnji razigranog mješanca labradora i ptičara, pričama u hodu i uz kavicu ... i hvatanje večernjeg Končara do Glavnog. Putovanje s ugodnom klimom, bez kašnjenja i uz buljenje u monitor s PP-ovim "Putovanjem s pogledom". Jedino mi nije bilo jasno zakaj nabrajaju kilometre pruga, dvokolosječnih i jednokolosječnih, elektrifikaciju, kolodvore i stajališta ...? :ne zna: Nostalgija za zajedničkim poduzećem? Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Stanley Posted April 10, 2017 Share Posted April 10, 2017 ovdje se krije omiljena Stanleyeva ribetina: Smuđ? A kak ti je samo na pamet pal Rudimir, koji se zapravo zove Imbrica Špiček? P.S. Nadam se da si ostavil malo Zvijezde za... (znaš već). Quote Serija 05 je zakon! Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 10, 2017 Author Share Posted April 10, 2017 Smuđ? A kak ti je samo na pamet pal Rudimir, koji se zapravo zove Imbrica Špiček? P.S. Nadam se da si ostavil malo Zvijezde za... (znaš već). Ccc - pa valjda som(uljaga)! Ovo je bilo naokolo Zvijezde, moram priznat, iako jedva naznačeno kak je nekad bilo, djeluje zanimljivo i dosta impresivno. Sad čekam da se izredate na somini, pa nakon x uzaludnih pokušaja, da vam se smilujem ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Stanley Posted April 10, 2017 Share Posted April 10, 2017 Iskrivio sam vrat tražeći na slici kakvu neman i sve što vidim je sitniš iz obitelji Cyprinidae, vulgo neka šaranska vrsta. A soma ne vidim ni dubeći na glavi. Smuđ je inače moja omiljena slatkovodna riba... ... kada dopliva u ovakvom izdanju: Naročito sam ga guštao u restoranu ribnjaka u Narti kod Bjelovara, te na dočeku nove 1981. godine na Petrovaradinskoj tvrđavi. Osim smuđa od slatkovodnih riba naročito mi prija još i pastrva, a ni protiv odreska od soma nemam ništa. Štuka ima ukusno meso, ali je zeznuta zbog onih Y koščica. A da je Somulj-aga moj omiljeni suvremeni vlak to je istina, iako bih se lakše prepoznao da si našao neku parnjaču. Quote Serija 05 je zakon! Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted April 15, 2017 Author Share Posted April 15, 2017 Iskrivio sam vrat tražeći na slici kakvu neman i sve što vidim je sitniš iz obitelji Cyprinidae, vulgo neka šaranska vrsta. A soma ne vidim ni dubeći na glavi. ... Za bolji vid i prestanak dubljenja na glavi: Obrubljeno je otprilike 2/5 prednjeg dijela somine (ovdje mi je uspjelo da fotka ostane vjerna originalnom položaju). Dakle, somina se zavukla iza granja u pozadini i vidi joj se svijetla trbušina, a i meni je bez gledanja kroz objektiv, u tom polumraku bilo teško uočiti ostatak tijela do kraja repa. Da se nije lagano mical, možda ne bi ni skužil da je tu. Po gruboj procjeni, dugačak je oko 1 m (al napominjem da debelo staklo iskrivljuje percepciju, a ja ipak nisam ribič ...). Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.