Carpe diem: Bedekovčina 29. listopada 2016.

[Stanley]

Bedekovčina je već prikazivana u nekoliko putopisa, ali samo kao usputno mjesto u okviru duljih railfanovskih ekspedicija. Stoga sam, sveudilj uzlazeći uzvodno zagorskom prugom, odlučio pobliže predstaviti ovaj kolodvor i naseljeno mjesto po kojem je dobio ime.

U Bedekovčini je 10. srpnja 2010. upriličena IV. railfanovska roštiljijada, jedna od najuspješnijih s 26 prisutnih forumaša. Tom prilikom su sudionici susreta snimili veliki broj fotografija, a putopis je ovdje (neke slike su s godinama nažalost potonule u bespuću image hostinga):

http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/9294-4-put-po-zagorju-s-rotiljem-10072010/page-2?hl=Bedekov%E8ina&do=findComment&comment=30094

Za kratko podsjećanje na IV. roštiljijadu prenosim dvije fotografije koje su u citiranoj temi objavili seabral...

... i Victor:

Za putovanje u Bedekovčinu koristio sam vlak broj 990, a u povratku 3011. I jedan i drugi Macosa, već mi ih je puna kapa - ali prijevozu se ne gleda u kotače.

Napominjem da sam fotografije posložio tematski, a ne kronološki, s obzirom na faktor jutarnje oblačnosti i kasnijeg razvedravanja. Kako bilo, koga zanima taj neka prati moje današnje putešestvoje kroz još jedan kutak prelijepog Hrvatskog Zagorja..

Kolodvor

Bedekovčina je međukolodvor na pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 32+559. Od susjednog kolodvora Zabok u smjeru Zaprešića udaljen je 9 km, a od kolodvora Zlatar-Bistrica u smjeru Čakovca 7 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 516 m, po čemu je Bedekovčina najdulji kolodvor na ovoj pruzi nakon Varaždina. Najveća dopuštena brzina vlakova na ovom dijelu pruge je 80 km/h. Tako naime piše u Izvješću o mreži za 2017. godinu, a zašto smo od Hum-Luga do Bedekovčine plazili s cca 40 km/h ne bi htio nagađati (u Izvješću ništa ne piše o ograničenju brzine).

Zgrada:

Gospon prometnik:

Uz njega je u službi i jedan skretničar:

[Stanley]

Na kolodvoru duljine pola kilometra skretničaru dobro dođe prijevozno sredstvo:

Tri sličice unutrašnjosti prometnog ureda:

Vozni red:

Putnička blagajna:

[Stanley]

U čekaonici vidim vesele prizore:

Autori su učenici...

A sada ćemo s kraja na kraj kolodvora. Ovo je jedan ŽCPR:

[Stanley]

Pogled sa ŽCPR Bedekovčina A prema kolodvoru:

Ulaz u kolodvor iz smjera Zaboka:

Ovdje se vidi izmještena trasa pruge. Vjerojatno je i ovaj kolodvor bio asimetričan poput Pušće-Bistre i Velikog Trgovišća - ulaz je bio na drugi, a izlaz prema Zlatar-Bistrici sa trećeg kolosijeka:

Blok kućica u smjeru Zaboka više nije zaposjednuta:

Da putnik ne zaluta:

Prolazni kolosijek:

[Stanley]

Željezničke zgrade:

Nekada bila mosna vaga...

... a danas je spremište kojekakve krame:

ŽCPR u smjeru Zlatar-Bistrice:

Spomeni se čovječe da je vlak uvijek brži:

[Stanley]

Pruga prema Zlatar-Bistrici:

Ulaz u kolodvor iz smjera Zlatar-Bistrice:

Na ovoj strani su dvije blok-kućice, a ovo je stara:

Ovo je novija. Što je nevažno jer ni jedna nije zaposjednuta:

Skretnica za prvi ili manipulativni kolosijek:

[Stanley]

Robno skladište:

Industrijski kolosijek za Tondach:

Nema ulaženja:

Trava pokazuje gdje je sjever:

A i prvom kolosijeku paše zelenilo:

Živa i mrtva priroda:

Pokraj kolodvorske zgrade je neka kuća duhova:

Vrijeme je da napustimo kolodvor i prošećemo Bedekovčinom.

[Stanley]

Bedekovčina (1) - povijest i spomenici kulture

Bedekovčina je sjedište općine u okviru Krapinsko-zagorske županije s 15 naselja. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području općine živi 8.041 stanovnik, od čega 3.400 u samom općinskom sjedištu.

Grb općine Bedekovčina:

Područje današnje Bedekovčine bilo je naseljeno još u kameno doba, što potvrđuju arheološki nalazi. Godine 1248. prvi put se spominje ime plemićkog grada Castrum Cubul, iz kojeg proistječe toponim Kebel. Prvobitno ime Bedekovčine je bilo Kumur po istoimenom ranofeudalnom posjedu. Posjed Kumur ili Komor u neposrednoj blizini Bedekovčine kralj Bela IV. je darovao 1267. braći Tomi i Ivanu, sinovima Kutenovim (Kuten je bio kumanski vojvoda u Ugarskoj). Ivanov nećak Nikola naslijedio je to imanje te se u spisima potpisivao s pridjevkom de Komor kao i svi njegovi potomci. Benedikt de Komor je 1430. uspio dokazati svoje nasljedno pravo na posjed Komor darovnicom iz 1267., o čemu je izdana isprava. Tog Benedikta nazivali su Bedek, a njegove sinove Bedekovi. Po njemu je nastalo obiteljsko prezime Bedeković i pravo na priznanje hrvatskog praplemstva.

Uz Bedekovčinu su vezane brojne ugledne obitelji koje su bile značajne u hrvatskoj povijesti - Bedekovići, Vranyczany, Prašinsky, Puhakoci, Kulmeri, Galjufi, Sermagi, Ritteri i Pisačići.

Barun Franjo Bedeković Komorski (1755. - 1827.):

U Bedekovčini ima nekoliko znamenitosti koje sam svakako htio obići. Prvi je na redu bio dvorac Bedeković-Vranyczany, za koji sam otprilike znao gdje se nalazi. Ipak, za točan itinerer morao sam se obratiti domaćim ljudima. Nedaleko željezničkog kolodvora sreo sam jednog čovjeka, a razgovor je tekao otprilike ovako:

- Dobar dan, oprostite na smetnji, možete li me uputiti kako da dođem do dvorca Bedeković-Vranyczany?

- Kak ne, idite tim i tim putem (pojasnio mi je rutu u detalje). A ja vam inače osobno poznam gospodina Vranyczanyja.

- A je li?

- Da, a moja baka vam je kod njih bila sobarica.

- Svijet je mali.

- A vi ste sigurno putopisac!

- Kak ste pogodili?

- Čim pitate za dvorac, a vidim da ste stranjski.

Moram naglasiti da sam u nekoliko navrata pitao domaće ljude za najkraći put do ciljanog odredišta i svi - doslovce svi - su točno znali o čemu govorim i gdje se lokalitet nalazi. Ovo spominjem jer sam u svojim putešestvijama imao i sasvim suprotnih iskustava.

Do dvorca inače nema nikakvih putokaza, možda zbog današnje namjene (Dom za odgoj ženske omladine), što smatram propustom lokalne turističke zajednice.

Vezano uz Dom ovdje ću spomenuti i jednu epizodu iz davne 1970. godine. Bili smo na izviđačkom taboru na Zlarinu, a na terenu pokraj nas su bile cure iz Bedekovčine s kojima smo svakodnevno kontaktirali. Odmah po dolasku bili smo upozoreni od uprave STT (stalni taborski teren) Zlarin da se prema njima vladamo pristojno i pažljivo, te da im ne spominjemo njihov status štićenica doma. Jednostavno da ih gledamo kao sve druge. Ja sam to upozorenje odmah prenio suradnicima (bio sam vođa tabora našeg odreda), da bi za nekoliko sati čuo mog ekonoma Basa kako ispituje neke cure: - Jel vas tuku?

Vratimo se prvom cilju današnje šetnje kroz Bedekovčinu. Barokni dvorac Bedeković-Vranyczany izgradio je Nikola Bedeković između 1740. i 1750. godine (prema natpisu iznad ulaza). Ženidbom je prešao u vlasništvo obitelji Galjuf, od koje ga je 1887. god. kupio barun Viktor Vranyczany. Danas je u njemu smještena uprava Doma za odgoj ženske omladine i zaštićeni je spomenik kulture. Oko dvorca se nalazi perivoj koji je nekada zapremao gotovo 5 ha i imao tri jezera, ali je danas devastiran.

Prva obavijest putniku-namjerniku što se ovdje nalazi:

Penjući se cestom na brijeg videl sem daljine meglene i kalne:

I evo dvorca:

[Stanley]

Ulazna vrata...

... i stihovi Dragutina Domjanića:

Pogled na dvorac sa druge strane:

Na povratku sam se spustio kroz park:

Idući cilj je bila kurija obitelji Bedeković u Donjoj Bedekovčini, izgrađena 1780. godine:

Danas je u privatnom vlasništvu i zaboravi na ulaz:

[Stanley]

Stoga još samo jedan pogled:

U Bedekovčini, tada poznatoj pod imenom Komor, postojala je već 1665. godine kapela župe Sveti Križ Začretje. Samostalna župa Bedekovčina utemeljena je 1726. godine. Potres 1775. godine razrušio je staru crkvu te su u razdoblju od 1776. do 1778., potporom župljana i novčanom pomoći kolatora Nikole pl. Bedekovića Komorskog i njegove supruge Franciske Cinderi, župnik Andrija Grgec i kapelan Josip Kos sagradili novu baroknu crkvu uglavnom današnjeg izgleda.

Crkva je udaljena 4 km od središta mjesta i bila mi je predaleko s obzirom na raspoloživo vrijeme, stoga sam se poslužio fotografijom sa interneta.

Župna crkva Svete Barbare u Bedekovčini, snimka sa portala pticica.com:

Bedekovčina ima i jedinstven spomenik industrijskog nasljeđa. Tvornicu šamota i cigala izgradila su 1889. godine braća Stejskal, a u ono vrijeme je bila jedno od najvećih poduzeća s više od 500 zaposlenih. Poticaj je bila kvalitetna glina u okolici, a dodatna pogodnost željeznička pruga izgrađena 1886. Tvornicu je 1892. godine kupilo bečko društvo Wienerberger Ziegelfabriks-und Baugeselschaft koje je povećalo proizvodnju i razgranalo posao. Tvornica je proizvodila crijep, klinker, keramit i mozaik pločice za taracanje, klinkeraste keramitne i šamotne opeke, cijevi iz kamenine kao i raznu glinenu robu, te pećnjake. Vlasnikom tvornice u Bedekovčini postalo je 1918. god. dioničko društvo Zagorka u Zagrebu, a 1996. god. Tondach Hrvatska d.d. Jezgru povijesne arhitekture čine zgrada stare ciglane, tvornički dimnjak i zgrade skladišta. Zgrada stare ciglane je trokatna građevina pravokutnog tlocrta, a u interijeru su očuvane stare peći. Zgrada ima visoku arhitektonsku i dokumentarnu vrijednost jer je najstarija građevina svog tipa u Hrvatskoj.

Svjedoci razvitka industrije u Hrvatskom Zagorju:

Kao štošta drugo i ovo je završilo u stranim rukama:

Bar nešto zvuči domaće:

[Stanley]

Bedekovčina (2) - malo po naselju i oko njega

Središtem dominiraju visoke građevine:

Ovdje sam zalazio poslom nekoliko puta:

Tu je i simpatični parkić s fontanom...

... i spomenikom:

[Stanley]

Spomenik je posvećen:

Stari zdenac u glavnoj ulici:

Dvije sličice sa puta do dvorca:

Skulptura pred školom:

中國專賣店:

[Stanley]

Vatru gasi, brata spasi:

Lijepo očuvan antikvitet:

Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca:

Potočić maleni:

Na povratku od kurije Bedeković upao mi je u oči ovaj poljski ŽCPR:

Objavnica predsignala kolodvora Bedekovčina:

[Stanley]

Ona ploča uz prugu najavljuje stajalište Špičkovina na udaljenosti od 1.000 m:

Ulazni signal kolodvora Bedekovčina iz smjera Zaboka:

Vlak za povratak dočekao sam šetnjom uz jezera, pa budi rečeno nešto i o njima.

Jezera u Bedekovčini su nastala kopanjem gline za opeku i crijep prije stotinjak godina. Prva jezera, koja su nastajala od 1886. do 1937. godine, više ne postoje jer su zatrpana i na tom području je proširena tvornica opeke. Sadašnja jezera nastala su u razdoblju od 1937. do 1950. godine, kada se obavljao iskop gline bagerom u dubinu do 8 metara. Pri kopanju na toj dubini nalazilo se na izvorišta vode što je onemogućavalo daljnje iskope. Zbog toga su rađeni nasipi radi sprečavanja prodora vode do mjesta iskopa. Jezera su se punila podzemnim i površinskim, oborinskim i slijevnim vodama. Kakvoća jezerske vode je prije 10-15 godina bila za piće, pa je određena kao moguća rezerva u slučaju elementarnih nepogoda ili rata. Jezera se redovito poribljavaju, a od ribljih vrsta u njima su šaran, amur, smuđ, štuka i tostolobik.

Nekoliko fotografija sa šetnje uz jezera:

[Stanley]

Putokazna ploča koja mi je upala u oči - jezera se spominju na četri mjesta:

Od živog željezničkog prometa nije bilo ništa. Prometnik je rekao da teretnjaka neće biti, a križanje dvije Macose oko deset sati nije bilo vrijedno promjene rasporeda vremena i lokacija.

Na kraju bih bio slobodan pohvaliti konduktere, naročito mladog čovjeka u vlaku 990. Svakome ''dobro jutro'' i ''hvala lijepa'', na usluzi s informacijama o voznom redu i presjedanjima. Drugim riječima prototip osobe kakva bi trebala obavljati tu dužnost.

[seabral]

Obzirom na to da si nas u potpunosti poštedio fotografija tvojeg jučerašnjeg prijevoznog sredstva, mogu si misliti koliko su ti se Macose popele na vrh glave

 

Naravno, i bez Macosa (BTW o kojima dijelim tvoje mišljenje) je ovaj putopis interesantan i, kao i svi tvoji dosadašnji putopisi, vrlo informativan. Hvala ti na trudu da si ovo putovanje i mnogo zanimljivih informacija o Bedekovčini podijelio s nama.

 

BTW ... je li na onoj fotki trava pokazuje sjevernu ili onu suprotnu stranu ? :ne zna:

[Stanley]

BTW ... je li na onoj fotki trava pokazuje sjevernu ili onu suprotnu stranu?

 

Trava se nalazi na južnoj strani kolodvora, ali pokazuje gotovo točno sjever gledano od zgrade, s blagim otklonom na sjeverozapad.

Pruga se na sektoru od Dubrave Zabočke do Budinšćine proteže smjerom zapad - istok, kod Bedekovčine s blagim otklonom na WSW - ENE.

Onaj dio pruge je u sjeni tvorničke građevine pa na neki način u orijentaciji ima ulogu mahovine. A na slici se točno vidi razlika između dijela kolosijeka u sjeni i onoga koji dobiva stalnu sunčevu svjetlost.

Zemljovid (za one koji nisu bili u izviđačima sjever je prema gore, približno u smjeru slova Z ):

P.S. To je naravno bila obična pošalica. Nikako ne bih preporučio orijentaciju putem trave na prugama, a znamo da u toj vrsti vegetacije HŽ ne oskudijeva.

[DB]

...

Na ovoj strani su dvije blok-kućice, a ovo je stara:

...

Ovo je novija. Što je nevažno jer ni jedna nije zaposjednuta:

...

 

To je najvjerojatnije ZOP-ovsko spremište za alat (dodatno potvrđeno sandučinom do istočnog zida).

Naravno da nije zaposjednuto, zato je osigurano solidnom bravarijom (a i ko bi još danas kral vile i lopate? ).

[Kupljenec]

Ljepo si sve objasil,al kaj nisi naišel na nikoga da kuha rakiju? ove dane se u zagorju na veliko kuha

 

Poslano sa mobitela

 

 

[Stanley]

Ljepo si sve objasil,al kaj nisi naišel na nikoga da kuha rakiju? ove dane se u zagorju na veliko kuha

 

Bokibogme nisam. A kaj kemijaju, tropicu? Za šljivu mi se čini kasno.

[SPILE008]

Na tom kolosijeku za ciglanu za vrijeme domovinskog rata su bile parkirane Brene, a Asee u Varaždinu!

[Kupljenec]

Je tropica,ma i bolje da nisi nikoga našel,jer bi sigurno sve slike bile mutne inače jako ljepi izvještaj iz bedexa.

 

Poslano sa mobitela

 

 

[Stanley]

Na tom kolosijeku za ciglanu za vrijeme domovinskog rata su bile parkirane Brene

 

Sjećam se, viđao sam ih kad sam s obitelji i prijateljima išao na roštilj i kupanje.

[mali.paja]

Kažeš da je bilo kvalitetne gline u izobolju za proizvodnju. Osim gline i uglja je bilo koji se koristio za peći. Neki stari željezničari su mi pričali da se ugalj uzanom prugom dopremao negdje od pravca Stubice. Sa nekim željezničarima sam razgovarao i pitao za to ali danas nitko ništa ne zna o tome.