Carpe Diem: Dugo Selo, kolodvor i okolica, 2. srpnja 2016.

[Stanley]

Nakon silne pucnjave i eksplozija koje sam u zadnje vrijeme prosuo po forumu zaželio sam se pruge i odlučio ponovo krenuti na put. Zbog obiteljskih obaveza ograničen sam u kretanju, ali sam se ove subote uspio dokopati ''slobodnog dana''. Bilo je više potencijalnih destinacija, a odlučio sam se za kolodvor Dugo Selo.

Zašto baš Dugo Selo? Prije svega jer još nije pojedinačno predstavljeno u putopisima (iako je puno puta spomenuto u raznim temama u riječi i slici) i kao drugo - zbog povoljnih željezničkih veza. Od Vrapča do Zagreb-Glavnog koristio sam 3005, od Glavnog do Dugog Sela 2011, a za povratak 8034.

Po izlasku iz vlaka u Dugom Selu zatekao sam se na metar-dva od prometnika i odmah stupio u akciju: - Dobar dan, upravo vâs tražim. - Pa sam mu u hodu predočio dozvolu koju je letimično pogledao i objasnio mu moje namjere. Razumjeli smo se u roku od nekoliko sekundi i odmah uspostavili onaj ljudski kontakt koji je potreban da ni željezničko osoblje ni ja u nastavku nemamo nikakvih problema s mojim tumaranjem po pruzi. Nikada nisam razumio forumaške kolege koji ignoriraju propisanu proceduru, kao da je pribavljanje dozvole za fotografiranje i javljanje službenom osoblju isto što i vađenje kutnjaka. No svatko postupa kako misli da je najbolje…

 

Prometnik u kolodvoru Dugo Selo:

 

 

Pažljiviji pratitelji mojih putopisa znaju da imam običaj začiniti sadržaj osvrtom na širu lokaciju u kojoj sam se zatekao, pa će tako biti i ovaj put. Osim kolodvora nakanio sam obići i neke druge lokalitete u Dugom Selu, a s obzirom na planirani uspon na Martin breg i prognozirani vruć dan pruga je ostavljena za kraj. Jest da je riječ o samo dvadesetak minuta blagog penjanja cestom do kote 205 m/nm, ali ni ja više nisam za pentranje po suncu i visokoj temperaturi.

 

Grad Dugo Selo

 

Dugo Selo je grad u sastavu Zagrebačke županije i prema popisu iz 2011. godine broji 17.466 stanovnika u 11 naselja - Andrilovec, Donje Dvorišće, Dugo Selo, Kopčevec, Kozinšćak, Leprovica, Lukarišće, Mala Ostrna, Prozorje, Puhovo i Velika Ostrna. Riječ ''grad'' valja shvatiti sasvim uvjetno, kao upravnu i statističku kategoriju, jer je riječ o aglomeraciji pretežno ruralno-suburbanog tipa koja se nalazi na rubu zagrebačkog metropolitanskom područja i gdje dominiraju obiteljske kuće i imanja. Sâmo naselje Dugo Selo ima tek naznake urbane sredine i u stvarnosti jest to što govori ime - dugačko selo. Ali selo koje buja, sve više poprima obilježja grada i ima višestruko veću gustoću naseljenosti od hrvatskog prosjeka.

Dan grada slavi se 11. studenog na dan Svetog Martina, sveca zaštitnika Dugog Sela. Sveti Martin (316.-397.) je bio biskup grada Toursa u Francuskoj i prvi svetac koji nije bio mučenik, a smatra se zaštitnikom vinara i vinogradara, vojnika, konjanika, papine Švicarske garde, države Francuske i mnogih mjesta u Europi, a u Hrvatskoj još i Belog Manastira i Virja.

 

Zastava i grb grada Dugo Selo:

 

 

El Greco - Sveti Martin:

 

 

Jedan od poznatih Dugoselčana je Josip Predavec (1884.-1933.), hrvatski političar, povjesničar, agronom i prosvjetitelj seljaštva. Zajedno s braćom Radić jedan je od utemeljitelja Hrvatske pučke seljačke stranke i kasnije dopredsjednik HSS-a. U više navrata je bio zatvaran i proganjan od režima kralja Aleksandra Karađorđevića. Ubijen je ispred svoje kuće u Dugom Selu, navodno iz političkih motiva.

 

Josip Predavec:

 

 

Toliko za uvod, a sada krenimo u pješačku hodnju. Za početak lijepa fontana ispred kolodvora:

 

 

I nekoliko vizura koje potvrđuju da bi Dugo Selo uskoro zaista moglo postati Dugi Grad:

 

 

 

[Stanley]

Iako sam već prije putovanja preko interneta utvrdio da mi je najprikladnija ruta za uspon na vrh Martin brega Domobranska ulica, ipak sam pitao za savjet jednog prolaznika. Potvrdio je moju pretpostavku i još mi je preporučio kako da skratim put - kroz park…

 

 

… u kojem je ovaj zdenac…

 

 

… i dobro očuvani spomenik palim antfašistima iz dugoselskog kraja:

 

 

Grabim uzbrdo krupnim koracima:

 

 

Nažalost nisam vidio ni zeca:

 

 

INA/Mol:

 

 

Jedna od starih kleti:

 

 

Sada sam već sasvim blizu:

 

[Stanley]

I eto me pred samim ciljem - starom crkvom Svetog Martina koja dominira položajem na vrhu brda i vidljiva je za lijepog vremena čak iz Zagreba. Lijevo je kip Svetog Martina:

 

 

Terra Sancti Martini in possessione Cruciferorum

 

Vrijedi zaviriti u povijest ove zanimljive sakralne građevine:

 

 

Prvi spomen Dugog Sela datira iz 1209. godine kada je ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. (II. András) darovao ''zemlju Svetog Martina'' (Terra Sancti Martini) u posjed viteškom redu Templara. Najstariji sačuvani dokument u kojem se spominje crkva i župa Svetog Martina je popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, gdje se kaže za župu i crkvu da se nalazi in possessione Cruciferorum, na posjedu križara - viteških redovnika Ivanovaca. Oni su bili patroni ili kolatori župe i crkve, brinuli su se za održavanje crkve i prihode župnika, a možda su i njihovi svećenici redovnici neko vrijeme ovdje vršili župničku službu. Iz starijeg vremena poznata su samo tri imena župnika: 1429. Petar Stjepanov iz Banjeg Sela, 1493. Ivan i 1501. Petar.

Crkva Svetog Martina kao građevina opisana je u kanonskim vizitacijama 1688. godine i kasnije, te u izvještaju Povjerenstva za čuvanje kulturnih spomenika. U početku je bila gotička, bez tornja i s ravnim stropom, a u doba baroka dobila je svodovlje. Još 1911. vidjeli su se tragovi freskoslikarija kojima je crkva nekada bila ukrašena. Prema izvještajima kanonskih vizitacija koje se čuvaju u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu toranj je sagrađen oko 1688. godine; 1695. svod je bio samo iznad svetišta crkve, a 1821. također iznad crkvene lađe. Župni dvor je 1695. bio drvena jednokatna zgrada blizu crkve, a škola drvena kuća pokrivena slamom. Oko crkve je bila terasa ograđena zidom od tesanog kamena dugim 90 metara.

Godine 1894. crkva je zbog dotrajalosti zatvorena i odlučeno je da se izgradi nova župna crkva u Dugom Selu. Građena je u neogotičkom stilu prema projektu poznatog bečkog arhitekta Hermanna Bolléa, a dovršena je 1900. godine uz trošak od 51.800 forinti.

 

Hermann Bollé:

 

 

Sadašnja župna crkva Svetog Martina u Dugom Selu (snimka sa interneta):

 

 

U međuvremenu je stara crkva na Martin bregu postupno propadala i urušavala se. Tokom godina bilo je više inicijativa za njeno spašavanje, no pokušaj zagrebačkog nadbiskupa-koadjutora Antuna Bauera - koji je iz dijecezanske zaklade odobrio iznos od 910 kruna za najnužnije popravke - zaustavio je veleposjednik grof Janko Drašković tvrdeći da mu spremište materijala za obnovu crkve smeta posjed. Inicijativa je bilo i između dva svjetska rata te je 1931. godine ministarstvo pravde u Beogradu odobrilo za popravak crkve 20.000 dinara iz državne blagajne, a banska uprava Savske banovine dopustila je prikupljanje dobrovoljnih priloga. Tim sredstvima je na crkvu postavljen novi krov i tako joj je na neko vrijeme produljen život. Poslije Drugog svjetskog rata crkva je opet dospjela u ruševno stanje, u kakvom je i danas, s time da su izvedeni najnužniji zahvati na sanaciji. Dugoselčani se nadaju da će odgovorne institucije napravili sve što je potrebno za spašavanje i čuvanje građevine koja je spomenik kulture.

 

Fotografije govore o sadašnjem stanju crkve:

 

 

 

 

[Stanley]

Na zidu crkve:

 

 

Zanima me je li i ovdje nešto kopao naš forumaški kolega skretničar:

 

 

Bježim ja van dok me neki Templar nije zgrabio za nogu:

 

 

Unutrašnjost crkvenog tornja iz žablje perspektive:

 

 

Sjeverna strana:

 

 

Puca pogled na sve strane:

 

 

 

 

Došlo je vrijeme da se spustim niz brijeg i posjetim glavno odredište današnjeg pohoda.

[Stanley]

Kolodvor

 

Kolodvor Dugo Selo se nalazi na dva međunarodna prometna koridora - V i X. Izvješće o mreži HŽ Infrastrukture tretira ga kao početnu/završnu točku tri magistralne pruge: M102 Zagreb Glavni kolodvor - Dugo Selo, M103 Dugo Selo - Novska i M201 Dugo Selo - Botovo - državna granica. Od susjednog kolodvora Sesvete u smjeru Zagreba udaljen je 10 km, od kolodvora Prečec u smjeru Novske 9,5 km i od kolodvora Vrbovec u smjeru Koprivnice 16 km. Kolodvor ima 8 kolosijeka plus nekoliko slijepih odvojaka. Brzina vlakova kroz kolodvor je ograničena na 55 km/h, a najveća dopuštena duljina vlakova na 3., 4., 5. i 6. kolosijeku iznosi 601-637 m.

 

Službena strana:

 

 

Civilna strana:

 

 

Iz Zagreba stigao Somulj-aga:

 

 

Tko je bar jednom prošao kroz kolodvor Dugo Selo primijetio je da se sve žuti od vagona i drugih vozila HŽ Infrastrukture, te kojekakvih tvrtki kćeri, šogorica i druge bliske ili dalje rodbine. Zajednička im je maćeha - država. Za početak dva Plassera, a bogami i Theurera:

 

 

 

 

Mosna vaga, očito izvan funkcije…

 

 

… ali dobro dođe za jedan selfie:

 

[Stanley]

Stari pragovi uz osmi kolosijek:

 

 

Imamo već temu o makovima uz prugu, ali neka ih i ovdje:

 

 

Pogled unatrag. Već je pripeklo, ali sam srećom otporan na vrućinu:

 

 

Prag je iz 1979. godine:

 

 

Istočni izlaz iz kolodvora:

 

 

Odjednom mi se iza leđa došuljao teretnjak i to s Taurusom ÖBB, prvim kojeg vidim uživo na pruzi HŽ-a. Ode on put Koprivnice i vjerojatno dalje u Mađarsku:

 

 

 

Ima i novih pragova:

 

[Stanley]

U ovoj zgradi…

 

 

… se nalazi ovo:

 

 

Ubogi siromaček izgleda kao da ga je netko izbubetao:

 

 

Blok kućica u smjeru Koprivnice & Novske:

 

 

Kolosijek za Koprivnicu:

 

 

Kolosijek za Novsku:

 

 

Istočni ŽCPR (bez brklje):

 

 

Sudeći po hrđi ovaj kolosijek već dulje vrijeme nije vidio vagona:

 

[Stanley]

Žuti vagoni su strateški raspoređeni po kolosijecima na oba kraja kolodvora. Nekoliko pogleda na istočnu skupinu (odmah mi pada na pamet nekadašnja Druga savezna nogometna liga):

 

 

 

 

 

Šulja se i Somina za Križevce:

 

 

Dva vagončića:

 

 

Zna li tko kakve su ovo naprave?:

 

 

Za ovo je jasno da je nekadašnji vodonapojnik. Spomen na vremena kada su poštene lokomotive pile vodu, a ne bacale ulje:

 

[Stanley]

Evo me na sjevernoj strani kolodvora, koji je očito u savršenoj ravnini:

 

 

Jedna TMD:

 

 

Ako se ne varam ovo bi trebao biti 201. Već dugo nisam vidio brzi vlak s 9 vagona. Stajao mi je točno prema suncu pa sam zabilježio ovo što se vidi:

 

 

 

Zapadnu grupu žutila ostavljam za pred kraj:

 

 

Robno skladište. Što je unutra ne bih znao reći, ali se vidi da su vrata nova:

 

 

Ni ovaj kolosijek nije podulje vrijeme vidio prometa:

 

 

Izlaz iz kolodvora u smjeru Zagreba:

 

[Stanley]

Zapadni ŽCPR s polubranikom:

 

 

Malo ćemo baciti oko i na ovu skupinu vagona HŽ-a:

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

 

Nekadašnji vodotoranj s modernom frizurom:

 

 

Nakon dehidracije slijedi irigacija, a i nogama nakon toliko laufanja dobro dođe da se opruže u hladu:

 

 

Bližilo se vrijeme povratka, a nekoliko raspoloživih minuta sam iskoristio da upadnem u prometni ured:

 

 

 

 

I za kraj ugodno klimatizirani Somulj-aga na 8034 za moj povratak u Vrapče:

 

[niTo]

Uskoro kao tema "Kolodvor Dugo Selo, kakav je nekada bio.". Rekao bih da je to možda i najprometniji kolodvor u RH.

Lijep putopis i dobar odabir lokacije za obići s obzirom na velike infrastrukturne promjene koje slijede!

[.Laurus.]

Lijep i zanimljiv putopis!

 

...

Jedna TMD:

http://i.imgur.com/5KtNNhj.jpg

...

 

Već duže vrijeme stoji u Dugom Selu.

 

...

Ni ovaj kolosijek nije podulje vrijeme vidio prometa:

http://i.imgur.com/ocm7ult.jpg

...

 

Na tom kolosijeku ponekad vidim Eaose kako u njih tovare drva, a prije par dana kad sam išao u Zagreb, stajali su plato vagoni i na njih su nešto tovarili dizalicama.

[seabral]

Hvala ti za jako zanimljiv prikaz ruševine crkve Sv. Martina. Pojma nisam imao o svemu tome, ali nikad nije kasno naučiti nešto novo. A bacio si mi bubu u uho, pa ću sad i sâm morati to otići obići.

 

Uz takve detalje i kolodvor pada u drugi plan, ali to ni u kojem slučaju ne znači da je opis kolodvora nezanimljiv. Naprotiv !

[milepaclo]

Zna li tko kakve su ovo naprave?:

 

 

Odgovor na pitanje kakve su ovo naprave: to su ostaci punionice vagona cisterni za onu naftu sa Martin Brega

[Stanley]

Odgovor na pitanje kakve su ovo naprave: to su ostaci punionice vagona cisterni za onu naftu sa Martin Brega

 

Hvala! Zavirio sam odozgora u to čudo i vidio da je šuplje, ali bi mi bilo nelogično da je riječ o vodonapojniku (uostalom što će ih tri u nizu). A tih punionica se sjećam, viđao sam ih kao klinac dok su punile cisterne.