Carpe diem - kolodvor Lekenik 30. travnja 2016.

[Stanley]

Kroz Lekenik sam prolazio puno puta, većinom brzim ili poslovnim vlakom za Vinkovce, Split i Sarajevo, ali sam u kolodvoru sišao sa vlaka i ušao u njega samo dva puta. Prvi put je to bilo 1968. kada sam doveo svoje izviđače na izlet (bili smo u obližnjoj šumi), a drugi put jednog hladnog i maglovitog zimskog dana 1979. godine. Odredište mi je tada bio poštanski ured u Lekeniku o kojem sam napisao reportažu za mjesečni časopis ''PTT radnik''. Pošta je tada bila u nekoj rupčagi (kasnije je izgrađena nova) i u njoj su radila tri čovjeka - voditelj ureda Stjepan Petrović-Pepek i poštari Stjepan Smuđ i Stjepan Kozarić.

Prostor pošte je bio tako tijesan da je bilo mjesta samo za jedan dostavljački stol. Stoga je ubogi Smuđ razvrstavao svoje pošiljke na podu, a Kozarić mi je rekao: - Kolega čepi i njemu buju noge obolele tu čepeč. - Za one koji ne razumiju kajkavski ''čepi'' znači ''čuči''.

Pamtim i naslov reportaže: ''O turopoljskoj magli, mračnoj komori i vedrim ljudima''.

Tada sam se prvi put u životu vozio Mađarem, u ono vrijeme novim novcatim čudom tehnologije, ne sluteći da će mi u nastavku života izaći na nos i na uši (svaki dan na posao i sa posla Vrapče - Glavni - Vrapče, a ostale vožnje da ne nabrajam).

Danas je konačno lijep dan, kolodvor Lekenik još nismo obradili, jedan plus jedan su dva i idemo... Prijevoz je bio: Vrapče - Zagreb Glavni 8023 (Mađar), Zagreb Glavni - Lekenik 397 (klasika), Lekenik - Zagreb Glavni 5106 (Som) i Zagreb Glavni - Vrapče 8034 (Som). Ukupno u odlasku i povratku cca 80 km, vrijeme provedeno na putu 4 sata i 3 minute.

 

Za put od Zagreba do Lekenika dopao me Sarajlija - po rangu međunarodni, po stvarnom statusu ono što se nekada zvalo ''ubrzani putnički''. Velika Gorica i Lekenik još kako-tako, ali vlak koji stoji u službenim mjestima tipa Hrastovca, Graboštana i Majura je brzi koliko sam ja nadbiskup:

 

 

 

Na vlak se prikopčala 1141-389 koja je neposredno prije toga dovukla brzi iz Muncihena (kako se izražavala jedna moja bivša kolegica u Pošti):

 

 

Mogao sam birati između prvog i trećeg vagona u garnituri, jer je srednji bio 1. razreda. Odlučio sam se za zadnji, koji je i najsvježiji sa revizije:

 

 

 

ŽRS još uvijek dopuštaju pušenje u vlakovima (nisam koristio priliku):

 

 

Unutrašnjost vagona je ''šargopirgasta'':

 

 

U stajalištu Pešćenica vlak je, nečim izazvan, stao. Je li u pitanju neispravan ŽCPR ili nečiji kum, rodijak, netjak… ne da mi se nagađati:

 

[Stanley]

Kolodvor (1)

 

Lekenik je međukolodvor na magistralnoj pruzi M502 Zagreb - Sisak - Sunja - Novska. Od susjednog kolodvora Turopolje u smjeru Zagreba udaljen je 9,8 km, a od kolodvora Greda u smjeru Siska 8,3 km. Ima 4 kolosijeka, a najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 608-614 m ovisno o smjeru. Prema Izvješću o mreži za 2015. godinu dopuštena brzina vlakova kroz kolodvor je 100 km/h.

Toliko za uvod. U kolodvoru sam se javio prometniku u službi, gospodinu Zoranu, i pokazao mu dozvolu za snimanje. To je moj ustaljeni običaj jer volim da ljudi odmah znaju tko sam i što radim ovdje, a ne da se pitaju kakav se to lik mota po tračnicama ili da se nadvikujemo iz daljine. Zoran je vrlo ugodan i susretljiv čovjek od koga sam saznao sve što me zanimalo o kolodvoru Lekenik i o nekim zajedničkim znancima. Tako se između ostalog pokazalo da obojica poznajemo uglednog strojovođu i željezničkog modelara istog imena (Zoran) koji živi u Lekeniku, a od prometnika sam čuo da je poštar Kozarić još živ.

Prometnik je u kolodvoru Lekenik sâm kao duh. Skretničara nema jer su te naprave automatizirane, a nema više ni robnih skladišta i skladištara. Zoran je nekada bio šef kolodvora Lekenik, a sada mu je nadređeni šef u Sisku. Pitao sam ima li kakvog pretovara robe. Bilo je, kaže, nekada se koristio industrijski kolosijek ali se firma preorijentirala na kamione. Poznata priča…

Pitao sam hoće li u međuvremenu proći kakav teretnjak. Zoran mi kaže da nema ništa jer je subotom promet rijedak, a teretni vlakovi idu uglavnom noću. Što možemo, snaći ćemo se i bez vlakova u prolazu.

 

Prometnik Zoran na svom radnom mjestu:

 

 

Nekoliko detalja iz prometnog ureda:

 

 

 

 

 

Zgrada kolodvora:

 

 

Jedna usputna za obožavateljke mog lika i djela:

 

 

Pogled prema zapadu na naselje Lekenik:

 

 

Ovdje ćemo privremeno zaustaviti priču o kolodvoru i osvrnuti se na mjesto u koje sam došao. Moj je običaj ispričati ponešto i o lokaciji čije ime kolodvor nosi. Pa koga zanima taj će možda saznati nešto novo.

[Stanley]

Lekenik

 

Lekenik je staro naselje. Prvi put se spominje 1217. godine kada je ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. darovao nekom Egidiju ili mu potvrdio vlasništvo nad više posjeda, između ostalog i Lekenika. U Srednjem vijeku se spominje kao Quiquinik, Lihcinnihc, Lekanucz, Lakynyk i Lebenyck, ali najčešće kao Lekenik. Smatra se da ime naselja potječe od ''leken'' što je naziv za biljku lopoč.

U Lekeniku je u ožujku 1848. tadašnji pukovnik Josip Jelačić saznao da je uzdignut na bansku čast.

U Lekeniku je rođen poznati arhitekt Josip Pičman (1904.-1936.). Za kratkog života izradio je čitav niz idejnih studija i natječajnih projekata od kojih su realizirani planinarska kuća u Suhom, obiteljska kuća i stambena zgrada u Zagrebu, paviljon Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu i zgrada Glavne pošte u Beogradu.

 

Josip Pičman:

 

 

Zgrada Glavne pošte u Beogradu (1938.):

 

 

Danas je Lekenik sjedište istoimene općine u sastavu Sisačko-moslavačke Županije, koja prema popisu iz 2011. godine broji 6032 stanovnika od čega u samom Lekeniku 1.897. Ostala naselja u sastavu općine su Brežane Lekeničke, Brkiševina, Cerje Letovanićko, Donji Vukojevac, Dužica, Gornji Vukojevac, Letovanić, Palanjek Pokupski, Pešćenica, Petrovec, Pokupsko Vratečko, Poljana Lekenička, Stari Brod, Stari Farkašić, Šišinec, Vrh Letovanićki i Žažina.

 

Zastava s grbom općine Lekenik:

 

 

Snimka iz zraka, kolodvor je na slici desno:

 

 

Naselje Lekenik je smješteno u živopisnom kraju - s jedne strane rijeka Odra i guste hrastove šume, a s druge slikovite Vukomeričke gorice. Od kulturno-povijesnih spomenika valja istaći sakralne objekte i stare drvene kuće. Fotografije potječu iz različitih izvora sa interneta.

 

Rijeka Odra kod Lekenika:

 

 

Crkva Svete Marije Magdalene u Selima:

 

 

Drvena kapela Svetog Bartola u Vrhu Letovanićkom:

 

 

Stara drvena kuća u Lekeniku:

 

[Stanley]

Kolodvor (2)

 

Glavna tema je ipak službeno mjesto na mreži HŽ-a koje se zove Lekenik, pa se vratimo kolodvoru. Obišao sam ga od jednog do drugog do kraja, a svoje slikovne dojmove ne slažem kronološki već tematski.

 

Polazište je peron:

 

 

Ja pazim i kad ne treba:

 

 

Pogled u smjeru Pešćenica - Turopolje - Velika Gorica - Zagreb:

 

 

Peroni su zaista uzorno uređeni:

 

 

 

Zgrada kolodvora sa civilne strane:

 

 

Da ne bi bilo ''nismo znali'':

 

 

Malo ćemo zaviriti u čekaonicu:

 

[Stanley]

Unutrašnjost je, moglo bi se reći, kemijski čista:

 

 

 

 

 

Klupica ispred zgrade:

 

 

Vodonapojnik za ljude nije u funkciji:

 

 

Ovakva upozorenja postoje i na stajalištu Vrapče, ali su toliko pošarana da se ne vidi što piše:

 

 

Željezničari su uvijek znali ukrasiti svoj dom:

 

[Stanley]

Da vidimo što još ima na kolodvoru. Ovo je nekadašnje robno skladište i mjesto za pretovar, danas zapušteno. Prometnik Zoran kaže da je službeno tražio rušenje nepotrebnih sadržaja, ali za sada bez uspjeha:

 

 

Ovo je nekadašnje skladište za ekspresnu i brzovoznu robu, gdje je bila i vaga. Danas je opasno po zdravlje pa i život (iznad ulaza piše upozorenje na opasnost od propadanja kroz pod):

 

 

 

 

Još jedan zarasli antikvitet:

 

 

 

 

Usputno podsjećanje na mlade dane - u onu šumu u daljini vodio sam u proljeće 1968. svoje izviđače:

 

[Stanley]

Obilazak kolodvora započeo sam hodnjom prema sjeveru, u smjeru Turopolja i Zagreba - i to četvrtim kolosijekom. Sudeći po izgledu tračnice ovdje se nedavno nešto kotrljalo:

 

 

Čini se da je i ona railfan:

 

 

Signal:

 

 

EVP:

 

 

Tračnice u travi:

 

 

Sve skretnice su automatizirane:

 

 

 

Skretnički signal:

 

[Stanley]

Između ovog stabla i ceste je dugačka bara iz koje se čulo kreketanje žaba i glasanje ptica:

 

 

Bikojna:

 

 

Odlučio sam nastaviti cestom koja ide usporedno s kolodvorom da ne derem tenisice na tucaniku, ali je trebalo prijeći potočić. Ovo brvno djeluje pouzdano, ali do njega treba proći kroz šikaru - a meni se ne mili skupljati krpelje:

 

 

Srećom postoji i solucija B - prijeko preče, naokolo udobnije:

 

 

Stara drvena hiža, štala i štagalj, baš kao kod mog dede. Vlasnik sve nudi na prodaju:

 

 

Biljke i HŽ Infra:

 

 

Sjeverni ŽCPR (ima i južni):

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Turopolja:

 

[Stanley]

Pogled sa ŽCPR prema Pešćenici:

 

 

Ulazna skretnica:

 

 

Kilometraža (od Beograda?):

 

 

Postoji li još Vibrobeton Vinkovci?:

 

 

Eto me na južnom kraju kolodvora gdje imamo i jedan skoro pa antikvitet - industrijski kolosijek koji se nažalost više ne koristi:

 

 

 

 

Firma - izdajica HŽ Carga svoga:

 

[Stanley]

ŽCPR jug:

 

 

Pogled prema Gredi i Sisku:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Grede:

 

 

Izlazni signali:

 

 

Roko, Roko…

 

 

Cvijeće i željeznica:

 

 

Još jedan pogled na izlaz iz kolodvora u smjeru Siska:

 

[Stanley]

Nekoliko sličica iz okolice kolodvora. Na primjer kako iskoristititi željeznički materijal:

 

 

 

 

Hmrl mi je gujcek moj:

 

 

Nebo se počelo mrčiti…

 

 

… ali to više nije važno, jer stiže moja somina - točno u minutu:

 

 

I za kraj Končarevo remek-djelo, koje je prašilo na nekim dionicama i 140 km/h:

 

[seabral]

Iako su me moja vlastita iskustva dovela do toga da zazirem od svega što ima neke veze s Turopoljem, ovaj putopis sam sa zanimanjem pogledao.

Hvala ti na interesantnom i poučnom prikazu !

[DB]

...

...

 

Skretnički signal:

...

 

To je manevarski signal.

Skretnički signal je ovaj kutijasti, na slici koju sam ostavil.

[DB]

...

Kilometraža (od Beograda?):

...

 

Još uvijek.

[mali.paja]

Lekenik je na trasi najduže relacije u pravc u bivšoj Jugoslaviji, a sad u Hrvatskoj. Mislim da je nekih četrdesetak kilometara u pravac?

[Duh u močvari]

Postoji li još Vibrobeton Vinkovci?:

Postoji!

[drempa- tzv-v7]

e moj Stenley od svih vlakova za tamo izabrao si najlošiji bosanki vagoni su blago rečeno užas i bio si blizu kuče mog bivšeg poslovđe živi blizu prjelaza tman malo poslje zavoja kojeg si fotkao tako i mogao si reči jer Režiska je u đepu več bar tjedan dana i novi objketiv

[Toni SK]

Lekenik je na trasi najduže relacije u pravc u bivšoj Jugoslaviji, a sad u Hrvatskoj. Mislim da je nekih četrdesetak kilometara u pravac?

Jep. Od Stupna do Klare je samo pravac.

[Stanley]

To je manevarski signal.

Skretnički signal je ovaj kutijasti, na slici koju sam ostavil.

 

Aha. Što se tiče signala nisam još sasvim ovladao gradivom. Thanks na ispravci.

[RAIL-LOGISTIK]

Jako lijepi putopis!

Zalosno da se vise ne koristi ind.kolosijek,pa sve do 2015 godine tu je dolazilo jako puno vagona s ivericom iz Austrije i Njemacke.

Razumio bi da je bilo malo vagona...ali takva je politika carga...

[DB]

... Mislim da je nekih četrdesetak kilometara u pravac?

 

Je.