Ništa ljepše od mirisa roštilja i željezničkih pragova - Ivanić Grad 16. travnja 2016.

[Stanley]

Pažljiviji pratitelji mog lika i djela znaju da sam dobar dio djetinjstva proveo u Ivaniću kod bake i dede, te da sam se upravo tu kao mali klinac navukao na željeznicu. U Ivaniću imam puno rodbine po maminoj strani, a kako se približava vrijeme kada će zamirisati ilovača sve češće se mi seniori sastajemo i družimo uz roštilj i u ugodnom raspoloženju.

 

Burazi

 

Tako je bilo i jučer. Moj stariji brat Milan i bratić Željko dogovorili su se s bliskim rođakom Dankom da opet malo zaroštiljamo kod njega u društvu naših buraza, pa su pitali i mene bih li se pridružio. Ma nemoj, da se niste drznuli otići bez mene.

Naime, mi smo međusobno braća, bratići i polubratići (oni u trećem koljenu) ali smo jedni za druge burazi. Kako prolaze godine shvatili smo da se viđamo uglavnom na sprovodima naših predaka pa smo prije nekoliko godina odlučili zeznuti sudbinu i sastajati se povremeno uz iće i piće.

I tako smo Razbu, Željko i ja sjeli u Željacmobil i uputili se u Ivanić. Najprije smo obišli groblje na Prkosu i prisjetili se prabake Marije i pradjeda Marka, a zatim smo se preko Kloštra uputili do Marije Magdalene gdje počivaju baka i deda.

 

U Kloštru smo imali kratki predah na terasi objekta koji služi za zalijevanje doručka, a iz te pozicije sam uhvatio toranj samostanske crkve Svetog Ivana:

 

 

Ovdje su vječni mir našli deda Jakob i baka Tonča:

 

 

Put do Dankove kuće i prvi susret sa željeznicom. Biti će toga još:

 

 

Dečki, kaj bute si popili:

 

 

Goran je stigao prije nas:

 

 

Roštilj će pasti popodne, a da nam želuci ne podignu šatore dolazi mala zakuska:

 

 

 

Pridružio nam se i Goranov brat Javor. Ako niste znali sada znate - on je glavom i bradom gradonačelnik Ivanić Grada:

 

[Stanley]

Cijelo društvo na okupu. Dečko u bijeloj košulji je Javorov sin Filip:

 

 

Goran ima prikupljeno brdo podataka o genealogiji naše obitelji (neki preci potječu čak iz Švedske), a Razbu se raspituje za detalje:

 

 

S obzirom da je do roštiljijade preostalo nekih 2-3 sata odlučio sam privremeno ostaviti društvo i protegnuti noge kroz Ivanić.

Zanimljivo, iz Ivanića imamo nekoliko putopisa ali se ni u jednom ne spominje povijest ovog starog naselja. Pa ćemo propušteno nadoknaditi sada.

 

Ivanić Donji, Ivanić Tvrđa, Ivanić Grad

 

Ivanić Grad ima status grada u okviru Zagrebačke županije i zauzima površninu 174 km2. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području Grada živjelo je 14.548 stanovnika u 22 naselja, od kojih u samom Ivaniću 9.379.

 

Zastava s grbom Grada Ivanić Grada. Grb ima oblik ovalnog štita na kojem se nalaze kula s tri kruništa i tri cvijeta perunike s obje strane kule:

 

 

O povijesti Ivanića citiram zapis sa službene stranice Grada:

 

Prvi se puta u zapisima Ivanić Grad spominje još u 13. stoljeću, točnije 1246. godine. Život na ovim prostorima, dakako, vrije i puno ranije, ali pretpovijesno doba i doba prvih povijesnih zapisa još nije dovoljno istraženo. Ipak, neki manje-više slučajni nalazi upućuju na postojanje rimske civilizacije na ovom području. Uostalom, u doba rimske vlasti u Panoniji, blizu Ivanića prolaze glavne rimske panonske prometnice, od Andautonije prema Mursi i dalje.
Naselje Ivanić Grad ili nekada donji Ivanić razvilo se iz ivanićke tvrđave, sagrađene u dolini uz rijeku Lonju polovicom 16. stoljeća, na lokaciji koja je u ranijim vremenima služila kao trgovište za godišnjih sajmova o Velikoj Gospi i Sv. Ivanu Krstitelju, zaštitniku Kloštar-Ivanića. Pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, “castrum novum” zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine.
Gradnju četverokutne renesansne tvrđe s bastionima i opkopom polovicom 16. stoljeća zbog obrambene vrijednosti i značenja, vodi talijanski graditelj Domenico de Lalio, koji nadzire i gradnju kaptolskog kaštela u Sisku, a područje podpada pod nadležnost krajiške vojne obrane. Od tvrđave ništa nije ostalo, a nad njegovim bedemima i jarcima, bastionima i palisadama diže se novi dio grada Ivanića.
Na trgovištu Ivaniću stajala je drvena kapela Sv. Petra, već 1649. u trošnom stanju, pa je zbog napuštenosti i trošnosti 1775. srušena. U tvrđavi bila je vojna kapela Sv. Ivana Kapistrana, koja je nakon rušenja crkve Sv. Petra privremeno preuzela njezinu zadaću. Godine 1805. zasnovana je u Ivanić Gradu samostalna župa (dotad su pripadali župi u Kloštar Ivaniću), a 1831. podignuta je i nova, zidana u neobaroknom stilu, župna crkva Sv. Petra.

8. lipnja slavi se dan grada, jer je tog dana 1871. godine car Franjo Josip potpisao proglas kojim se dokida Varaždinska krajina, a područje njezinih pukovnija pripojeno je građanskoj hrvatskoj i stavljeno pod vlast hrvatskog bana. Istog dana car Franjo Josip potpisao je i odluku kojom trgovištu daje status i naslov Grada. Od 1871. godine birao se i načelnik općine.
Gradnjom željezničke pruge potkraj 19. stoljeća grad dobiva nove mogućnosti gospodarskog i društvenog razvitka pa tako postaje snažno obrtničko središte, a općina jedna od najbogatijih na širem području.
Prva pučka škola osnovana je u Ivanić Gradu 1750. kao “Komunitetna pučka škola”, koja se kasnije razvila u tzv. trivijalnu školu (učilo se njemački i hrvatski, vjeronauk i račun). Pod nazivom “Građanska čitaonica” 1877. proradila je jedna od najstarijih takvih kulturnih ustanova u Hrvatskoj. U isto vrijeme osnivani su i Pjevačko društvo “Posavac”, Obrtna zadruga, sportska društva Hrvatski sokol i Hrvatski orao, a otvorena je i brzojavna postaja. Od zanimljivosti valja još spomenuti gradnju Gradske vijećnice 1889., jer je još 1765. Ivanić Grad postao vojna općina, koja je dotad bila smještena u staroj vojarni. Ovdje je 1892. osnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo, jedno od najstarijih društava u Hrvatskoj. Sačuvana stara jezgra Ivanića ima spomeničku vrijednost.
Prateći demografsku situaciju od prvog popisa stanovništva godine 1857., kada je zabilježeno 1.739 stanovnika, zaključuje se da je broj stanovnika Ivanić Grada u stalnom porastu. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine, sam grad Ivanić-Grad ima 9379 stanovnika, dok cijelo gradsko područje ima 14.548 stanovnika.

 

http://www.ivanic-grad.hr/grad/povijest/

 

Nekoliko ilustracija o Ivaniću iz nekih davnih vremena sa web stranice Prijatelji baštine - Amici hereditatis Ivanić Grad:

 

 

 

 

 

[Stanley]

U Ivanić Gradu je rođeno nekoliko poznatih ljudi, pa ukratko podsjetimo na neke od njih.

 

Stjepan Basariček (1848.-1918.), hrvatski pedagog:

 

 

Đuro Deželić (1838.-1907.), književnik i publicist, osnivač vatrogasne službe u Hrvatskoj:

 

 

Juraj Posilović (1834.-1914.), zagrebački nadbiskup, prvi dekan Teološkog fakulteta u Zagrebu i veliki promicatelj kulture i znanosti:

 

 

Dr. Juraj Krnjević (1895.-1988.), političar i pravnik, jedan od osnivača i potpredsjednik HSS-a te potpredsjednik kraljevske jugoslavenske vlade u Londonu:

 

 

Uz Jurja Krnjevića spominjem i jednu zanimljivost. Njegov rođeni brat dr. Cvjetko Krnjević je bio liječnik opće medicine u Domu zdravlja Ivanić Grad i liječio je brata i mene kao male klince.

 

Malo šetnje po gradu i puno uspomena

 

Najprije idemo do Lonje, koju stari Ivanićani zovu Lojna. Pogled uzvodno…

 

 

… i nizvodno:

 

 

Idemo mi u središte grada:

 

 

Tko je rekao da se ne spominje željeznica:

 

[Stanley]

Ovdje negdje je bio klobučar Franjo Čuček, kod koga je moj deda kupovao šešire…

 

 

…. a tu negdje je bio remenar Franjo Nožarić, također bliski rod:

 

 

Spomeni se čovječe da te vlast prati na svakom koraku:

 

 

Spomenik velikom književniku…

 

 

… na trgu koji nosi njegovo ime:

 

 

Tu ću lijevo, ali ne u Kloštar:

 

 

U ovoj kući u Savskoj ulici je bio brijač Cvetko Vučinovec, koji nas je šišao kao klince:

 

 

Bližim se odredištu, a Providnost je odlučila da brklja mora biti spuštena:

 

[Stanley]

Aha, nešto će ući u skretanje:

 

 

Ulazi on:

 

 

 

Ima križanje s drugim mađaronom. Nadao sam se nečem spektakularnijem, ali ježi ga:

 

 

Skretnice:

 

 

I odoše svaki svojim putem:

 

 

Kolodvor

 

Pamtim mu i puno bolje dane, no takav je kakav jest… na neki način uvijek je bio i ostaje ''moj''.

Ivanić Grad je međukolodvor na magistralnoj pruzi M103 Dugo Selo - Novska, na kilometarskom položaju 66+740 od Novske. Ima 4 kolosijeka plus industrijske kolosijeke za pogon INA-e i za silos. Od susjednog kolodvora (ukrižja) Prečec u smjeru Dugog Sela udaljen je 8 km, a od kolodvora Deanovec u smjeru Novske 5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku je 627 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 60 km/h.

Tako, nakon što sam iznio temeljne podatke - i nakon što sam opsovao, sjećajući se kako su u vrijeme parne vuče vlakovi iz smjera Novske s lokomotivom 05 morali smanjiti brzinu sa 100 na 80 km/h zbog zavoja prema Prečecu - možemo malo obići kolodvor mog djetinjstva i vidjeti kako izgleda danas.

 

Da sam klinac doveo bih ovamo dedine Šaravu, Jagodu, Pisavu i Plavanu na pašu:

 

 

Izlaz u smjeru Prečeca:

 

[Stanley]

Nekoliko standardnih vizura:

 

 

 

 

 

Obnovljeno i u upotrebi:

 

 

Zapušteno, pošarano i nije u upotrebi:

 

 

Prema Deanovcu:

 

 

Ovdje je nekada bio ''Kopčić - tvornica octa, alkoholnih i bezalkoholnih pića'':

 

[Stanley]

Ovo skladište je ostalo još od ugarskih tlačitelja, koji su nas naročito tlačili gradnjom pruga:

 

 

Ovuda je nekada prolazila glavna cesta Ivanić - Čazma i tu je bio ŽCPR s brkljom, koja je bila češće spuštena nego podignuta:

 

 

Slijedi povratak, a usput ću uhvatiti još poneki motiv iz grada. Ovu zgradu dobro pamtim…

 

 

… jer se iza nje nekada nalazio mlin gdje su moji mljeli pšenicu i kukuruz. Jednom sam dedu pitao što znači riječ ''ušur?'':

 

 

A tamo negdje je bila pilana gdje je deda dočekao mirovinu:

 

 

 

U ovoj zgradi je nekada bila ljekarna…

 

 

… a danas je banka, valjda ljekovita. Šalu na stranu, na slici su vidljivi jedini preostali tragovi nekadašnje ljekarne. Lijevo od ulaznih vrata je lik Eskulapa ili Asklepija (grčki Asklēpiós, latinski Aesculapius), starogrčkog mitološkog boga i zaštitnika medicine. Desno je njegova kćer Higija (grčki Hygieia, latinski Hygia), boginja zdravlja i zaštitnica ljekarnika:

 

[Stanley]

Natrag do roštilja

 

Idemo vidjeti kakvo je stanje u Dankovoj kući. Put me nosi preko najprometnijeg ivanićkog raskrižja:

 

 

Ulica u kojoj je Dankova kuća nosi ovo ime:

 

 

Godrijani su jedna od starih ivanićkih obitelji. Mojem dedi su mirovinu i ostale pošiljke donosila dvojica poštara - Martin Vlahović i Godrijan kome sam zaboravio osobno ime. Obojica odavno počivaju u miru.

 

Konačno nešto konstruktivno, a Željac je glavni piroman:

 

 

 

Dok gazda sprema vatru Željacmobil odmara u dvorištu:

 

 

Dankova kuća en face:

 

[Stanley]

Dok oni tamo posluju ja ću još malo do Lojne:

 

 

 

Mmm… ne izgleda loše:

 

 

Smijem valjda i ja malo predahnuti:

 

 

Još zadnja runda…

 

 

… i nosite to gore:

 

 

Dalje vam neću prizivati zazubice pa ćemo ovdje spustiti zavjesu.