Carpe Diem: Vrbovec 2. travnja 2016.

[Stanley]

Nakon dugog i kratkog razmišljanja odlučio sam danas ubiti prijepodne pohodom u Vrbovec. Nije daleko, a željezničke veze su gotovo idealne. Jedino vrijeme nije baš poslužilo, ali poklonjenoj suboti (čitaj slobodnoj od djedovskih obaveza) se ne gleda u zube.

O Vrbovcu smo već imali putopis - objavio ga je prije pet i pol godina forumaš Dinko-KA. U međuvremenu su fotografije uginule, a sinko Dinko se ne pojavljuje na forumu već ravno godinu dana, stoga ovaj prikaz nije bez smisla.

Putovanje je izgledalo ovako: vlakom 8023 Vrapče - Zagreb Glavni, 2231 Zagreb Glavni - Vrbovec, 986 Vrbovec - Zagreb Glavni i 8038 Zagreb Glavni - Vrapče. Sve je teklo kao po špagi i nije bilo ni sekunde kašnjenja. Jedino je trebalo popuniti ''rupu'' između 8023 i 2231 od gotovo sât vremena (ipak je danas subota), ali u tome mi je pomogao jedan neočekivani susret - o njemu kasnije.

 

Doručak je bio sasvim usklađen s današnjim putovanjem:

 

 

Danas je bio dan somova - heute war ein welstag. Ovaj Somulj-aga je išao u kontrasmijeru:

 

 

Spremam se ja na Glavnom izaći iz vlaka kada začujem glas: - Gdje si poštarčino? - U istom vlaku se vozio i mali.paja, koji se uputio na forumaško druženje u tramvaju 101. Došao je ranije jer je čekao prijatelja iz Slovenije, koji je putovao ''Lisinskim''.

 

Netko je rekao da mali.paja ''mrzi strojovođe''… a vidi njih dvojicu u prijateljskom razgovoru. Majstor je inače Djed Mraz u Tin Expressu:

 

 

Kompa i ja smo ubili vrijeme uz kavu, a tema razgovora je uglavnom bila izložba Kluba željezničkih modelara na Zagreb Auto Showu gdje sudjelujemo obojica:

 

 

Došlo je vrijeme da se ukrcam u nastavak prijevoza - vlak 2231:

 

 

 

Malo duševnih boli prijateljima Zagorcima - snimljeno između Dugog Sela i Vrbovca:

 

 

I evo me na odredištu:

 

[Stanley]

Nakon obavljenih formalnosti, čitaj preventivnog javljanja prometniku, uslijedila je hodnja kolodvorom. S obzirom da je jako dugačak, kako i priliči magistralnoj pruzi, trebalo mi je više od sat vremena da ga obiđem uzduž i poprijeko. Ali mislim da je vrijedilo truda.

Za početak nekoliko uvodnih riječi o mjestu gdje sam se danas zatekao, pače i zabavljao kao uvjereni i još uvijek dobrodržeći railfan.

 

Kolodvor Vrbovec

 

Vrbovec je međukolodvor na magistralnoj pruzi M201 Botovo - Dugo Selo. Od susjednog kolodvora Dugo Selo u smjeru Zagreba udaljen je cca 16 km, a od kolodvora Križevci u smjeru Koprivnice cca 20 km. Ima 5 kolosijeka plus nekoliko slijepih. Prema Izvješću o mreži HŽ Infre najveća dopuštena duljina vlakova na 3. i 4. kolosijeku iznosi cca 700 m. U kolodvoru se zaustavljaju svi brzi i putnički vlakovi, uključivo međunarodne.

Toliko za kratak uvod, a sada idemo u hodnju.

 

Nadao sam se zateći bar jedan vagon na pretovaru, ali sve što sam zatekao je ovaj pospani Plasser & Theurer. Pa ga razgledajmo izbliza:

 

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Tako, žutonju smo riješili i možemo dalje. Najprije idem prema udaljenijem kraju kolodvora - u smjeru Križevaca:

 

 

Cijelo vrijeme gledam hoće li se oblaci razići, ali brus. Dok je u Moslavini vedro iznad moje glave je kompaktna oblačnost, a takav prizor sam vidio za cijelog boravka u Vrbovcu:

 

 

Dobro, dobro, pazim:

 

 

Nekakvo skladište, očito napušteno, a na njega ćemo se još vratiti:

 

 

U Vrbovcu su sve skretnice automatizirane, uključivo i one koje se praktično ne koriste:

 

 

 

Izlazni signali u smjeru Križevaca:

 

 

Jedan slijepi kolosijek završava ovdje, a drugi malo dalje:

 

[Stanley]

Iskliznica:

 

 

Ovo liči na nekakvo doglasalo:

 

 

Znak završetka ograničenja brzine. V/max na pruzi je 140 km/h, a kroz prolazni kolosijek u Vrbovcu 100 km/h:

 

 

S druge strane je znak početka ograničenja brzine:

 

 

I drugi slijepi kolosijek završava bikojnom:

 

 

Ulaz u kolodvor iz smjera Križevaca:

 

 

Pogled na otvorenu prugu u smjeru Križevci - Koprivnica:

 

 

Na čas sam se pitao ''otkud ovdje trafika?'':

 

[Stanley]

ŽCPR:

 

 

Cesta vodi preko Dubrave Vrbovečke u Kloštar Ivanić i Čazmu. Više puta sam se vozio ovuda očevim automobilom:

 

 

Jedna sa brežuljka:

 

 

Otkud si se ti stvorio tako daleko od pruge?:

 

 

Dvije digresije na temu ''životinje i railfan''. Primijetio sam da ove dvije mace čuče u travi i strpljivo vrebaju nešto - vjerojatno poljske miševe:

 

 

 

Idem ja natrag na kolodvor…

 

 

… preko ovog mostića od željezničkih pragova:

 

[Stanley]

Eto me natrag do onog skladišta…

 

 

… očito bivšeg, jer je zaključano, zakovano i zakucano:

 

 

Sve polako zarasta u džunglu:

 

 

A ovo je kao iz filma ''Dan poslije'':

 

 

Ki vrag je ovo?:

 

 

Ako ništa drugo kolodvor je dobro osvijetljen (valjda):

 

 

Ovdje očito podulje nije bilo pretovara:

 

 

[Stanley]

Da potisnem duševne boli odoh tamo gdje se tračnice sjaje:

 

 

Gdje je kolodvor od kojeg počinje odbrojavanje? Sudeći po kilometraži asocira me na Split(?). Zaboravite Budimpeštu, brojke padaju u smjeru Dugog Sela:

 

 

Ova odvratna ruševina zaslužuje blago širi osvrt. U početku sam mislio da je riječ o uobičajenom antikvitetu HŽ-a i da u zgradi kolodvora ima nova i pristojna ''men's room'', ali sam se prevario. Kako sam s malim.pajom u Zagrebu popio kavu, a kava je diuretik (čitaj tjera na pišanje), raspitao sam se u čekaonici gdje je ''ona prostorija za naročitu upotrebu''. Jedan momak mi je rekao da toga ovdje nema, a kako nije bilo u blizini prikladnog grmlja odlučio sam se olakšati u jedinom raspoloživom namjenskom prostoru. Posao sam obavio, a što sam unutra zatekao neću pobliže opisivati da vam ne zagadim sve obroke u idućih nekoliko dana:

 

 

Vratio sam se do kolodvorske zgrade i poslikao izvana neke motive. Iza ovih vrata…

 

 

… je ovo što piše:

 

 

Ovamo nisam ulazio:

 

 

Kao što se vidi iz priloženog nije baš pretjerano toplo:

 

 

Dašak starih dobrih željezničkih vremena:

 

[Stanley]

Idemo dalje u obilazak kolodvora. Ovo je civilna strana:

 

 

Nisam ni kanio parkirati…

 

 

… jer me zanima ona zgrada:

 

 

Robni magazin - nekad bio:

 

 

 

Krećem prema južnom kraju kolodvora, u smjeru Dugog Sela. Tu su stare skretnice:

 

 

 

[Stanley]

Još jedna:

 

 

I ovdje su dva slijepa kolosijeka:

 

 

Još jedna iskliznica:

 

 

Da vidimo što tamo ima:

 

 

Ima jedan labirintasti ŽPPR:

 

 

 

Jedan od slijepih kolosijeka išao je preko ovog mostića…

 

 

… ispod kojeg ima nešto vode stajačice i grozno puno smeća:

 

[Stanley]

Odjednom se kolodvor Vrbovec, kako i priliči magistralnoj pruzi, uskomešao od prometa. Najprije je ušao Somulj-aga iz smjera Križevaca i smjestio se na drugi kolosijek, očito s namjerom da propusti vlak višeg ranga:

 

 

Dok se oni bave bavljenjem ja sam nastavio tumarati okruženjem. Ovo su tragovi nasipa kolosijeka koji je danas slijep, a nekada je gledao tko zna kamo:

 

 

 

Izlaz iz kolodvora prema Dugom Selu:

 

 

Pogled u kontrasmijeru…

 

 

… iz kojeg ispliva dupli Som:

 

 

I ovdje je kiosk:

 

 

Pogled unutra govori da tamo postoje metle i telefonski aparat:

 

[Stanley]

Dalje mi se nije dalo ići - kolosijek ionako završava bikom i ne koristi se:

 

 

Spomenik partizanima i žrtvama fašističkog terora. Uvijek mi je lijepo vidjeti sredine koje razumiju i poštuju svoju povijest:

 

 

Pomalo sam zasićen hodanjem pa se vraćam do zgrade kolodvora kako bih zabilježio i nešto iznutra:

 

 

 

 

Je li tko vidio moje cucke?:

 

 

I dvije slike izvana. Najprije opasna prostorija…

 

 

… i zatim podsjećanje na moju bivšu firmu:

 

 

Tu završava hodnja kolodvorom. Kako sam imao dovoljno vremena odlučio sam se popeti uzbrdo do naselja Vrbovec. Upitao sam jednu lokalnu gospođu koliko otprilike treba vremena do središta naselja, a ona mi kaže: - Meni treba pola sata, a vama će vjerojatno trebati manje. - I bila je u pravu, trebalo mi je manje od petnaest minuta.

[Stanley]

Grad Vrbovec

 

Vrbovec je grad u sastavu Zagrebačke županije. Prema popisu iz 2011. godine administrativno područje grada broji 14.797 stanovnika, od kojih 4.947 u samom naselju Vrbovcu.

 

Zastava s grbom Grada Vrbovca:

 

 

Položaj Vrbovca u Zagrebačkoj županiji:

 

 

Vrbovec ima bogatu povijest, a kako ona izgleda govori prilog Drage Mandekića na službenoj web stranici Grada:

 

Povijest Vrbovca

 

Vrbovec je staro naselje. Prvi pisani trag o njegovu postojanju datira iz 1244. godine. To je dokument kralja Bele IV. iz travnja te godine kojim potvrđuje da je kralj Koloman darovao Vrbovec županu Junku. Godine 1398. Vrbovec se pripaja gospoštiji Rakovec i ostaje s njom povezan sve do ukinuća kmetstva, 1848. godine. U burnoj je povijesti gospoštija Vrbovec-Rakovec promijenila mnoge feudalne gospodare. Vrbovec svoj procvat doživljava u XVIII. stoljeću. Sredinom tog stoljeća uspostavlja se kotarska sudska i upravna vlast, otvara se osnovna škola. Oko 1800. Vrbovec dobiva poštu, a 1870. godine stiže i željeznica.

U Vrbovcu i okolici rodili su se ili djelovali mnogi znameniti ljudi, kao što su, na primjer, grof Petar Zrinski, biolog Ljudevit Farkaš-Vukotinović, francuski plemić Eugene de Piennes, koji je Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu darovao 34 slike francuskih, nizozemskih, engleskih i njemačkih slikara, povjesničar Josip Buturac, i drugi.

U selu Negovcu pored Vrbovca rođena je Marija Jurić Zagorka, spisateljica popularnih romana i prva žena novinar na jugu Europe. Njezina se bista nalazi u vrbovečkom parku.

Kaštel u Vrbovcu, koji se prvi puta spominje 1528. godine, tvrđava je podignuta za obranu od Turaka. Kasnije je to posjed Zrinskih, Erdödyja, pa opet Zrinskih, Patačićâ i drugih. Tu je 1621. godine rođen Petar Zrinski.

Od kaštela postoji danas samo valjkasta kula. Župna crkva sv. Vida, koja se spominje još 1338. godine, barokizirana je starija građevina, sa zvonikom uz svetište i trijemom uz glavno pročelje. U crkvi su barokni oltari, veliko drveno raspelo, kalež iz 1722. godine, pacifikal iz 1725. godine, pokaznica, relikvijar. Zvona su lijevali poznati majstori Schifrer iz Zagreba (1803. godine) i Papst iz Varaždina (1846. godina).

Među lijepim se stilskim katnicama u Vrbovcu posebno ističe župni dvor, podignut 1818. godine. Na groblju je vrijedno pogledati baroknu kapelu Tri sveta kralja, te mauzolej obitelji de Piennes, u kojem je pokopan dobrotvor i donator markiz Eugene de Piennes. Mauzolej je sagrađen od švedskog granita, djelo je Huga Ehrlicha i Viktora Kovačića i spomenik je nulte kategorije.

Tijekom 19. stoljeća osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo, Narodna čitaonica i izgrađen Željeznički kolodvor (1870.), a Julius Reininger podiže ciglanu. Industrijalac Đuro Predović gradi 1928. godine Tvornicu suhomesnate robe. Provedena je elektrifikacija mjesta, osnovana Hrvatska seljačka zadruga (1901.), Marvogojska udruga (1910.), Hrvatsko pjevačko društvo "Petar Zrinski" (1912.), Hrvatski sokol (1908.), dolazi do procvata obrt.

 

Vrbovec 1749. godine, ilustracija iz knjige ''Status familiae Patachich'':

 

 

Najkraći put do središta Vrbovca vodi ovom ulicom:

 

 

Psina je nanjušila staru poštarčinu i laje k'o nezdrava:

 

 

Jednu stvar sam primijetio kod Vrbovčana i jako mi se dopala - okućnice su uredne i pune cvijeća, kao i sâmo naselje:

 

 

 

[Stanley]

Dvije impresije iz središta Vrbovca:

 

 

 

Dolazim do kule…

 

 

 

… koja nosi ime Petra Zrinskog:

 

 

 

Nakanio sam prošetati ovim putem, ali sam odustao zbog opasnosti od bombardiranja:

 

 

A to je maslo onih gore:

 

[Stanley]

Župna crkva Svetog Vida iz dvije perspektive:

 

 

 

Zapis o povijesti crkve:

 

 

Gdje je župna crkva tu je i farof, također spomenik kulture:

 

 

Još jedan spomenik antifašističkoj borbi:

 

 

Grad Vrbovec se dostojno odužio i poginulima u Domovinskom ratu:

 

 

Glavni trg - pješačka zona:

 

 

Upravna zgrada Grada Vrbovca:

 

[Stanley]

Ovu zgradu sam odmah našao…

 

 

… a ista je, samo preuređena, kakva je bila 1940. godine kada je 18-godišnja vježbenica Ružica Svetličić ovdje započela svoj radni vijek kao poštarica (da, to je moja mama):

 

 

I za kraj…

 

Jedna usputna snimka - kažiputi:

 

 

Na kolodvoru nisam kanio ništa više snimati, ta poslikao sam sve živo i mrtvo (mislim na kolosijeke). No kako je bilo još vremena uhvatio sam poneki propušteni motiv:

 

 

 

Prije dolaska moje duple Macose iz Virovitice ukazao se podulji teretnjak, koji je pospremljen na peti kolosijek čekajući križanje:

 

 

 

I time je okončano jedno dobro iskorišteno railfanovsko prijepodne.

[Pfaff]

Lijepo si to obavio. Kad sam počeo čitati kako si krenuo, pomislio sam da se nećeš zaustaviti sve do Moslavačke Gračenice!

Svejedno, zaslužio si jako dobru ocjenu, pogotovo nakon što si babu ostavio 20 dekika na potezu kolodvor - centar.

 

Ki vrag je ovo?:[/size][/font]

 

http://i.imgur.com/lID6BqB.jpg

Betonski nosač drvenog stupa (iako je ovaj potonji, nadljudskim naporima uprkos, uspio istrunuti!)

 

 

Dolazim do kule…[/size][/font]

… koja nosi ime Petra Zrinskog

 

http://i.imgur.com/4JKzIoq.jpg

 

http://i.imgur.com/SxkilqS.jpg

Uvijek me oduševi ovaj nacionalni zanos kad god se spominje nekog od njih dvojice!

 

 

I za kraj… jedna usputna snimka - kažiputi:

 

http://i.imgur.com/KOW8dXV.jpg

Dobro to što nema Vrapče, ali di je Minken?

 

BTW, Ko Ti je ta Ružica S.?

[Stanley]

BTW, Ko Ti je ta Ružica S.?

 

Ona za koju sam gore napisao:

 

(da, to je moja mama)

 

Pada koncentracija, ha?

[Pfaff]

Pada koncentracija, ha?

Očito! Čitam k'o što Drempa piše...

[DB]

...

Gdje je kolodvor od kojeg počinje odbrojavanje? ...

 

 

...

 

 

Kod ušća Save u Dunav.

[Kupljenec]

http://i.imgur.com/YA4Scyr.jpg

Pa kaj mogu tak brzo voziti vlakovi na našim prugama?ili je obo neka zajebancija? mene bi stah bilo iskreno.

[Stanley]

http://i.imgur.com/YA4Scyr.jpg

Pa kaj mogu tak brzo voziti vlakovi na našim prugama?ili je obo neka zajebancija? mene bi stah bilo iskreno.

 

Šališ se?

Pa na dijelovima X. koridora se vozi 160 km/h već tridesetak godina. Ako je pruga dobra i brzine su veće.

Kakav strah, pa to jednostavno klizi kao čamac na maksimirskom jezeru.

Dobro, za vas Zagorce mi nije čudo - za vas je ovo brzina Space Shuttlea.

[Macosa 7121]

Naravno da mogu, novi Končarevi vlakovi mogu postići brzinu od 160km/h no toliko voze jedino prema Vinkovcima jer na drugim dionicama infrastruktura nije sređena za tu brzinu.

 

Stanley, lijepo odrađen putopis, bilo ga je jako zanimljivo čitati.

 

 

P.S. Kad smo se već dotakli brzine vlakova, zna li netko da li je povećana brzina putničkih vlakova prema Koprivnici koje voze 6112 na 140km/h?

[Kupljenec]

Pa da,to ti velim mi smo brži sa biciklinom nego kad se vozimo u vlaku a kolko je dopušteno max na našim prugana 140 km/h ili ima dionica i brže? Nikad se nisam više od 80km/h vozil vlakom mislim.

[Stanley]

a kolko je dopušteno max na našim prugana 140 km/h ili ima dionica i brže? Nikad se nisam više od 80km/h vozil vlakom mislim.

 

Prema Izvješću o mreži za 2015. godinu:

• 160 km/h: Novska - Okučani, Strizivojna-Vrpolje - Tovarnik
• 140 km/h: Zagreb Borongaj - Dugo Selo - Vrbovec, Križevci - Koprivnica, Slavonski Brod - Strizivojna-Vrpolje, Zdenčina - Jastrebarsko, Velika Gorica - Sisak, Oštarije - Ogulin

Ako želiš isprobati ugođaj brze vožnje, koji je vama Zagorcima nažalost uskraćen, sjedni u jedan od vlakova na navedenim relacijama i piči (prije toga se raspitaj kakav vlak vozi, da ne bi upao u Mađara, Macosu ili klasiku s vagonima za 120 km/h).

[Vedran Zeman]

Najprije pohvale Stanleyu za putopis.

Kad krene dogradnja drugog kolosijeka i rekonstrukcija kolodvora Vrbovec ništa više neće biti isto i ovo će relativno uskoro biti povijesne fotke.

 

P.S. Kad smo se već dotakli brzine vlakova, zna li netko da li je povećana brzina putničkih vlakova prema Koprivnici koje voze 6112 na 140km/h?

Da, prema KVR vlakovi koje voze 6112 idu do 140 km/h

Isto je prema Novskoj na 21xx vlakovima koje voze samo 6112, gdje vikendom voze Mađari tu je po voznom redu Vmax 120 km/h.

Zanimljivost je to da ćete se prema Koprivnici za manje love voziti većim Vmax na putničkim vlakovima koje voze 6112, nego na IC i brzim vlakovima koji zbog vagona idu do 120 km/h.