Pfaff Posted March 23, 2016 Author Share Posted March 23, 2016 Mislim da sam to već negdje spominjao... Imao sam nekoć nešto familije u Brinju i jednog ljeta '59-te ili '60-te smo mama i ja bili tamo. Putovanje je bilo u dv a koraka - najprije je trebalo stići do Senja, a onda dalje busom od "Autotransa" na relaciji Senj - Zagreb. Kretao je u cik-cak zore iz Senja, a u Karlovcu je bio oko 14 ha. Ljeti su vozili busevi s prikolicom! Putnika je bilo u nemilim količinama. Nisam to doživio, ali kažu da su neki šoferi na onoj grdnoj serpentini na južnoj strani Kapele iskrcavali putnike i prazni prolazili zavoj! Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 23, 2016 Share Posted March 23, 2016 ... Nisam to doživio, ali kažu da su neki šoferi na onoj grdnoj serpentini na južnoj strani Kapele iskrcavali putnike i prazni prolazili zavoj! Mora da se obližnja Razvala zove po nekom koji to nije napravil ...? Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted March 23, 2016 Author Share Posted March 23, 2016 Mora da se obližnja Razvala zove po nekom koji to nije napravil ...? Bit će prije po nekom šeksolikom kočijašu. Jer ondašnji su šoferi bili majstori svog zanata Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
Ferata Posted March 27, 2016 Share Posted March 27, 2016 Cijenjeni kolega Pfaff, hvala vam na prekrasnim opisima mnogima (i meni Dalmatincu ličkih korijena) prekrasnih cesta i njihovih poveznica sa željeznicom! Budući da pamtim nešto kraće nego vi, ali opet dovoljno dugo da se sjećam putovanja iz ST do ZG i dalje preko Benkovca i Obrovca do Gračaca (postojeća cesta Knin-Gračac je uređena u predvečerje balvan-revolucije), krivudanja Magistralom po 5-6 sati prema Rijeci, kao i odlazaka posljednjim predratnim sezonama Unske pruge na ljetovanja u Sloveniju po modelu 'Naša djeca', možemo se, vjerujem, složiti da su putovanja cestama bila duža i napornija, ali opet nekako simpatična. Budući da se za bolja (uglavnom) nije ni znalo, jer su posljednji kilometri autocesta završavali u Karlovcu, na Grobniku ili u Lipovljanima, pa kasnije oko Slav. broda (ovisno o smjeru polazišta), sve je imalo svoju draž, ugostitelji i trgovci svoju računicu, a mjesno stanovništvo još poneki razlog za ostajanje. Sada je sve drukčije, brže i bolje, a je li i simpatičnije i s draži, procijenite sami. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 28, 2016 Share Posted March 28, 2016 Rudolfova cesta (Rudolfina) ... Ovu sam cestu svojedobno obradio "od bukve do smreke" u jednom drugom putopisu pa da ne prepisujem samog sebe (tome se inače otmjeno veli: manira), skoknite slobodno tamo, a kad pročitate, možete se i vratiti, priča prestaje u onom postu gdje je slika putokaza za smjerove prema Rijeci ili Ogulinu – u međuvremenu sam snimio još par fotki! ... Iako sam jedino cjelovito putovanje njom spomenul i tamo, za reći je prvo da sam o njoj dosta slušal puno ranije, kad su se tražili alternativni pravci gužvama na staroj riječkoj (ili pak na Jozefini). Tad još nisam pojma imal da ima nekakvo ime, no bitno je da se o njoj govorilo ko o najkraćem putu od Zagreba do mora (opet onaj mit o dolasku Rvata na more ...). Uz tu napomenu, obavezno je išla i ona da je središnji dio neasfaltiran! Istinabog, nikad nisam provjeraval priču o najkraćoj vezi (kaj ionak nikad ne znači i da je najbrža!), a o strahotama tog makovog adama sam slušal godinama kak se postepeno smanjuje ... da bi prije nekih desetak(?) godina bil u cijelosti slavodobitno preasfaltiran! Prvi put su me po njoj vozili '91. - išli smo iz Novoga na Breze. Frend tam ima viksu za bijeg od ljetnih vrućina. Izgledalo mi je zanimljivo i relativno kratko (valjda oko pol sata). Drugi put sam se njom vozil negde sredinom 90-ih, kad smo išli na skijanje na Bjelolasicu - dakle, od Ogulina do Jasenka. Izgledala mi je dosta kratka dionica (skoro manje od pol sata). Jedino je bila puna udarnih rupa. Treći put, kad smo ponovo išli do Breza, negde krajem 90-ih, pa odande po šumskim cestama brati maline (jedva smo otkrili put natrag - naravoučenije: drž'te se asfalta). U međuvremenu, kad je već u cjelosti bila asfaltirana, kolega s posla koji ima apartman u Novome (negde navrh brega), rekel je kak kad ide dole na godišnji, vikend ranije se zaleti skuterom (50 kubika) po Rudolfini, jer mu tam, iz meni nedokučivih razloga, vespa treba za odlazak na plac i plažu. Ženu, sebe i garderobu prebaci onda autocestom u autu početkom godišnjeg ... Pital sam se kak ta dvotaktna skalamerija izdrži penjanje na Kapelu po ljetnim vrućinama (a bome i njegva guzica), al kad se prije nekolko godina pojavila ideja da izbjegnem krkljanac kod Križišća na povratku iz Novog (zapravo iz Krmpota, al nisam bil načisto kud bi krenul kad je počel povratak), setil sam se jednocilindričnog dvotaktaša ... I tak sam u kasno prijepodne oštro skrenul na odvojku za Breze - Jasenak - Ogulin i počel redat kilometre, uz stalno slušanje prometnih vijesti na radiju ... Cesta prazna, al neuobičajeno dugo mi je trajalo dok sam dosegnul prvo Bater, pa opet tak i Breze. Kad sam iza Breza zašel u šumu, počel se polako puštat mrak. Prvi cilj iza Breza je bil vrh planine, nakon kojeg bi se dosadna uzbrdica trebala pretvorit u dosadnu nizbrdicu ... u međuvremenu sam naziral, unatoč zavojima, da me neko slijedi i postepeno (trajalo je najmanje 5 minuta) stiže. Tak se dogodilo još jedamput (ili dvaput?), a mimoišel sam se i s jednim (ili dva?) auta iz suprotivog smjera. Mrak, šuma i zavoji sigurno nisu dobar način za upoznati neku cestu, no praćenje napredovanja me je hrabrilo da sam u prednosti pred prijateljima koji su krenuli u proboj purgerskim smjerom. Dakle, uzdužni profil ceste bi se mogel nacrtati ko dva konstantna uspona i dva konstantna pada - s kratkom ravnicom u Jasenku između njih. Kad sam prešel vrh na Kapeli, iako su se zavoji i dalje nastavili, barem je bilo manje šaltanja (čini mi se da sam pretežno vozil u 4. bez gasa, uz povremene ispade u 3. ili 5.). Sljedeći je cilj, naravno, bil Jasenak ... nikad stić. Kad sam stigel u to poznato mi selo, rekel sam: "konačno civilizacija" i "sad sam skoro u Ogulinu". Hm, nisam siguran, al jedino kaj je odavalo civilizaciju bilo je pokoje svjetlo sa kandelabra. Put ispod Kleka je bil u međuvremenu dobro zakrpan - al mi se činilo da traje barem dvaput dulje nego prvi put! Na kraju se ispostavilo da sam unatoč toj puževoj brzini bil sat vremena brži od spomenutih prijatelja. Posle tog više nisam vozil nijednim dijelom Rudolfine ... utolko me više privlači ideja da ju prođemo organizirano i po danu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 28, 2016 Share Posted March 28, 2016 Posle tog više nisam vozil nijednim dijelom Rudolfine ... utolko me više privlači ideja da ju prođemo organizirano i po danu. Ja sam svoja iskustva s Rudolfinom opisao u jednom postu od prije godinu i frtalj dana ... čini mi se da ova cesta i ja nikad nećemo postati frendovi Prvi put kad sam po njoj vozio još nije bila asfaltirana (sredinom osamdesetih), pa sam na svojoj staroj VW Bubi uspio negdje probušiti auspuh. Doživljaj vožnje prema Zagrebu je odjedamput postao barem dvostruko glasniji, a ja sam se osjećao kao u traktoru (OK, kod Bube si je to ionako vrlo lako dočarati). Zadnji put kad sam se vozio tom cestom, prije nekih 3-4 godine sam u Jasenku napravio pauzu od onih silnih zavoja i skužio da mi je jedan kotač na Meganeu ostao bez ratkape. Očito mu nisu pasali onoliki zavoji i/ili tempo kojim sam prolazio kroz njih. Nakon toga više nisam pohodio tu cestu ... Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 28, 2016 Share Posted March 28, 2016 ... I ovdje bih spomenuo kako je taj dio ceste(Duga Resa - Vukova Gorica) izgrađen 50-ih godina, a cesta zapravo nikada nije trebala prolaziti kroz sela kojima danas prolazi: Petrakovo Brdo, Lišnica, Dubravci, Mračin, Jarče Polje, Vukova Gorica... jer je dosta zavojita, već povoljnijom trasom preko sela Grščaki, Kozalj Vrh, Lipa na Vodenu Dragu i Bosiljevo te negdje oko Zdihova spojila na Lujzijanu. A "po selu se priča" da je upravo prvi ministar MUP-a u samostalnoj 'Rvackoj (pokojni "deda" Joža) tražio 50-ih da cesta ide preko Vukove Gorice. ... Ko god da je tražil, fulal je trasu zbog navedenih naselja - al ovo prvo (Petrakovo Brdo) mi se posebno zamerilo. Već spomenutog ljeta '91. (na Veliku Gospu) u već spomenutom Stojadin Mediteranu, vraćam se sa spomenutim prijateljom iz Novoga u Zagreb. Naravno, uobičajenom trasom Crikvenica - Križišće - Hreljin - Meja - Gornje Jelenje - Karlovac - Zagreb ... I valjda već od Crikvenice u koloni koja je milila sve sporije ... malo vozimo (oko 30 km/h), malo stojimo, malo stani-kreni ... sve čekamo da bu se nekaj dogodilo iza sljedeće točke, križanja ... nigde niš. Kad Rvati krenu s mora, svi drugi mitovi padaju u vodu koja teče prema Crnom moru ... Nakon višesatnog mučenja, bilo nam je jasno da ispred nas nisu šleperi, češki autobusi il ne znam koja nevolja, nego da je tak vjerojatno do ulaska na karlovačku autocestu. Sve dok nismo prošli Petrakovo Brdo. U tom do tad nečuvenom selu, bilo je naime proštenje. I to takvo da su se snaše i lole mirno šetali rubom ceste u čoporima, prelazili cestu ko da je Zrinjevac ... a očajni vozači ih zaobilazili ko da su od porculana, povremeno još propuštajući aute iz suprotivog smjera i lokalne automobiliste, koji su se pravažali od birtije do birtije. No, nakon kaj smo prošli taj cirkus - najedamput se kolona rastegnula, a prvi put smo od Crikvenice vozili u četvrtoj! Nismo samio sebi mogli vjerovat! Hiljade auti troše jezera benzina, vreme, živce i znoj ni ne znam kak izmjerit - radi seoskog derneka!?!?! Odonda sam uvijek s gađenjem prolazil to antipatično selo, iako se više nikad niš slično (bar osobno nisam doživel ili čul za to) nije dogodilo. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 28, 2016 Share Posted March 28, 2016 Ja sam svoja iskustva s Rudolfinom opisao u jednom postu od prije godinu i frtalj dana ... čini mi se da ova cesta i ja nikad nećemo postati frendovi Pređi na alu-felge. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 28, 2016 Share Posted March 28, 2016 Pređi na alu-felge. Da, to sam već napravio kod svog sadašnjeg Meganea Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
mivan Posted March 29, 2016 Share Posted March 29, 2016 Nakon višesatnog mučenja, bilo nam je jasno da ispred nas nisu šleperi, češki autobusi il ne znam koja nevolja, nego da je tak vjerojatno do ulaska na karlovačku autocestu. Sve dok nismo prošli Petrakovo Brdo. U tom do tad nečuvenom selu, bilo je naime proštenje. I to takvo da su se snaše i lole mirno šetali rubom ceste u čoporima, prelazili cestu ko da je Zrinjevac ... a očajni vozači ih zaobilazili ko da su od porculana, povremeno još propuštajući aute iz suprotivog smjera i lokalne automobiliste, koji su se pravažali od birtije do birtije. No, nakon kaj smo prošli taj cirkus - najedamput se kolona rastegnula, a prvi put smo od Crikvenice vozili u četvrtoj! Nismo samio sebi mogli vjerovat! Hiljade auti troše jezera benzina, vreme, živce i znoj ni ne znam kak izmjerit - radi seoskog derneka!?!?! Odonda sam uvijek s gađenjem prolazil to antipatično selo, iako se više nikad niš slično (bar osobno nisam doživel ili čul za to) nije dogodilo. Hahaha, drago mi je kaj si podijelio ovo s nama... Na Petrakovu Brdu se nalazi kapela sv. Roka i 15. i 16. kolovoza je tamo uvijek veliko rokovsko proštenje, iako danas ga pohodi puno manje ljudi nego tamo 70-ih i 80-ih... A priče o tome kakva je gužva bila sam se naslušao i o tome kako su lokalni ljudi znali i pola sata čekati da se ubace na cestu. P.S ako buš ove godine prolazio Petrakovim brdom, nema više takove gužve , starom riječkom gotova da nitko ne ide u cijelosti od Zagreba do Rijeke. Pa čak je i Croatia bus odustao. Osim lokalnih ljudi koji putuju najviše za D.Resu i Karlovac, ovom cestom putuju i Bosanci koji rade u Sloveniji, pa vikendima idu kući, a već nedjeljom se vraćaju (imaju svi tablice:NM, LJ, CE,KR) lako ih je prepoznat. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 29, 2016 Share Posted March 29, 2016 Osim lokalnih ljudi koji putuju najviše za D.Resu i Karlovac, ovom cestom putuju i Bosanci koji rade u Sloveniji, pa vikendima idu kući, a već nedjeljom se vraćaju (imaju svi tablice:NM, LJ, CE,KR) lako ih je prepoznat. Uglavnom Golfovi dvojke, trojke i slični auti, zar ne ? Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted March 29, 2016 Author Share Posted March 29, 2016 Osim lokalnih ljudi koji putuju najviše za D.Resu i Karlovac, ovom cestom putuju i Bosanci koji rade u Sloveniji, pa vikendima idu kući, a već nedjeljom se vraćaju (imaju svi tablice:NM, LJ, CE,KR) lako ih je prepoznat. Uglavnom Golfovi dvojke, trojke i slični auti, zar ne ? Uze mi reč iz usta... (Bude i pokoji Passat, ipak standard raste!) Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 29, 2016 Share Posted March 29, 2016 Hahaha, drago mi je kaj si podijelio ovo s nama... ... I meni da me ne vijaš toljagom (to je ipak prvo selo do Duge Rese ... ). Na Petrakovu Brdu se nalazi kapela sv. Roka i 15. i 16. kolovoza je tamo uvijek veliko rokovsko proštenje, iako danas ga pohodi puno manje ljudi nego tamo 70-ih i 80-ih... A priče o tome kakva je gužva bila sam se naslušao i o tome kako su lokalni ljudi znali i pola sata čekati da se ubace na cestu. Ma čak ni ne zamjeram mještanima - došla '91. - pao mrski komunizam i saćemo se mi raširit po selu na naš kirvaj ... nego karlovačkoj policiji (koju inače imam na zubu za gomile promašaja), koja prstom nije mrdnula da napravi red - il bar da se pravi da pokušava. P.S ako buš ove godine prolazio Petrakovim brdom, nema više takove gužve , starom riječkom gotova da nitko ne ide u cijelosti od Zagreba do Rijeke. Pa čak je i Croatia bus odustao. Osim lokalnih ljudi koji putuju najviše za D.Resu i Karlovac, ovom cestom putuju i Bosanci koji rade u Sloveniji, pa vikendima idu kući, a već nedjeljom se vraćaju (imaju svi tablice:NM, LJ, CE,KR) lako ih je prepoznat. Ha, mislim da me ta dionica ne bu tak skoro vidla (službeno me uvijek tjeraju na A6) - a i planirani obilasci četiri K.u.K. ceste mimoilaze tu spojnicu. No, veseli me provesti se tim cestama bez gužve, ali i bez žurbe. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted November 3, 2016 Author Share Posted November 3, 2016 Mala nadopuna... Snimak vožnje Karolinom od Križišća (zapravo zavoja/vidikovca iznad Bakarskog zaljeva gdje je nekoć bio tunelić kojeg su srušili) do Sungera Zimska vožnja od Sungera do Ravne gore Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted May 28, 2017 Share Posted May 28, 2017 Najava današnje prve od tri epizode na 1. programu HaTeVeja o Karolini, Jozefini i Lujzijani: HTV1 28.05.2017. 21:22 Cestovnica - Karolina, dokumentarna serija Epizoda (broj): 1. Epizoda (naslov): KAROLINA Stići ili putovati? Obaviti ili uživati? Projuriti ili zastati?Izaberite drugo, umjesto autoputom uputite se do mora nekom starom cestom, i nećete pogriješiti! Karolina, Jozefina i Lujzijana, dostojanstvene vremešne ljepotice, imaju još itekako što ponuditi. Na polusatno putovanje svakom od njih vodi vas dokumentarna obrazovna serija "Cestovnica". Nasuprot brzini i površnosti svakodnevice, ono što smo na tom putu zabilježili približit će vas, barem nakratko, bezvremenskom doživljaju punine života.1. epizoda: KAROLINAKarolina - prva, dugo i jedina - najstarija je moderna cesta koja je povezala unutrašnjost s Hrvatskim primorjem. Do njezine izgradnje put od Karlovca do Bakra i Rijeke mogao se jedino prepješačiti ili prejahati. Kočijom ili kolima po Karolini mogao se prevaliti mnogo udobnije i brže. U kraj opustošen ratovanjem s Turcima cesta je unijela život koji, usprkos svim nepogodama, i danas žilavo opstaje u bujnoj, bajkovitoj prirodi Gorskoga kotara.Autorica serijala: Maja VađićRedatelj: Nebojša SlijepčevićSnimatelj: Mario BritvićMontažerka: Anita Jovanov Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.