DB Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 ... U središtu Brinja nalazi se izvorni Struppijev kameni most ukrašen s tri kamene kugle na desnoj ogradi i sunčanim satom na lijevoj. ... Negdje blizu mosta bile su svojedobno, na svakoj obali biblioteke. U slučaju lijepog vremena, a (pretpostavljam) i malog prometa, krasno mjesto za čitanje ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted March 19, 2016 Author Share Posted March 19, 2016 Iako samo ovo planiral napisat na kraju obilaska svih Pfaffovih opisa - prije svega, pišem ovo i da malo obnovim uspomene, no da i nadopunim one momente koje njegovim opisima nedostaju, jer, ruku na srce, vozačima je prije svega važna preglednost, prohodnost, tekuća, mirna i koliko je moguća, brza vožnja, a pejzaži, ljepote, ćenife ... pa i biblioteke su u drugom planu - dakle, moj je prijedlog da se dogovorimo da s jednim-dva auta i obiđemo sve 4 ceste. Taj puta s više fotkanja, bez žurbe, s naglaskom na vidikovce, biblioteke i ostale znamenitosti. Ideja je za 5+. Treba stvar logistički osmisliti, a bilo bi lijepo i nabaviti člana ekspedicije koji je obdaren kabrioletom. Moja GoPro kamera je trenutačno u ferfundlu, ali dalo bi se snimiti cijelu trasu. Uz uvjet da se ne nađe neki šofer s komentarom o ilegalnosti! Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 U nastavku priče nemam više slika. Cesta ide iz Brinja ravno put Žute Lokve, nedefiniranog naselja koje je pojavom autoceste postalo jedna nevjerovatna zbrka cesta i priključaka. Bilo kako bilo, tu se Jozefina na lijevoj strani spaja s tzv. "Ličkom magistralom" koja vodi prema Otočcu, Gospiću... Mi ćemo ravno preko nekih brežuljaka do posljednjeg naselja na Ličkoj strani... ... Za dodati je da je Brinje (ili bolje reći izlaz iz Brinja) beskonačno dugačko (kaj znači 50 km/h, a brinjski policajci vole baš tu postavljati zasjede), slijedi jedan kraći pravac pogodan za preticanje, ponešto zavoja ... Kao kuriozitet, malo prije sela Prokike skreće se za Krivi Put. Nastavite ravno i, kak veli Pfaff, došli bute do zbrke svih mogućih cesata una lokaciji zvanoj Žuta Lokva. Zakaj žuta i zakaj lokva, nisam doznal nikad, no kolko znam, u Rvata nisu samo brđani skloni nadjevanju slikovitih imena ... Inače, interesantno je da od Duge Rese ovdje prvi put u ovom smjeru na Jozefini nailazite na znak STOP. Iako se D23 nastavlja od Brinja prema Vratniku, a D50 počinje od ovog križanja pa ide do Gračaca, smjer Otočac - Senj je položen kao glavna cesta, a smjer od Brinja kao sporedna. '96. sam onim ponedjeljcima kad sam išel za Otočac, čeznutljivo gledal smjer prema Vratniku ... jer tamo je iza brda Senj, a u Senju more ... ... Vratnik. Ova zgrada je nevjerovatno solidna. Pamtim ju u istom stanju već nekih 30 godina. Uvijek su me fascinirale rešetke koje su živi dokaz koliko su narodna i sve ostale vlasti imale povjerenja u genetski usađeno poštenje lokalnog življa. ... U zgradi je i poštica ... Zapravo se naselje uz cestu (jedino od Žute Lokve do prijevoja Vratnik) zove Melnice. Cesta na ovom dijelu ima dosta mjesta za preticanje, ali je kroz Melnice ograničena brzina, zato to obavite ispred ili iza. Dionica do Vratnika je inače dosta slikovita, simpatično selo i lijepi pejzaži. Kod narečene zgrade, prilikom jednog puta iz Otočca prema Uvali Scott, stopiral me je jedan rvatski vojak. Preciznije, bilo je to zaustavljanje s izlaskom do sredine trake i podignutim rukama - ni slučajno ispruženi palac. Nije bilo izbora, zaustavil sam se misleći da je neka nevolja ... doduše, i bila je - on sam. Naime, bil je poprilično načitan. Zavalil se je na sic i počel mumljat kak je iz Rijeke, a njegva jedinica tu nekaj dela, pa da kam ja idem i jel bi ga prebacil do Rijeke. Ja njemu da mi se žuri, al da idem samo do Novog Vinodolskog ... a da OK, nek ja njega samo prebacim do Senja. Ajde dobro ... Došli mi u Senj, a on navalil da me časti (zato kaj sam ga prepelal). Reko, ajde da budem pristojan ... al onda smo zaredali po bibliotekama ... i kaj mislite, jel čudno da su ga u svima poznali?! A onda je navalil da ga ja vozim dalje, al da i još poijemo koju ... Kad sam već i na to pristal, jedva sam ga dobil u auto. E, a onda je počel show: otvaral je vrata u vožnji, pa je izbvadil pištolj(!?!) da bu pucal kroz prozor! Ko pozna Jadransku magistralu od Senja prema Novom, zna da tu nema ležerne vožnje, a onda još uz to smirivat hiperaktivnog domobrana da se svede na paket na sicu bar do Novog ... Uf - jedva sam ga se riješil i u Novome (svratil sam tam do prijatelja). Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 Ideja je za 5+. Treba stvar logistički osmisliti, a bilo bi lijepo i nabaviti člana ekspedicije koji je obdaren kabrioletom. Moja GoPro kamera je trenutačno u ferfundlu, ali dalo bi se snimiti cijelu trasu. Uz uvjet da se ne nađe neki šofer s komentarom o ilegalnosti! Ideja je da bi obradili recimo Karolinu i Lujzijanu, tur-retur u dva dana (sa noćenjem negdje na moretu), a isto tak i Lujzijanu i Rudolfinu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Duh u močvari Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 Meni je baš gušt provozat se po Jozefini, nakon kaj sam većinu vozačkog života do mora provel po autocesti. Taman malo dinamične vožnje od Karlovca do Žute Lokve i onda se opet lijepo ubaciš na autocestu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 ... Prevoj Vratnik (694 mnm). Prekrasan veliki motel je potpuno devastiran. ... Ni kad sam prolazil onuda, nije bilo nekog prometa, ali vrijedilo je stat radi kave, ćenife i najvažnije nezaboravnog pogleda! Strašno kaj je kod nas sve u stanju propasti. ... Cestu su u dijelu prema Senju često preslagivali i prelagali. Izvorna Struppijeva trasa je bila prestrma pa ju je najprije rekonstruirao general Vukasović, a onda se posla prihvatio Knežić i nizom serpentina po obroncima brda koja se strmo ruše put Senjske Drage osuvremenio cestu tako da se i danas njome nije silno naporno voziti. Tu negdje uz cestu smjestio se Knežić u nekoj staroj graničarskoj kući i tamo napravio ured. Kasnije je na tom mjestu sagradio veliku fontanu nazvanu Carsko vrelo, a na uzvisini iza nje sagradio je kapelicu sv. Mihovila. Narod je to mjesto prozvao Majorija. ... Iza kapelice si je Knežić sagradio grobnicu u kojoj je po vlastitoj želji pokopan. ... Kad sam jednog petka iz Dabra kretal u Uvalu Scott, zamolil me jedan aboličanin da ga prevezem do Senja. Inače mi je na gradilištu stalno spominjal majora Knežića (ko da su bili školski kolege ), a taj puta je sastavil kompletnu priču o njemu i gradnji Jozefine. Tada naravno nisam pojma imal ko je bil graditelj, a kamoli da sam čul i za Struppija ili Vukasovića, tak da sam njegve priče uzimal zdravo za gotovo ... Ta dionica, iako djelomično s puno ljepšim pogledima nego ranije spomenut sjeverni uspon na Kapelu, bitno je dulja pa ju smatram najgorom dionicom za vožnju na cijeloj Jozefini. Iako su uzdužni nagibi manje neugodni od kapelskih, veliki broj oštrih zavoja i serpentina tjera na stalno šaltanje brzina (od druge, pa mjestimično i do četvrte ... a na usponu se bi našlo i pokoje mjesto za prvu). Iako teorijski ima 3-4 mjesta za preticanje (najbolje je, čini mi se, pokraj groblja ), bolje je na to zaboraviti i ne uzrujavati se dok se ne ukažu senjske zidine. Uzevši u obzir teren, mislim da major Knežić i nije mogao bitno bolje trasirati cestu. No, tu se vraćamo na mog aboličanina i priču o Knežiću: veli on meni da je Knežić smjestio svoju kancelariju kraj oštarije u kojoj je služila zgodna konobarica. Narodna predaja dalje veli i da Knežić nije morao voditi cestu baš tuda, nego je mogao nekuda kraće ... al je prevladala, jel'te ljubav. I da je na kraju karijere pričal u gostioni/ama da je Car i Kralj Josip znal da je potrošil hrpu državnih škuda radi natakarce (a mi znamo da to ni bil Joža, nego Ferdo ), da bi ga dal objesiti navisoko i nakratko ispred bečke katedrale. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 19, 2016 Share Posted March 19, 2016 Meni je baš gušt provozat se po Jozefini, nakon kaj sam većinu vozačkog života do mora provel po autocesti. Taman malo dinamične vožnje od Karlovca do Žute Lokve i onda se opet lijepo ubaciš na autocestu. To ti je prednost činjenice da si se rodio u pravo vrijeme što se cestogradnje tiče. Da si se rodio ranije, ne bi ti bio takav gušt voziti po Jozefini ... samo si zamisli sav promet s A1 na Jozefini + neizgrađeni svi oni zaobilasci Duge Rese, nadvožnjaci umjesto nekadašnjih ŽCPR-ova i hrpetina kamiona i prastarih čeških turističkih autobusa s motorima od jedva 60 KS koji korakom gmižu po uzbrdicama. Nije tu bilo neke ljepote .... I meni je sad gušt otići po Lujzijani od Karlovca do Gornjeg Jelenja jer sav tranzitni promet ide po A6. A nekad sam se zajedno sa svima njima taljigao na zavojima ispred Zdihova ili usponima ispred Skrada, svaki put riskirajući glavu pretičući u onim zavojima sve sporovozne aute sa svojim starim VW 1200 i njegovih samo 34 KS. Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
file Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Ideja je za 5+. Treba stvar logistički osmisliti, a bilo bi lijepo i nabaviti člana ekspedicije koji je obdaren kabrioletom. Moja GoPro kamera je trenutačno u ferfundlu, ali dalo bi se snimiti cijelu trasu. Uz uvjet da se ne nađe neki šofer s komentarom o ilegalnosti! Nemam kabrio, al imam 3 Gopro-a Quote "Nikad stati, osim kad se mora""Bolje častan uzmak nego nečastan poraz"''Bolje živa kukavica nego mrtav heroj'' - Grunf Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted March 20, 2016 Author Share Posted March 20, 2016 Nemam kabrio, al imam 3 Gopro-a Oće Ti zoom biti dosta jak? Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
SPILE008 Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Ja sam deset godina svaki tjedan išao tom cestom kroz Gorski Kotar za Rijeku i Istru tako da mi je ta cesta jako poznata, znao sam svaku rupu na cesti i uvale gdje su parkirališta da sam se mogao odmoriti, u Dedinu i Zdihovu u hladovini i jednom parkiralištu iza kamena od Delnica i Lokava prema Jelenju, problem su bili pogotovo zimi teški kamioni koji su vozili sol iz Umaga za Hrvatske ceste i cisterne koje su vozile gorivo iz Šoića pa ih se nije moglo obići, znalo je biti dosta klizavo kada je padala kiša pogotovo na dionici niz brijeg od Vrbovskog i Lukovdola. do Severina na Kupi. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
zglajzan Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Ne sjećam se dal je i to spomenuto - Jozefinska je cesta u potpunosti asfaltirana 1980. kad je puštena suvremena dionica Josipdol-Jezerane. JNA je zbog strateških razloga nevoljka bila za to, te je do 1990te ili koje stajao pano -znak zabrane zaustav. i parkiranja stranim registracijskim vozilima izvan naseljenog mjesta. Kad smo se njome provezli, u godini otvorenja, bila je pusta, da je bilo neskladno vidjeti brojna ugibališta-parklirališta na pustoši ceste preko Kapele i misao da se nađeš tamo u defektu. Nije to Njemačka koja ima telefone i na magistralama, već cesta bez prometa i koga zatražiti za pomoć.. Isto tako, po otvorenju ski-centra na Bjelolasici, sjećam se da je tamo putovati bilo drugačije nego po staroj cesti za Rijeku. Dok je riječka cesta imala lijepe ravne kolce i ofarbane za pokazivenje ruba u slučaju snijega, jadna je i uža Jozefina bila ukrašena kvrgavim kolcima, mislim da čak i uopće neofarbanim. Quote zglajzan Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... Duga je bila 141 km, relativno blagih uspona. Danas se ovu cestu smatra jednom od najljepših europskih brdskih cesta. ... Kaj je - je! Treba priznat da je ta cesta najsuvremenija od sve 4 ovde opisane. No, projektirana za diližanse i zaprežna kola, koja uglavnom nisu imale probleme s preglednošću, preticanjima i mi...policajcima. ... Franjo I., Ćesar austrijanski. Bio je on zapravo Franjo II., Car svetog rimskog carstva njemačkog naroda, ali je tu srednjovjekovnu konstrukciju raspustio 1806. kad je popio batine od malog Korzikanca (onog što je držao ruku u šlicu kad su ga slikali) pa je reterirao za jedno mjesto. ... Da se čovjek zapita jel je i on imal Modnog Mačka ... Još uz takvu krizu identiteta, mora se priznati da se dinastija i dugo održala. No, da se ukratko prisjetim (svog) uvoda u sama imena: nisam potpuno siguran, al nekak mi se čini da sam za te tri babe prvi put čul u 7. razredu (i čini mi se, nije bilo popraćeno odgovarajućim zemljovidima, tek možda početnom i završnim točkama: Karlovcem, Rijekom, Bakrom i Senjom - očigledno, ne baš potpuno točno ... al takava nam je školska sudbina). No, uz pokoji dokumentarac, koji se bi dotaknul imena i pokoje dionice iz sela il općine u dotičnom dokumentarcu, dogodilo se i da se Lujzijana spomenula u revolucionarno-antifašističkom kontekstu, kad je cijela jedna epizoda "Kapelskih kresova" (hrvatska TV varijanta Mirka i Slavka) bila imenovana po cesti (mislim da se zvala "Lujzijana, čija li si" - il tak nekak). Ne sjećam se baš nešto sadržaja, al ponata je bila da je na kraju Žarko Radić - Jastreb: - komandant omladinske čete (il bataljona ...?) povel odred da stupa na umjetnoj mjesečini po makadamu (možda Rudolfini? ), nakon kaj su Digići otišli na paštašutu i kjanti u garnizone ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... U nastavku dolazimo do Netretića. To je staro naselje koje se nalazi na onoj nekadašnjoj frankopanskoj cesti koja od Novigrada vodi prema Novom Mestu. Danas se prije Novog Mesta treba još u Jurovskom Brodu očitovati šengenskim Slovencima! ... Taj početni dio (tada još naravno nismo znali) Lujzijane, načeli smo negdje u 80-ima, kad su nas preusmjerili s ozaljske ceste na putu familiji u Črnomelj. Nekoga vraga su na onoj rekonstruirali i bogami, bila je to sasvim pristojna cesta, normalne širine, friško asfaltirana i sa sjajnim linijama ... no nepoznata, pa nam nije sjela ... Drugi put, 1. maja 1995. usmjerili ujaka i mene (a i sve purgere koji su se tog dana vraćali s produljenog vikenda u Primorju) u Vukovoj Gorici naokolo Karlovca, jer je tog jutra počela akcija "Bljesak", pa su bradonje razbijali crepovlje po Karlovcu. Doduše, mislim da smo u Netretiću nastavili prema Jurovskom Brodu, pa nekud preko Vivodine na Krašić i Jasku ... Eto tako i mali doprinos Lujzijane u zadnjem ratu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... Dolazimo do nekadašnje "janjeće aleje" kod mjesta Rim i Zdihovo. ... Ovdje su se nekoć vrtili janjci i prasci, a narod je žvakao kao da do doma ima još 1.000 kilometara pa je prijetilo odumrće od gladi i žeđi. Danas je većina tih ugostiteljskih objekata zatvorena, a samo se poneki drži s nekim jadnjikavim janjetom na kolcu. ... Kak (se) nisam prečesto vozil po staroj riječkoj, nisam niti imal običaj svraćat na glodanje janjetine - jednostavno, zbog (familijarne) skepse prema takvoj prehrani (gostioničarskoj - janjetinu inače obožavam), a i zbog toga jer se tri-četri sata produlje na pet-šest, a još k tome platiš mačka u vreći ... No, na povratku s jednog simpozija iz Opatije, nagovoril nas kolega (a i nije nas trebal puno nagovarat, jer nam je umjesto vlaka ponudil prijevoz u njihovom kombiju ) da svratimo u Rim na janjetinu ... Dobil sam neke sive, ohlađene, nedefinirane dijelove nečega kaj je možda meketalo i koju godinu ranije ... Tak da nakak ne dijelim žal s navodnim ljubiteljima te aleje. ... Severin na Kupi. Nekoć kultno mjesto na otprilike pola puta od Rijeke do Zagreba. Sir i vrhnje, štrudle, kava, ćenifa golemog kapaciteta... Objekt je zatvoren i radi se na njegovoj devastaciji ... Uvijek sam se pital: zakaj na Kupi / a gde je Kupa?! Kultno mjesto je bilo zgodno jer su tu znali skrenut kamiondžije iz kolone ispred mene, pa ja po gasu ... Tak da nisam imal običaj svraćat ni u dotičnu biblioteku. No, ima jedan izuzetak: ljeto 90-i-neke, nedjelja, rano poslijepodne, zvoni telefon. Zove frendica, sva usplahirena, da su imali (ona i frend, njezin budući) sudar na putu iz Novog Vinodolskog, da je nju dopeljal neki u Severin, da telefonira svim frendovima i poznatima, a da nikog nema doma (onda su se mobiteli reklamirali ko omanji koferi), pa jel ih ja mogu doć pošlepat do Zagreba. Dobro, pitam ja, a kaj se dogodilo, kakva je situacija s njima, s autom (Stojadin Mediteran), jel auto pokretan ... a ona, da kolko zna - otpala je ratkapa! Ajde dobro, doktorica je pa s te strane je valjda sve kak tvrdi da je OK, Yugo od starog je na sreću bil kod mene, pa sam rekel da mogu krenut odma i da sam za malo više od sata tam i da se nadam da je Stojadin pokretan (mislim da je razbil kiler, pa nije mogel dalje, a pleh koji je strugal po kotaču je poravnal sa sekirom koju je posudil u najbližoj kući). I tak smo se našli na kavi u Severinu, mislim da su me častili i sa štrudlom (je, je, kad god da sam ih probal, bili su dobri). Onda smo se zaputili par kilometri dalje, zakopčali Stojadina i krenuli polako ... Taj "polako" je rezultiral kolonetinom za nama ko da smo stari FAP s prikolicom ... i negde oko Rima / Zdihova preticanjem po punoj crti. U zao čas - navrh brda je bila revna karlovačka policija. Ispratili smo jadnika slijeganjem ramena ... uglavnom, sretno smo stigli doma i odma proslavili u kvartovskoj biblioteci ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... Od Severina se cesta polako spušta u dolinu Dobre kod Vrbovskog. Kod mjesta Nadvučnik pronađen je nekadašnji miljokaz. (Malo me po formi podsjeća na stilizirane crteže iz muških ćenifa) ... Selo Stubica je jedina točka gdje se sreću trase Karoline i Lujzijane. ... Između Nad(z)vučnika i Stubice je nekolko dugih pravaca s isprekidanim linijama - olakšanje za gnjavaže u kolonama. Sljedeća mogućnost je tek ispred Donje Dobre i kroz nju ... ... Još jedan kultni objekt koji je šal fuć. Nekadašnji "Motel Vrbovsko"... ... s čijeg se balkona-terase pružao vidik na kotlinu u kojoj je smješteno Vrbovsko ... Ajajajajaj. To je bila baš biblioteka po mojem ukusu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... Skrad. Nekoć su mu tepali "klimatsko lječilište"! Ima turističku reputaciju malo slabiju od Fužina iako mislim da je to malo zamrlo. ... Otskustvo prometa navelo je "nacionalnog" opskrbljivača naftnim derivatima da obustavi prodaju. Jedini spomena vrijedan izvor radnih mjesta je HEP-ova središnjica za Gorski Kotar I ovo je nekoć bilo kultno mjesto za autobusne putnike na putu Rijeka – Zagreb. Danas u lijevom stražnjem kutu životari nekakav kafić, a mislim da je tu i nezaobilazna kladionica. Kad smo se one povijesne '66. godine vraćali s moreta, ovde smo stali "na kavu". Bili smo pomalo gladni, a na jelovniku su bili fileki. Meni je to zvučalo jako egzotično, zamislil sam si nekakve fantastične štrudle i stara je naručila ... Možete si zamislit kad dete mesto kolača dobije - čušpajz? No, hrabro sam gurnul žlicu nutra i bil sam oduševljen tim otkrićem. Inače, ova benzinska pumpa ima dobru osobinu da se nalazi unutar desnog zavoja i uzbrdice za smjer prema Zagrebu. To je jedan prijatelj iskoristil kad je vozil iza kamiona, pa je skrenul na pumpu, protutnjal kroz nju i ubacil se ispred kamiona na izlazu. Pokušal sam i ja jedamput isto, al su ovi na cesti bili prebrzi. Da dokrajčim priču iz '66. godine - odma nakon prolaska Skrada, na ovo ugibalište, iako na suprotnoj strani u smjeru mora, stari je skrenul i parkiral Fiću, a stara je onda izvukla aluminijsku provijant-dozu s pohanim picekom, paradajzima i paprikama ... pa smo blagovali - kak je onda bil red, način i običaj ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... Još jedan od delničkih specijaliteta: Obilje snijega! Lijevo (slika je u kontra smjeru) se skreće za Supilovu – glavnu delničku ulicu ... Tja, ja pamtim Delnice po Hotelu Risnjak gde su mi ponudili specijalitet kuće - palačinte punjene sladoledom i šumskim bobicama. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Ne sjećam se dal je i to spomenuto - Jozefinska je cesta u potpunosti asfaltirana 1980. kad je puštena suvremena dionica Josipdol-Jezerane. JNA je zbog strateških razloga nevoljka bila za to, te je do 1990te ili koje stajao pano -znak zabrane zaustav. i parkiranja stranim registracijskim vozilima izvan naseljenog mjesta. Kad smo se njome provezli, u godini otvorenja, bila je pusta, da je bilo neskladno vidjeti brojna ugibališta-parklirališta na pustoši ceste preko Kapele i misao da se nađeš tamo u defektu. Sjećam se tadašnjih informacija o dovršetku ceste preko Kapele. Samo, ja se početkom osamdesetih godina nisam previše zanimao za povijest prometnica, pa sam tada stekao dojam da je čitav pravac preko Josipdola prema Senju jedna skroz nova cesta. U svakom slučaju, prije Domovinskog rata je ta cesta bila znatno manje opterećena nego Lujzijana, pa sam ju za vrijeme najvećih gužvi na Lujzijani znao koristiti za svoje odlaske na Krk. Tada je još vozio trajekt na relaciji Crkvencica - Šilo, što je meni savršeno odgovaralo, jer je to i bila moja krajnja destinacija. Sjećam se tih brojnih ugibališta o kojima pišeš, ali i činjenice da se preko Kapele i dalje prema Brinju moglo voziti po gotovo praznoj cesti dok je istodobno Lujzijana pucala po šavovima od gustog prometa. Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
Duh u močvari Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 To ti je prednost činjenice da si se rodio u pravo vrijeme što se cestogradnje tiče. Da si se rodio ranije, ne bi ti bio takav gušt voziti po Jozefini ... samo si zamisli sav promet s A1 na Jozefini + neizgrađeni svi oni zaobilasci Duge Rese, nadvožnjaci umjesto nekadašnjih ŽCPR-ova i hrpetina kamiona i prastarih čeških turističkih autobusa s motorima od jedva 60 KS koji korakom gmižu po uzbrdicama. Nije tu bilo neke ljepote .... I meni je sad gušt otići po Lujzijani od Karlovca do Gornjeg Jelenja jer sav tranzitni promet ide po A6. A nekad sam se zajedno sa svima njima taljigao na zavojima ispred Zdihova ili usponima ispred Skrada, svaki put riskirajući glavu pretičući u onim zavojima sve sporovozne aute sa svojim starim VW 1200 i njegovih samo 34 KS. Naužival sam se i ja vožnje po staroj riječkoj i po D1 kad još nije bilo autocesta. Doduše kao klinac u ulozi putnika, a ne vozača. Sjećam se još spore vožnje u koloni od Plitvica do Karlovca... danas je D1 potpuno druga priča, najbolje trasirana cesta s "morske" strane Karlovca. Bez problema se drži stotka i više na mnogim dionicama. D1 i D8 su projektirane za automobile, a ne konjsku zapregu - i to se itekako osjeti. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 ... ... i dalje prati prugu sve do Lučica. I ovo je posljednji susret sa željeznicom. ... Ts, ts, ts ... A ovo: ... I ovdje, ispod željezničkog mosta preko Rečine, možemo reći da završava Lujzijana No da - ima nekaj posebno u tom kak cesta, nakon probijanja uz kameni usjek, najedamput postane gradska ulica i za kratko se spusti u centar grada, na razinu rive. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Kupljenec Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Evo koja slika od mene, inače nikad ne putujem starim cestama ali lani nagovoril ženu da idemo smora po staroj,i donesli odluku da od lani stalno putujemo staroj,jer kad se špana po autoputu nemaš kaj za pogledati niti niš a starom ljepo ko penzioneri i staneš di hoćeš vidiš nekaj i nema žurbe,ovom cestom sam prvi put išel na izlez u osnovnoj školi i znam da smo stali na severinu na kupi,a lani kad sam tam stal to je sve zapušteno i ne dela više. Slike su sa moba pa nisu nekaj baš,valjda ove slike spadaju tu. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DB Posted March 20, 2016 Share Posted March 20, 2016 Još par riječi o odvojku Lujzijane koja od Gornjeg Jelenja vodi prema Bakru, a koju je također, "u paketu" isprojektirao Vukasović. Ova je cesta nekoć bila vrlo značajna Purgerima dok su vikendima putovali do svojih viksi u Primorju i na Otocima. Kasnije je, izgradnjom autoceste, smanjena potreba za bezglavom jurnjavom, a u funkciji je ostao srednji dio ceste – od čvora Oštrovica na ACRZ pa do ulaza u Hreljim odnosno spoja na riječku obilaznicu. Od Gornjeg Jelenja do čvora Oštrovica (što je meni i najdosadniji dio ove ceste) voze jedino entuzijasti i povremeni škrtac. Dio u nastavku je zabavan. Nakon par kilometara nizbrdice dolazi se na križanje s željezničkom prugom na ŽCPRsaR "Meja". ... Moram ostat dosljedan i ispravit: ime prijelaza je "Milja". Inače, iako značajna, nemam baš neke drage uspomene s te ceste - uglavnom dosadna, skoro uvijek (kad mi je trebala) zakrčena u oba smjera. Automatski uređaj na ŽCP-u je znatno popravil protočnost i smanjil čekanja na razinu prosječnog gradskog semafora. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Janko Posted March 22, 2016 Share Posted March 22, 2016 Jozefina je bila moje posljednje pravo putovanje autom na more. Bilo je to otprilike 1975. godine. Ljetovali smo u Rabu (Rab, Rab kak bi rekli Amerikanci.) i stari je odlučio da idemo najkraćim putem, do Senja pa na trajekt za Lopar. Iz Zagreba smo krenuli oko 6 ujutro. Trebalo je stići do ručka. Do Karlovca smo se vozili autoputom - nismo vidjeli ko nam dolazi ususret. Od Karlovca pa do negdje iza Duge Rese cesta je bila asfaltirana - vidjeli smo tko nam dolazili ususret. Iza Duge Rese smo napustili asfalt i tu je otpočelo pravo putovanje. Fino, polako smo se vozili po praznoj prašnjavoj makadamskoj cesti. Onda smo krenuli na Kapelu. Jozefina se je svela na dosta dobar šumski put širine jednog kolovoza, stisnut uz pobočje brda. Bio je radni dan i izvozili su drvo iz šume. Povremeno bi nam ususret naišao kamion,a onda bi se zavukli u neku rupu uz rub ceste da ga propustimo. Na jednom dužem ravnom dijelu dolazio nam je ususret kamon do vrha natovaren balvanima. Stari se je uvukao na neko proširenje uz lijevi rub ceste, iznad provalije. Pretovareni kamion polako prilazio, a onda je stao pored nas. Kaj sad? Ne možemo van iz auta, s jedne strane je provalija, s druge njegov kotač! Kad evo šofera. Kuca na staklo: "Odlično si stao. Počekaj! Iza mene idu još dvojica. Pusti ih da prođu pa onda nastavi!" I tako smo nalo pomalo stigli do prevoja. A na prevoju - zna se. Stani, gasi motor, vadi dalekozor, termosicu s kavom i kolače. Pa uživaj u čistom zraku, ljepom pogledu i okrijepi se. I osluškuj da li za tobom dolazi netko. Jer, kad čuješ da je blizu, hitro uskači u auto i kreni ispred njega. Bolje da ti njemu prašiš nego on tebi. Tako se je nekad putovalo makadamskim cestama. Nije se čekalo mjesto za prelaženje, nije bilo ko danas: bedak ispred - luđak straga, katkad si porazgovarao sa ljudima koji su ti dolazili ususret. I nije se čekalo mjesto za prelaženje. Onaj ispred tebe je obično dizao takav oblak prašine, da si ga slijedio na pristojnoj udaljenosti. Otkad je "Jozefina" asfaltirana vozio sam se njom nekoliko puta. Neka mjesta sam prepoznao, ali cesta je šira i s manje zavoja nije pripijena uz brdo onako ko ona nekadašnja. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Martin Posted March 22, 2016 Share Posted March 22, 2016 Jozefina je bila moje posljednje pravo putovanje autom na more. Bilo je to otprilike 1975. godine. Ljetovali smo u Rabu (Rab, Rab kak bi rekli Amerikanci.) i stari je odlučio da idemo najkraćim putem, do Senja pa na trajekt za Lopar. Iz Zagreba smo krenuli oko 6 ujutro. Trebalo je stići do ručka. Do Karlovca smo se vozili autoputom - nismo vidjeli ko nam dolazi ususret. Od Karlovca pa do negdje iza Duge Rese cesta je bila asfaltirana - vidjeli smo tko nam dolazili ususret. Iza Duge Rese smo napustili asfalt i tu je otpočelo pravo putovanje. Fino, polako smo se vozili po praznoj prašnjavoj makadamskoj cesti. Onda smo krenuli na Kapelu. Jozefina se je svela na dosta dobar šumski put širine jednog kolovoza, stisnut uz pobočje brda. Bio je radni dan i izvozili su drvo iz šume. Povremeno bi nam ususret naišao kamion,a onda bi se zavukli u neku rupu uz rub ceste da ga propustimo. Na jednom dužem ravnom dijelu dolazio nam je ususret kamon do vrha natovaren balvanima. Stari se je uvukao na neko proširenje uz lijevi rub ceste, iznad provalije. Pretovareni kamion polako prilazio, a onda je stao pored nas. Kaj sad? Ne možemo van iz auta, s jedne strane je provalija, s druge njegov kotač! Kad evo šofera. Kuca na staklo: "Odlično si stao. Počekaj! Iza mene idu još dvojica. Pusti ih da prođu pa onda nastavi!" I tako smo nalo pomalo stigli do prevoja. A na prevoju - zna se. Stani, gasi motor, vadi dalekozor, termosicu s kavom i kolače. Pa uživaj u čistom zraku, ljepom pogledu i okrijepi se. I osluškuj da li za tobom dolazi netko. Jer, kad čuješ da je blizu, hitro uskači u auto i kreni ispred njega. Bolje da ti njemu prašiš nego on tebi. Tako se je nekad putovalo makadamskim cestama. Nije se čekalo mjesto za prelaženje, nije bilo ko danas: bedak ispred - luđak straga, katkad si porazgovarao sa ljudima koji su ti dolazili ususret. I nije se čekalo mjesto za prelaženje. Onaj ispred tebe je obično dizao takav oblak prašine, da si ga slijedio na pristojnoj udaljenosti. Otkad je "Jozefina" asfaltirana vozio sam se njom nekoliko puta. Neka mjesta sam prepoznao, ali cesta je šira i s manje zavoja nije pripijena uz brdo onako ko ona nekadašnja. Pozdrav, asfalt 1975. sigurno nije prestao kod D. rese, nego tek iza Jospidola, prema Modrušu.....Onda je počinjao opet u Jezeranama. Preko Kapele je asfaltirano 1980., ako se ne varam......... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 23, 2016 Share Posted March 23, 2016 Jozefina je bila moje posljednje pravo putovanje autom na more. Bilo je to otprilike 1975. godine. .... Svaka ti čast na ovom opisu ! Nekad nam je to bila svakodnevnica, a danas budi nostalgiju i sjećanja na vremena koja smo preživjeli i bez GPS-a, GSM-a, autocesta, asfalta, klimatiziranih automobila ... i kao što si lijepo opisao, i u takvim uvjetima smo se jako dobro snalazili Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.