Kako smo Pfaffa vozali po Zagorju, 27. veljače 2016.

[Stanley]

Ovog vikenda naš riječko-goranski prijatelj Pfaff boravi u Zagrebu službenim poslom (kao službeni vozač gospođe supruge), a kako je u subotu dobio ''voljno i odstup'' organizirali smo mu kraću turneju po Hrvatskom Zagorju. U ekspediciji su sudjelovali Nenad zvani Portos, Darko zvani DB i moja malenkost, a neko vrijeme društvo su nam pravili i forumaši Danijel i Željko koji se odazivaju na nickove danijellikar i Zeus.

Turu smo složili komisijski i sve je teklo kao po špagi - Pfaff je pokupio mene u Malešnici, u Podsusedu smo pokupili DB-a, a od Zaprešića dalje vozio nas je Portos u Medomobilu.

Toliko za uvod i krenimo na put.

 

Pfaffmobil i vlasnik u Zaprešiću:

 

 

Portos nam je obznanio da upravo stiže prigradski som iz Savskog Marofa, pa smo na kratko svratili na kolodvor:

 

 

Končarevac i njihovo remek-djelo:

 

 

Krećemo na put. S obzirom na zagrebačku gostoljubivost, a naročito na gabarite, uvaženog gosta smo posjeli na mjesto suvozača:

 

 

Checkpoint ''Kaj bar'' u Velikom Trgovišću, mjesto susreta sa zagorskim dijelom ekipe:

 

 

Susreti forumaša uvijek protiču u vedrom raspoloženju:

 

 

Dok je društvo pričalo i pijuckalo ja sam na kratko prošetao i uhvatio dva motiva. Najprije jedna slatka mica-maca, koja misli da mi unutra pijemo mlijeko:

 

 

Naš svjetski putnik egérke nije jedini profesor na forumu - Danijel ovdje predaje engleski jezik:

 

[Stanley]

Veliko Trgovišće

 

Pfaff je već posjećivao nekadašnju kuću jednog Zagorca-predsjednika, pa je izrazio želju da vidi i hižu onog drugog:

 

 

 

Vodič nam je bio ovaj gospodin:

 

 

Nekoliko detalja unutrašnjosti:

 

 

 

 

 

Dakle, to je to:

 

[Stanley]

Njih dvojica su se ograničili na opservaciju izvana…

 

 

… pri čemu ih je zabavljao ovaj umiljati psić:

 

 

Zatim je društvo promijenilo lokaciju - ovo je spomen-škola dr. Franje Tuđmana, gdje je u djetinjstvu bio učenik:

 

 

Visoki gost sve bilježi:

 

 

Knjižnica:

 

 

Zbornica:

 

 

Ima nas koji pamtimo i ovu preteču bilježnica i računala…

 

 

… dok su neki poželjeli vratiti se u đačko doba:

 

[Stanley]

Mene su posebno zanimale slike koje su spomen-školi poklonili razni hrvatski umjetnici, pa ih nekoliko i predstavljam.

 

Davorin Radić - HNK u Zagrebu:

 

 

Dalibor Jelavić - The Space Theatre:

 

 

Nikola Koydl - Objekt:

 

 

Zorislav Drempetić Hrčić - Radost plaveti:

 

 

Goran Petrač - Bez imena:

 

 

Pfaff je poželio posjetiti kolodvor i budi mu udovoljeno. Dočekali smo jednu pošaranu Macosu za Zagreb i imali kratko bavljenje u kolodvoru. Ovo je zajednička slika i prilika nas četvorice veleputnika:

 

 

Samo ti snimaj, za to smo te i doveli:

 

 

I dođe vrijeme rastanka s Velikim Trgovišćem i našim prijateljima Danijelom i Željkom. Hvala dečkima na društvu, a mi ćemo dalje:

 

[Stanley]

Desinić i Veliki Tabor

 

DB vuče korijene iz Zagorja, pa u to ime njegova slika u pradomaji predaka:

 

 

Između Desinića i Velikog Tabora nalazi se jedno zanimljivo mjesto…

 

 

…. Iz kojeg se pruža i pogled na naše glavno odredište…

 

 

… i na Desinić:

 

 

Nekoliko detalja iz Grešne gorice:

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

Dva Kristuša:

 

 

Hmm… Ovako nešto bi mogli napraviti i mi u Gorskom Kotaru:

 

 

I evo nas pred veličanstvenom građevinom:

 

 

Grad Veliki Tabor je jedan od najvrijednijih kulturno-povijesnih spomenika kontinentalne Hrvatske i spomenik kulture nulte kategorije. Smješten je na vrhu Huma Košnićkog, na nadmorskoj visini od 333 m i pruža impresivan pogled na gotovo cijelo Hrvatsko Zagorje i dio Slovenije.

Oko datiranja Velikog Tabora mišljenja struke su podijeljena, no prevladava stajalište da najstariji dio grada potječe iz sredine XV. stoljeća. Pretpostavlja se da je peterokutni palas kasnogotičkih stilskih obilježja dao izgraditi grof Fridrik II. Celjski (1378.-1454), dok je njegov nasljednik Ivan Vitovec započeo izgradnju polukružnih renesansnih kula. Sadašnji izgled dobio je u XVIII. stoljeću zatvaranjem puškarnica i pretvaranjem kula u stambene objekte.

U vrijeme opasnosti od Turaka Veliki Tabor je bio najzapadnija točka fortifikacijskog sustava koji je obuhvaćao i utvrde Mali Tabor, Kostelgrad, Goricu, Cesargrad, Loborgrad, Oštrc, Pustu Belu, Milengrad, Grebengrad i Konjščinu.

Prvi vlasnici Velikog Tabora bili su grofovi Celjski, a nakon njihovog izumiranja ban Ivaniš Korvin ga je dodijelio obitelji Rattkay u čijem je vlasništvu bio sve do 1793. godine. Jedna od najistaknutijih ličnosti obitelji Rattkay bio je barun Juraj Rattkay Velikotaborski (1612.-1666.), redovnik-isusovac, svećenik, zagrebački kanonik i zastupnik Ugarskog sabora u Požunu. Njegova knjiga ''Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae'', izdana u Beču 1652. godine, smatra se prvom sustavnom povješću Hrvata.

 

Juraj Rattkay Velikotaborski:

 

 

Kasnije su gradom upravljali Kraljevska komora, ministar Thugut i braća Grunwald, a u vrijeme Prvog svjetskog rata služio je kao zatvor. Godine 1927. kupio ga je slikar Oton Iveković, ali ga je već 1935. zbog bolesti napustio i 1938. prodao banskoj upravi. Od uprave je predan časnim sestrama reda kćeri milosrđa iz Blata na Korčuli, koje su u njemu boravile do 1950. godine. Dvorac je godinama bio zapušten i izložen propadanju, a današnji vlasnik - Muzej Hrvatskoga zagorja - postupno ga obnavlja.

 

Oton Iveković:

 

 

Uz Veliki Tabor je, kao i za druge dvorce, vezano više mitova i legendi od kojih je najpoznatija ona o Veroniki Desinićkoj.

U vrijeme vladavine grofa Hermana II. Celjskog, kaže legenda, njegov sin Fridrik upoznao je mladu ljepoticu Veroniku i buknula je obostrana ljubav. Fridrik je bio oženjen Elizabetom Frankopan, ali više nisu živjeli zajedno. Roditelji su htjeli pomiriti zakonite supružnike, no Fridrik i Veronika su pobjegli u grad Fridrichstein kod Kočevja gdje su se potajno vjenčali.

 

Stjepan Đurić Pišta - Veronika Desinićka:

 

 

Bijesni grof Herman je za njima poslao vojnike te je Fridrik završio u Celju u tamnici, dok je Veronika izvedena pred sud pod optužbom da je vještica. Sud je Veroniku oslobodio svake krivice, no grofove sluge su je uhvatile i udavile u velikoj drvenoj posudi s vodom, nakon čega je tijelo uzidano u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac.

[Stanley]

Njima dvojici za uspomenu i dugo sjećanje:

 

 

I evo nas unutar Velikog Tabora. Upad 20 kuna, a za penziće upola. Najprije smo zašli u prometnu zonu:

 

 

Zatim smo zavirili u vinski podrum:

 

 

 

 

Nešto za modelare i maketare:

 

 

Obiteljska loza Rattkayevih:

 

 

Sreća da je prazan:

 

[Stanley]

Veliki Tabor nudi pravu raskoš antikviteta od XIV. stoljeća na dalje:

 

 

 

 

 

 

 

 

Stropne grede u jednoj od kula:

 

[Stanley]

Kamin:

 

 

Strelice za samostrijel:

 

 

Malo keramike:

 

 

 

Gospo, je li dopušteno da vam se zakoniti supružnik pridruži:

 

 

Ormar:

 

 

Jedan od Rattkayevih:

 

 

Preslika freske iz neke crkve (posjetio me onaj Švabo što skriva stvari po kući, pa sam zaboravio detalje):

 

[Stanley]

Oton Iveković - Veronika Desinićka:

 

 

Helebarde:

 

 

Pogled kroz prozor kule na Desinić:

 

 

Kula:

 

 

Sat:

 

 

I ja ću tebe:

 

 

Ulazimo u ne baš ugodnu prostoriju - onu sa spravama za mučenje:

 

 

Pribor za trajno baniranje:

 

[Stanley]

Još malo grozota (srećom bilo i prošlo):

 

 

 

 

Putujuće ''klade'':

 

 

Nešto od pisanih tragova:

 

 

Dame i gospoda su uživali i u glazbi:

 

 

Ovo je valjda dvorska kapelica:

 

 

A ovo je lutkarsko kazalište:

 

[Stanley]

Vrijeme je za izlazak na svježi zrak - pogled iz dvorišta:

 

 

Jedna od kula izvana:

 

 

Krajolik je predivan i vrijedilo bi opet doći negdje u svibnju:

 

 

Kumrovec

 

Došlo je vrijeme da se oprostimo s Velikim Taborom. Početni plan je bio ambiciozan i predviđao je posjet i dvorcu Miljana, ali smo ga zbog poodmaklog vremena registrirali tek usput:

 

 

Na putu prema Kumrovcu potražili smo nekadašnje željezničko stajalište Zagorska Sela. Evo na što liči danas:

 

 

 

 

[Stanley]

Buffala na pruzi, kao na Divljem zapadu::

 

 

Kolodvor Kumrovec je tuga i jad. Nekoliko usputnih zapisa:

 

 

 

 

 

Ovdje sam zamolio suputnike da zastanu i da me slikaju…

 

 

… jer mjesto budi uspomene na daleku 1972. godinu. Pitalica-tražilica-mozgalica - pogodite gdje sam ja:

 

 

Stigli smo u selo Kumrovec:

 

[Stanley]

 

 

U želucima nam je već opako zavijalo pa nas je Portos odveo na mjesto gdje se dobro jede:

 

 

Kao što se vidi iz priloženog:

 

 

 

Domaćini su nam ponudili degustaciju vina koje kane nabaviti iz obližnjih podruma, pa tko bi odolio napasti:

 

 

Još jedan usputni simbol zapuštenosti željeznice - kolodvor Klanjec:

 

 

I za kraj oproštajna kava na benzinskoj kod kolodvora Zaprešić:

 

 

Toliko od moje malenkosti. Moji suputnici će me, nadam se, dopuniti dok će Pfaff inokosno opisati svoje dojmove u novoj temi ''Kako sam bijo''…

[seabral]

Hvala ti na interesantnom putopisu. Pojma nisam imao da i Tuđman ima rodnu kuću uređenu u kumrovečkom stilu :ne zna: ... ali valjda nikad nije kasno za nova saznanja.

 

Veliki Tabor ... vidim da su ga jako lijepo sredili. Zadnji put kad sam bio tamo su tek bili postavil skele, a sad ova zidina fakat izgleda impresivno. A niste se odlučili ići klopati u Grešnoj gorici ? Tamo je isto jako dobra klopa (istinabog, ja sam notorni laik po pitanju dobre hrane, ali znam da mi je svaki put bilo fino kad sam tamo nešto jeo).

A Zagorska sela su nažalost skroz zarasla ... sad više ni svoj džunglopis ne bih više mogao ponoviti bez neke opake mačete i sjekire.


BTW ... na ovoj fotki ste se namjerno pošlihtali po veličini ?

Pfaff je poželio posjetiti kolodvor i budi mu udovoljeno. Dočekali smo jednu pošaranu Macosu za Zagreb i imali kratko bavljenje u kolodvoru. Ovo je zajednička slika i prilika nas četvorice veleputnika:

http://i.imgur.com/kUVIJlx.jpg

[Politikolog]

Lepo ste se vi druzili i hvala vam na ovom divnom putopisu... No bili ste u Kumrovecu, a nista iz kuce JBT-a?

Ostalo cista 5-ca i moram priznati da me pozitivno iznenadio Veliki Tabor!

[Stanley]

A niste se odlučili ići klopati u Grešnoj gorici ? Tamo je isto jako dobra klopa (istinabog, ja sam notorni laik po pitanju dobre hrane, ali znam da mi je svaki put bilo fino kad sam tamo nešto jeo).

 

Nismo još bili toliko gladni, a Portos nam je već preporučio lokaciju (onaj što toči vino na slici je njegov kolega s posla, inače gazdin sin).

 

na ovoj fotki ste se namjerno pošlihtali po veličini ?

 

Ne, slučajno smo se tako posložili, a ispalo je:

 

[Stanley]

No bili ste u Kumrovecu, a nista iz kuce JBT-a?

 

Nismo stigli jer smo žurili na ručak, a ionako smo sva trojica već bili tamo (ja bar desetak puta od 1959. na dalje). Ovo je iz mog zadnjeg posjeta 2010. godine:

 

[Pfaff]

Lijepo si to nakitijo! I havala vam svima još jednom na lijepom dočeku, organizaciji i svemu pokazanom.

 

Ja sam tek maločas stigao do brloga pa dok razmotam, posložim, napišem... Al, biće nešto!

[thomcro]

...

http://i.imgur.com/BrHa7If.jpg

Sviđa mi se taj "stolac"

 

…Pitalica-tražilica-mozgalica - pogodite gdje sam ja:

http://i.imgur.com/hraKiXY.jpg

Onaj furt levo u prvom redu šta se drži za glavu ("Šta mi je sve ovo trebalo!?")

...

Kao što se vidi iz priloženog:

http://i.imgur.com/GP2EUXG.jpg

Svu tu gibanicu se zamračili ?

 

*****

Glavno da ste Pfaffa vrnuli u jednom komadu i sad čekamo njegove dojmove

[Stanley]

Onaj furt levo u prvom redu šta se drži za glavu ("Šta mi je sve ovo trebalo!?")

 

Ne, moja glava je u puno udobnijem položaju.

[DB]

...

… jer mjesto budi uspomene na daleku 1972. godinu. Pitalica-tražilica-mozgalica - pogodite gdje sam ja:

 

 

...

 

 

Ne, moja glava je u puno udobnijem položaju.

 

Tamo otkud izlazi ona u Borosanama ... vežeš gaće?

[thomcro]

Onaj na onu tetu naslonjen!? Pazi da Ti žena tu fotku nevidi

[DB]

...

Svu tu gibanicu se zamračili ?

 

...

 

Zapravo dve.

Doduše, dojam možda vara kad su oči gladne - medenica je duga manje od pedlja.

[thomcro]

Zapravo dve.

A sunce vam kala'isano

 

Niste mislili da bi i drugi brk omastili ...