Kratki izlet do kolodvora Vrbovsko

[Pfaff]

Već se neko vrijeme spremam vidjeti što se to zbiva na kolodvoru Vrbovsko. Nekoliko smo puta prošli kroz to ubavo mjestašce koje se poput mahovine iz kanjona Dobre penje prema rubovima kotline, ali je uvijek bila neka žurba pa nikako. Ali, da počnem od početka (kako je i red).

U ovo blago predblagdansko doba naše voljene životne družice (bivše, sadašnje, buduće, zakonite, nezakonite... ma, nema veze, sindrom se ne obazire na predznak) proživljavaju metamorfozu iz krotkih i ugodnih stvorenja u komandante kasarni koji svoju vojsku tjeraju u uređenje "prostorije". I tu nema opravdanja ni izlika jer Ništa nije nemoguće onome tko to ne mora sam učiniti. Moja je također poma'nitala i primila ju je žarka želja da JA promijenim tapete na stropu kuhinje. Ima ona sva rješenja i jedino što ju sputava u nakani je činjenica da se nigdje u GK ne mogu nabaviti za to potrebne tapete. Ali, već ću se ja snaći, zar ne?
I tako sam ja u četvrtak, 18. prosinca godine gospodnje MMXIV. najavio da se sutra idem malo voziti okolo, a ona neka slobodno maše krpom, metlom i pajalicom do mile volje!

Jutro je osvanulo malo mržljikavo...



... ali je dan obećavao!



ONA je još nanala kad sam se ja diskretno išuljao iz kuće (nakon što sam očistio špaker, bacio pepeo, potpalio vatru, natrpao drva, priredio sve za kavu itsl.), upalo moćnu mašinu i krenuo.
Na području nekadašnjeg rasadnika kojeg su posjekli jer ga je led skroz uništio neki marljivi privatnik skuplja otpad od sječe. Sve je još pošećereno mrazom



Jasno da sam prije odlaska u Vrbovsko odlučio skoknuti do "Bauhausa" u Cucuglianovo po tapete jer bih se inače našao pod interdiktom za sva vremena, a život u osami našeg seoceta bi nam se pretvorio u pakao.
Grobničke alpe obasjane ranim (9:20) jutarnjim suncem



I kad sam sretno obavio kupovinu obilježenu 50%nim blagdanskim popustom, krenuo sam mirne savjesti put Vrbovskog.
Dan je zbilja bio prekrasan. Inače sa svojih odlazaka u Primorje običavam dragom prijatelju, inače adminu na 4umu, slati slike krčkoga mosta, a već sam bio na gotovo neznatnoj nadmorskoj razini, produžih riječkom obilaznicom malo bliže u pokušaju slikanja ovog lijepog infrastrukturnog objekta bez uporabe zooma i s puuuno sunčanog svjetla.

Nije to ni tako jednostavno. Duž cijele Magistrale (službeno "Jadranske turističke ceste" na potezu od Kraljevice do Novog Vinodolskog nema gotovo ni jedne pozicije gdje bi turisti mogli stati i diviti se krajoliku. Ako i ima, onda je obraslo šibljem. Fuj!
Ovo je svjetionik Vošćica na rtu koji dijeli uvale Voz i Peškera na sjevernoj strani otoka Krka. Danas van funkcije, ali se povremeno tamo znadu događati razni zanimljivi eventi



More je gotovo posve mirno, a on veselo plovi slijeva udesno

[Pfaff]

Sjetio sam se da je najbolja pozicija za slikavanje mosta sa ceste koja vodi do nekadašnjeg trajektnog pristaništa Črišnjeva (koje su to kolone bile...)

 

 

Ovo je Opuntia iz roda Cactaceae u narodu poznata i kao Svekrvin jezik pa ovu sličicu posvećujem svim bivšim, sadašnjim i budućim svekrvama, a mogu se pridružiti i punice

 

 

I evo ga! Zar nije lijep ovako osunčan?

 

 

Jel' grize?

 

 

Još jedan rakuras s kopnene strane

 

[Pfaff]

Na onom čudnom rotoru ispod Magistrale kojim se možeš vratiti na obilaznicu zapetljao se nekakav šleper pa sam odlučio otići desno put Crikvenice s idejom da ću se baciti lijevo put Križišća. I to sam raskršće promašio jer su ga preradili tj. prebojadisali. Po ljeti (kad jedino prolazim tuda) funkcionira kao rotor, a sad je opet normalna cesta. I odoooo ja ravno. Uuuups!

Pa mi je sinulo da bih mogao promijeniti smjer putovanja za Vrbovsko i odabrati neki alternativni pravac.

I tako sam stigao u Novi Vinodolski. Bilo je već i vrijeme za fiziološku pauzu, a u kafiću u sklopu "Lidla" rade odličnu kavu za van. Na brdu iznad bjelasao se toranj crkve sv. Filipa i Jakova, a u kući s prljavožutosmeđom fasadom malo lijevo proveo sam lijep broj djetinjih ljeta. Tada je fasada još bila primorski bijela.

 

 

No, kad sam već tu, idemo se popeti po nekoliko uspomena. Lijevo od ove preslice (?) na zidu rasla je nekoć golema smokva i to je na starim razglednicama bio prepoznatljiv detalj, ali je razarala potporni zid pa su ju, policijskim riječnikom rečeno, jednog lijepog dana izuzeli.

 

 

Bilo je tu na cesti niže niže još raslinja, ali je sve maknuto kako bi se oslobodio prostor za građevinske poduhvate novih vlasnika.

 

 

Evo me. Mali trg ispred crkve. Kuća je poznata pod nazivom "Biškupija" i tu je rođen moj pradjed po baki (tata mu nije bio ). Biškupi već davno nisu tu živjeli, a onda je pradjedov pradjed otkupio kuću.

 

 

 

Sunčani sat na fasadi

 

 

Točan

 

 

Zvonik. Tu smo kao klinci uživali. Novi je imao kuriozitet – mežnaricu. Ženska je bila jako draga i uvijek nas je puštala "pomagati" joj kod zvonjenja što je zapravo značilo da je grozd klinaca visio na konopu od velikog zvona!

Znala je i "kampanat" što je naziv za poseban način zvonjenja kad se zvonima izvodi melodija. Danas to sve dolazi iz Japana, a župnik to aktivira pritiskom na dugme (ili što je još gore, naprava ima tajmer pa će zvonjakati i kad čovječanstva više ne bude!)

 

 

Crkva iz XIV. stoljeća (u međuvremenu povremeno popravljana i dorađivana)

 

 

[Pfaff]

Pogled preko zida. Komad ceste preko mostića je nekoć bio popločan kockom i sjećam se kako je za mirnih noći bilo povremeno čuti drndanje kad bi naišao sporadični automobil. Mostić vodi preko nečega što se zove Suha ričina i danas je lijepo uređena marina. U doba mog djetinjstva bila je blatnjavi kanal u kojem su se kotili nepregledni rojevi papatača, malih letećih napasti koje su klale sve žive i nežive, a kad si konačno zaspao oglasio bi se sa zvonika gromoglasni BONNNG! jer je sat bio udešen da otkucava četvrti.

 

 

Kalvarija. Nekoć golo brdo, danas se kapelice jedva raspoznaju od novoizgrađenih objekata.

 

 

Većina starih kuća je prodana nekim novim ljudima koji su donijeli neke nove običaje. Lese na ulazu u posjed su bile nepoznata stvar

 

 

Idem se pažljivo strmopizditi na donju razinu

 

 

U Novi se dolazilo brodom, najčešće p/b Sinj ili p/b Kotor. Trajalo je to cca sat i pol do dva. Ovisno o roti (Rijeka – Kraljevica – Crikvenica – Selce – Novi). Ako si imao pegulu, skoknuo je parobrod poslije Selaca još i u Vrbnik.

I onda te iskrcalo u novljanskoj luci pa uzbrdo ovuda do kuće sa svom prtljagom. A vuklo se pol kućanstva

 

 

Novi vlasnici objekata (vulgo dotepenci, prišlići, vikendaši ili kako već) su za stare naseobine blagoslov i ujedno pokora. S jedne strane unose dah života u prazne gradske jezgre, a s druge strane interpoliraju u staro urbano tkivo kojekake građevinske nakarade sveudilj vjerujući kako se na primjer zid od benkovačke bunje s crnim fugama savršeno uklapa među primorske fasade od klesanog kamena!. No, za par stotina godina to će se već lijepo stopiti, zar ne?

 

[Pfaff]

Vratio sam se po i krenuo dalje.

 

Postoje četiri povjesne ceste koje su od mora vodile u kontinentalnu Hrvatsku. Ja sam dosad već dosta pisao o Karolini i Jozefini, a bome i o Lujzijani. Postoji i četvrta takva cesta, a zovu ju Rudolfova cesta odnosno Rudolfina po onom nesretniku što se upucao u Mayerlingu. Za razliku od prethodne tri ceste koje sve imaju ishodište u Karlovcu i vode prema Bakru/Rijeci, Rudolfina vodi od Novog Vinodolskog do Ogulina.

Cestu je 1874. sagradio Matija Mažuranić, najmlađi brat nešto poznatijeg Ivana. Ona je najmlađa i najkraća od sve četiri stare ceste. Ishodište joj je u centru Novog kraj nekadašnjeg kaštela. Tamo nisam išao jer je to pješačka zona, ali sam zato slikao raskršće na Magistrali gdje se cesta odvaja prema Ogulinu.

 

 

Novi se širi pa su zgrade već izbile na prvi niz brežuljaka ia grada no vodotoranj još uvijek dominira.

 

 

Evo, piše. Lijevo vodi jedna dosadna zavojita cesta na fužinski most. Prošao sam ju mnogo puta, ali mi se još uvijek ne dopada stoga idem desno.

Cesta na ovom mjestu vijuga nad pitoresknim kraškim dolinama gdje su Novljani napravili deponij komunalnog i građevinskog otpada. Kad zapuše bura, svo je raslinje dekorirano perjanicama raščerupanih najlonskih vrećica!

 

 

Ovo dolje je Donji Zagon. Tu mi živi prijateljica koja je isto tako utekla iz gradske vreve.

 

 

Što sam dalje, na moru je sve veća bonaca

 

 

 

Moram se popeti na preko 1.000 metara n/m

 

 

Krajolik nekako postaje sve zapušteniji

 

 

Bater je prva naseobina nakon Novog

 

[Pfaff]

I ovuda se može za Lič & Fužine

 

 

Lijevo je čuveni "Vagabundo" za kojeg svi aboridžani vjeruju da si zasigurno čuo???

A i naziv lovačkog doma mi je nekako simpa

 

 

Na pustopoljinama pasu krda poludivljih konja što baš nije sasvim ugodno vozaču osobnog automobila. Ako je suditi po gomilicama na cesti, hrane imaju dovoljno

 

 

Oooopla! Ovaj se sigurno ne boji lutajućih konja (a bome ni mene)

 

 

Tu desno (u Krmpotama) ima zanimljivih stvari, ali ovoga sleda ne idem tamo jer ima 7 kilometara vožnje u svakom smjeru što će mi pojesti bar sat vremena pa ćemo to nekom drugom prigodom.

Osim toga, imam frenda koji je iz otijeh krajeva i sam veli da tamo prozore sikirama peru...

 

 

Breze. To je na kraj primorskog dijela ceste, raskršće šumskih cesta i posljednje naselje prije Jasenka

 

 

Tu sam u jednom dolcu našao zanimljivo groblje vozila iz nekadašnjeg istočnog bloka

 

 

 

[Pfaff]

Tragom "Kapelskih kresova"

 

 

U Brezama radi mala pilana i svi su žustri. Debeljuškasta teta u crnom broji uratke

 

 

Di ima pilane, ima najčešće i pilanskog otpada. Eh, što mi nisu bliže!

 

 

Breze u Brezama. I opet konjovi. Tu lijevo se odvaja šumska cesta na Žilave dolce i Mrkopalj. Prošao. Jednom. Ne preporučam osim ako je netko ponosni vlasnik Lade Njive.

 

 

Pentram se dalje. Tu sam negdje prošao kroz sedlo poznato kao "Prosjeka". Visina nad morem je 1.083 metara i to je, mislim, najviša točka na bilo kojoj od važnih cesta koje spajaju unutrašnjost s Primorjem. Nije nikako označeno, a na kuki mi je jahao jedan od onih šumarskih gospodarstvenika s prikolicom pa mi se nisu izvodile kerefeke.

 

 

Cesta vijuga kroz puste šume na nadmorskoj visini od preko 1.000 metara

 

 

 

 

Napuštena zgrada šumarije Mošune

 

 

[Pfaff]

Napuštena zgrada šumarije Stalak

 

 

Ruševine nekadašnjeg krajputaškog prenoćišta Stalak

 

 

 

Cesta se polako spušta u plave daljine. Napuštam rodnu mi županiju

 

 

Područje grada Ogulina? Valjda!

 

 

U školi sam, na "Poznavanju prirode i društva" učio da u šumama iznad 1.000 metara prevladava crnogorica. Ovdje, meščini, ima više bjelogorice. Žgoljave i okljaštrene, a oni kamijondžije voze samu bukvu (matricid na lički način).

 

 

Još jedna ruševina o kojoj ne znam ništa

 

 

Dugo godina je između Breze i ovog mjesta bila bijela cesta. Ne osobito kvalitetna. Ovdje je opet počinjala civilizacija. Razlog? Redovite godišnje proslave u (tada) Partizanskoj Drežnici pa da se zaslužni drugovi i borci iz HVIDR... Ooops, SUBNORA-a, ne truckaju po grbusavom makadamu.

Desno se preko Drežnice može doći u Jezerane, ali kako se amo može doći ili iz Novog ili Ogulina, u prometno-saobraćajnom rješenju, cesta nije nikakva pomoć

 

 

Evo zašto "partizanska"

 

 

Ajde-de, ipak malo crnogorice

 

[Pfaff]

Ne bavim se planinarenjem, al' mislim da je ovo Bjelolasica

 

 

E, ovdje lijevo se može makadamskom cestom stići do Begovog Razdolja, Mrkoplja i dalje u civilizaciju. Da je ova cesta asfaltirana, bila bi veza na Jezerane zanimljiva kao alternativni pravac ka Jadranu. Ovako ju koriste samo planinari skloni Bijelim i Samarskim stijenama i filmske ekipe koje snimaju "Smogovce"

 

 

I ulazim u Jasenak. Najveće i najznačajnije naselje na ovoj cesti

 

 

Naselje je raspršeno po prostranoj visoravni. Ima zanimljivih objekata

 

 

Neki su uredni...

 

 

... a neki uredno srušeni!

 

 

Zgrada škole izgrađena 1875. godine. Na fasadi je spomen-ploča koja spominje gradnju Rudolfove ceste, pokojnog nam Cara i Kralja ter baruna Mollinaryja, posljednjeg komandanta Vojne krajine.

 

 

Lijevo ide cesta za Jasenačko vrelo i spaljene i devastirane objekte Hrvatskog olimpijskog centra. Tuda se također može za Mrkopalj. Prošao. Jednom. Ne preporučam osim ako je netko ponosni vlasnik Lade Njive.

 

 

Još jedan partizan u zgrčenoj pozi

 

[Pfaff]

Kažiput za one koji se vraćaju sa skijanja

 

 

Nije bio od neke koristi kad je gorilo

 

 

Bivša INA, bivši Dajčevi i dva narogušena breka! A možda i nisu bivši, možda samo izbjegavaju davanja?

 

 

Idemo dalje po šumama i gorama

 

 

 

Mislim da ovu stijenu zovu "Visibaba"

 

 

Ha, vidi ga! S krive strane

 

[Pfaff]

Ovdje sam htio biti lukav pa preko Musulinskog potoka skratiti put na Gomirje (jer ja zapravo stremim ka Vrbovskom, ne?)

 

 

To bi značilo obići Klek s krive strane

 

 

 

Evo me...

 

 

Zanimljiv zaselak

 

 

Srce mi neminovno zaigra kad ugledam ovaj prekrasan prizor

 

 

Domaćin čo'ek, vidi se!

 

 

Okitili su se blagdanskim ukrasima (komada 1)

 

 

Područna osnovna škola, Mjesna zajednica...

 

 

Središte naselja krasi javna česma na opštu polzu urešena sljedećim natpisom:

 

ГРАЂЕНО:

1938. Г.

ЗА ВЛАДАЊА

КРАЉА ПЕТРА II.

У СПОМЕН

НАРОДНОГ

ПОСЛАНИКА

ЂУРЕ

МИКАШИНОВИЋА

(Znam jednog s tim prezimenom koji radi na željeznici!)

 

[Pfaff]

I onda sam naletio na ljubaznu aboridžanku koja mi je rekla da se do Musulina i Gomirja može, ali da za to treba biti ponosni vlasnik Lade Njive pa sam se malo pokunjen vratio na glavnu prometnicu. Suđeno mi je Rudolfinom do kraja

 

 

E, ovo već liči na Klek

 

 

I evo me na Mollinaryjevom mostu preko Dobre (koju Ogulinci iz nepoznatog razloga zovu Đula). Rudolfina ide desno skroz do pred ogulinski kaštel, ali je taj komad ceste toliko prežvakan da ja nikako ne bih...

 

 

Pa ću stoga lijevo

 

[Pfaff]

Konačno starina Klek s prave strane (, Jean, kako koljeno?)



Napokon sam politički ispravan. Pruga. Elektrificirana. Riječka. 25KV



Ovo je Hreljin Ogulinski. Na koju god stranu kreneš, jednako daleko se voziš



Ovo je Perić most. Putem srećem table upozorenja na kojima piše da je most ograničene nosivosti. 3,5 tona. Zamnom je tutnjao "Autotransov" autobus na redovnoj liniji Vrbovsko – Ogulin. Su zmislili levitaciju? Ili se čeka cestarski šleper s 20 tona rizle?



Ljubošina. Natrag sam u rodnoj županiji



Manastir svetog Jovana Preteče kod Gomirja



Dobra

[Pfaff]

I evo me na CILJU. Crkva sv. Ivana Nepomuka = Vrbovsko!



Spustio sam se ravno do kolodvora. Problem s onom kontroverznom zgradom se polako rješava sam od sebe ujedinjenim silama erozije i gravitacije



Wow! Vid', nu, kolodvorske zgrade. Nova fasada, nova stolarija...



Ulaz u stambeni dio



Putnički prostori (čekaonica)



Šalter je zaštićen folijom jer mackaju nešto po prometnom uredu



Idem prema peronu



Dobar štos, sviđa mi se!

[Pfaff]

Službena strana kolodvora. Pažljivim promatranjem uočit ćete na lijevoj strani slike sjenu vašeg izvjestitelja s čarobnjačkom kapom na glavi

 

 

Božno metlastablo u režiji HŽ-a

 

 

Ona dva kusasta panja lipe su prije dvije godine otpremili na ahiret

 

 

Tunel/podvožnjak je ionako dvokolosječni pa mu stup ne smeta

 

 

Skladišta uz 4. kolosjek su srušili, kolosjek je obnovljen zbog budućeg utovara, a na prostoru nekadašnjeg DIP-a se gradi za početak neka golema energana (tako mi je rekao prometnik)

 

 

Krenuo sam dalje, a na rubu kolodvorskog območja našao sam deponirane ostatke nekoć najljepšeg željezničkog mosta u 'Rvata. Zašto je to tu nitko ne zna

 

 

Krvožedno raskasapljeno

 

[Pfaff]

Natrag ću Karolinom preko Jablana, Ravne Gore i Starog Laza.

 

 

Opet jedan razgaljujući prizor

 

 

Žitelji zaselka Jablan su mahom vikendaši, ali se svi skupa jako brinu za izgled mjesta. Ovo je stari vodonajpojnik za tegleću marvu i kočijaše

 

 

Rudolf i prijatelj su dobili šal

 

 

Stari kolobranski stupići

 

 

Nekoć su ovi šumski traktori bili rijetkost (u cijelom mrkopaljskom kraju bila su dva – od šumarije). Danas svaki švercer drvima koji drži do sebe ima bar jednog. Inače strahovito uništavaju šume i šumske puteve jer je tlo mekano i nepodobno za mehaničku eksploataciju tako da iza njih i doslovno trava ne raste.

 

 

Dvorac u Staroj Sušici

 

 

Ravna Gora, logično, svoj razvoj i nekadašnji prosperitet duguje prometu na Karolini. Ova lijepa i zanimljiva zgrada je nekoć bila gostiona

 

 

Crkvica sv. Florijana vatrogasnog obilježava kraj Ravne Gore. Negdje 1962. godine sam proveo ljeto na "oporavku" u obitelji mjesnog mljekara. Povremeno sam ujutro išao s njim sakupljati mlijeko koje su ljudi ostavljali svježe pomuženo u kantama pred kućom. Kod ove crkvice je konj napravio "U-turn", gazda je krvnički pritegao vintu i onda smo se polako škripeći obručima kotača pažljivo spustili dolje.

 

 

Nebom je plovio ovaj oblak

 

[Pfaff]

Vozim se kroz Stari Laz (Mrkopaljci vele: "Sent Luis"). I ovo je dobrim dijelom vikendaško naselje. Bliže se blagdani pa viđam vlasnike kako otvaraju kuće.





"Montagna" – ištrijanska oštarija na gotovo najvišoj točki Karoline



Cestu preko Poljičke kose prema Mrkoplju su uredili i friško asfaltirali. Sad je pravi tobogan, a ne oranica.



Mrkopalj. Djelomično već u sjeni pa je zbilja "mrko polje"



Sunger. Ovaj dio zovu "Mačja draga". Rodna kuća moje punice



I evo me sretno doma. ONA još ni izdaleka nije bila gotova s radovima, ali se jako veselila tapetama. Moje današnje dobro djelo je učinjeno.



Za kraj – evo i nekakog zemljovida. Slagao sam ga od komadića interaktivnih karti HAK-a. Nije vrijedno truda, ali kad sam se već naradio...



I to je bila moja posljednja u 2014.

Sretni vam blagdani!

[Stanley]

Bogami si lijepo putešestvije odvalio. A pravi je gušt gledati slike i usput saznati pregršt novih detalja o Gorskom Kotaru.

Ja sam Rudolfinom prolazio samo nekoliko puta i to kratkom dionicom - od strane Ogulina do Bjelskog (prvo selo prema Jasenku). Nadao sam se da ćeš staviti i sliku tog sela jer si kroz njega prošao, ali nije važno. Od Bjelskog vodi najkraća staza do vrha Kleka, cca 30 minuta pješačenja do planinarskog doma.

U dva navrata smo dionicu Ogulin - Bjelsko prešli pješice. Uz cestu je bio neki rasadnik crnogorice, a moj prijatelj Popaj je izvalio: - Gle, mrijestilište! - Tako je kad u izviđačima vodiš sa sobom studenta veterine.

 

U to ime fotka sa prvog izleta na Klek u siječnju 1971. godine. Već je objavljena, ali valjda ne smeta. Cesta je još bila makadamska:

 

 

Kad smo već kod veterine i živina, spomenuo si komarce. Ovi naši panonski su pitomi i glupi - ateriraju na kožu i čekaju da ih kokneš. Ali oni vaši uz more su opaki, ne da se taj lako uhvatiti. Pamtim kako smo u Sukošanu supruga i ja svake večeri imali dezinsekciju sobe, to je bila ludnica. Jedne večeri upravo potamanimo dežurne dušmane, ugasimo svjetlo i idemo spavati, kada se iz mraka čuje glas naše male kćerkice: - Evo došla jedna muha kod Tamare. - Ustaj, trk upaliti svjetlo, a kad tamo djetetu na vrh nosa komarac.

I za kraj, kad si se ti prisjetio svoje familije budi dopušteno dodati da moji preci po maminoj strani potječu iz krajeva koje si obišao. Moja prabaka po dedi Marija rodila se 1868. u Ravnoj Gori i došla je kao dijete u Ivanić Grad, a preci moje bake došli su iz Mrkoplja i Vrbovskog. Imam i danas tamo neke daleke rođake, ali ne održavamo kontakte i zapravo se ne poznamo. Moj polu-bratić Goran iz Ivanića izradio je genealoško stablo obitelji (podatke je počeo prikupljati još njegov pokojni otac) i razdijelio nam na CD-u. Takav gemišt još nisam vidio - ima tu Dalmatinaca, Čeha, Nijemaca… dobro je da se nije uvukao i kakav Turčin (iako baš ne bih dao desnu ruku da nije i toga bilo ).

Goran je dao ideju da okupimo svu postojeću rodbinu iz Ivanića, Gorskog Kotara i svakakve dijaspore na jednom mjestu - Svetličiće, Starčeviće, Lukšiće, Leše i njihove potomke, ali se realizacija nekako otegnula.

[seabral]

Dan je zbilja bio prekrasan. Inače sa svojih odlazaka u Primorje običavam dragom prijatelju, inače adminu na 4umu, slati slike krčkoga mosta, a već sam bio na gotovo neznatnoj nadmorskoj razini, produžih riječkom obilaznicom malo bliže u pokušaju slikanja ovog lijepog infrastrukturnog objekta bez uporabe zooma i s puuuno sunčanog svjetla.

 

Hvala da si me se sjetio. I hvala na fotkama mosta i uvale Črišnjeva.

Da, i ja se sjećam gužvi u za ukrcaj u Črišnjevi. A tada nije bilo mosta kojeg bi mogli naslikavati i time kratiti vrijeme. A nije bilo ni digitalnih fotića, pa je prije fotkanja za svaku fotku trebalo promisliti da li nam ona stvarno treba ili ne

Iako sad više nema gužve na toj cestici prema Črišnjevi, ja se u sezoni vrlo rijetko uputim prema dolje. Zato mi je još više drago da si ti odlučio učiniti taj dodatni napor i pofotkati most s donje strane

 

 

Na onom čudnom rotoru ispod Magistrale kojim se možeš vratiti na obilaznicu zapetljao se nekakav šleper pa sam odlučio otići desno put Crikvenice s idejom da ću se baciti lijevo put Križišća. I to sam raskršće promašio jer su ga preradili tj. prebojadisali. Po ljeti (kad jedino prolazim tuda) funkcionira kao rotor, a sad je opet normalna cesta. I odoooo ja ravno. Uuuups!

 

U jedinoj temi SSC foruma koju pratim sam pročitao da su rotor definitivno ukinuli da raskršće ubuduće trajno funkcionira kao "raskršće vulgaris". Navodno, nema više potrebe za rotorom otkako su ljetos dovršili spoj riječke obilaznice s magistralom i mostom.

 

Postoje četiri povjesne ceste koje su od mora vodile u kontinentalnu Hrvatsku. Ja sam dosad već dosta pisao o Karolini i Jozefini, a bome i o Lujzijani. Postoji i četvrta takva cesta, a zovu ju Rudolfova cesta odnosno Rudolfina po onom nesretniku što se upucao u Mayerlingu. Za razliku od prethodne tri ceste koje sve imaju ishodište u Karlovcu i vode prema Bakru/Rijeci, Rudolfina vodi od Novog Vinodolskog do Ogulina.

Cestu je 1874. sagradio Matija Mažuranić, najmlađi brat nešto poznatijeg Ivana. Ona je najmlađa i najkraća od sve četiri stare ceste. Ishodište joj je u centru Novog kraj nekadašnjeg kaštela.

 

Napokon jedan tvoj putopis s cestom koja mi je poznata i kojom sam nekoliko puta prošao.

Znači, ovaj put nema domaće zadaće, nego samo ponavljanje gradiva. Tvoje visinske panoramske fotke osvježavaju sjećanja na prekrasne poglede koji se pružaju s te ceste. I na lijepe prizore s konjima kojih očito nikada tamo ne nedostaje. Ali ....

 

 

Cesta vijuga kroz puste šume na nadmorskoj visini od preko 1.000 metara

Ovo je razlog zašto svaki put velim da više nikad neću ići tom cestom (ali onda iz kojekakvih razloga opet prekršim ovu odluku). Ovo je blago što si napisao. Cesta opako i gadno vijuga, pogotovo ukoliko se koristi kao alternativni pravac kad su bile gužve na Lujzijani ili na A6 pa se tim zavojima pokuša voziti nešto brže od projektirane brzine. Jednostavno, cesta ima zavoj na zavoju, a blagih zavoja na njoj gotovo da i nema. I tako iz kilometra u kilometar ... pa na kraju vožnje sve skupa ispadne poprilična gnjavaža.

 

A i možebitna šteta. Prvi put kad sam po njoj vozio još nije bila asfaltirana (sredinom osamdesetih), pa sam na svojoj staroj VW Bubi uspio negdje probušiti auspuh. Doživljaj vožnje prema Zagrebu je odjedamput postao barem dvostruko glasniji, a ja sam se osjećao kao u traktoru (OK, kod Bube si je to ionako vrlo lako dočarati). Zadnji put kad sam se vozio tom cestom, prije nekih 3-4 godine sam u Jasenku napravio pauzu od onih silnih zavoja i skužio da mi je jedan kotač na Meganeu ostao bez ratkape. Očito mu nisu pasali onoliki zavoji i/ili tempo kojim sam prolazio kroz njih. Nakon toga više nisam pohodio tu cestu, pa mi je super da si ti to ovaj put učinio umjesto mene

[DB]

...

 

I evo ga! Zar nije lijep ovako osunčan?

 

 

...

 

Ima pouzdanih naznaka da su neki Krkani nedavno spoznali da Krčki most zapravo nije most - nego dva mosta!

[DB]

...

Dvorac u Staroj Sušici

 

 

...

 

Đe toga ima?

 

Hoću reć - puno put sam taj dvorac videl na fotkama, al nikak skužit kak se tam dolazi. Nije mi se nijedamput zalomilo da naletim na njega.

I - jel ima kakvog sadržaja (makar biblioteku)?

[Pfaff]

Ja sam Rudolfinom prolazio samo nekoliko puta i to kratkom dionicom - od strane Ogulina do Bjelskog (prvo selo prema Jasenku). Nadao sam se da ćeš staviti i sliku tog sela jer si kroz njega prošao, ali nije važno.

Da, vidiš, nisam jer sam valjda već bio malo zamoren. U Bjelskom sam bio nekoliko puta jer je jedan dragi, nažalost već prerano pokojni prijatelj bio otalen

 

 

Goran je dao ideju da okupimo svu postojeću rodbinu iz Ivanića, Gorskog Kotara i svakakve dijaspore na jednom mjestu - Svetličiće, Starčeviće, Lukšiće, Leše i njihove potomke, ali se realizacija nekako otegnula.

Starčevići su definitivno iz Mrkoplja. Za Leševe ne znam, ali imam jednu Lešicu u obitelji (ženinoj) u Karlofcu!

Obiteljska okupljanja su zanimljiv iako organizacijski svrabljiv posao. Mi smo to imali lani - ONA okupila potomke sestara svoje pokojne mame, skupilo se četrdesetak grla. Zgodna prilika da saznaš tko s kime ne govori zbog neke livade za koju ni najstariji točno ne znaju gdje je!

 

 

Prvi put kad sam po njoj vozio još nije bila asfaltirana (sredinom osamdesetih), pa sam na svojoj staroj VW Bubi uspio negdje probušiti auspuh. Doživljaj vožnje prema Zagrebu je odjedamput postao barem dvostruko glasniji, a ja sam se osjećao kao u traktoru (OK, kod Bube si je to ionako vrlo lako dočarati).

Da, zanimljivo. Ja sam prviput prošao tom cestom negdje krajem sedamdesteih (isto još nije bila asfaltirana) i to isto u Volkswagenu, jedino što nisam imao Bubu već 1500S. Idealan za takva landranja jedino je znao lokati k'o lud kad bi mu se razdesila ona dva karburatora

 

 

 

Očito mu nisu pasali onoliki zavoji i/ili tempo kojim sam prolazio kroz njih.

Bit će ovo drugo, vi mladi ponekad malo divlje vozite (još ako je jedna ruka na kakvom nedoličnom mjestu... )

 

 

Đe toga ima?

 

Hoću reć - puno put sam taj dvorac videl na fotkama, al nikak skužit kak se tam dolazi. Nije mi se nijedamput zalomilo da naletim na njega.

I - jel ima kakvog sadržaja (makar biblioteku)?

Daklem, sad znaš kako doći do tamo. A sadržaja ima. Dvorac je u sklopu Centra mladih iz Rijeke (dio grackog sustava) i redovito ga posjećuju grupe školske i pretškolske djece (tjedan dana "škole u prirodi", a po zimi kad ima snijega bude i za ferije). Bilo je to na vagi jer su se neki HDZ-ovi razbojnici već počeli ogledavati i raspitivati, a onda je Linić to stavio pod kontrolu.

Dosta je investirano, uređene su spavaonice i sanitarije, postavljen bio-disk...

Biblioteku ima, jedino nisam siguran da li je otvorenog tipa. Moram pitati , ona je tamo nekoć bila neki faktor

[DB]

...

Da, zanimljivo. Ja sam prviput prošao tom cestom negdje krajem sedamdesteih (isto još nije bila asfaltirana) i to isto u Volkswagenu, jedino što nisam imao Bubu već 1500S. Idealan za takva landranja jedino je znao lokati k'o lud kad bi mu se razdesila ona dva karburatora

 

...

Daklem, sad znaš kako doći do tamo. A sadržaja ima. Dvorac je u sklopu Centra mladih iz Rijeke (dio grackog sustava) i redovito ga posjećuju grupe školske i pretškolske djece (tjedan dana "škole u prirodi", a po zimi kad ima snijega bude i za ferije). Bilo je to na vagi jer su se neki HDZ-ovi razbojnici već počeli ogledavati i raspitivati, a onda je Linić to stavio pod kontrolu.

Dosta je investirano, uređene su spavaonice i sanitarije, postavljen bio-disk...

Biblioteku ima, jedino nisam siguran da li je otvorenog tipa. Moram pitati , ona je tamo nekoć bila neki faktor

 

Kolko znam, nemam pretke u tim krajevima.

 

A prvi (i jedini put) mi je ta Rudolfica ostala u dobroj i lošoj uspomeni, prije jedno 4-5 godina. Dobroj jer sam iz Novoga jedne ljetne nedelje popodne skrenul tuda za Zagreb, obzirom da su javljali da je zastoj kod Križišća - srel sam jedno pet auti do Ogulina (u oba smjera). A u lošoj iz istog razloga ko i Seabral - zavoj levo, zavoj desno ... pa to x iⁿ.

 

Da baš znam - ne bi pital. Ne snalazim se baš s tim austrijanskim princovima i princezama, tak ni od kud do kud ide Karolina(?). Između koja dva križopetja je taj dvorac?

[Pfaff]

Da baš znam - ne bi pital. Ne snalazim se baš s tim austrijanskim princovima i princezama, tak ni od kud do kud ide Karolina(?).

Opet moram podučavati neuke... Also (idem po starosti):

 

1. Karolina = Karlovac - Bosiljevo - Vrbovsko - Ravna Gora - Mrkopalj - Fužine - Zlobin - Hreljin - Rijeka

 

2. Jozefina = Karlovac - Zvečaj - Tounj - Josipdol - Brinje - Žuta Lokva - Senj

 

3. Lujzijana (vulgo: stara cesta za Zagreb) = Karlovac - Severin n/K - Delnice - Rijeka

 

4. Rudolfina = Ogulin - Jasenak - Breze - Novi Vinodolski

 

Između koja dva križopetja je taj dvorac?

S jedne strane Vrbovsko, s druge Ravna Gora

[DB]

...

S jedne strane Vrbovsko, s druge Ravna Gora

 

Kak ide ono: moj oca i sina ...?

Pa prošel sam tu dionicu najmanje dvaput, pa ni dvorca, ni princeze ...

Jel negde tatrane ...?