Po dolu, gaju i sunčevu sjaju - vlakom do Gornje Stubice 11. listopada 2014.

[Stanley]

Ćudljiva klima planeta Zemlje vratila je izgubljeno ljeto usred jeseni, pa valja iskoristiti ovaj neočekivani meteorološki dar za kakav zgodan izlet. Odlučio sam vratiti se na prugu i obići lokaciju koju sam proljetos propustio - Gornju Stubicu.

Za uvod nekoliko riječi o Gornjoj Stubici. Naselje je sjedište istoimene općine smještene na sjevernim obroncima park-šume Medvednica, na južnom rubu Krapinsko-zagorske županije. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine općina je imala je 5.284 stanovnika, raspoređenih u 20 naselja. Općinsko središte Gornja Stubica broji oko 900 stanovnika.

Prvi pisani dokument o župi i crkvi Svetog Jurja u Gornjoj Stubici potječe iz 1209. godine, u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. (II. András).

 

Zastava općine Gornja Stubica:

 

 

Naravno da nisam išao na truckanje prugom od stotinjak km u oba smjera da bih provjeravao demografsko i gospodarsko stanje u općini Gornja Stubica - cilj mi je bio posjetiti spomen-područje Seljačke bune 1573. i druge lokalne znamenitosti u okviru raspoloživog vremena. Prvi put sam bio u Gornjoj Stubici 1973. godine - s kim drugim nego s izviđačima - a posljednji put u privatnom društvu prije nekoliko godina. U međuvremenu sam moje prijatelje iz Sombora vodio u Hrvatsko Zagorje, uključivo i Stubicu.

Dosta za uvod, idemo na put. Na moju žalost zadesile su me sve same Macose - ein anderer Macosentag. Željeznički itinerer je izgledao ovako: polazak iz Vrapča u 08.05 vlakom 3200, povratak iz Gornje Stubice u 11.40 vlakom 3219, presjedanje u Zaboku na 3011 i dolazak u Vrapče u 13.12. Sve garniture kojima sam se vozio bile su grozno usvinjene grafitima i drugim črčkarijama, ali je bar vozni red išao kao po štoperici.

 

Ja u Stubici, oni u Francuskoj

 

Na putovanju vlakom nije bilo razloga za slikanje. Jedina zanimljivost koju sam vidio bila je teretna garnitura u Zaboku s lokomotivom 2062-038, koja se protezala od skretnice do skretnice. To je vjerojatno najdulji teretnjak koji sam zadnjih dvadesetak godina vidio na zagorskim prugama, a bio je većinom sastavljen od cisterni za benzin.

 

Iskrcavanje u Gornjoj Stubici i 7121-012 kojim sam doputovao. Za dva sata ćemo se ponovo sresti:

 

 

Do prvog odredišta valjalo je pješačiti više od kilometra. Usput sam hvatao neke motive koji su mi se činili zanimljivim.

 

Vatru gasi, brata spasi (1):

 

 

Usamljena stabljika kukuruza:

 

 

Cvijet bundeve ili po domaći buče:

 

 

Eto me pred prvim putokazom - idem za početak desno…

 

 

… ispod ovog lijepog drvoreda:

 

 

Ovaj motiv me neobično podsjeća na Kloštarski breg kod Ivanića i crkvu Svetog Ivana:

 

[Stanley]

Nakon malo penzićke šetnje uzbrdo stižem na brijeg koji mi je prvi cilj današnjeg tumaranja. Rekao bih da je ovo farof, vulgo župni ured:

 

 

Is'sa mi, već sam u/na Medvednici:

 

 

Usputni pogled na šumoviti breg:

 

 

Župna crkva Svetog Jurja potječe iz 1209. godine, a u XVIII. stoljeću je barokizirana:

 

 

Legendarna Gupčeva lipa. Navodno je stara preko četiri stoljeća i pod njom je Ambroz Gubec zvani Matija držao sastanke sa svojim puntarima:

 

 

Nekadašnja seoska mehanizacija danas služi kao uzgajalište cvijeća:

 

 

 

[Stanley]

Ko bu mi klel ili oftopičaril vu moji moderatorski kuruzi ide na ketâča:

 

 

Cvjetni aranžman u bačvi:

 

 

U ovom lijepom ugostiteljsko-turističkom objektu pod Gupčevom lipom već sam bio gost. Poželio sam i danas zaviriti unutra - po istaknutom radnom vremenu trebalo je biti otvoreno ali su vrata bila zaključana. Ki je vrag? Kasnije sam od mještana saznao da su gazde otputovale u Francusku:

 

 

Kad smo već spomenuli kuruzu:

 

 

Buče i drugi domaći specijaliteti:

 

 

U Gupčevu lipu mogli bi se komotno smjestiti svi aktivni članovi KLJŽ:

 

 

Dobro vas našao, baš mi je drago da se opet vidimo:

 

 

Informacija za posjetitelje o Seljačkoj buni 1573. i Gupčevoj lipi:

 

[Stanley]

Kratak predah uz Rudijev MiG

 

U donjem dijelu Gornje Stubice nalazi se Spomen-park Rudolfa Perešina, koji sam svakako htio vidjeti. U njemu je izložen i avion MiG-21 koji je nekada bio u sastavu HRZ.

Rudolf Perešin (1958.-1995.) je bio pilot JRZ, rođen u selu Jakšinec u općini Gornja Stubica. Dne 25. listopada 1991. avionom MiG-21 preletio je na aerodrom u Klagenfurtu i stavio se na raspolaganje novoosnovanom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Poginuo je 2. svibnja 1995. za vrijeme operacije Bljesak pod još nerazjašnjenim okolnostima. Posthumno je unaprijeđen u čin stožernog brigadira HRZ.

 

Rudolf Perešin:

 

 

MiG-21 kao spomenik. Ovaj primjerak poklonilo je HRZ iz zalihe otpisanih letjelica, a originalni avion se nalazi u Austriji (vode se pregovori o njegovom vraćanju u Hrvatsku):

 

 

Spomenik pilotu i avionu u kakvom je letio:

 

 

S obzirom da sam prije puta potamanio poveću količinu čajne kobasice, kao i na toplo vrijeme, odlučio sam na kratko iskoristiti uslugu ove kuće preko puta spomenika:

 

 

Vatru gasi, brata spasi (2):

 

 

Vrijeme je da se uputim na onaj brijeg:

 

 

Obožavam potoke, naročito kada su uz šetnicu. Prema dostupnim podacima ovo može biti Slani potok, Piškorica ili Burnjak - koji je od njih nemam pojma jer nemam kartu-specijalku:

 

 

A ovo je prilog ugođaju najopakije vrste živih bića koja sebe naziva Homo Sapiens:

 

[Stanley]

Usljedila je šetnja prema onoj šumici:

 

 

Putem sam naišao na ušće neznanog potoka u Toplicu:

 

 

Spomen-područje Seljačke bune

 

Spomen-ploča na početku staze koja se zove Aleja Gupčevih boraca, postavljena od SUBNOR-a Gornje Stubice 1973. godine:

 

 

Dvije slike Aleje Gupčevih boraca:

 

 

 

Puf-pant i eto me blizu cilja…

 

 

… impozantnog spomenika Seljačkoj buni autora Antuna Augustinčića…

 

 

… kojim dominira lik Matije Gupca:

 

[Stanley]

U spomenik je ukomponiran i lik Petrice Kerempuha, legendarnog obješenjaka koji u našem narodu ima značenje poput flamanskog Tilla Eulenspigela i mađarskog Mátyása Garabonciása Diáka:

 

 

Knjigu pjesama pod naslovom ''Balade Petrice Kerempuha'' objavio je Miroslav Krleža 1936. godine u Ljubljani, a za ovu priliku prenosim jednu od zasigurno najpoznatijih. Ako ništa drugo, prvu strofu često koristimo kao uzrečicu:

 

Khevenhiller, A.D. 1579.

 

Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,

pak ni vezda ne bu

da nam nekak ne bu

 

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,

ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo.

 

Ar je navek bilo da je nekak bilo,

kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

 

Tak i vezda bude da nekak vre bude,

kak biti bude bilo da bi biti bilo.

 

Ar nigdar ni bilo da ni nišče bilo,

pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

 

Kak je tak je, tak je navek bilo,

kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

 

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,

da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

 

Nigdar još ni bilo pak nigdar nemre biti,

da kmet neje moral na vojščinu iti.

 

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,

kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

 

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,

da muž mora iti festunge graditi,

 

bedeme kopati i morta nositi,

z repom podvinutim kakti kusa biti.

 

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,

da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

 

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,

pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

 

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,

pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

 

A kmetu je sejeno jel krepa totu, tam

ili v katedrale v Zagrebu,

 

Gda drugog spomenka na grebu mu ne bu

neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

 

Jednu od pjesama iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha maestralno je uglazbio Milan Arko, a otpjevao Vice Vukov na Krapinskom festivalu 1969. godine:

 

https://www.youtube.com/watch?v=X-AYJ8GcwrQ

 

Moram napomenuti da nisam bio jedini posjetitelj spomenika - bilo je nekoliko obitelji s djecom, a tu je bila i skupina koja je stigla autobusom iz Rijeke:

 

 

Nego, valjalo je meni popeti se do krajnje točke današnje hodnje - dvorca Oršić u kojem se nalazi Muzej seljačke bune. Staza je bila više nego ugodna za oko i dušu:

 

 

 

I evo ga na vidiku:

 

 

Za lijenčine kojima se ne da pješačiti tu je parkiralište:

 

[Stanley]

Dvorac Oršić - Muzej seljačkih buna

 

Barokni dvorac Oršić izgradio je 1756. godine grof Krsto Oršić. Objekt nije imao obrambenu funkciju već je služio isključivo za stanovanje. Posljednji Oršići napustili su ga 1924. godine, nakon čega je korišten za potrebe škole i lokalne seljačke zadruge. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća dvorac je obnovljen i u njegove prostore smješten je Muzej seljačkih buna.

 

Grb plemićke obitelji Oršić:

 

 

Ovdje me zapuhnuo predivan miris grmlja:

 

 

Detalj dvorišta dvorca:

 

 

Ovo bi trebalo simbolizirati neku zidinu? Stručnjaci, pomozite:

 

 

Petrica Kerempuh, djelo kipara Vanje Radauša:

 

 

Vatru gasi, brata spasi (3):

 

 

Prikaz oružja iz vremena Seljačke bune - koplja, bojne sjekire i helebarde:

 

 

Glavni ulaz u dvorac-muzej:

 

[Stanley]

Ima i nešto od željeznice

 

Do kolodvora u Gornjoj Stubici spustio sam se dovoljno rano da imam vremena poslikati nešto od HŽ-infre - ipak smo mi forum ljubitelja željeznice. Zatekao sam ''moju'' zašaranu i unakaženu Macosu 7121-012 kako radil u leru, a na kolodvoru ni žive duše (u prometni ured ipak nisam zavirivao). Pa sam se malo motao po kolodvoru i prikupio nešto dojmova.

 

Kolodvor Gornja Stubica, civilna strana:

 

 

Smrtno ozbiljna tj. službena strana:

 

 

Pogled prema istočnom kraju i industrijskim kolosijecima koji se, žalibože, više ne koriste:

 

 

Jedini dio Macose koji još nije vandaliziran:

 

 

Pogled u smjeru Donje Stubice:

 

 

Za industrijski kolosijek koji vodi prema Doni znam, ali nemam blage predstave tko je ovo koristio:

 

 

Dva pogleda u unutrašnjost. Izgleda sasvim pristojno:

 

 

[Stanley]

Malo špijanja prema van:

 

 

Vodonapojnik za one koji hodaju na stražnjim nogama i zagađuju okoliš:

 

 

Zanimljiva građevina…

 

 

… koja je nekada davno, u nekoj prapovijesti, služila za veliko ili malo olakšanje putnicima. Ono MU nije poziv kravi da se odazove, već je ostatak od riječi Muški:

 

 

Prijeteća strana Macose:

 

 

Kog vrapca ovi delaju gore?:

 

 

I za kraj detalj iz mog privatnog vlaka - do Donje Stubice ovdje smo bili samo majstor, kondor i ja:

 

[seabral]

No, lijepo si se ti nahodao. Ovakve hodačke runde se ne bi posramio niti u svojim starim dobrim izviđačkim danima, zar ne ?

Hvala ti na interesantnim opisima zanimljivosti iz Gubecovog kraja. Iako sam sve to u više navrata posjećivao, lijepo je o svemu skupa ponovno pročitati i pogledati na fotkama. Jedino za pilota Perešina nisam znao da je iz ovih krajeva.

 

BTW, ovdje nešto ne štima s redoslijedom datuma. Tipfeler ?

 

Dne 25. listopada 1995. avionom MiG-21 preletio je na aerodrom u Klagenfurtu i stavio se na raspolaganje novoosnovanom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Poginuo je 2. svibnja 1995. za vrijeme operacije Bljesak pod još nerazjašnjenim okolnostima.

[Stanley]

BTW, ovdje nešto ne štima s redoslijedom datuma. Tipfeler ?

 

Da, tipfeler. Ispravljeno.

[Zeus]

Baš si lijepo sročio putopis iz mojeg bivšeg kraja. Naime, nekih od svoje 5. do 15. godine živio sam oko 3 km od centra Gornje Stubice, te ponovno od 23. do 29., nakon čega sam odselio u Veliko Trgovišće. Gornju Stubicu jako dobro poznajem još iz školskih dana, i svaki putopis iz tog kraja me posebno oduševi.

Evo i nekoliko dopuna:

… ispod ovog lijepog drvoreda:

[http://i.imgur.com/nCr6ova.jpg

Koliko sam samo puta ovuda prošao na putu u i iz škole. Ovaj drvored je nastao 1973. godine kada je u čast 400-te obljetnice Seljačke bune od Gupčeve lipe do spomenika Seljačkoj buni posađeno 400 lipa.

Rekao bih da je ovo farof, vulgo župni ured:

http://i.imgur.com/vhB199t.jpg

U pravu si. Tu se u pravilu svraća u uredovno vrijeme kad trebaš uslugu krštenja, potvrde, ženidbe, ukopa ili Sv. misu za nekog bolesnog ili pokojnika.

Kasnije sam od mještana saznao da su gazde otputovale u Francusku

Gazda je i predsjednik KUD-a Matija Gubec, a oni su ovih dana i te kako aktivni u Francuskoj.

http://www.radio-stubica.hr/nov.php?i=153&PHPSESSID=gs0u3lmu4tn1q6fcmbj0c0enf6

Obožavam potoke, naročito kada su uz šetnicu. Prema dostupnim podacima ovo može biti Slani potok, Piškorica ili Burnjak - koji je od njih nemam pojma jer nemam kartu-specijalku:

http://i.imgur.com/mcjJMF3.jpg

Ovaj potok se zove Piškorica. Slani potok može se vidjeti na putu prema Donjoj Stubici malo prije Perfe. Burnjak je u biti Toplica u njezinom gornjem toku. Granica gdje Burnjak prelazi u Toplicu je baš na ušću Piškorice u Toplicu.

Za industrijski kolosijek koji vodi prema Doni znam, ali nemam blage predstave tko je ovo koristio:

http://i.imgur.com/af0rgxr.jpg

Koliko se ja sjećam, taj kolosjek je vodio do ložione. Nakon što je ložiona srušena, kolosjek je obnovljen i produžen u krug Done nešto sjevernije od postojećeg kolosjeka, bliže halama za preradu voća.


Na kraju, što treći nego hvala ti na ovom rođendanskom poklonu.

[Stanley]

Na kraju, što reći nego hvala ti na ovom rođendanskom poklonu.

 

Eto vidiš kako se fno poklopilo. Drago mi je da sam ti pružio neočekivan rođendanski poklon i hvala na dopunama.

Nego - kad se već javljam - vraćam se ukratko na citiranu pjesmu Khevenhiller iz Balada Petrice Kerempuha, jer me podsjeća na jednu epizodu iz davnih gimnazijskih dana.

Na satu hrvatskog profesorica Amalija Šarčević (od milja Šara) kaže: - Djeco, sada ću vam pročitati jednu pjesmu Miroslava Krleže. Zove se Khevenhiller i sigurno ste za nju čuli. - Mi se pogledavamo, pa onda svi uglas: - Nismo, nismo. - Ma jeste, samo ne znate naslov. - I počne čitati: - Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo… - A mi: - Ahaaaa, to je to.

Georg von Khevenhüller (1533.-1587.) bio je austrijski plemić i zemaljski kapetan (landeshauptmann) Koruške. Vodio je izgradnju nove utvrde protiv Turaka uz rijeke Kupu i Koranu, koja je u čast nadvojvode Karla nazvana Karlovac. Pri tome je bezobzirno tjerao seljake na tlaku, pa u našim krajevima nije bio zapamćen po dobru.

Miroslav Krleža je pjesmu posvetio ubogim kmetovima koji su sudjelovali u gradnji utvrde Karlovac. O tome svjedoči i podnaslov: SERENISSIMUSA ARCHIDUXA CAROLUSA TABORNJIK GENERALKVARTIRMAJSTER KHEVENHILLER NA TLAKI ZIDA NOVI BANSKI FESTUNG CAROLOSTADIUM A. D. 1579.

 

Georg von Khevenhüller:

 

 

Prvi poznati tlocrt tvrđave i grada Karlovac:

 

[Portos]

Lijepo da si otišao na izlet, u posljednje vrijeme si se malo zapustio i slabo izlaziš, već sam se zabrinuo za tebe. Baš si lijepo sročio putopis. Nadam se da će vrijeme poslužiti da odradiš još koji.

[Stanley]

u posljednje vrijeme si se malo zapustio i slabo izlaziš

 

Neće biti baš tako, ali je istina da me nema često na pruzi. U svojim zagrebačkim šetnjama ne nosim uvijek fotoaparat (a što bih i snimio).

[Medo]

Dvorac Oršić - Muzej seljačkih buna

 

Ovo bi trebalo simbolizirati neku zidinu? Stručnjaci, pomozite:

 

http://i.imgur.com/BrHk2gT.jpg

 

Ostaci starog kaštela koji se nalazio u dvorištu dvorca. Utvrda datira iz 12. stoljeća, a u pisanim dokumentima se spominje kao Samci/Šamci.

 

Medo

[DB]

Z biblioteke nakraj štreke, AD 12. studenoga MMXVIII:

 

 

 

 

I prinjih je remont: