Jump to content

Otvoreni prozori 2014 - putešestvije za prvenstveno one koji fotoaparatom vlak ispratit vole


Ante-vž

Recommended Posts

Pridružujem se čestitci na izvanredno zanimljivim tekstovima i fotografijama. Jednostavno - užitak.

Budi mi dopušteno dosoliti temu nekim svojim iskustvima u vožnji kod smanjene vidljivosti, mali Off Topic neće smetati.

Negdje početkom ljeta 1990., upravo pred prve ''balvanijade'', otvorena je nova cesta Gračac - Knin. Buraz i ja poveli smo oca na vožnju novom cestom, a inicijator sam bio ja (naravno da im nisam htio reći što me zapravo najviše zanimalo - pruga Gračac - Knin :mrgreen:). Vozili smo se očevim FIAT-om 125P, a u vožnji smo se smjenjivali sva trojica. Negdje između Gospića i Gračaca upali smo u takav pljusak da se nije vidio prst pred nosom. Jednostavno mrak, sastalo se nebo sa zemljom. Brisači ni farovi nisu ništa pomagali pa smo morali stati dok oluja ne prođe.

Drugu epizodu još bolje pamtim jer se zbila usred rata, u studenom 1991. Dođem ja doma s posla i supruga mi kaže: - Pojedi ručak na brzinu i krećemo u Celje. Vodimo kćer kod jednog prijatelja. - Taj prijatelj je bio neki Mađar iz Sombora koji se priženio u Celju, a koji nas je pozvao da se u slučaju potrebe (neke veće opasnosti) sklonimo kod njega. Odlučili smo odvesti kćer jer škola privremeno nije radila, a na malenoj se već primjećivalo zasićenje uzbunama i boravkom u skloništu.

U Celje smo išli preko Zidanog Mosta. Već je bio mrak. Jedan revni slovenski policajac inzistirao je da skinem ''ratna svjetla'' tj. zamračenje sa farova jer ugrožavam promet. Jedva sam ga namolio da ih ostavim jer se iste večeri vraćam u Zagreb. Na cesti uz Savu i Savinju bila je prilična magla pa sam odlučio vratiti se preko Rogateca i Krapine. Negdje oko Rogaške Slatine ponovo su me zaustavili slovenski policajci. Bilo je već iza ponoći, a fantje su se valjda dosađivali pa su mi temeljito pretražili auto. Tražili su oružje (mo'š mislit'), a kako ga nisu našli počeli su me ispitivati što će mi i odakle mi vreća krumpira u gepeku. Objasnio sam da sam taj krumpir kupio preko sindikata i nisam ga stigao iskrcati. Već sam se prepao da će rasporiti vreću i tražiti ima li među krumpirima kakva bomba, ali su me na kraju pustili i poželjeli ''srečno in previdno vožnjo''.

Što znači voziti previdno tj. pažljivo spoznao sam na cesti Krapina - Zagreb. Tako gustu maglu u životu nisam vidio, pa sam plazio u trećoj brzini s nekih 40-45 km/h strepeći stalno da me neki luđak ne lupi odostraga. Srećom smo se dokotrljali do kuće i ubili oko dva-tri sata prije odlaska na posao.

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Morem samo reci BRAVO.

Hvala, kolega! Eto, nadam se da sam pogodil kaj smo proživjeli svi skupa tamo.

 

 

 

Pridružujem se čestitci na izvanredno zanimljivim tekstovima i fotografijama. Jednostavno - užitak.

Budi mi dopušteno dosoliti temu nekim svojim iskustvima u vožnji kod smanjene vidljivosti, mali Off Topic neće smetati.

Negdje početkom ljeta 1990., upravo pred prve ''balvanijade'', otvorena je nova cesta Gračac - Knin. Buraz i ja poveli smo oca na vožnju novom cestom, a inicijator sam bio ja (naravno da im nisam htio reći što me zapravo najviše zanimalo - pruga Gračac - Knin :mrgreen:). Vozili smo se očevim FIAT-om 125P, a u vožnji smo se smjenjivali sva trojica. Negdje između Gospića i Gračaca upali smo u takav pljusak da se nije vidio prst pred nosom. Jednostavno mrak, sastalo se nebo sa zemljom. Brisači ni farovi nisu ništa pomagali pa smo morali stati dok oluja ne prođe.[/size]

Drugu epizodu još bolje pamtim jer se zbila usred rata, u studenom 1991. Dođem ja doma s posla i supruga mi kaže: - Pojedi ručak na brzinu i krećemo u Celje. Vodimo kćer kod jednog prijatelja. - Taj prijatelj je bio neki Mađar iz Sombora koji se priženio u Celju, a koji nas je pozvao da se u slučaju potrebe (neke veće opasnosti) sklonimo kod njega. Odlučili smo odvesti kćer jer škola privremeno nije radila, a na malenoj se već primjećivalo zasićenje uzbunama i boravkom u skloništu.

U Celje smo išli preko Zidanog Mosta. Već je bio mrak. Jedan revni slovenski policajac inzistirao je da skinem ''ratna svjetla'' tj. zamračenje sa farova jer ugrožavam promet. Jedva sam ga namolio da ih ostavim jer se iste večeri vraćam u Zagreb. Na cesti uz Savu i Savinju bila je prilična magla pa sam odlučio vratiti se preko Rogateca i Krapine. Negdje oko Rogaške Slatine ponovo su me zaustavili slovenski policajci. Bilo je već iza ponoći, a fantje su se valjda dosađivali pa su mi temeljito pretražili auto. Tražili su oružje (mo'š mislit'), a kako ga nisu našli počeli su me ispitivati što će mi i odakle mi vreća krumpira u gepeku. Objasnio sam da sam taj krumpir kupio preko sindikata i nisam ga stigao iskrcati. Već sam se prepao da će rasporiti vreću i tražiti ima li među krumpirima kakva bomba, ali su me na kraju pustili i poželjeli ''srečno in previdno vožnjo''.

Što znači voziti previdno tj. pažljivo spoznao sam na cesti Krapina - Zagreb. Tako gustu maglu u životu nisam vidio, pa sam plazio u trećoj brzini s nekih 40-45 km/h strepeći stalno da me neki luđak ne lupi odostraga. Srećom smo se dokotrljali do kuće i ubili oko dva-tri sata prije odlaska na posao.

Hvala, Stanley! Pohvale od putopisaca (koji su manje slikopisci) uvijek gode!

 

Hvala i za nadopune iz bliže povijesti.

 

Bok!

 

Ante

Unin_grb.png.29f4a5dacaee32a0dea2e7b9930a22d4.png

 

 

1318035464_logovodoravni.jpg.374c9de55cca2fd0384894b16e3a0dd0.jpg

 

Moja galerija na Photrain.net - https://www.photrain.net/photos/member/ante.klecina

Link to comment
Share on other sites

Moram i ja dodati neke stvari koje ovdje nisu spomenute..

Da, nekak u zadnje vrijeme mene spadne da kupujem karte, al kad je meni to zanimljivo, onda se ja primim tog posla.
Nekih tjedan dana ili koji dan više prije putovanja, sam zvao HŽPP, kako bi dogovorio kartu za grupu. Tad još nismo svi bili 100% sigurni tko ide, tko odustaje, tko hoće ovo tko hoće ono. Tako da sam u dogovoru s tetom koja rezervira grupne karte rekao da ću joj se javiti u ponedjeljak s točnim brojem ljudi. Morali smo stisnuti one koji su se dvoumili da se odluče. Zovem opet u ponedjeljak, al caka je u tome kaj imam specijalne zahtjeve.
Dakle 7 ljudi, od toga ima jedan sa svojim popustom, dakle 6 povratnih karata, od tih 6 trebam 4 rezervacije za vagon s ležajevima i još jednu dodatnu rezervaciju za onoga tko ima svoj popust. Uglavnom, razgovor je potrajao dok sam konačno uspio objasniti teti kaj hoću. Iako, rekla je da ona to mora sve provjeriti dal to ide tak, ovo ono, pa da će mi se javiti kasnije. Javila mi se, još jednom smo prošli sve što sam zahjevao, skužila je sve dobro. Dakle, brzojav će biti poslan blagajni na glavnom, pa tamo možemo podići karte.
Igrom slučaja dva dana prije puta smo se u Zagrebu našli Antiša, Mario i ja, te smo otišli na kolodvor podići karte. Prvotni plan je bio podići karte u petak prije putovanja, ali kako je teta rekla da rezervacije za vagon s ležajevima pogotovo vikendom se rasprodaje ko lud, morali smo to čim prije napraviti, da ne bi ipak spavali u kupeu.
Bila je večer, rekao bih oko 21h, kad je trio fantastikus došao na blagajnu i zatražio našu kartu. Hmmm, brzojav još nije bio došao na blagajnu. Rekli, da je teta rekla da je trebao biti već jučer ili najkasnije danas ujutro na blagajni, ali očito je negdje zapelo. Htjela je da dođemo sutra, ali smo bili uporni i teta je okrenula broj, te je došao neki striček sa našim brzojavom. Onda je krenuo zaplet. Opet smo objašnjavali što trebamo. Iza nas se stvorio red, ali smo uljudno rekli ljudima da rađe odu na drugu blagajnu, jer će ovo definitivno potrajati. Ak se dobro sjećam teta je stavila i znak blagajna zatvorena.
Teta i striček su se igrali s automatom za karte, mi smo gledali što rade i nestrpljivo čekali.
Nakon nekog vremena, rekli su da su to zgotovili. Onda smo rekli da trebamo još jednu rezervaciju za onoga tko ima svoj popust. Tu nas je HŽ šokirao, ostali smo zbezeknuti, uspjeli su to riješiti bez problema skupa sa ostalim karatama. Problem je bio u tome što ako jedna osoba ide po svojoj posvalstici ne može biti na istoj karti kao i grupa, nego mora biti na posebnoj. Znači mora napraviti svoju rezervaciju ležaja. S tom informacijom smo mi došli na kolodvor, ali ovi na blagani su to uspjeli srediti bez da radimo odvojeno. Što reći nego bravo, iznenadili ste nas!
Došao je striček do nas i sve smo još jednom prošli po kartama, sve je štimalo. Sad još pričekati nekih 48 sati i opet se vidimo na istom mjestu.

Ah da, došla nam je i kontrola u posjetu. S njima smo imali zanimljiv događaj, koji će ostati samo u uskom krugu sedmeročlane ekipe koja je bila na tom putovanju, ne morate baš sve znati. :)

U Lici, ipak nismo ski skupa zaspali u kupeu, trojica su našla utočište u starim gošama i tamo na razvučenim krevetima odspavala kojih sat vremena..
Da sam ostao tamo u kičmolomcima, sumnjam da bi uhvatio i 5 minuta sna. U tom sjedalu ne mogu nikako zaspati, osim kad se vraćamo iz Splita i kad sam "ubijen" pa bi zaspao u bilo kojem položaju..

Ono što Ante kaže da sam omanuo što se tiče nagiba ceste, nisam se dovoljno jasno izrazio kad sam objašnjavao itinerer.. :kul3
Ta pruga je meni zapela za oko kad sam jednom išao cestom iz Trogira prema "gore".. I vidi ti to, ta cesta dio ide uz samu prugu, ohohohooo, tu će biti prava lokacija za fotkanje.. Eto, nakon godinu dana, ostvario se taj moj plan da jednom dođem tu i fotkam vlakove.

Što se tiče busa iz Maljkovića, tu sam pokušao naći neku alternativu pješačenju do Trogira ili uzimanja vlaka od neke stanice pa spuštanja do Splita.
Malo sam istraživao i naletio na informaciju da iz sela Maljkovići ide bus do Trogira. Pasalo nam je i vrijeme polaska, taman da uhvatimo 5 vlakova..
E, samo smo imali jedan malecki problem. Nismo znali točno od kud ide bus, ili gdje mu je krajnja postaja u Maljkovićima. Na ulazu u selo je neka stanica, ali ništa na njoj ne pokazuje da bi to moglo biti to. Vidjeli neke lokalce, išao sam ih pitati, ali oni nisu baš odatle, pa nisu bili sigurni. Al su rekli da nekih 200-300 metara dalje je autobusna stanica, pa da od tamo valjda ide. Ajmo probati. Na strehi od stajališta je bio ogroman pauk, znači atajalište je stvarno u upotrebi, kad se tu šeću tako veliki pauci bez problema. Malo smo bili zabrinuti dal će doći bus, dal će druga ekipa stići na vrijeme do stanice. Kad u daljini vidimo našu ekipu kako stiže. Ubrzo je i nešto žuto prošlo u smjeru zadnje stanice, da baš one na kojoj smo razmišljali dal je to to ili ne. Iznenadili smo se kad nam je šofer rekao da karta košta 11 kuna, očekivali smo da bude puno skuplja. No, ne moramo spominjati da bez nas taj bus bi bio praktično prazan. Eto, potpomažemo i javni prijevoz u okolici Splita.

http://s25.postimg.org/ii7pmlnbz/image.jpg

Za ovu sliku me vežu zanimljive uspomene..
Dakle, Perković, 5 sati ujutro, smjestili smo se u vlak, po dvoje troje u kupe, kad meni zvoni mobitel..
MOBITEL???? U 5 ujutro?!?!?! Pa tko bi mene zvao tako rano.. Dok sam vadio mobitel iz džepa, svakakve stvari ti prolaze kroz glavu tko bi sad mogao biti tako rano, kad ono Ante.. Ante?? Pa kaj me on sad zove! Javim se i kaže mi nek zatvorim vrata na vagonu, da mu smeta za kadar..
Kaj ćeš, zatvorio sam vrata, da Antiša more okinuti akvarijsku s posvetom nekome..

Kao što Antiša reče, ja sam odmaglio do aerodroma, još sam lijepo pitao ekipu dal ih to zaima, pa da ih odvedem i na plane spotting. No, nisu baš bili zainteresirani, više su preferirali izležavanje u hladu i gledanje polijetanja aviona preko Trogira.
Ja sam imao sreće, pa sam malo detaljnije obišao aerodrom uz pomoć lokalnog vodiča.
Pošto sam bio sav u adrenalinu od zvuka avionskih motora i omamljen mirisom kerozina, totalno sam zaboravio na mobitel i odgovoriti ekipi koja se je vračala iz Trogira prema Splitu. Kad sam skužio da su me zvali jedno 23 puta i poslali desetak poruka, oni su već stigli u Split.
No, za razliku od njih, ja sam uživao u klimatiziranom busu do Splita.

Kad sam došao u blizinu kolodvora začuo sam poznati glas, netko je vikao "Iveeek".. Odmah sam primjetio Antišu kako odmara na rivi. Pridružio sam mu se, pa smo ubrzo otišli pridružiti se ostatku ekipe.

Kad smo iščekivali naš vlak, Ante i ja smo na peronu iščekivali "okretanje" lokomotive. Moram priznati da smo se tako nasmijali nekim potezima i reakcijama, da to neću nikada zaboraviti.. :kul3

Umorni, znojni, ali puni dojmova, čekali smo napokon naš vagon, da uđemo unutra i izvalimo se ko klade..
Nooo, vlak je stigao, teta ne pušta u vagon, bez da vidi kartu. Uletjeli smo u vagon i isti trenutak izletjeli. Vagon je bio cijeli dan na suncu, naravno, da li trebam dodati sitnicu da su i prozori bili zatvoreni. To u konačnici znači da je u vagonu bilo 50°C.. Užas.. Kad si izašao van iz vagona, imao si osjećaj da si negdje na sjevernom polu. No, nakon nekih sat vremena vožnje, napokon je došlo zraka unutra, iako je bilo idalje prevruće. Ja sam odabrao krevet na trećem katu. No, smetnuo sam s uma, da sam ja najbliži krovu i da taj krov je isijavao toplinu još satima..
Zatim, sustav protiv padanja na niže razine baš i ne ulijeva neko povjerenje. Malo sam bio zabrinut da ne odoletim dole u Pilanu d.o.o.

No, kod Prkovića, ja sam zakrmio i sjećam se da sam se probudio negdje već oko Jaske.. Ekipa je već pokušavala uhvatiti izlazak sunca, ja sam samo odmahnuo, još sam preumoran za fotkanje..

Kad sam stigao kući, odsapavao sam još pošteni komad..

Ali takvo railfan iskustvo je nešto što će nam ostati u sjećanju zauvijek, te vrijedi se malo iscrpiti fizički i psihički za to..

PS
Nismo vidjeli niti jednu zmiju.. :kul3

Link to comment
Share on other sites

PS

Nismo vidjeli niti jednu zmiju.. :kul3

 

an_smiley.gif

 

Nisam siguran bil' tako nešto izjavio da si ovdje išao po "vrletima".

Hvala svima na trudu. Dio Split - Trogir i pozadina do Kozjaka ostali su mi u lijepom sjećanju. Davno prije,mogao sam gotovo zatvorenih očiju doći od stanice Kaštel Stari po do rive u Novom... a nije tada ni bilo druge opcije no pješke.

 

Medo

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Link to comment
Share on other sites

Jedino kaj si zaboravio pjesmicu koja nas je odusevljavala i držala cijelim putem...takoder i našeg suputnika iz kuseta koji nije vraga razumio ali je obećao obradu na englesku verziju ;)

Pa, eto, slobodno možeš slijediti svijetli Ivekov primjer. ;)

 

 

Moram i ja dodati neke stvari koje ovdje nisu spomenute..

 

http://s25.postimg.org/ii7pmlnbz/image.jpg

 

Za ovu sliku me vežu zanimljive uspomene..

Dakle, Perković, 5 sati ujutro, smjestili smo se u vlak, po dvoje troje u kupe, kad meni zvoni mobitel..

MOBITEL???? U 5 ujutro?!?!?! Pa tko bi mene zvao tako rano.. Dok sam vadio mobitel iz džepa, svakakve stvari ti prolaze kroz glavu tko bi sad mogao biti tako rano, kad ono Ante.. Ante?? Pa kaj me on sad zove! Javim se i kaže mi nek zatvorim vrata na vagonu, da mu smeta za kadar..

Kaj ćeš, zatvorio sam vrata, da Antiša more okinuti akvarijsku s posvetom nekome..

 

 

Kad smo iščekivali naš vlak, Ante i ja smo na peronu iščekivali "okretanje" lokomotive. Moram priznati da smo se tako nasmijali nekim potezima i reakcijama, da to neću nikada zaboraviti.. :kul3

Fala, Ivek na dopunama! Viš, ovo s "bijesnim" Antom kad mu u kadru smetaju neke stvari sam zaboravil. :kul3:kul3:kul3

 

Dio "fantastične sedmorke" je ušel u vlak i nije zatvoril vrata - grrrrr!!! A znali su da fotkam, jao... :mikro:

 

Imal je "bijesni" Ante i još neke epizode kad je teral ostale članove ekipe iz kadra u Gornjoj Stubici, pa u Podrutama i tak. :kul3

 

 

A ovo s okretanjem lokomotive, zabave sa skretnicama i višestrukim pogađanjem puteva vožnje mogli bi nazvati - Treća sreća!

 

Al kakav bi nam život bil da nas naše željeznice tak ne zabavljaju! :ves:

 

 

an_smiley.gif

 

Nisam siguran bil' tako nešto izjavio da si ovdje išao po "vrletima".

Hvala svima na trudu. Dio Split - Trogir i pozadina do Kozjaka ostali su mi u lijepom sjećanju. Davno prije,mogao sam gotovo zatvorenih očiju doći od stanice Kaštel Stari po do rive u Novom... a nije tada ni bilo druge opcije no pješke.

 

Medo

Fala na komentaru! Heh, sad, australske vrleti još nismo probali, ali ima još vremena. ;)

 

Bok!

 

Ante

Unin_grb.png.29f4a5dacaee32a0dea2e7b9930a22d4.png

 

 

1318035464_logovodoravni.jpg.374c9de55cca2fd0384894b16e3a0dd0.jpg

 

Moja galerija na Photrain.net - https://www.photrain.net/photos/member/ante.klecina

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...