Jump to content

Prugom do Tahijevih dvora, 9. ožujka 2014.


Stanley

Recommended Posts

Posted

Stiglo proljeće i penzići se razmiljeli na sve strane, rekao bi jedan lucidni forumaški kolega. Pa se tako i lijevoprikazani individuum danas zaputio na dvoipolsatno putovanje po svježem jutarnjem zraku. Ništa spektakularno jer riječ je tek o zagrijavanju za ostale ovogodišnje pohode - vlakom 5+5 km i ostalo što uzbrdo što nizbrdo.

Za odredište sam izabrao Susedgrad. Mislim kao burg, zamak, razvalinu. Mnogo puta sam tamo bio, što s izviđačima, što u nekom drugom društvu što sâm, a zadnji put prije koju godinu s forumaškim kolegom i susjedom iz Malešnice dfrancom.

Za početak nekoliko informacija o današnjem odredištu. Susedgrad je po povijesnim izvorima izgrađen oko 1316. godine, a dao ga je izgraditi ugarsko-hrvatski kralj Karlo Roberto Anžuvinac (mađarski Károly Róbert) za carinsku kulu i za obranu toga kraja. Kroz stoljeća je mijenjao gospodare, ponekad nasilnim putem, podvalama i parnicama, da bi u XVII. stoljeću bio napušten i prepušten propadanju. Danas su od njega mogu vidjeti tek ostaci, zarasli u gusto raslinje i prepušteni kakvoj-takvoj brizi tek rijetkih entuzijasta.

 

Karlo Roberto Anžuvinac, slika na mađarskoj novčanici iz 1998. godine:

 

xcxlPU6.jpg

 

Opširniju povijest Susedgrada lijepo je opisao povjesničar, književnik i političar Ivan Kukuljević Sakcinski, pa tko želi saznati više o staroj gradini neka pročita tekst koji prenosim sa interneta.

 

Ivan Kukuljević Sakcinski:

 

Vo6PVY5.jpg

 

Grad Sused

 

Jedva uru vožnje cestom, a 1/4 ure železnicom, leži odaljeno od Zagreba na lievoj obali Save selo Podsused. Iznad njega diže se na brdu, opasanom prema jugu i zapadu Savom i železnicom, a prema iztoku i sjeveru glavnim drumom, što iz Zagreba u Zagorje i u Štajersku vodi, starodavni Susedgrad, sada u razvalinah.

Od staroga grada sačuvani su još danas zidovi do 120 koračajah dugački, što se protežu od južnoga okrugloga tornja do sjevernoga braništa. Izmedju ovoga braništa i okrugloga tornja stoji još povisoki zid, od ozdo s velikom rupom, kao da su tu negda glavna vrata bila. Grad bijaše sagradjen na dva poda, a imao je po svoj prilici više tornjevah, te iza lagumah dvoja platna, jer se još danas vide tragovi zida i nasipa. Čini se dapače da je čitavo brdo, na kom stoji sadašnja gradina, sve do svoga podnožja bilo utvrdjeno kulama i zidovi, unutar kojih stojahu dole staje i gospodarske zgrade.

Kada se popneš po puzljivom zidju i ciglovlju na vrh ruševine, još te uvjek nehotice spopada milinje čuvstva, gledajući na krasnu okolicu, što se u bližnjoj širini počam od Zagreba sve do štajerskih gorah pred tvojima očima otvara. Pod nogama vije ti se Sava, što napaja zemlju trih plemenah jugoslovinskih. Už nju tutnji brzovoz i dimi se para lokomotiva. Preko Save na jug bieli se pod gorama Samoborgrad sa svojim tihim mjestancem, podalje s desna krasni grad Mokrice u Krajnskoj, a s lieva razvaljeni Okićgrad na vrhu povišjega brda. S ovestrane obale Save na desno mame ti oči svietli Novi dvorovi, s grobnom kapelom Jelačića bana, dalje Zapresečje, Lužnica, Berdovec Januševec, sa više selah i plem. dvorovah, za njimi zagorske i štajerske gore s visokimi Grintovci i Humom, a na lievo s oba kraja Save širi se negdašnje ogromno zagrebačko polje, preko kojega siže oko sve do gorah petrinjskih i ogulinskih.

Za hrbtom brda susedgradskoga, diže se preko druma, drugo još višje brdo, a na njegovom iztočnom podnožju stoji špilja, o kojoj se pogovara da je tu njegda stanovao Sv. Martin, kojemu na čast sagradiše tu u staro vrieme dvie kapele, staru gotičku, i novu, s kamenitom prodikaonicom izpred nje, da odtuda na godišnjih zborovih sakupljeni sviet laglje može slušati divna čudovišta, koja običaje pripovjedati svećenik o životu Sv. Martina. Od špilje dalje proteže se medju visokima brdama, romantični klanjac Sutiska, uz bistri potočič istoga imena.

Susedgrad ili po starom izgovoru Sosedgrad, iz kojega učini negda službeni slog magjarske kancelarije ime Szomszéd–vár, stojì jur preko pet i pol stoljeća na svom miestu, kao bližnji susjed, a s prvine i stražar Samobora grada, kojega s desne obale Save sagradi još prije veliki česki kralj Otokar Premisl.

Znade se za izviestno, da je Susedgrad graditi dao kralj Karol Roberto odmah u početku svoga vladanja, nastanivši izpod njega tridesetnicu za trgovce, što su dolazili u Hrvatsku iz tadašnjih njemačkih i mletačkih pokrajinah. O tom sviedoči sám kralj Karol Roberto u jednoj listini godine 1316 Mletčanom podanoj, kojom dozvoljuje osobito trgovcem njemačkim (Fontici Theutonicorum) iz Mletakah da slobodno trguju po njegovoj zemlji, plativši prije obične daće i tridesetnicu pod njegovim gradom, što ga je sazidao na obali Save. (Sub nostro Castro quod edificari fecimus in portu Zane.)

Zemljište na kojem kralj ovaj svoj grad sagradi, pripadaše tada Cistercitom zagrebačkim samostana B. D. Marije, te s toga naredi kralj, da se u ime vlastničtva toga zemljišta, opatu rečenih Cistercitah svake godine pet marakah srebra plaćati imade. Ovu naredbu ponovi isti kralj dne 1. Listopada 1322, desivši se uprav tada u Zagrebu, i naloživši kastelanom susedgradskim da takodjer i u napred imadu plaćati rečenomu opatu pet marakah banskih dinarah, kao što su i prvašnji kastelani plaćali, i to iz uzroka, jer je grad Sused na zemljištu crkve Sv. Marije sagradjen (Quod castrum regium Zomzedvar in terra Ecclesiae B. Virginis sit constructum.). Istu ovu naredbu ponovi spomenuti kralj i godine 1324 u Višegradu na peti dan poslie uzkrsa t. j. 20. travnja.

 

Nekadašnji izgled Susedgrada, crtež:

 

RMqnRR8.jpg

 

Sve do god. 1345 ostade Susedgrad pod upravom kraljevskom, dotično hrvatskih banovah i kraljevskih kastelanah, ali rečene godine darovà ga kralj Ludovik I. Nikoli Gornjo-stubičkomu, sinu Grgura plemena Arlanda od Ake, nazvanomu Slovinac (Toth i Sclavus). Kralj kaže da mu ga daje radi velikih zaslugah učinjenih po istom Nikoli u dalmatinsko-mletačkom a ponajviše talijanskom ratu. S istim gradom dobi rečeni Nikola, nazvan Tot, posjed ogromne širine, koj se počam od Stupnika i Stanjevca uzduž Save sve do Štajerske granice, pa s desna uz zagrebačke i bistranske gore sve blizu do Bistrice protezaše, čim Nikola jednim od najbogatijih plemićah posavske Hrvatske postade.

Nikola Tot primi odmah i naslov vlastelina Susedgradskoga, pozvavši kao takav godine 1348 svoje rodjake Nikolu sina Arlandova, te Martina i Arlanda sinove Dioniša, da mu budu u pripomoć pri osvojenju imanja Zakrapine, koje bješe Nikola ban hrvatski oteo vlastelinstvu susedgradskomu; ali rečeni rodjaci izjaviše pred kaptolom zagrebačkim, da se oni tomu pozivu odazvati nemogu, jer se neće upuščati u kavgu i rat s banom, koji je radio u ime kraljevo kad je oteo rečeno imanje. Tako morade dakle Nikola sám započetu pravdu dovršiti.

Godine 1361 učini rečeni Nikola sa svojimi sinovi Ivanom i Lovrom diobu svega svoga imanja s Arlandom i Martinom sinovi Dioniša i s Nikolom sinom Arlanda, te na taj način bude već tada veliko vladanje susedgradsko i stubičko još više oštećeno, pošto jur prije, Ilka i Lucija, kćeri Ivana, djeda Nikole, prva udata za Jakova velikoga od Lupše, a druga za Vladislava od Brokunovegore, velikostubičko i bistransko imanje od skupnoga vladanja odkidoše i na porodicu svojih muževah prenesoše.

Veliku stranu samoga vladanja susedgradskoga bješe istinabog jur g. 1356 ban Leostakio, iz nepoznatih uzrokah, Nikoli i njegovim sinovom oteo, ali godine 1364, potvrdi kralj Ludovik I. s nova istomu Nikoli staro svoje darovanje Susedgrada, i tako ostade on sve do svoje smrti (oko 1380) u neprekinutom posjedu.

Prem da je Nikola imao tri sina, Ivana, Lovru i Nikolu, to je ipak jedini Lovro zametnuo onaj ogranak porodice, pri kojem ostade po mužkoj i ženskoj krvi posjed vladanja susedgradskoga tečajem više stoljećah. Ovomu Lovri i bratu njegovu Nikoli darovà po smrti otčevoj g. 1380 Petar, predstojnik crkvenjakah glogovničkih, imanje Planinu na doživotno vrieme, i to radi velikih zaslugah njihovih i njihova otca Nikole, koje učiniše oni redu crkvenjakah.

Isti Lovro Tot Susedgradski imao je jedinoga sina Ivana, oženjena za Jeremiju od Dambe (Dubrave?) s kojom rodi opet jedinu kćer Doru, udatu za Andriju Heninga - Černina, na koju Doru spane iza smrti njezina otca Ivana, sina Lovre, poslije kako Ivan brat Lovre oko 1400, a Vladislav sin Nikole, sina Nikole starijega, a drugoga brata Lovre oko 1439 bez poroda umre, čitavo vladanje susedgradsko i dolnjo stubičko u nasljedstvo. Kao vlastnica bude ista Dora po zapovjedi kralja Alberta godine 1439 i zakonito uvedena.

Prije nje vladao je dulje vremena Susedgradom i dolnjom Stubicom gorerečeni Vladislav, te se spominje višekrat u pismih kaptola zagrebačkoga, kojemu je osobito g. 1432., 1434. i 1435 nanašao štete oko Kašine, opirajući se ujedno plaćanju crkvene desetine. Ovaj Vladislav, posliednji Tot od plemena Arlandah gornjostubičkih, neimajući djetce, ostavi susedgradsko i dolnjostubičko imanje jedinomu odvietku Totovah, na ime višerečenoj Dori udatoj Heningovoj, dočim druga njegova imanja pod kraljevskoga fiska spadnuše, medju kojimi biaše i grad Kostajnica, koju kraljica Jelisava, udova Alberta kralja, rodjakom Vladislava Tota Frideriku i Ulriku knezovom Celjskim i Zagorskim g. 1440 darova.

Rečena Dora rodi sa svojim mužem Andrijom Heningom, samo jednoga sina Ivana i udade se po smrti svoga muža oko 1460 po drugikrat za kneza Bartola Frankapana, koji je u ime svoje žene i svoga pastorka upravljao njeko vrieme (1460 - 1484) s vladanjem susedgradskim. Po smrtì ovoga (oko g. 1474) ostade Dora po drugi krat udovicom i vladaše sama sa svojim sinom Ivanom u Susedgradu i u Stubici, ali se o nje životu ništa pobližega nezna, nego da je još g. 1475 imala njeke razpre s kaptolom zagrebačkim, te je njekoliko godinah zatiem (oko 1480) umrla.

 

Tlocrt Susedgrada:

 

4AmB0hr.gif

 

Dorin sin Ivan Hening, nasliedi po svojoj materi gospodstvo susedgradsko i dolnjostubičko. O njem nezabilježiše listine drugo, osim njekih nasiljah počinjenih g. 1484 ljudem kaptola zagr. u gori trnavskoj, bidraškoj i stubičkoj, zatiem kod Mraclina u Turovom polju, gdje je iste godine kaptolske vojnike, vraćajuće se iz njeke bitke s Turci na Uni, iz nenada napao, izbio i izranio, a malo zatiem kaptolskoga podanika Vladislava Bistričkoga iz Omelja, tjerajućega iz Cerja njeku stoku za kaptol kroz vlašku ulicu Zagreba grada, napao, oplienio i u tamnicu zatvorio. Isti Ivan Hening spominje se još g. 1492 u onoj listini, kojom su hrvatski stališi na póse pristali uz požunski mir, sklopljen medju carem Maksimilijanom i kraljem Vladislavom.

Taj Ivan Hening bijaše oženjen sa Sofijom kćerju Damjana Horvata od Litve bana hrvatskoga (1471-3), s kojom rodi dva sina: Andriju i Gašpara i tri kćeri: Margaritu, Katarinu i Uršulu. Prvi sin Andrija, oženjen sa Sofijom Thuzovom od Laka, umre bez odvietka, (oko 1562) na što se njegova udova po drugi krat udade za Matu Frankapana. Isto tako umre bez dietce i Gašpar Hening, još za mlada, te time spane po pravu nasliedstva vladanje susedgradsko i dolnjostubičko na rečene kćeri Ivana Heninga i njihov odvietak.

Ali kraljevski fiskus nehtjede odmah priznati ovo pravo ženske krvi i započne pravdu, uslied koje nastane prvo komešanje u vladanju susedgradskom. Prva bijaše Sofija Thuzova, udova Heningova, a novo udata supruga Mate Frankapana sina Bernardinova, koja se postavi u posjed Susedgrada, pozivajući se na ugovor načinjen sa svojim prvim suprugom Andrijom Heningom, u kom se oba obvezaše, da u onom slučaju, kad bi kojgodj od njih bez odvietka prije umro, imade sav svoj imetak ostati onomu koji će ga preživiti. Hening imenova u tom ugovoru svoje gradove Sused, dolnju Stubicu i Želin, a Thuzova: Medvedgrad, Lukavec, Rakovec i Lak u Ugarskoj. Ovaj ugovor potvrdi po smrti Heningovoj g. 1503 sám kralj Vladislav i tako dodje za njeko vrieme do zakonitoga vlastničtva Sofija Thuzova i njezin drugi suprug Matija Frankapan, koji je u Susedgradu često prebivao. Sofija Thuzova umre oko god. 1523. Tad se obrati najstarija kći Ivana Heninga Margarita, žena Ivana Banfija od Bolondoša i dolnje Lendave, na kralja Ludovika II. da joj posjed njezinih pradjedovah s nova potvrdi: što on iste godine i učini, darovavši s nova grad Sused, dolnju Stubicu i Želin, Margar ti Banfijevoj i nje kćeri Ani, udatoj za Stjepana Deešháza, nu samo za mužki odvietak. Isto darovanje potvrdi godine 1528 i kralj Ferdinando I. Mi nalazimo od sada kroz više godinah Stjepana Deešhaza, kao vlastnika susedgradskoga, te imamo od njega više važnih pisamah pisanih u Susedgradu g. 1530 slavnomu vojskovodji Ivanu Kacijaneru, ponajviše u ratnih poslovih.

Jur godine 1532 umre Stjepan Deešhazi i njegova supruga Ana od loze Heningah, zakopana pod kamenitim spomenikom u crkvici sv. Jane u dolnjoj Stubici; na što Petar Keglević, tadašnji banski namjestnik i u Hrvatskoj kraljevski povjerenik, pozivajući se na ugovor glede nasliedstva u imanju susedskom načinjen s pokojnim Deešhazom i Andrijem Batorom, isto imanje i grad Sused osvoji i pravdu proti kraljevskomu fisku podigne, koju medjutim izgubi, te i grad u ruke kraljevskoga fiska predati morade. (1535).

Kralj Ferdinando I. kao osobiti zaštitnik Njemacah i Španjolacah, darova na to rečeni grad svomu dvorskomu konjušniku Don Petru Lasa od Kastilije, rodjenomu Španjolcu, ali ga ovaj takodjer u ruke nedobije, budući ga ili po kupu ili u ime njekog nasliednog prava, preuzeše godine 1535 zagrebački biskup Šimun Erdödi i ovoga rodjeni brat Ivan Tompa, kao i Šimunov nećak Petar Palfi Zelinski, koji medjutim do pravoga posjeda takodjer nedodjoše, jer im još iste godine kralj Ferdinando druga imanja u Ugarskoj u zamienu dade, grad pako Sused darovà on 1536 Ivanu Ungnadu, krajnskomu barunu. Ali kastelan susedgradski Bernardo Ferenc nehtjede predati Ungnadu grada, jer jur bijaše potomci Ivana Heninga, od tanke krvi, podigli parbu proti kr. fisku radi podjelivanja svoje djedovine tudjim ljudem. Neobzirajući se na ovu parbu, darova kralj Ferdinando iz nova Susedgrad g. 1537 Ivanu barunu Kacianeru, nazvanomu Kocijan, generalu i vodji svoje vojske u Hrvatskoj.

U tom gradu potraži Ivan Kacianer prvo svoje utočište i svoj zaklon, kad nakon nesretno vodjene bitke kod Osjeka proti Turcima, bivši u Beču zatvoren, dne posliednjega Siečnja 1538 iz tamnice sretno uteče u Hrvatsku, i na zemlji hrvatskoj osnove graditi poče, kako da se osveti Ferdinandu i njegovim prijateljem, dok ga napokon u gradu Kostajnici od ruke Nikole Zrinskoga nestigne nenadana smrt.

U metežu koja nakon umorstva Kocijanova nastade, zaplienili su njegov grad Sused po svoj prilici tadašnji banovi Petar Keglević i Toma Nadažd, dokle ga kralj Ferdinando oko g. 1548, uz njeku položenu svotu novacah, nepreda Jakovu Sekelu Kevendskomu, barunu od Ormužda, svomu viernomu generalu. Za ovoga se medjutim nezna da li je došo zaisto do posjeda grada; jer jur godine 1549 biaše grad u posjedu Andrije Teufenbaha, sina Jurja muža, Katarine Heningove, koj Andrija, neimajući mužke djetce, htjede na viečna vremena predati Susedgrad svomu rodjaku Helfriku barunu od Kajnaha, ali pošto bi riešena konačno parba medju kraljevskim fiskom i potomci Ivana Heninga, dopitano je po sudu nasliednikom Heningovim ženskoga spola zakonito nasliedstvo u imanjih Susedgrada, dolnje Stubice i Želina, koj sud potvrdi g. 1552 sám kralj Ferdinando I. s toga je i Andrija Hening-Teufenbah od svoga ugovora s Kajnahom učinjenoga odustao, pridržavši pravo nasliedstva svojim kćerim.

Potomci rečenoga Ivana Heninga bijahu pako sinovi i unuci dvih njegovih kćerih Katarine i Uršule. Prva bijaše ponajprije udata za Davida Sebriača, s kojim rodi sina Žigmunta, koj dobi opet sina višerečena Helfrika nazvana bar. od Kajnaha. Drugi muž Katarinin bijaše Juraj Teufenbach, s kojim rodi viserečenoga Andriju, nazvana Anderlin. Ovaj primi kasnije takodjer prezime svoje matere, dotično djeda Heninga, pišući se Hening-Teufenbah. Druga kći Ivana Heninga Uršula, bijaše udata za Stjepana Rozgonja, s kojim rodi kćer Katarinu udatu za grofa Andriju Batora, a ovaj imao je sina, Andriju ml. i dva unuka Jurja i Nikolu. Pošto dakle od treće kćeri Ivana Heninga t. j. Margite udate za Banfija i od njezine kćeri Ane, udate za Deešhaza, nikakova poroda nebijaše, to su rečeni sinovi i unuci Katarine i Uršule imanje susedgradsko, dolnjostubičko i žclinsko na dvie jednake strane razdielili, od kojih jednu stranu unuci Katarine Heningove, na ime Andrija Hening-Teufenbach i Helfrik barun od Kajnaha, savjetnik vlade dolnjo austrijske opet na dva diela porazdieliše, dok napokon rečeni Helfrik, svoj dio Andriji Teufenbahu neproda (g. 1554). Njekoliko godinah zatiem (1559) zamoliše Andrija Bator i Andrija Hening-Teufenbach, neznam iz kojih uzrokah, kralja Ferdinanda I. da im njihovo nasliedstvo novom darovnicom potvrdi, kojoj molbi rečeni kralj još iste godine 1559 dne 3. rujna u Augsburgu zadovolji, darovavši čitavo imanje susedgradsko, dolnjostubičko i želinsko Andriji Batoru, njegovoj sestri Klari Lošonci i Andriji Teufenbahu, na viečna vremena za nje i za njihov odvjetak obojega spola, izuzamši ipak grad Želin, kojega bijaše medjutim kralj banu Petru Erdödu darovao.

Još iste godine 1559 založi Andrija Hening-Teufenbach svoj dio dolnjostubički Ambrozu Gregoriancu za 2133 for., a polovicu svoga diela susedgradskoga, svojoj ženi Uršuli Meknicer za 7000 for. te umre četiri godinah kasnije (1563), ostavivši udovu Uršulu Meknicer i četiri kćeri: Kunegundu, Sofiju, Martu i Anu, pošto jur prije njega jedini mu sinJuraj i dvie kćeri Katarina i Anastazija ovaj sviet s boljim zamieniše.

Rečene kćeri Andrije Heninga-Teufenbaha zametnule su od koljena svoga čitavu povorku različitih porodicah, što su kasnije na izmienu sliedile u posjedu susedgradskoga imanja.

Kunegunda bijaše udata ponajprije (1565) za Matu Kerečenja od Kanjafelda a zatiem za Petra Ratkaja, koj g. 1586 bez odvietka umre.

Sofija bijaše udata za Tomu Milića, neimajući š njim takodjer poroda. Marta bijaše žena Stjepana Gregorianca sina Ambrozova (1566) s kojim rodi dva sina Pavla i Nikolu, od kojih još danas pleme po ženskoj krvi živi. Ana bijaše napokon udata (1563) za Mihalja Konjskoga, imajući s ovim sina Jurja i dvie kćeri Doru i Anu, od kojih potomci takodjer još danas posjeduju dielomice imanje susedgradsko i stubičko.

Sve ove kćeri, osim udate Ane Konjske, stajale su još 1563 pod skrbničtvom svoje matere udove Uršule Meknicer, te su zajedno s Batorijevom porodicom u zadruzi posjedovale Susedgrad i dolnju Stubicu.

Nu sliedeće godine, iza smrti Andrije Teufenbaha, t. j. 1564 uvuče se u vlastničtvo susedgradsko i dolnjostubičko, premda nestajaše u nikakovom rodu s nasljednici Heningovimi, Franjo Tahi sin Ivana, kraljevski savjetnik, veliki meštar konjušnikah i kapetan kanižkih konjanikah. Ovaj siloviti muž, ali inače hrabar vojnik, stojeći po svojoj ženi Jeleni Zrinskoj u rodstvu s mnogimi velikaši hrvatskimi, dobivši po svojoj materi i ženi više imanjah u Hrvatskoj, a i silno bogatstvo, kupi godine 1564, bez znanja i zakonite dozvole porodice Heningove, od Andrije Batora, tadašnjega dvorskoga sudca, ne samo onu polovicu gradovah i imanja Suseda i dolnje Stubice, koja pripadaše Batorijevoj porodici, za 44,000 for. nego za drugih 6000 for. založeno mu je i pravo na drugu polovicu udove Andrije Heninga-Teufenbaha, koju polovicu isti Batori na njeki način onda u zalogu držaše. U posjed grada Suseda dade se uvesti Tahi po kraljevskom čovjeku Mojsiji Humskom od Huma i kanoniku zagr. Stefanu Mindsentu, ali tajno i sakriveno, po noći i tmini, tako da niti porodica Heningova, niti koj od susjedah o tom uvedenju znao nije.

 

Grb plemićke obitelji Tahy:

 

ywXugFS.jpg

 

Ovaj kúp i uvedenje u posjed uzruja nesamo svekolike nasliednike Heningove, nego i njihove susjede, osobito vlasteline gornjostubičke, porodicu Erdödah itd. koji svi složno prosvjedovaše proti tomu kúpu. Medju njimi bijaše i sám brat Andrije Batora Juraj, koj s prodajom takodjer zadovoljan ne bijaše.

Negledeć na ovaj prosvjed, stavi se Tahi ipak u posjed grada i imanja susedskoga i stubičkoga, te imenova za svoga kastelana susedgradskoga Petra Petričevića, a za podkastelana Jurja Zadorija. Prvi Tahijev čin bijaše što je Pavlu Barbelu od Varalje i njega ženi Dori Črnkovečkoj oteo na silu imanje i trgovište Trgovinu. Započne zatiem proganjati kmetove i bivše častnike Batorijeve i Heningove. Dade medju inimi Stjepanu podkastelanu udove Heningove glavu odsjeći, premda bijaše po gospodskom sudu dvakrat nevinim proglašen; plemenitoga Ivana Sabova, dvornika iste udove, dade u ledveni podrum susedgradski zatvoriti, gdje je od gladi i zime poginuo, na što je mrtvomu obadve noge odseći, te zatiem na laglji način gvozdene verige iz njih skinuti dao. Od kmetovah poče na silu pobirati desetinu žitka i vina u naravi, a siromašnije i nepokornije seljake batinati, mučiti i a svoga selišta tjerati, počinivši još kojekakova nebrojena bezzakonja, Iste susedgradske slobodnjake pošalje do jednoga u Kanižu da brane tamo tvrdju od koje bijaše kapetanom.

Ovo postupanje Tahijevo, ali još više osveta radi uvriedjenog njihovog djedovinskog prava, potakne porodicu Heningovu na fizični odpor, te ona sakupivši g. 1565 do 800 svojih i tako proti Tahu razjarenih kmetovah i slobodnjakah, probije pod vodjenjem Ivana Gušića u grad Sused, oplieni sav gibući Tahijev imetak, kojega vriednost procieniše na 25,000 for. u zlatu, te se nastani via facti u gradu Susedu. Tahi bijaše u ono doba kao kapetan kanižki u Ugarskoj, vojujući s Turci, te se potuži pri kralju i oprosi ga da protjera Heningovce iz grada Suseda.

Uslied ove pritužbe naloži kralj pismenom strogom zapovjedju porodici Heningovoj da Tahu njegovu od Batorijah kupljenu polovicu iz dobra predadu, a kada ona kralja poslušati nehtjede, zapovjedi on tadašnjemu banu Petru Erdödu da sakupi kraljevske i zemaljske oružane čete i da pokori u Susedu porodicu Heningovu. Ban Erdödi sakupivši vojsku, ode pod kraljevskom zastavom, s lumbardama i velikom vojničkom spravom pod grad Sused, da ga na silu uzme. Ali u tom gradu sakupiše jur vojsku zeti udove Heningove, Uršule Meknicer, Mato Kerečenji muž Kunegunde i Mihalj Konjski suprug Ane, te se njim pridružiše, Ambroz Gregorijanec medvedgradski i njegov sin Stjepan zaručnik Marte kćeri Heningove, zatiem Mihalj župnik od Stanjevca i Nedevca (sv. Nedelje?) i Kristofor Praškoci od Praškovca koji sa svojom oružanom četom junački braniše grad. Zajedno ponamiestiše oko grada u zasjedu množinu kmetovah susedskih i stubičkih, s kojimi načiniše iz nenada juriš na banovu vojsku, i razbivsi ju, oteše kraljevski barjak i sve lumbarde s čitavom vojničkom spravom kraljevom i banovom, natjeravši bana u sramotni bieg. Sve ovo dogodi se oko konca m. lipnja 1565. Kad su uprav Turci osvojili grad Krupu.

Ovaj junački odpor proglašen bi po čitavoj Hrvatskoj i Ugarskoj za otvorenu bunu, te uslied toga podignuta bi proti udovi Heningovoj parnica radi uvriede veličanstva i ona sa svojimi kćeri bude prisiljena povratiti ne samo polovicu Suseda i Stubice Franji Tahu, nego takodjer drugu svoju polovicu predati u banove ruke, koji je rečenimi gradovi njeko vrieme upravljao, dok ih nije preuzela u ime kraljeva fiska, ugarska kraljeva komora.

Jur godine 1566 uveden bi Tahi s nova u vladanje polovice susedskoga i dolnjostubičkoga imanja, a drugu polovicu predadu kraljevski povjerenici Juraj Mindsenti (Sesvetički) i Vladislav Bukovački, u ime kraljevskoga fiska za upravljanje bivšemu providniku susedgradskomu Stjepanu Gerdaku od Filetinca i Ivanu Djaku (Literatu) Varašdincu, kojim medjutim Tahi nehtjede u smislu ugovora predati polovicu prostorijah susedgradskih, već ih stisnu u dvie do tri malene sobice, na što se ovi zahman tužiše.

Medjutim nastavi Tahi svoja nasilja prema kmetovom i komorskim činovnikom u Susedgradu, a ovi neodustaše podjedno prijavljivati komori i kralju njegova bezzakonja; uslied česa bješe napokon g. 1567 po tadašnjem palatinovom namjestniku Mihalju Mereju imenovano osobito iztražiteljno povjereničtvo, i to od strane kraljeve Gašpar Druškovečki, a u ime kaptola zagrebačkoga kanonik Franjo Filipović, kasniji poturčenjak, koji proti Tahu povedoše istragu, i svoje izviestje na listini 20 noguh dugačkoj podnesoše. Od petstotine i osam sviedokah stojahu u tom izviestju potvrdjena bezzakonja Tahijeva, pak mu se ipak nikakovo drugo zlo nedogodi, nego da mu je vlastničtvo kupljene polovice susedskoga i stubičkoga imanja po sudu potvrdjeno, a g. 1569 od komore i druga polovica Heningovacah za 4500 for. u zakup dana dočim su Heningovci kao krivci g. 1568 pred kraljevski sud pozvani bili, što su se usudili g. 1565 protjerati Tahija iz gospodstva i oružanom rukom uzprotiviti se banu.

Zakon i pravda priskoči na pokon ipak u pomoć Heningovcem, te im bude god. 1571 kraljevskom naredbom natrag dosudjena polovica imanja susedskoga i stubičkoga, na što se oni oružanom rukom staviše u posjed, nastaniv se uprav u gradu Susedu16 pokraj boležljivu jur tada silnika Tahija. Ovdje sjedeći založi udova Uršula g. 1572 Marti Sentlaslaj od Bistre i Mihalju Vurnovečkomu nje zetu, za učinjene vierne službe polovicu imanja Jakovlja i dolnje Bistre za 300 for. Od porodice Heningove imenuje se u ono doba u listinah Uršula Meknicer udova Heninga-Teufenbaha, Stjepan Gregorianec muž Marte, Mihalj Konjski muž Ane i Mato Kerečenji muž Kunigunde Heningove, četvrta kći Sofija bijaše tada još neudata. Ali uz prkos prividnomu predanju posjeda susjedskoga u ruke porodice Heningove, ustručavao se Tahi još podjedno predati im svu njihovu polovicu, pozivajući se na to, da rok njegova zakupa još minuo nije.

Uslied toga nepresta svadja medju Heningovci i Tahijem, dapače napredova natoliko, da su prvi stupili u savez s istimi kmetovi Tahijevimi, koji nasilja njegova nemogaše nadalje pregorjeti. Ali tko će uzstaviti poplavicu kad niz brdo i niz ponore buji? tko li će staviti granicu neukoj razdraženoj svietini, kad uzavrije mržnjom i osvetom? Tahijevi kmetovi potaknuti ponajprije od plemstva, nadju doskora svoga vodju u vlastelinskom županu (španu) i odvažnom seljačkom sinu Matiji Gubcu, koj stavivši se na čelo tlačenih kmetovah susedskih i stubičkih, načini podjedno savez s ostalimi posavskimi i podravskimi seljaci, a napokon s istimi Slovenci u Krajnskoj i Štajerskoj, kojim je takodjer gospodstvo njihove njemačke gospode već odavna dozlogrdilo bilo.

Ovdje neima prostora da opišem potanko znamenitu Gubčevn bunu, (1571 - 1574) o kojoj sam ponješto obširnije jur drugdje govorio; i koja se dovrši (g. 1574) barbarskim činom krunjenja seljačkoga kralja Matije sa žeženom železnom krunom na trgu sv. Marka u Zagrebu, a još prije sa razorenjem grada dolnjostubičkoga i djelomice grada Suseda od strane razjarenih seljakah.

Silni vlastnik susedgradski Franjo Tahi nije dugo preživio bunu seljačku. Iste godine 1574, kad bijaše pogubljen Gubec, umre i stari Franjo Tahi na boli kostijuh, dne 4. kolovoza, po svoj prilici u Susedgradu, i bude pokopan u župnoj crkvi dolnjostubičkoj pokraj svoje žene Jelene Zrinske, gdje mu još danas grobni spomenik stoji.

Franjo Tahi imao je devetero djetce 1 Baltazara, 2 Gabriela, 3 Stefana, 4 Mihalja, 5 Ivana, 6 Evu, udatu za Petra Erdöda, 7 Margitu udatu za N. Jankovića, 8 Jelenu i 9 Anu, udate za N. Auersberga i N. Oršića. S ovimi nasljednici Franje nastavi svadju i pravdu porodica Heningova, koja pravda bi napokon godine 1584 tako dovršena: da je Tahijevu, dotično Batorijevu polovicu imanja Suseda i dolnje Stubice porodica Batorijeva od Tahijeve natrag izkupila, te zatiem Stjepanu Gregoriancu i njegovim sinovom Nikoli i Pavlu, rodjenim od Marte Heningove, kao i Petru Ratkaju drugomu mužu Kunegunde Heningove, a zajedno i ostaloj porodici Heningovoj, za istu svotu 44.000 for. za koju bijaše negda Franjo Tahi rečenu polovicu kupio, na viećna vremena prodala. Time postadoše nasljednici Andrije Heninga-Teufenbaha pravi i zakoniti po jednici čitavoga imanja susedskoga i dolnjostubičkoga, razdielivši ga na pet diela. Od ovih dielah dobi jedan udovica Andrije Heninga-Teufenbaha Uršula Meknicer, drugi dio Stjepan Gregorijanec sa svojimi sinovi, treći dio Kunegunda Heningova udata po drugikrat za Petra Ratkaja, četvrti dio Ana Heningova, po smrti svoga muža Mihalja Konjskoga udata po drugikrat za Ivana Ratkaja, i to za sebe i za svoju djetcu od prvoga i drugoga braka; napokon peti dio Sofija Heningova udata za Tomu Milića. Pošto pako Kunegunda i Sofija bez odvietka umroše, dodje i njihov dio na odvietke ostalih sestarah, dočim su ipak nasljednici Stjepana Gregorijanca najveći dio stekli, dobivši od svoje tete Kunigunde njezin i Sofijin dio, a uz izplatu od 14.000 for. s vremenom takodjer dio porodice Konjske.

Kako su nakon toga različite porodice, kao Malakovečki (Malakoci) Orehovečki (Orehoci), Moškoni, Čikulini i ovoga potomci po ženskoj krvi Sermaži, Festetići, Rauhi itd. a Vojkovići po darovanju u posjed Susedgrada kao zakoniti nasljednici dospijeli, suvišno i dosadno bi bilo ovdje pripovjedati; te mi je još samo to spomenuti, da je g 1848 dobio s Novimi dvori jedan dio susedskoga posjeda, putem kupa, slavni ban Josip Jellačić bužinski, koj ga ostavi svomu bratu Grofu Jurju Jellačiću bužinskomu c. kr. podmaršalu, dočim je razvalina grada Suseda, zapuštena jur u 17. vieku, obćenita svojina svih ukupno vlastelinah negdašnjega velikoga vladanja susedskoga.

 

Izvor:

 

http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/Susedgrad.htm

 

U sjećanje na burnu povijest Susedgrada danas se održava ''Međunarodni viteški turnir Franje Tahija'':

 

BtoIO9T.jpg

 

Sjećanje na grozomornog velikaša živi i danas, pa i u obliku pošalica:

 

ifl2YbH.jpg

Serija 05 je zakon!

  • Replies 50
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Posted

I tako se ja jutros išuljam iz stana hodajući na trepavicama, jer moje curice sveudilj hrču kao Krležin Kumrovec.

Iz mojeg neposrednog susjedstva danas samo jedan osvrt i to, nažalost, na još jedan primjer vandalizma. Što vam je, zaboga, skrivio pokojni maestro? Uostalom, kladim se da za njega niste nikada ni čuli:

 

Cx8BlVV.jpg

 

U Vrapču upadam u Macosu. Kao što se vidi gužva je poprilična:

 

O1ieMHb.jpg

 

Ja izlazim u Podsusedu, a on ode nakrivo nasađen:

 

qoZPU5k.jpg

 

I eto me u središtu Podsuseda. Naselja koje je dobilo ime po tome što je nastalo pod Susedgradom. Ovdje je nekada bila pošta, a danas je knjižnica. Tu je mali.paja svojedbno imao izložbu posvećenu Samoborčeku:

 

iaf0SNF.jpg

 

Vremenski stroj:

 

rOKwUMl.jpg

 

U središtu Podsuseda su dvije ploče s informacijama o zbivanjima kojih se valja sjetiti i mjestima koje valja posjetiti:

 

WZ43AjG.jpg

 

PWLGlru.jpg

 

Ima tu i starih slika:

 

DCQM2oE.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

7etF7jP.jpg

 

VhbxJHs.jpg

 

Aralica je i danas na starom mjestu, ali je očevidom izbliza uočeno da više ne radi:

 

6dWyZdT.jpg

 

Lijepo rekonstruirana stara podsusedska zgrada:

 

GRL40sa.jpg

 

U blizini dvorane Sutinska vrela uočava se povodanj autobusa i drugih vozila:

 

s7EEyhM.jpg

 

Ima i jedan iz Begiša:

 

y6aMB41.jpg

 

Po dojmu sam zaključio da je riječ o nekom sportskom natjecanju. Ali se nisam raspitivao već sam produžio svojim putem:

 

BaRSwwQ.jpg

 

Sveti Ivan (češki Jan) Nepomuk, zaštitnik Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i protiv poplava. Kip se nalazi na mostu:

 

xtZoanA.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Pogled na potok:

 

4BDWZgG.jpg

 

Ali ovamo nisam došao zbog potoka, već:

 

tFhQ6uz.jpg

 

Već na prvom dijelu uspona vidi se lijep prizor:

 

YlgIRZT.jpg

 

Informativna ploča podsjeća kamo sam se zaputio:

 

GnWEJv7.jpg

 

Ovdje se može i automobilom:

 

iMhxpDx.jpg

 

A pravi planinari mogu i prečicom:

 

qTM2B6I.jpg

 

Nekadašnji planinarski dom Susedgrad. Od svih domova na Medvednici bio je na najmanjoj nadmorskoj visini:

 

jciyghZ.jpg

 

Danas je napušten i devastiran. Pogled u unutarnji prostor podsjeća na horor u Mišulinovcu, Zrmanji, Pribudiću… Grozno - i nedopustivo, ali što se može:

 

vXYy849.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Dva detalja s ''poučne staze'':

 

mHFHTgH.jpg

 

fzIVTzI.jpg

 

Dominiraju visoka stabla, za sada još bez lišća:

 

4tyFo6W.jpg

 

Dok sam se lagano uspinjao kroz šumu čuo se crvkut brojnih ptica, ali i jedan karakterističan zvuk - tuk, tuk, tuk… tuk, tuk, tuk… tuk, tuk, tuk… Zaključio sam da je riječ o žuni, ili vjerojatnije o djetliću. Nisam uspio pronaći pticu, no s obzirom na upornost kojom je kljucao po kori drveta tražeći crve zaslužuje da ga predstavim u slici sa wikipedije.

 

Veliki djetlić (Dendrocopos major):

 

fV4uMhK.jpg

 

Pogled prema sjeveru i kamenolomu:

 

fXmRbvh.jpg

 

Napokon evo i njega - Susedgrad:

 

R3o0oZW.jpg

 

Dok sam se približavao legendarnoj gradini uhom mi je zaparao poznati plemeniti zvuk:

 

ElpRwcL.jpg

 

FCfBjh4.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Nakon prolaska vlaka bacio sam pogled i malo dalje. Sudeći po karti ovo iza jezera bi mogao biti Strmec Samoborski:

 

9BqKV6a.jpg

 

Nego, da se vratimo Susedgradu:

 

xpT7Z02.jpg

 

pzDlKhu.jpg

 

Otvor za lumbarde/puške/dvopuške:

 

tv32PwY.jpg

 

Babin zub:

 

9A8Trvl.jpg

 

Dvije slike ostataka zidina:

 

HmpYzQy.jpg

 

SmzMX9T.jpg

 

A sada krećem dublje među ostatke gradine:

 

q9FMR6K.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Nekoliko detalja iz unutarnjeg dijela gradine:

 

7FZIo0g.jpg

 

FljVEwM.jpg

 

MVDQQL8.jpg

 

Bm2ytQj.jpg

 

Ovaj bunar pamtim još iz 1967. godine. Tada je bio nešto dublji, a danas je gotovo potpuno zatrpan.

Doveo sam moje izviđače na izlet, mislim da je to bilo u veljači ili početkom ožujka 1967. jer je bilo prohladno. U jednom trenutku netko od dječurlije mi je rekao da se u bunaru nalazi pas i to živ. U prvi mah se nije vidjelo ništa, ali sam onda među kamenjem primijetio nešto što je ličilo na bočni dio tijela životinje, a pokazivalo je jedva primjetno disanje.

Klinci su na kraju izvukli psa, a prizor je bio užasavajući - jadna životinja je bila sva polomljena i mučila se na samrti jer bilo je očito da joj nema spasa. Tako smo je i ostavili, a što bi drugo. Tko zna koji divljak je bacio psa u bunar i zatrpao ga kamenjem…

To je taj bunar:

 

wytQPnx.jpg

 

Još detalja razvalina Susedgrada:

 

SuYhrky.jpg

 

BO40hsd.jpg

 

7k0Pl5G.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

dupCQ9o.jpg

 

Nekli motivi djeluju pomalo spooky vulgo zastrašujuće. Recimo, mene ovo asocira na divovskog pauka koji se sprema za napad:

 

iOl3VIj.jpg

 

Došlo je vrijeme da se za danas oprostim od razvalina Susedgrada:

 

1iqE1yG.jpg

 

Spustio sam se ovom stazom…

 

GkxaQpv.jpg

 

… i naišao na srušeno stablo koje se ispriječilo na putu. Ali nije bilo problema, staneš desnom nogom u rašlje i prekoračiš tu drvenariju. A ako si k tome još i krakat, tim bolje:

 

GAkyXDh.jpg

 

Staza je mjestimice bila blatnjava, pa se pokazalo mudrim potezom da navučem škornje garažnih brojeva 47-001 i 47-002:

 

yszyOmD.jpg

 

Za povratak sam izabrao stazu koja vodi prema sjeveru. Upozoravam da ne visi fotoaparat ili vlasnik, već visi staza:

 

iz5A0en.jpg

 

I tako sam stigao do dionice gdje ''poučna staza'' opet izbija na asfalt:

 

lTqq1RL.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Usputni pogled u smjeru Sveta Nedjelja - Samobor:

 

2bfOzSG.jpg

 

Nekada je bilo smjerom putokaza, danas putem smjerokaza;

 

9LfakTF.jpg

 

Spustim se ja tako do ulice koja se zove:

 

KZAyyLb.jpg

 

Niz ovu - hajmo dobrohotno prihvatiti kategorizaciju - aleju teče i potočić maleni:

 

jlvb5rz.jpg

 

Kamenolom, po svemu se čini bivši:

 

7g405hi.jpg

 

Spomenik legendarnom vođi Seljačke bune 1573. Prema povijesnim izvorima pravo ime mu je bilo Ambroz Gubec, a ime Matija navodno su mu dali seljaci u spomen na ''dobrog kralja Matijaša'' (ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, mađarski Hunyadi Mátyás i Mátyás király, vladao 1458.-1490.):

 

We53GyQ.jpg

 

Nije red zanemariti naše prijatelje iz ZET-a:

 

r5GHiKG.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Spustim se ja na kraju pješačke ture do Podsuseda i već izdaleka čujem neku buku iz pothodnika ispod Aleje Bologne. Kad tamo… nije buka već vesela muzika. Priđem ja muzikašima, ubacim u posudu kovanicu i zamolim dečke za poziranje. Tek nakon što sam kod kuće pregledao slike učinilo mi se da mi je harmonikaš odnekud poznat i da je, dapače, naš kolega forumaš. Na koga sumnjam neću reći dok se eventualno sâm ne javi, poslao sam mu fotku s upitom je li to zaista on:

 

xNcUzr6.jpg

 

Nakon kratkog bavljenja s muzikašima u pothodniku izađem ja na peron i vidim da mi je vlak ispred nosa pobjegao. Srećom, uskoro dolazi drugi:

 

y3aJvTF.jpg

 

Oproštajni pogled na brijeg iznad Save gdje počivaju ostaci starog Susedgrada. Za danas, jer vidimo se opet:

 

AFE3VUc.jpg

 

Dakle, danas je dan somova ili da parafraziram Relju iz komedije ''Gospodin lovac'' - also das ist eine flusswelsentag:

 

nreBLJR.jpg

 

Ode i on u blagom nagibu:

 

QeIhPt3.jpg

 

I za kraj moj prijevoz do Vrapča. Kondor mi je ljubazno poželio dobar dan i pitao me za kartu (koju nisam imao jer blagajna u Podsusedu vikendom ne radi) upravo kada smo bremzali pred Vrapčem. Odgovorio sam mu jednako ljubazno: - Dobar dan i vama, ali ja upravo izlazim pa vam karta ništa ne znači:

 

beLSBQ1.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Lijepo i interesantno, Stanley ! :palac:

 

Meni osobno je Susedgrad uvijek privlačan, jer nam osim svojih starih zidina, pruža i lijepi pogled na Savu i željezničku prugu. Pa ako se još potrefi doba godine kad još nema lišća, doživljaj je potpun :grin:

Ne mogu a da se ne sjetim jednog od svojih posjeta Susedgradu - onog u prosincu 2006. godine. Dok smo moja bolja polovica ja smo tumarali između zidina, odjedamput je u prilaznoj šumi nešto počelo šuškati. Nigdje nikog nismo vidjeli, ali šuškalo je sve jače. I sve bliže. Kad smo već počeli u glavi vrtiti raznorazne scenarije, pred nama se odjedamput stvorio vuk vučjak. :shock:

 

OK, odahnuli smo, to je znači bio samo cucak ... ali pokazalo se da je cucak bio jako raspoložen i radoznao, drugim riječima, bio je naporan. Pratio nas je iz stope u stopu, motao se pod nogama i nije ispuštao nijednu priliku da s prednjim šapama skače po nama. Očito je došao sâm, ali nije bilo teorije da ga se nagovori da se sâm i vrati. A nije nam se dalo non-stop hrvati s tom džukcem od tridesetak kilograma. Na kraju smo prijevremeno odustali od Susedgrada i vratili se do auta u podnožju brda. Cucak nas je i dalje pratio i jedva smo ga uspjeli spriječiti da nam ne uskoči u auto. Kod isparkiravanja nam se i dalje motao među kotačima, pa sam morao dobro paziti da ga ne zgazimo. Ne znam čiji je bio cucak, niti šta je htio, ali očito mu se nešto gadno poremetilo u njegovom uhodanom ritmu života.

Dok nas je gnjavio na zidini, iskoristio sam trenutak mira dok mi je pozirao i napravio ovu fotku:

PC260021res.jpg

Posted

OK, odahnuli smo, to je znači bio samo cucak ... ali pokazalo se da je cucak bio jako raspoložen i radoznao, drugim riječima, bio je naporan. Pratio nas je iz stope u stopu, motao se pod nogama i nije ispuštao nijednu priliku da s prednjim šapama skače po nama.

 

Sjećaš li se je li pas imao ogrlicu (na slici se ne vidi)? Možda ga je netko doveo gore iz tko zna kojeg kraja grada i ostavio, pa je jadnik tražio udomitelja. Imao sam osobno dva takva slučaja. Prije petnaestak godina primijetili smo jednog lassiea kako luta oko zgrade pa smo zaključili da ga je netko šutnuo. Doveli smo ga u stan, očistili i nahranili i onda oglasom tražili udomitelje. Za par dana došli su neki dečki po njega.

A jednom, davnih godina, neki ubogi pas pratio me kao taksena marka od Cvjetnog naselja pa Savskom do blizu Vukovarske. Siromah je bio invalid, tj. jedna prednja noga mu je bila slomljena, pa je valjda od mene očekivao pomoć. Nisam ga tjerao ali nisam mogao dovijeka s njim, pa sam ga namamio u neki haustor i zatvorio izvana vrata. Valjda mu je netko poslije pomogao.

P.S. Onaj s harmonikom ipak nije s našeg foruma, riječ je samo o sličnosti.

Serija 05 je zakon!

Posted

Zanimljiv hodopis u jednom od poviješću najzanimljivijih naselja Zagreba.(Podsused)

Podsused je ostao dosta izvoran za razliku od ostalih naselja u Zagrebu.

 

Mužikaši su bili veseli ali nisam bio među njima. :gitara

Negdje sam čuo da je Susedgrad dosta uništen iz zraka u dva svjetska rata pa bi danas bio u puno boljem stanju......

Jel to točno?

Posted

Lijepo, lijepo (bilo je i vrijeme da izmiliš iz kuće)...

Umjesto daljih pohvala, citirat ću Šenou ("Prokleta klijet"):

...
I Ferko Tahi bude star,
Zapustio ga rod i car,
Zapustilo ga svijetom sve,
Al' ljuta bolest neće, ne!
Tu sjedi zguren zlobnik sada
Vrh samotnoga Susjedgrada;
K'o zmija ide bolest bliže,
U slabe kosti starca gmiže,
I glođe ga i bode, stiska,
I ruje ljuta kao krt;
Sa ložnice on skočiv vriska:
- Nek dođe smrt, nek dođe smrt!
Al, neće ona, sve polako
Sve po kap srče žića moć,
Sve davi ga i dan i noć,
Sve lijeno vlači ga u pak'o.
A danju, noću sve kroz mir
Strahovito mu pjeva vir
I ozivlju se vali plahi:
- Vaj, Ferko Tahi!
Bje gluha noć - sav svijet bje nijem,
Iz magle kadšto mjesec blisnu.
Na ložnicu se starac stisnu,
Uhvatio ga lagan drijem.
Trak mu se blijede mjesečine
Niz žuto lice čudno vine,
I zgurenim mu prha tijelom,
I titra mu se kosom bijelom.
Po licu mu se zdvojnost piše,
Duboko stenje, teško diše.
Tu - tresnu trus i grmnu grom,
U temelju se ziba dom.
A Tahi skoči - k oknu leti,
Sad slomi staklo bijesan, lud.
"Ha, ljudi, ljudi! Božji sud!"
Sa brda nesta kmetske klijeti,
U Savu trs i klijet se sruši.
"Oj, pomoć! Pomoć mojoj duši!
Tiranstva moga ljuta žetva
U svijetu bila - vječna - kletva!"
Uzvrtio se, huknu, pade,
I dade dušu... Komu dade?
Al' muklo stenju vali plahi:
- Vaj, Ferko Tahi!
Po Susjedgradu raste drač.
Od Tahog osta samo grob,
Seljaka čeka bolja kob.
Da, poslije kina, poslije muka
Osvanuo mu bolji dan,
Osvanuo mu sin iz puka
I bude našoj zemlji ban.
Oj, slobodo, oj, zvijezdo, sjaj,
Nad našom zemljom vječna traj!
U svač'je srce sijevni mila,
Tiranstva navijek gini sila.

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Posted

Negdje sam čuo da je Susedgrad dosta uništen iz zraka u dva svjetska rata pa bi danas bio u puno boljem stanju......

Jel to točno?

 

Ja za to prvi put čujem. Eventualno je mogao biti oštećen u II. SR, ali nisam o tome našao nikakav podatak. Vojničkog značenja nije imao jer je već bio razvalina. Hipotetski bi bilo moguće da je gore na brijegu bio neki položaj PZO topova za obranu Podsusedskog mosta, ali je u to teško vjerovati jer je previše udaljen. Saveznici su bombardirali most iz zraka i djelomice ga srušili, a Susedgrad su mogli pogoditi jedino u slučaju većeg promašaja cilja.

Među slikama koje si postavio u temi o Stenjevcu nalazi se jedna iz XIX. stoljeća i vidi se da je Susedgrad već tada bio razvalina. Uostalom, napušten je još u XVII. i otada je izložen propadanju.

Serija 05 je zakon!

Posted

Sigurno nije bio bombardiran. Naprotiv, na njemu su za vrijeme II. svjetskog rata trajala arheološka istraživanja i restauratorsko-konzervatorski radovi skoro do pred ulazak partizana u Zagreb, inače bi bio još manje sačuvan.

 

Inače putopis je odličan. Dali se može očekivati i nastavak putopisa do Donje Stubice? Budući da se tamo također nalazio Tahijev dvorac (doduše sačuvan u puno, puno manjem opsegu nego Susedgrad), a i može se doći vlakom.

Posted

Bombardirano je od stane saveznika više zapadno poviše željezničkog mosta u Zaprešiću. Nije baš nemoguće da je koja bomba i pala sa strane. Most je čuval jedna protivavionska bitnica negdje poviše mosta, druga je bila negdje na Brdovcu i treća čini mi se u Strmecu. Neki avion ili avioni su i srušeni.

Posted

Dali se može očekivati i nastavak putopisa do Donje Stubice? Budući da se tamo također nalazio Tahijev dvorac (doduše sačuvan u puno, puno manjem opsegu nego Susedgrad), a i može se doći vlakom.

 

Vi'š vraga, dao si mi dobru ideju!

Razmišljam o tome da se spustim planinarskom stazom sa Sljemena do Stubice, pa natrag vlakom. Jednom sam to već učinio - propješačio sam od Gračana preko Medvednice sve do Stubičkih Toplica. Ali to je bilo šezdesetih, kada sam bio dečec i pun konde.

Osim stubičke gradine valjalo bi posjetiti i dvorac Oršić u Gornjoj Stubici, gdje se nalazi muzej Seljačke bune. Bumo vidli, ali mi se u glavi već vrte različite kombinacije.

U muzeju se između ostalog nalazi i nadgrobna ploča Franje Tahija (prenesena iz župne crkve u Donjoj Stubici). Na internetu nisam našao ni jednu sliku koja bi prikazala starog griješnika, pa umjesto njega stavljam portret čovjeka koji je balansirao između svog pouzdanog velikaša i neugodnih vijesti koje su stizale sa njegovih imanja.

 

Maksimilijan II. (1527.-1576.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1564.-1576.):

 

z6tt8sX.jpg

Serija 05 je zakon!

  • 1 year later...
Posted

Na Facebooku sam slučajno pronašao ovu zanimljivu sliku Podsuseda iz 1869. godine, na kojoj se lijepo vidi i još relativno dobro očuvani Susedgrad. Mislim da je najprikladnije staviti fotku u ovu temu:

 

DnA13uN.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

Na Facebooku sam slučajno pronašao ovu zanimljivu sliku Podsuseda iz 1869. godine, na kojoj se lijepo vidi i još relativno dobro očuvani Susedgrad. Mislim da je najprikladnije staviti fotku u ovu temu:

 

 

 

Most preko Save u Podsusedu sagrađen je 1883/84 pa ova slika nipošto ne može biti iz 1869. Tako barem piše u monografiji Samoborčeka u kojoj se spominje i datum otvorenja mosta u Podsusedu 1.11.1884.

Dinamika vozila i Okretna postolja

KONČAR – Električna vozila d.d.

Posted

Most preko Save u Podsusedu sagrađen je 1883/84 pa ova slika nipošto ne može biti iz 1869. Tako barem piše u monografiji Samoborčeka u kojoj se spominje i datum otvorenja mosta u Podsusedu 1.11.1884.

 

I meni se po glavi motalo slično razmišljanje, ali mi je u prvom planu bio Susedgrad.

 

Evo ga i na razglednici iz 1936. godine:

 

HNlqvTa.jpg

Serija 05 je zakon!

Posted

7etF7jP.jpg

 

VhbxJHs.jpg

Ako se pogledaju ove dvije fotke vidi se da to nije taj most, nego neki drugi. Na drugoj fotki se vide i ostatki stupova starog mosta pokraj novog, tako da je moguče da je snimljeno 1869.

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...