Jutarnji pohod od Malešnice do Hendrixa, 26. listopada 2013.

[Stanley]

Kroz prozor se nazire svježe i lijepo subotnje jutro. Valja iskoristiti ove dane babljeg ljeta za protezanje nogu, pitanje je samo u kojem smjeru krenuti. Ranije planiranu destinaciju na pruzi ostavljam za neku drugu priliku i odlučujem se za fizičku i duhovnu obnovu uz Jimi Hendrixa. Pohod je isplaniran u trenutku: pješaka - tramvaj - cipice - treska - pjege. Tramvaj u razmaku od sat i pol, da ne bi onim gulikožama plaćao još i povratnu vožnju (imam vrijednosnu kartu kojom se možeš motati na sve četiri strane svijeta).

Izlazim iz kuće potiho jer Kumrovec hrče, čitaj moje curice još snivaju slatki sanak.

Šetanja do Prečkog nije ništa posebno, pa nisam ni slikao. Prvi motiv je stajalište autobusa.

Jednom sam sjeo u ovaj bus, mislim si super - za čas sam na Savskom mostu, a na kraju sam izašao u Rakitju :

Ovdje ću upasti u javno prometalo:

Izašao sam kod raskrižja sa Selskom. Ova dama mora da je neka rođakinja Sebastiana Vettela, na trenutke sam pomislio da sam u nagibnom vlaku. Šalu na stranu, vožnja je bila ''šarf'' ali udobna. Uostalom, pruga u Horvaćanskoj je vjerojatno najkvalitetnija na ZET-ovoj mreži pa se može i potegnuti:

Bok suseda:

Jutarnja higijena:

Kompozicija s bojama jeseni i Mjesecom u zadnjoj četvrti:

[Stanley]

Kladim se da se ovaj cucak zove Medo:

SRC Mladost:

Ajmo cure:

Mene je smjerokaz uputio ovdje:

Moj Vrapčak pri kraju puta:

[Stanley]

I na kraju puta:

Malo usputnih jesenjih impresija:

''Mladost'' iz moje mladosti:

Sava je opet zelena:

[Stanley]

Korak po korak i eto me na ZET-ovom terminalu Savski Most. Ovo je stajalište za destinaciju Sveta Klara - Čehi:

Još dvije autobusne:

Imamo i jedno prometalo za vodu:

Konačno sam na cilju današnjeg puta:

[Stanley]

Naši ''prijatelji'' iz neke druge teme su održali riječ:

Koliko glup mora biti onaj koji stavlja glavu u torbu samo da bi našvrljao ovako nešto, unakazio svježe obojani most i pokazao kakav je primitivac? I kakva je ovo jebena država koja uopće ne doživljava teror vandala, a kamo li da mu stane na kraj:

Jedan od ovih momaka na skeli vidio me da snimam i doviknuo: - Je li to za ''24 sata''? – Odgovorio sam: - Ne, to je za ljubitelje željeznice, ne bute verovali da nas ima i takvih:

Trčeći stroj se propisno namočio u visokoj travi:

U jednom trenutku čujem sirenu i ukazuju se ove dvije ljepotice:

[Stanley]

Ameri bi rekli ''gotcha!'':

Dečki, ja vam nisam nikakva atrakcija, ajd' natrag na posel:

Bok za danas, vidimo se kad bute gotovi:

Tramvaj kojim sam se vratio do Prečkog neki zovu krš, a ja ga zovem STIB:

I za kraj posveta velikanu rock-glazbe, čiju uspomenu ne može ukaljati ni stoka koja šara njegovo ime gdje mu mjesto nije:

http://www.youtube.com/watch?v=8UaZOu1hZKo

[Ante-vž]

Još jedan zanimljiv "gradopis".

 

Moram priznati da iz mojeg skromnog fotografskog iskustva proizlazi da je zeleni most na Savi u stvari krasan objekt za foktanje, pogotovo u trenucima kad njime prolaze vlakovi. No, prije je bio toliko pošaran svakakvim mudrim porukama da bi trebalo utrošiti sate rada u Photoshopu da se to sve lijepo popravi. Uostalom, toliko prepravljanja nikada nisam volio na fotkama jer im se tada uz blagi iskorak u područje umjetničkog u potpunosti oduzme segment dokumentarističkog (bilo bi idealno kad bi fotografija lako ušla u obje sfere).

 

Moram priznati da je ovo malo natpisa što je osvanulo na mostu koji još nije do kraja nanovo obojen u meni izazvalo popriličnu tugu. Kad su radovi počeli, jako sam se razveselio da ću moći napraviti nekoliko lijepih fotki u neko zagrebačko jesensko sunčano popodne s nekim simpa vlakićem koji će krenuti put Gorskog Kotara ili čak sve do Rijeke. No, novi natpisi već su srušili tu, barem meni, potencijalnu čaroliju.

 

Slična se priča ponavlja i s pošaranim motornjacima. Nedavno sam u zagorskim brdima škljocnuo jednu zgodu fotkicu na kojoj je glavni akter - Plavac. Godinama ih ne fotkam u pejzažima jer nikako ne mogu spojiti besmisleno šaranje i krajolike. To šaranje stvarno je besmisleno jer do sad u njemu, koliko god se trudio i pitao stručnjake okolo za savjete, nisam uspio pronaći nikakav umjetnički izričaj. Čak u njemu nisam uspio pronaći niti natruhe možda nekog potencijalnog suvremenog smjera umjetnosti koji izričaj, osjećaje i stavove stavlja daleko ispred forme ili bilo kakve estetike. No, vratimo se na Plavca s početka odlomka. Ovo je bio Plavac 030 koji nema niti jedan grafit na sebi. I djelovao je tako divno. Podsjetio me na djetinjstvo i brojna putovanja. Podsjetio me na mog pokojnog starog koji je baš ove vlakove volio voziti najviše od svih drugih željezničkih prometala. Tu je večer 030 stajao u kolodvoru Turčin zbog izmjene skretnica u kolodvoru Varaždin. Malo sam mu prišao i pomilovao ga po njušci. Imao sam osjećaj kao da mi je uzvratio još jačom energijom. Kao da je stvarno bio i on sam sretan time što sam ja bio presretan da konačno u pejzažu mogu poslikati jednog Plavca koji nije išaran. Kako li su onda tužni svi oni pošarani. Kako smo tužni svi mi koji ih toliko volimo? Pa, poprilično. Gutamo osjećaje i čekamo bolja vremena, ako ih dočekamo. Vremena bez bezrazložnog šaranja mostova, vlakova i mnogih drugih površina. Vremena kada će i grafiti biti izričaj, te će biti smješteni na nekim za to s(p)retnijim mjestima.

 

Hvala Stanley za trud i zapisane utiske!

 

Bok!

 

Ante

[OGY]

Neki znaju kako iskoristiti subotnje prijepodne.

 

Nisam baš pristalica šaranja mostova grafitima,ali ako baš moraju biti pošarani da bar naprave nešto umjetnički.

[seabral]

Jučer sam prvi put pogledao ovaj putopis. Danas sam to učinio drugi puta, ali natraške. Najprije sam kliknuo na Hendrixov link na YouTubeu, a nakon toga počeo putovati autobusima i tramvajima zajedno sa Stanleyem. Mogu samo reći da je doživljaj koji se pri tom stvara sjajan i jedinstven.

Hvala Jimi, hvala Stanley !

[Stanley]

Najprije sam kliknuo na Hendrixov link na YouTubeu, a nakon toga počeo putovati autobusima i tramvajima zajedno sa Stanleyem. Mogu samo reći da je doživljaj koji se pri tom stvara sjajan i jedinstven.

 

To isto sam učinio i ja kada sam zgotovio putopis, pa sam ga išao na tenane pregledati. Slušalice na uši i deri. Imaš pravo, doživljaj je jedinstven, a Foxy Lady je posebno prikladna zbog relativno laganog tempa.

[Pfaff]

A vidiš, ja sam pak primijetio kako penzići sve više uživaju u prizorima koji kod normalne populacije izazivaju morsku bolest

 

Ajmo cure:

http://i1286.photobucket.com/albums/a606/Dina1102/Beograd/AH0/Hendrix/PA260035_zpsca657750.jpg

 

[Zeus]

A vidiš, ja sam pak primijetio kako penzići sve više uživaju u prizorima koji kod normalne populacije izazivaju morsku bolest

 

 

 

:lol

 

Koji si ti car.

 

Btw, Stanley, odličan hodopis.

[ZlayoZg]

Što sve tebi,Pfaff,neće pasti na pamet.

 

A za autora teme čista petica.

[STIB]

A vidiš, ja sam pak primijetio kako penzići sve više uživaju u prizorima koji kod normalne populacije izazivaju morsku bolest

Budući da još nisam u penziji, ja se rađe takvima pridružim u trčanju.

[seabral]

Budući da još nisam u penziji, ja se rađe takvima pridružim u trčanju.

 

Nadam se da ti žena ne čita naš forum ....

[dnovakovic]

Hvala Stanley na još jednom zanimljivom zagrebačkom hodopisu!

 

A što se tiče grafita na mostu, izgleda da svi djelimo isto mišljenje, ružno tužno i potpuno nepotrebno.

Uostalom o tome svako malo raspravljamo na forumu.

 

Možda će netko reći da nisam u pravu ali mislim da u vrijeme moje i tvoje mladosti, nije postojalo u nama to prostaštvo da uništavamo sve čega se dohvatimo, i drveće, i stare fasade, i željezničke vagone, pa čak i ljubav.

 

Gledam nedavno momke kako prolaze pored najljepših djevojaka i ne pogledaju ih uopće, nego zamislite pričaju mobitelom.

[Stanley]

Danas je naprosto bolesno lijep dan, pa je valjalo opet malo protegnuti noge. Kombinacija je bila ZET-om do Savskog mosta i natrag, a prije, u međuvremenu i poslije tramvaja malo hodnje. No prije opisa današnje šetnje mali osvrt na našeg voljenog i naročito jedinog javnog gradskog prijevoznika - ZET.

Na stajalištu kod ulice Slavenskog u Prečkom ušao sam u tramvaj na liniji 5, bilo je oko 12.10. Vozilo je bilo tipa 2100, broj nisam pogledao ali mi se po slici na tramvajskom podforumu čini da je bio 2110 (onaj u kamuflažnim bojama). Uđem ja na zadnja vrata i pritisnem vrijednosnu kartu na automat. Znam da imam na njoj novaca jer sam je napunio prekjučer, a u međuvremenu nisam imao ni jednu vožnju. Umjesto da mi odcapari 10 kuna automat počne divljati i blinkati, sveudilj tražeći da ponovim operaciju. Ne, nisam okrenuo krivu stranu karte već je nešto bilo neispravno. Onda odem do drugog automata i tamo mi zatuli da nemam novaca na karti. Ponovim operaciju, opet isto - ono čudo tuli i blinka da mi karta ne vrijedi.

Sjednem ja s malo povišenim tlakom na sjedalo i mislim si: ko ih j.be, ja sam im unaprijed platio i voziti ću se dok ne potrošim lovu, a to što je neki vrag neispravan nije moja briga. Ako se pojavi kontrola i počne me gnjaviti nekome ću se naj.bati (s oproštenjem) matere.

Naime, jučer su izmaltretirali moju kćer i odrapili joj 200 kuna globe jer je vrijeme plaćene vožnje na vrijednosnoj karti isteklo na parsto metara pred Črnomercem. Kada je ulazila u tramvaj karta je još vrijedila, a vožnja se oduljila radi prometne gužve. Rekao sam joj da ni za živu glavu ne plaća kaznu već da im pošalje prigovor mailom i pošteno ih opere, što je i učinila.

Na povratku sam upao u tramvaj 2202 na liniji 17, prislonio kartu na automat i uredno mi je skinulo 10 kuna. Dakle, sve upućuje na to da su automati u onom prvom tramvaju neispravni.

Volio bih čuti komentar upućenih na ovakve situacije (referiram se na iskustvo kćeri). Po mojem shvaćanju, ako mi karta vrijedi u trenutku ulaska u vozilo onda me više nije briga koliko je sati i ne pada mi na pamet svaki čas provjeravati vrijeme i ustajati usred vožnje da bih ZET-u dao još 10 kuna.

A sada se vratimo na temu. Prve fotografije okinuo sam kod Savskog mosta.

 

Bilo me od Brckovljana do Hudog Biteka i od Pušče Gornje do Dubranca, ali prvi put čujem za taj Štrpet:

 

 

Obnova ljepotana među mostovima je, čini se, pri kraju:

 

 

Baš si mi fino naletio:

 

 

 

Nema te više Aliiijaaa, giiitarlijaaa…

 

 

… jer se od danas ''Hendrixov most'' zove Most Kikija i Micka:

 

[Stanley]

Tu vise neki lanci:

 

 

Jedna s druge strane:

 

 

Sava i Kajzerica:

 

 

Malo sa okretišta…

 

 

… i malo o općoj dobrobiti:

 

 

Grafite obožavam kao kučine u guzici, ali ovaj mi se baš dopada i čini se da je na prikladnom mjestu - betonskoj zapreci za vozila:

 

[Stanley]

Ja nemam ništa protiv:

 

 

Sava je zelena kao u vremenima gospona Fulira:

 

 

 

Još jedna sa terminala Savski most:

 

 

Cvijeće pred hotelom Antunović:

 

 

I za kraj fotka na temu moje bivše firme. Kada je nevažno šaljite preko DHL-a ili UPS-a:

 

[ICE-3M]

Kao i uvijek zanimljiva šetnja.

 

Kaj se tiče ZET-ovih automata, s njima i ja imam zabavu. Imam mjesečnu kartu i baš sam neki dan imao problama oko prislanjanja karte na automat. Prislonim ja i automat ne reagira i pokušavam ja to više puta i ne reagira, da bi na kraju vozač rekao da odem sjest, jer sam se svaki dan vozio tim busom i svaki dan je bio isti vozač, a očito mu nije teško zapamtit svakodnevnog putnika na polasku u 4.50. To je samo jedan od problema kojih imam s tim automatima, tako da oni očito ne rade baš najbolje. Kaj se tiče slučaja tvoje kčeri, da trebalai bi imati neku toleranciju, ali to bi trablo biti 10 ili 15 minuta, a ne cijelo vrijeme boravka u tamvaju, jer bi onda netko mogao uč u tramvaj s kartom koja vrijedi još dvije minute i vozit se idučih sat vremena u tom tramvaju, a to baš i ne bi bilo u redu.

[Stanley]

Kaj se tiče slučaja tvoje kčeri, da trebalai bi imati neku toleranciju, ali to bi trablo biti 10 ili 15 minuta, a ne cijelo vrijeme boravka u tamvaju, jer bi onda netko mogao uč u tramvaj s kartom koja vrijedi još dvije minute i vozit se idučih sat vremena u tom tramvaju, a to baš i ne bi bilo u redu.

 

Slažem se. Kćer su mi isprepadali između Vodovodne i Svetog Duha. Baš su je mogli pustiti tu jednu i pol stanicu, tim prije jer je bila špica i tramvaji su plazili kao puževi.

[tramvajac 92]

Bilo me od Brckovljana do Hudog Biteka i od Pušče Gornje do Dubranca, ali prvi put čujem za taj Štrpet:

 

http://i.imgur.com/gPovqZC.jpg

Malo selo, ide se prema Pisarovini, pa se u mjestu Kupinečki bregi (kod birtije Tihi gaj) skrene lijevo u šumu pa se nakon 2-3 stanice dođe na zadnju stanicu, di se bus okrene napol normalno, napol u rikverc. Lokacija: 45.6666998,15.8570328

[sali]

Malo selo, ide se prema Pisarovini, pa se u mjestu Kupinečki bregi (kod birtije Tihi gaj) skrene lijevo u šumu pa se nakon 2-3 stanice dođe na zadnju stanicu, di se bus okrene napol normalno, napol u rikverc. Lokacija: 45.6666998,15.8570328

 

Ako ideš od Zagreba prema Pisarovini skrene se desno iza biblioteke Tihi gaj,,,,,

 

Srdačan pozdrav !

 

[Stanley]

Hvala obojici na pojašnjenju. Zaključujem da je to nekadašnja linija za Kupinečki Kraljevec koja je produljena do Štrpeta.

[tramvajac 92]

Ups, zaribal sam stranu, al da, to je to.

 

Puni naziv linije je Savski most - Kupinečki kraljevec - Štrpet, i nakon Tihog gaja je jedna međustanica - Štrpet i onda je "okretište".