Prisjećanje na Pušću-Bistru (Pojatno 27. studenog 2012.)

[Stanley]

Koliko puta smo čuli ''idi u Pušću Bistru'', ''ovo je iz Pušće Bistre'', ''to je kao Pušća Bistra''…?

A naselje pod tim imenom nikada nije postojalo. Pojam Pušća Bistra nastao je od željeznice, točnije od naziva službenog mjesta - danas stajališta i nekada kolodvora.

Kolodvor/stajalište zapravo se nalazi u selu Pojatno i danas nosi to ime.

Ime kolodvora Pušća-Bistra potjecalo je od susjednih većih naselja Pušće i Bistre. S time da se Donja Pušća (na zapadu) nalazi na 3 km od kolodvora, a Donja Bistra (na istoku) na 4 km. Gornja Pušća i Gornja Bistra nalaze se još dalje. Dakle, naselja od kojih je nastao naziv ''Pušća Bistra'' međusobno su udaljena 7 km i nemaju nikakve međusobne veze.

Pušća i Bistra danas su općine u sastavu Županije zagrebačke, dok je Pojatno selo u sastavu Grada Zaprešića u istoj županiji.

Po ustaljenom običaju, u uvodu se osvrćem na poneku zanimljivost iz bliže i dalje okolice - ovaj put samo na simboličkoj razini.

 

Zastava s grbom Grada Zaprešića:

 

 

S obzirom na nekadašnji naziv kolodvora ne bi bilo umjesno zanemariti mjesta koja su desetljećima obilježavala ovu željezničku lokaciju. Spomenimo da su oba naselja smještena u slikovitom i prelijepom krajoliku Hrvatskog Zagorja, da obje Pušće (Gornja i Donja) imaju zajedno 1.312 stanovnika i da obje Bistre (Gornja i Donja) imaju zajedno 2.899 stanovnika.

Ovo je zastava općine Pušća. U središtu je grb općine, u njemu Sveti Florijan obučen kao rimski vojnik koji iz desne ruke lije vodu iz vrča na zapaljenu kuću, a u lijevoj ruci drži crvenu zastavu. Sveti Florijan je inače poznat kao svetac zaštitnik Poljske, grada Linza i vatrogasaca, a ujedno se slavi i kao suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije:

 

 

Zastava općine Bistra. U središtu je grb, a u grbu crveno uvezana knjiga okovana zlatno i sa zlatnom kopčom na kojoj su tri zlatne jabuke i u dnu šest plavih kapljica. Knjiga se odnosi na 150-godišnju tradiciju školstva u Bistri. Tri jabuke su oznaka zaštitnika Bistre, Svetog Nikole. Šest kapljica predstavljaju šest naselja u općini, ali i dočaravaju ime Bistra:

 

 

Pojatno, Pušća i Bistra na zemljovidu:

 

 

Od znamenitih ljudi iz ovog kraja budi spomenut samo legendarni gospodin Mato iz Pušće…

 

 

… kod koga se dobro jede…

 

 

… a bogami i popije:

 

 

Pojatno kao naselje ne nudi neke atraktivne priče, ali valja spomenuti nekoliko najvažnijih podataka. Broji cca 1.160 stanovnika i većinom je smješteno uz glavnu ulicu Matije Gupca (dionica lokalne ceste Zaprešić - Zabok). Od Zagreba je udaljeno dvadesetak kilometara. Ima osmogodišnju školu, dječji vrtić, stomatološku ambulantu, dobrovoljno vatrogasno društvo, pjevački zbor i nogometni klub ''Croatia''. Pojatno nema poštu već pripada dostavnom području poštanskog ureda 10294 Donja Pušća.

Neposredno uz naselje Pojatno, između željezničke pruge i rijeke Krapine, nalazi se tvornica tvrtke Viadukt d.d. za industrijsku proizvodnju prednapregnutih, armiranobetonskih i betonskih proizvoda. Tu se proizvode konstrukcijski elementi mostova, marina, hala, kolektora i stanova, te drugi armiranobetonski i betonski elementi raznih namjena. Tvornica ima i vlastiti industrijski kolosijek, a manevarski rad se obavlja iz kolodvora Novi Dvori.

Kroz kolodvor/stajalište Pušća-Bistra i kasnije Pojatno prolazio sam vlakom mnogo puta, ali nikada nisam imao ''bavljenje'' tj. izlazak/ulazak.

Na kraju uvodnog dijela napominjem da je kolodvor Pušća-Bistra imao tri kolosjeka. Prvi je bio manipulativni (za pretovar robe), dok su ostala dva bila istodobno prolazna i mimoilazna. Naime, kolodvor je imao pomalo neobičnu konfiguraciju - u njega se ulazilo ravno a izlazilo u skretanje, poput kolodvora Pivnica na pruzi Banova Jaruga - Pčelić. Istu konfiguraciju imao je svojedobno i kolodvor Veliko Trgovišće. Dobro se sjećam nekadašnjih vožnji vlakom koji je imao rang ''ubrzani putnički'' i nije se zaustavljao nigdje između Zaprešića i Zaboka. Na otvorenoj pruzi vlak je razvijao brzinu do 70 km/h (to sam jednom vidio na brzinomjeru šinobusa), ali je u Pušći-Bistri i Velikom Trgovišću morao usporiti zbog skretanja.

Da ne duljim, odlučio sam pohoditi današnje službeno mjesto Pojatno, prisjetiti se nekih davnih dana i istražiti što je ostalo od nekadašnjeg kolodvora. Vrijeme je koliko-toliko poslužilo, s obzirom da smo pri kraju mjeseca studenog. Carpe diem! - rekoh sebi - dok još nije stigla ona ciklona koja nosi kišu, pad temperature i prvi zimski snijeg.

Po meni je važno imati kakvu-takvu dokumentaciju o jednom pomalo zaboravljenom ex-kolodvoru, a sumnjam da je forumaškim kolegama inspekcija ''Pušće Bistre'' ili Pojatna baš jako primamljiva railfanovska zadaća.

 

Za kraj uvodnog dijela muzička ilustracija (neću reći tematska pjesma). Pojatno se nalazi u dolini rijeke Krapine, pa mi se ovo učinilo prikladnim:

 

http://www.youtube.com/watch?v=EtnpUbGiUJw

[Stanley]

Nakon uvoda krenimo na put.

Jutro je najavilo dan baš prema prognozi:

 

 

Nakon obavljenih obiteljskih dužnosti (otpremanje unučice u vrtić) odšetao sam do stajališta Vrapče. Dok sam čekao mog Zagorca eto jednog iz suprotnog smjera:

 

 

Stiže i moj 3004:

 

 

Nakon kratke vožnje eto me u Pojatnom:

 

 

Ode on:

 

 

Moje današnje odredište:

 

 

Svjedočenje o nekadašnjem statusu kolodvora i ranijem nazivu:

 

 

 

Moram napomenuti da se na ovoj zgradi ranije nalazila spomen-ploča posvećena događaju iz Drugog svjetskog rata, kada je ispred zgrade javno obješeno nekoliko sudionika antifašističkog pokreta. Pri tome su ustaše zadržale putnički vlak i primorale putnike da gledaju vješanje.

Kada je i na koji način nestalo spomen-obilježje ne bih znao reći. Kojem mentalnom sklopu je smetalo znao bih reći.

[Stanley]

Ovo mu dođe kao ormarić za reklame:

 

 

Na stajalištu žardinjere sa cvijećem:

 

 

 

Pogled niz peron u smjeru Novih Dvora:

 

 

Bivši kolodvorski WC zgodno je uklopljen u zgradu gdje se sada nalazi ugostiteljski objekt:

 

 

Pogled iskosa:

 

 

Parkiralište pred stajalištem. Rekao bih prije za birtiju nego za putnike željeznicom:

 

 

Pogled na susjedni Viadukt, vide se i vagoni na industrijskom kolosjeku:

 

[Stanley]

Odlučio sam uputiti se niz prugu u smjeru Novih Dvora, kako bih potražio eventualne tragove nekadašnjih kolodvorskih kolosjeka i druge arheološke artefakte. Nažalost nisam našao puno toga, ali ponešto i jesam. O tome više kasnije.

Do odvojne skretnice industrijskih kolosjeka nisam išao jer mi je bila predaleko s obzirom na raspoloživo vrijeme. Skretnica se ionako nalazi nasred otvorene pruge i nema nikakve veze sa stajalištem Pojatno, ni s bivšim kolodvorom Pušća-Bistra.

Ovdje je nekada bio drugi kolodvorski kolosijek:

 

 

Kako za koga:

 

 

Trase nekadašnjih prvog i drugog kolosjeka:

 

 

 

Ovo mi liči na ostatke kolosječnog zastora (nekada je bio od šljunka):

 

 

Štitni signal za skretnicu industrijskog kolosjeka. Neka vas ne zavara to što se ne vidi svjetlost (zbog snimanja u smjeru sunca), inače gori zeleno. Osim kada se obavlja manevarski rad:

 

 

Evo konačno jednog željezničkog objekta, istina bivšeg. Neka gospođa, koju sam usput sreo i ispitivao njezina sjećanja vezana uz nekadašnji kolodvor, rekla mi je da je ona zgradica u pozadini služila za potrebe održavanja pruge:

 

 

Najdalja točka do koje sam stigao u smjeru Novih Dvora. Učinilo mi se da na pruzi u daljini vidim neku mrlju:

 

[Stanley]

Bogami jest - to je vlak:

 

 

A nije bilo teško ni pogoditi koji - to je teretnjak što smo ga pretekli u kolodvoru Novi Dvori.

Usput, u Novim Dvorima je očito imao manevarski rad jer sam vidio tamošnjeg skretničara kako nešto barata oko iskliznice na kolosjeku za INKER.

Evo ga malo bliže:

 

 

Pa ode prema Zaboku:

 

 

Tamo negdje iza brda je cesta za Pušću:

 

 

Poljsko cvijeće i željeznica:

 

 

 

Krenuo sam stazom prema drugom kraju ex-kolodvora, u smjeru Kupljenovo - Luka:

 

 

Nekada treći, a sada prvi i jedini kolosijek:

 

[Stanley]

Na ovu lokaciju ćemo se još vratiti:

 

 

Čini mi se da i ovdje nalazim tragove kolosjeka:

 

 

Iz trave i žbunja viri nekakav kamen ili komad betona. Nije mi se dalo ići bliže kroz onu travuljinu. Moguće je da je riječ o ostatku nekadašnjeg navoza za pretovar tereta (i na to ćemo se vratiti):

 

 

Tucanik:

 

 

 

Rekao bih da su otprilike ovdje bile skretnice:

 

 

I tako sam došao do ŽCPR, upravo u trenutku kada se začulo cin-cin:

 

 

A evo i uzročnika. Ovu TMD vidio sam iz vlaka na kolodvoru Zaprešić:

 

[Stanley]

Kućica uređaja za zaštitu ŽCPR:

 

 

Ovdje bi bilo umjesno zapaliti svijeću i upriličiti minutu šutnje:

 

 

Za neupućene kratko objašnjenje zašto je ovdje postavljena spomen-ploča.

Ujutro 22. rujna 1989. na ovom ŽCPR dogodila se strašna tragedija u kojoj su stradali učenici O.Š. Antun Mihanović iz Marije Gorice. Djeca su u pratnji učitelja išla autobusom Zagorjetransa na izlet u Gornju Stubicu.

Prijelaz je tada bio zaštićen samo Andrijinim križem. Tog jutra bila je gusta magla koja je smanjila vidljivost na minimum. Upravo kada se autobus našao na prijelazu u njega je udarila lokomotiva putničkog vlaka Zagreb - Varaždin. U nesreći je poginulo 14-ero djece, a još 14 djece i troje nastavnika pretrpjeli su teške ozljede.

Nakon ovog groznog događaja ŽCPR je zaštićen polubrkljom i svjetlosnom signalizacijom, a plemeniti donator je postavio spomen-ploču koju smo vidjeli. I koja je srećom preživjela političke prevrate i druge burne događaje.

Okrenimo pogled od ovog tužnog mjesta prema istoku. Tamo negdje u daljini je Bistra:

 

 

Ulica/cesta koja vodi prema Zagorskoj magistrali i dalje zove se Zagreačka cea:

 

 

Valja mi poći malo do sela. Mjesta za krkanje i pijaču ne manjka:

 

 

Već je spomenuto kako se zove glavna ulica u Pojatnom:

 

 

Usputni pogled na jedan zagorski brežuljak:

 

 

Ima i sporednih ulica:

 

[Stanley]

Glavna ulica Matije Gupca je ujedno cesta Zaprešić - Zabok, pa je vrlo prometna:

 

 

Sreća moja da putujem vlakom, tko bi se ovdje snašao:

 

 

Eto me do kolodvora/stajališta s civilne strane:

 

 

Tu sam imao jedan zanimljiv i za putopis koristan susret, pa ću o njemu koju riječ više.

Dok sam se motao oko civilne strane zgrade primijetio sam gospodina koji tu stanuje i znatiželjno me promatra. Prišao sam bliže, poželio dobar dan, predstavio se i objasnio zašto se motam ovuda.

Gospodin Ivan se pokazao bogomdanim sugovornikom. Osim što je ugodan i uljudan čovjek još je i strojovođa u mirovini. Porijeklom je Slavonac, a ovamo se doselio 1975. godine. Ispričao mi je da je zanat vježbao na parnjači, ali je radni vijek ipak proveo na dizelima i elektrama. Između ostalog godinama na magistralnoj pruzi od Zagreba do Vinkovaca. Nebrojeno puta je vozio legendarnu Savu i kladim se da sam ponekad i ja bio među putnicima iza njegovih leđa.

Pitao sam gospodina Ivana sjeća li se gdje su u kolodvoru Pušća-Bistra bili robni magazin i navoz za pretovar robe. - Kako da ne, tamo - pokazao mi je rukom.

Ivanu sam poslao na mail dvije fotografije za uspomenu, a ovdje sam izabrao jednu:

 

 

Dakle, magazin i navoz bili su otprilike tamo gdje su ona stabla (možda je i kamen s jedne od prethodnih slika zaista bio neki trag?):

 

 

Dok je Ivan krenuo u kuću zapisati mail adresu ja sam se ponovo pozabavio civilnom stranom zgrade, jer je i tamo neka spomen-ploča:

 

 

A na njoj piše ovo:

 

[Stanley]

Zgrada ex-kolodvora/stajališta nalazi se na adresi:

 

 

Ovo je dokaz da nisam prepisao domaću zadaću tj. kućni uradak (foto Ivan):

 

 

Vrijeme do dolaska vlaka za povratak kući kratio sam osvrtom na detalje koje sam do tada propustio. Ovo je vozni red stajališta Pojatno:

 

 

Pogled s perona u smjeru pozicije nekadašnjeg robnog skladišta kolodvora Pušća-Bistra:

 

 

Zavirio sam u čekaonicu za putnike:

 

 

Jest da je vandalizam, ali mi dođe kao prijatno osvježenje uz sve one puste švrljotine BBB-a i Torcide:

 

 

Sudeći prema stanju unutrašnjosti objekta ne bih se čudio da je izvođače birao HPT (primijetili ste da je moja bivša firma bila jedan od donatora):

 

[Stanley]

Jedna klupa:

 

 

Nekada šalter za prodaju karata:

 

 

Druga klupa (imena luda nalaze se svuda):

 

 

Jel' se to meni čini il' piše ''ekaonica''?:

 

 

Netko je naciljao slovo Č, a onaj desno je fulao:

 

 

Ponovo se vraćam na smjer prema Novim Dvorima. Naime, čitavo vrijeme me kopkalo na koji kolosijek se ulazilo ravno i iz njega izlazilo u skretanje. Zaključio sam da se iz smjera Novih Dvora ovdje ulazilo (pradavnih šezdesetih) na nekadašnji drugi kolosijek, a izlazilo skretanjem na treći:

 

 

Na kraju moj 3009 za povratak kući:

 

[Renato]

A fino fino... vidim da se smucaš po mojem terenu dok sam ja na poslu

Ja sam u drugoj polovici nekadašnjeg imena stanice.

[Pfaff]

Aaaaa, znači, gotovo je pa se može pofaljivati?

Bravo, bravo

Lijepo i zanimljivo si to prikazao.

 

Ja sam u drugoj polovici nekadašnjeg imena stanice.

Bijo sam i ja u subotu pa se ne hvalim...

[Portos]

Bijo sam i ja u subotu pa se ne hvalim...

Ti si bijo u prvoj a zanimalo bi me zašto se ne hvališ? Nisam dobro napacao meso, krumpirići nisu bili dobro pečeni, rakijica je bila preslaba ili vino prekiselo?

Stanley, odličan putopis, moram ga prezentirati Mati. Slobodno ti u Nedjelju obiđi Kupljenovo pa nakon obilaska odemo nadoknaditi ono što si propustio u subotu.

[Stanley]

Slobodno ti u Nedjelju obiđi Kupljenovo pa nakon obilaska odemo nadoknaditi ono što si propustio u subotu.

Kupljenovo nije baš atraktivna railfanovska lokacija, tamo bih bio gotov za nekoliko minuta. Prije bih se uputio do kolodvora Luka ili još bolje do Velikog Trgovišća (Franzeksdorf, Zeusopolis). U Trgovišću se još vidi gdje je ispravljena trasa pruge za ulazak na treći (prolazni) kolosijek, prije toga se moralo ulaziti ili izlaziti u skretanje.

Putopis ovisi o vremenskim prilikama. Eventualno krkanje kod Mate ovisi o obiteljskim prilikama i planovima (bumo vidli).

[Pfaff]

Ti si bijo u prvoj a zanimalo bi me zašto se ne hvališ? Nisam dobro napacao meso, krumpirići nisu bili dobro pečeni, rakijica je bila preslaba ili vino prekiselo?

A da pogledaš ovdje?

[Portos]

A da pogledaš ovdje?

Vidijo. Odavno. I bijo prisutan na krkanju.

[Pfaff]

Vidijo. Odavno. I bijo prisutan na krkanju.

Pa što onda cendraš?

DA, KRUMPIRIĆI SU BILI ODLIČNI! (zadovoljan?)

[Portos]

DA, KRUMPIRIĆI SU BILI ODLIČNI! (zadovoljan?)

Još da si ispekao

[Pfaff]

Još da si ispekao

Upravo to činim, al' znaš da naši admini ne vole slike gastro-uradaka ukoliko nisu u kontekstu kakvog Svesaveznog roštilja...

[OGY]

Kupljenovo nije baš atraktivna railfanovska lokacija, tamo bih bio gotov za nekoliko minuta. Prije bih se uputio do kolodvora Luka ili još bolje do Velikog Trgovišća (Franzeksdorf, Zeusopolis). U Trgovišću se još vidi gdje je ispravljena trasa pruge za ulazak na treći (prolazni) kolosijek, prije toga se moralo ulaziti ili izlaziti u skretanje.

Putopis ovisi o vremenskim prilikama. Eventualno krkanje kod Mate ovisi o obiteljskim prilikama i planovima (bumo vidli).

Ja sam bio prije skoro dva mjeseca obišao sve stanice od Zaprešića do Zaboka,pa sam još malo blesavo gledao Veliko Trgovišće u smjeru Zagreba i vidim da izlaz ide nekako ukrivo.Inače ostao sam iznenađen susretljivošću zagorskih željezničara.Još jedan :palac:/>

[Zeus]

Čestitke na još jednom odlično odrađenom kolodvoropisu. Lagano postaješ prepoznatljiv po njima.

 

Prije bih se uputio do kolodvora Luka ili još bolje do Velikog Trgovišća (Franzeksdorf, Zeusopolis).

 

Ovo ti je jako dobra ideja.

 

Razveselilo bi me da se javiš i ako ne budem na poslu, da popijemo piće i da se malo podružimo.

[seabral]

Lijep i zanimljiv putopis.

Dok sam se prije otkrića foruma zeljeznice.net vozio zagorskom prugom, uvijek mi je upadala u oči ova stanična zgrada, predimenzionirana za jedno stajalište. Tada pojma nisam imao da je to nekad bio kolodvor, a nisam poznavao nikog koga bih to pitao. Sad je naravno sve jasno, a zahvaljujući ovom putopisu još i jasnije

 

Inače, jedan od mojih djedova je bio rodom iz Pušće, a u mladosti ga je bilo posvuda po svijetu. Na kraju se skrasio u Zagrebu, zajedno s bakom Njemicom koja u svojih 40 godina boravka u Zagrebu nikad nije naučila hrvatski. Jednostavno ga nije htjela učiti, pa se u kući govorilo njemački. A kad je djed vlakom putovao u svoj stari kraj na stanicu Pušća Bistra, baku su naučili da se to izgovara Pušća Piz_a. Skužila je da nešto ne valja tek nakon što je to po neznamkojiput ponovila pred raznim zbunjenim ljudima

[Medo]

 

Super, hvala. Desetljećima sam bio u zabludi da je to bilo naselje mada mi je sinonim Pušća Bistra uvijek nekako označavo nešto mutno u lokanom slengu, bar u djelu grada u kojem sam odrastao...

 

Medo

[Ante-vž]

http://i1286.photobucket.com/albums/a606/Dina1102/1-2.jpg

 

Ovdje bi bilo umjesno zapaliti svijeću i upriličiti minutu šutnje:

Za neupućene kratko objašnjenje zašto je ovdje postavljena spomen-ploča.

Ujutro 22. rujna 1989. na ovom ŽCPR dogodila se strašna tragedija u kojoj su stradali učenici O.Š. Antun Mihanović iz Marije Gorice. Djeca su u pratnji učitelja išla autobusom Zagorjetransa na izlet u Gornju Stubicu.

Prijelaz je tada bio zaštićen samo Andrijinim križem. Tog jutra bila je gusta magla koja je smanjila vidljivost na minimum. Upravo kada se autobus našao na prijelazu u njega je udarila lokomotiva putničkog vlaka Zagreb - Varaždin. U nesreći je poginulo 14-ero djece, a još 14 djece i troje nastavnika pretrpjeli su teške ozljede.

Nakon ovog groznog događaja ŽCPR je zaštićen polubrkljom i svjetlosnom signalizacijom, a plemeniti donator je postavio spomen-ploču koju smo vidjeli. I koja je srećom preživjela političke prevrate i druge burne događaje.

Hvala, Stanley, na odličnom putopisu! Standardi i dalje ostaju visoki!

 

O događaju o koji je prethodio postavljanju osiguranja na ŽCPR-u u Pojatnom slušao sam kao klinac jako puno. Budući da mi je otac u to vrijeme bio aktivni strojovođa u ondašnjem OOUR Vuča Vlakova Varaždin čuo sam od njega mnogo "insajderskih" priča o tom događaju. Moram se odmah u početku ograditi da sve što ću navesti nije službeno zapisano, već je putem priča stiglo do mene.

 

Radilo se uistinu o stravičnoj nesreći koja tada odjeknula po cijelom svijetu. Strojovođe su prepričavale događaj i bile tada pune suosjećanja za kolege koji su dotični vlak tada vozili. Strojovođa vlaka prošao je tešku duševnu traumu i nikada nakon tog jutra više nije sjeo u upravljačnicu niti jednog vlaka.

 

Strojovođe su u stvari bile ogorčene na događaj i uglavnom prepričavali slijedeću priču. Dakle, bilo je rano jesensko jutro. Magla na području Pojatna u to je doba godine česta stvar i stvarala je redovito neprilike u prometu. Ako se dobro sjećam radilo se o vlaku 3320 kojeg je vraćala posada i lokomotiva koja je s jutarnjim ubrzanim (tada pod brojem 727, danas je to vlak 991) otišla iz Međimurja za Zagreb. Vidljivost je bila očajna. Brzina na toj dionici pruge tada je bila 80 km/h. Unatoč magli, kada su svi željeznički SS uređaji ispravni vlak prometuje redovnom brzinom (tako je oduvijek).

 

U koloni autobusa sa školskom djecom koja se tog jutra približila ŽCPR-u blizu tadašnje Pušće-Bistre bilo je tri autobusa. Preko puta pruge u slično se vrijeme navodno našao jedan kamion koji je vozio beton. Navodno je vozač tog kamiona često prelazio taj ŽCPR i uvijek bio na oprezu jer mu je bilo poznato da tada na pruzi ima dosta jutarnjih vlakova. On je navodno čuo sirenu približavajućeg vlaka iz smjera Zagreba i ispred pruge zaustavio svoj kamion.

 

Vozač prvog autobusa stao je na ŽCPR-u, pogledao u maglu lijevo i desno i krenuo prelaziti prugu. Isto je učinio i vozač drugog autobusa. Vozač kamiona je navodno svo to vrijeme stajao nasuprot njih zaustavljen ispred ŽCPR-a i čak je i blicao dugim svjetlima prema vozačima autobusa. Kako su oni to protumačili nije poznato.

 

I treći je autobus stigao blizu pruge, navodno je stao, vozač je pogledao lijevo i desno i krenuo za kolegama prelaziti prugu. U tom je trenutku na njega neprestano trubeći naletjela lokomotiva s vlakom u punoj brzini (strojovođa je zbog guste magle navodno spazio autobus tek nekih 10-20 metara ispred lokomotive).

 

Lokomotiva je udarila u zadnji kraj trećeg autobusa u koloni i potpuno ga smrskala. Epilog je opisan u Stanleyevom postu iznad.

 

Još jednom izjavljujem kako se ne radi o službenom zapisu događaj već o rekonstrukciji na osnovu onog što sam čuo od mog pokojnog starog i brojnih njegovih kolega.

 

Tužna priča koja je ugalsa 14 mladih života i zauvijek promijenila živote svih koji su se našli u blizini nesreće. Pokoj vječni...

 

Bok!

 

Ante

[Stanley]

Hvala ti Ante na ovoj dopuni (ujedno i na pohvali).

Razmišljajući o toj nesreći pitao sam se zašto vozači - s obzirom na okolnosti - nisu zaustavili autobuse i izašli van da sluhom provjere ima li što na pruzi. Teško je vjerovati da ne bi čuli zvuk dizelke (naročito sirene, a možda i motora). Gledati u gustu maglu lijevo-desno je isto što i gledati sebi u krilo. Ja bih na njihovom mjestu stavio i uho na tračnicu, no sada je lako pametovati...

Negdje sam već spomenuo jedan primjer opreza na ŽCPR, ali nije na odmet ponoviti. Moj otac boravio je svojedobno u Kanadi i ispričao je kakvi su tamo propisi (bar su onda bili). Čak i u slučaju da je vidljivost na obje strane 3 milje vozač autobusa je bio dužan stati ispred ŽCPR, izaći iz vozila i vizualno pregledati stanje na pruzi. Ako to nije učinio putnici su ga mogli prijaviti, a posljedice su bile drastične - trenutačni gubitak posla, doživotni gubitak licence za vožnju autobusa plus kazna za prekršaj u prometu.