Dragi forumaši zeljeznice.net, budući da je od 27.11.2019. omogućen upload fotografija na forum, molim vas da koristite isključivo forum za upload fotografija, kako bi izbjegli probleme s nestankom fotografija, koje smo imali u prošlosti. Upute za postavljanje fotografija se nalaze na ovoj poveznici.

 

Jump to content
zeljeznice.net
Medo

Australija + NZ

Recommended Posts

an_smiley.gif

 

The Ghan

 

the-ghan.jpg

 

The Ghan, vlak koji spaja jug i sjever Australije nije standardni putnički vlak kojem je osnovni cilj preći udaljenost od 2979 km u najkraće moguće vrijeme već nezaboravni doživljaj koji nudi puno više od standardnog, ponekad monotonog putovanja vlakom. Današnji putnički vlakovi tu udaljenost bi prevalili za 20 - ak ili manje sati, australskom teretnom vlaku na toj relaciji treba oko 30 sati, a njemu treba 52 - 54 sata. U tih 52 sata uključeni su izleti, promatranje zalaza sunca u unutrašnjosti Australije (a to je spektakl za sebe) i kilometri lagane vožnje krajolikom koji se mjenja od mediteranskog pa do tropskog podneblja, prolazeći središnjim djelom kroz stotine kilometara pustinje.

 

Sunset.jpg

 

novighan.jpg

 

Povijest gradnje Ghana je na neki način povijest rane Australije u malom. Veliki planovi, malo novaca, malo ljudi i puno toga nepoznatog ali sve to začinjeno istrajnošću.

Zabluda da u unutrašnjosti Australije postoji unutranje more vrlo je brzo ohladila doseljenike i postavila pitanje - kako od juga ka sjeveru države. Ideja da se kroz “pustinju” sagradi željeznička pruga gotovo je stara isto koliko i Južna Australija, osnovana 1834. U sastavu te države tada je bio i sjeverni dio koji se suglasnošću JA vlade odvojio i formirao kao North Territory 1911. Transport robe i ljudi kroz taj dio u izolirana naselja čiji broj stanovnika često nije prelazio nekoliko destaka ljudi kao i na udaljene farme u prvo vrijeme je organiziran karavanima u kojim su bili upregnuti konji i volovi ali zbog velike potrošnje vode mogli su biti organizirani samo jednom do dva puta godišnje. Transport stoke u luke vrlo često je značio gubitak preko 60 posto životinja koje su uglavnom umirale od žeđi i nedovoljne ispaše na putu.

 

pustinja.jpg

 

Postepeni povećan uzgoj stoke te sve veća sadnja žitarica zahtjevala je drugačiji transport pa se počelo eksperimentirati sa devama koje su bilo puno bolje prilagođene pustinji no konji, mule i volovi. Obzirom da su deve prilično svojeglave životinje koje zahtjevaju iskusne goniče došlo se na ideju da se “uvezu” Afganistanci koju su diljem tadašnje imperije imali reputaciju izdržljivih i vještih goniča deva. Realizacija te ideje nije praktično počela sve do 1866 kad je prva grupa od 30 Afganistanaca i 100 deva iskrcana u Port Adelaide. Ta godina se smatra početkom legende o Afganima u Australiji i temelja za ime današnjeg vlaka – The Ghan (Afghan). Usprkos mota novo osnovane države da nitko neće biti tretiran drugačije no ljudski bez obzira na porijeklo i religiju, Afganci su od samog početka bili tretirani kao polurobovi, živjeći na periferiji naselja i mješajući se isključivo s domorocima. Segregacija socijalnog života je bila potpuna. Smatra se da je ukupno oko 3000 Afganistanaca ušlo u Australiju u periodu od 1866 pa do početka 20 stoljeća. Za deve se nezna točan broj ali se zna da ih je danas preko milion i po koje slobodno lutaju središnjim djelovima Australije, postajući napast kojoj još uvijek nema trajnijeg riješenja.

 

ghanmapa.jpg

 

Gradnja pruge prema sjeveru tadašnje države počela je 1878, svečanošću u Port Augusta. Prva dionica dužine 379 kilometara do Marree dovršena je nakon 6 godina. Točan broj nastradlih prilikom gradnje je nepoznat. Evidencija je postajala samo za bjelce, ostali se nisu računali. Dionica je pratila liniju traskontinentalnog telegrafa, izgrađenog desetak godina prije koji je išao sve do Darwin-a, u to vrijeme zvanog - Palemrston North. Iako je cijela Južna Australija koristila široki kolosjek (1600 mm) pruga je građena kolonijalnom širinom – 1087 mm jer nije bilo dovoljno sredstava, a ujedno se smatralo da će kapacitet biti sasvim dovoljan u slijedećim desetljećima. Gradnja pruge je bio izuzetan izazov nadasve zbog nedostatka vode i paklene vrućine koja je većim dijelom godine prelazila 30 stupnjeva, a ljeti dostiže danima preko 45. Pruga je polagana prateći telegrafsku liniju koja je bila sagrađena paraleno s karavanskim putem koji je išao prema sjeveru. Afganistanci su u gradnji pruge bili nezamjenjljivi. Sve što je trebalo transportiralo se devama uz njihovu pratnju, a na najtežim poslovima pri gradnji bilo je zaposleno stotine Afganistanaca i domorodaca. Domoroci su vrlo često radili za odjeću i hranu uz obaveznu dvotjednu porciju piva ili nečeg žešćeg.

 

cameleers.jpg

 

1891 pruga je stigla do Oodnadatta, 729 km sjeverno od Port Augusta i tu se stalo. 37 godina Oodnadatta je bila zadnja stanica da bi 1926 počela gradnja dionice do Alice Springs-a dužine 460 km. Ovaj put se umješala savezna vlada sa financijskom pomoći. Prvi vlak na liniji Port Augusta – Alice Springs stigao je na odredište 2 kolovoza 1929 godine. Želja da se nastavi dalje pričekat će više od 70 godina.

 

Ime, The Afghan Express, danas skraćeno u The Ghan, prvi put se počelo spominjati sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća među željezničarima kao nadimak noćnom putničkom vlaku koji je tada vozio samo do Oodnadatta-e, a put je dalje nastavljan kamilama koje su vodili Afganistanci. Vremenom je to ime postalo sinomim za putnički vlak koji je vozio do Alice Springs-a starom prugom. Prije tridesetak godina ime je skraćeno u The Ghan.

Vožnja tom prugom gotovo nikad nije prolazila bez problema. Povremene oluje, bar jednom godišnje, jednostavno bi odnijele ili poplavile desetke kilometara pruge ili nasipa. Bilo je također problema s lokomotivama ili vagonima. Da bi se nekako riješio taj problem, gotovo od samog početka dio vlakova u vrijeme zime kad su oborine moguće, imao je dva dodatna vagona na kojima su bile tračnice, pragovi te djelovi za popravak lokomotive i vagona uz najnužniji alat. Ako bi kojim slučajem vlak naletio na oštećeni dio pruge, putnici i osoblje bi se zajednički prihvatili popravka pruge i vlak bi nastavio dalje, dolazeći na cilj ponekad i dan kasnije. Dešavalo se da bi vlak desecima kilometara vozio po poplavljenom djelu pruge i sve je bilo ok dok je to bilo 15 – 20 centimetara iznad tračnica. Ukoliko je voda bila viša od toga jednostavno se čekalo kako bi se povukla. Voda, ali u ovom slučaju njen nedostak je bio izuzetno veliki problem prilikom gradnje i kasnije tokom korištenja pruge. Da bi parne lokomotive mogle biti opskrbljene vodom, uz prugu su iskopani bunari i sagrađene cisterne, koje su nakon uvođenja dizelki ostavljeni zubu vremena.

 

http://www.youtube.com/watch?v=TIHFsDDCIBU

 

Standardizacija pruga i problemi s postojećom trasom doprinjeli su gradnji pruge normalnog kolosjeka. 1980, odmah nakon što je izgrađena pruga normalnog kolosjeka do Alice Springs-a saobraćaj starom prugom je prekinut.

Da bi se izbjegli problemi s kojim se suočavala stara pruga (poplave), nova pruga je građena skoro 160 km zapadnije. Trebalo je proći još 24 godine dok pruga nije došla do Darwin-a, 126 godina nakon početka gradnje pruge.

Stara pruga je gotovo u potpunosti demontirana par godina nakon ukidanja. Pravac kojim je prolazila većim djelom prati neasfaltirani (bivši karavanski) put kojim se može proći ali isključivo vozilima koja imaju pogon na sva četiri kotača. Taj put nosi ime bivše željezničke stanice Oodnadatta koja je bila locirana na zadnjoj trećini pruge do Alice Spings-a.

 

starapruga.jpg

 

Vozni park je samo djelomice spašen i nalazi se u nekoliko željezničkih muzeja, a jedna obnovljena garnitura putničkog vlaka tjedno vozi na liniji Quorn – Port Augusta. Linija je dio doborovljnog društva Pichi Richi railway.

The Ghan vozi dva puta tjedno, a govorka se da bi od iduće godine mogao voziti i tri puta tjedno jer ima sve više putnika. Ne vjerujem da će to biti u skoro vrijeme jer je zarada daleko veća kad se doda nekoliko vagona nego posve nova kompozicija. Vlak je obično dugačak oko pola kilometra u mrtvoj sezoni dok zimi kad je špica vozi s dvije lokomotive i dugačak je preko 750 metara, a prema potrebi s 3 lokomotive dostiže 1100 metara. Prvi Ghan na otvaranju pruge normalnog kolosjeka do Darwina bio je dugačak 1.6 km.

 

Za one koji odluče koristiti Ghan postoje tri razreda (service): Platinium, Gold i Red. Razlike su drastične ne samo u komforu već i u cijeni.

 

Red razred je poput modernog putničkog vagona sa sjedalima koji se mogu poput avionskih donekle nagnuti... i tako se spava i putuje 52 sata. Hrana i piće nije uključena u cijenu karte. Red service AUS$ 375 + 335 ako želite spavati u krevetu. Penzioneri AUS$ 175 + 150 za ispružiti noge. Sendvič – AUS$ 5.

 

gn_cccar.jpg

 

Gold service AUS$ 1060 po osobi, hrana uključena. Penzioneri plaćaju AUS$ 750 po osobi.

 

Spavaća s jednokrevetnom kabinom

gn_fcrm.jpg

 

Spavaća s dvokrevetnom kabinom (zadnja slika)

gn_fctwn.jpg

 

Dnevna kola

gn_lcar.jpg

 

Restoran

gn_restc.jpg

Slike preuzete s goway.com

 

Platinum je relativno novi servis na kojem penzioneri nemaju popust kao u prve dvije kategorije. Spavaća kabina je više no dvostruko veća od Gold klase (veća i od delux cabin) i praktično imate batlera koji vam može servirati i hranu u odajama ako se ne želite mješati s ostalim. Vlak ima platinium restoran, a to je priča za sebe. AUS$ 3090 po osobi u jednom smjeru.

Sve ove cijene uključuju putovanje, a eventualni izleti, vožnje autobusom ili helikopterom plaćaju se posebno. Vlak ima liječnika i ambulantu.

 

http://www.youtube.com/watch?v=Eg5tWeWrr3Q

 

I za kraj nekoliko slika unutrašnjosti vlaka...preuzete s travel.ninemsn.com.au

 

driver.jpg

 

chef.jpg

 

the-lounge.jpg

 

queen-adelaide-restaurant.jpg

 

platinum-class.jpg

 

 

Medo

 

P.S. Gee... ovo je bilo dugo.

Edited by Medo

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ouuu, svaka čast na ovim informacijama.. :jup

Stvarno bez zastajkivanja se ovo čita..

 

I da, maj nebi trebalo tamo biti M umjesto Z.. :kul3

Share this post


Link to post
Share on other sites

I da, maj nebi trebalo tamo biti M umjesto Z.. :kul3

an_smiley.gif

 

Točan odgovor je N ....al ni sve u tome.

 

Dvojni kolosjek - slika koju možete vidjeti na više mjesta u Australiji. U ovom slučaju snimka je napravljena u Viktoriji gdje je većina lokalnih pruga širokog kolosjeka, a u pravcu prema Adelaide i Melbourne su pruge normalnog kolosjeka.

Inicijalno, prve kolonije u Australiji su dogovorile gradnju pruga širokog kolosjeka - 5 ft 3 in ili 1,600 mm ali 1848 NSW je krenuo u gradnju prve željezničke linije koristeći standardnu širinu 4 ft 8 1⁄2 in ili 1,435 mm i tako nastavio po NSW. Nakon toga dogovor je postao praktično nevažeći mada su ga Viktorija i Južna Australija poštovale i gradile željezničku mrežu s širokim kolosjecima.

 

Prva slika je nešto interesantnija jer osim skretnice vidi se prebacivanje unutarnje tračnice s lijeve na desnu stranu.... druga je standardna skretnica dvojnog kolosjeka. Obe su snimljene na željezničkoj stanici Southern Cross – Melbourne gdje se prvi i drugi peron koristi za putničke vlakove u pravcu Sydeny-a i Adelaide.

 

D373_7348.jpg

 

D409_0980.jpg

 

Medo

 

P.S. 16 stupnjeva, kiša.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uh... ove dvojne skretnice izgledaju komplicirano...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uh... ove dvojne skretnice izgledaju komplicirano...

.... i prilično su skuplje od standardnih... tražim sliku skretnice s 3 različite širine koje su postojale ovdje u Južnoj Australiji - kolonijalna, standardna i široka.

an_smiley.gif

 

Southern Cross railway station – Melbourne

 

spencerv.jpg station-southerncross.jpg

 

Meni jedna od ljepših željezničkih stanica, pogotovo sada nakon promjene djela krovnih staklenih površina. Stanica je centru grada i ma nekoliko ulaza i izlaza. “Glavni ulaz” je i dalje sa Spencer street.

Stanica je počela radom 1859 pod imenom Spencer street station s nekoliko napola naktrivenih završnih perona, ujedno služeći kao pomoćna teretna stanica. Slijedećih dvadeset godina dobila je još dva završna perona uklanjanjem ložionice i male željezničke radionice. 1879 prvim većim proširenjem dobiva prolazne perone i direktnu vezu s Flinders station koja je otovorena još 1855. Za vrijeme zlatne groznice u Viktoriji Spencer street station je bila polazna stanica za sve one koji su se nadali sreći kao i zadnja za one koji su imali novaca vratiti se kući.

1880 grad je predložio zatvaranje stanice i pravljenje nove nešto sjevernije, a njen prostor iskoristi za širenje grada prema zapadu. Nekoliko godina se igralo s tom idejom da bi odlukom grada 1884 stanica dobila permanenti status i dodatno se proširila za još jedan prolazni peron. Prolazni peroni su isključivo bili za prigradsku željeznicu, tada uglavnom za zapadne i sjeverne linije.

 

Spencer_Street11.jpg

 

Spencer_Street8.jpg

 

Sve do 1960 stanica je imala više manje prvotni izgled, dodajući vremenom još tri prolazna perona, onako kako je rastao broj putnika u prigradskom prometu. Rekonstrukcija je bila više manje kozmetička uz pretvaranje kolosjeka na prva dva perona u dvojne jer je uspostavljena veza sa Sydney-om koristeći standardnu širinu kolosjeka, a isto se očekivalo s Adelaide.

2000. godine krenulo se u radikalnu rekonstrukcije stanice zajedno sa zapadnim djelom grada u okolici bivše glavne teretne luke koja je tih godina prestala s radom (Dockland) . Najveći dio radova je završen 2006 godine od kad stanica nosi novo ime - Southern Cross railway station (15.12.2005).

Od 2006 do danas dodana su još dva prolazna perona (15 i 16), a postoji mogućnost za još dva s time što bi se peron 9 najvjerojatnije koristio prema potrebi za međugradski ili prigradski saobraćaj. Zbog dužine peroni 2-8 na Southern Cross station podjeljeni su na dva djela; A i B tako da je moguća postava dva vlaka. Gotovo svi peroni koriste među kolosjek. Mogućnost postavljanja dva vlaka se najviše koristi na peronima za međugradski saobraćaj.

Prigradski peroni se koriste za prigradske električne vlakove, obzirom da je cijela prigradska željeznička mreža elektrificirana. Prigradska željenica ima 390 km pruga, uglavnom dvokolosječnih i godišnje preveze više od 230 miliona putnika.

Stanica je funkcionalno podjeljena u 2 djela – prigradski i međugradski. Međugradski dio je praktično podjeljen u dva djela. 1. i 2. peron ima dvojni kolosjek tako da se koristi i za vlakove u pravcu Adelaide i Sydney-a, a od prošlog mjeseca nakon 20 godina ponovo se uveo vlak na liniji do Albury-a koji sad koristi kolosjek standardne širine. Peroni 3 - 8 koriste se za ostale pravce u unutrašnjosti Viktorije. Peroni 1 – 8 nisu prolazni dok su peroni 7 – 16 s električnom kontaktnom mrežom.

Peroni 9 – 16 su prolazni i koriste se isključivo za prigradski saobraćaj te imaju vezu s Flinders railway station koja je 2 km jugoistočno i ima 13 prolaznih perona. Flinders station se koristi samo za prigradski promet i ima navjeći postotak prigradskih putnika – 37% dok Southern Cross station je na četvrtom mjestu sa 17%.

 

Mislim da slikama nije potreban poseban komentar.

 

D142_4283_sss_entry_door_night.jpg

 

D259_5963.jpg

 

254_5403.jpg

 

E108_3059.jpg

 

E108_0161.jpg

 

E104_5952.jpg

 

E101_8228.jpg

 

E101_7845.jpg

 

254_5425.jpg

 

E101_6396.jpg

 

E101_3853.jpg

 

D917_1763.jpg

 

D544_4436.jpg

 

D485_8517.jpg

 

Southern_Cross_Station.jpg

 

Southern_Cross_Suburban.JPG

 

E103_6456.jpg

 

E108_2669.jpg

 

E108_0579.jpg

Copyright Marcus Wong

 

Medo

 

P.S. Sumoran dan, 16 stupnjeva. Sunce se javljalo tu i tamo.

Osim što najviše troše vode po glavi stanovnika na svijetu Oziji su ušli na listu od 10 prosječno najdebljih stanovnika na svijetu. Obzirom da sve veću površinu Ozija vjerojatno će i potrošnja vode rasti na najsušnijem “kontinentu”. Životni troškovi u Melbourne i Sydney-u su gotovo 40% veći no u NewYork-u, uglavnom posljedica jačanja Ozi dolara u odnosu na US dollar. Prosječna cijena kuće u Melbourne je sada oko AUS$ 520.000, a to je oko 2.900 po kvadratu.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Baš fascinantno izgleda..

 

Da nisi napisao koji je to kolodvor, bi na pravi pogled čovjek skomentiral da je to negdje u Europi, jedino malo vlakovi izdaju, ali za laika, garant Europa..

 

Moram priznati da nisam bio toliko upoznat s željeznicama u Australiji, ali sad vidim da su stvarno napredni kaj se tiče korištenja željeznice u gradsko-prigradskom prometu..

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

 

Slatki vlakovi

 

Australske željeznice su čudna biljka. U mnogim elementima su u svjetskom vrhu po tehnologiji upravaljanja, voznog parka i kvalitete, a opet isto tako možete naći pruge u lošem stanju s vlakovima koji više pripadaju tkz trećem svijetu. Možda su časni izuzetak jedino prigradske željeznice. U ovo ne računam tisuće kilometra žitnih pruga razbacanih po Australiji i oko 4000 km pruga za prevoz šećerne trske (610 mm) koje su uglavnom u sjeverno istočnom djelu Australije. Pruge koje se koriste za prevoz žita u akciji su nekoliko tjedana godišnje, a pruge za prevoz šećerne trske oko 20 tjedana godišnje.

 

Vjerojatno kad se govori o željeznicama, vlakovi za prevoz šećerne trske su najmanje interesantne željeznice jer ne prevoze putnike, spore su, vagoni su im više manje slični, ne liče na bogzna što, a lokomotive su uglavnom stare manevarke koje su prebačene s šireg kolosjeka nakon što su više manje odslužile svoj radni vijek. U slučaju Australije to su manevarke s kolonijalnog kolosjeka (1067 mm) koje su nakon obnove i preinake za još uži kolosjek (610 mm) dobile drugu životnu šansu. Dio lokomotiva je specijalno napravljen za tu vrstu kolosjeka ali njihov broj je relativno mali, mada raste. Australija ima nešto više od 3000 km „magistralnih pruga za prevoz trske“, a kad se još tome doda oko 1000 km odvojaka onda je ukupna dužina oko 4000 km pruga koje služe isključivo za prevoz šećerne trske.

 

Canei_1.jpg canei_2.jpg

 

Šečerna trska zahtjeva transport u roku od 12 – 16 sati nakon sječe i u sezoni koja traje 4 – 5 mjeseci pruge su praktično u pogonu 24 sata, 7 dana tjedno. Da bi se proizvela jedna tona šećera potrebno je 8 tona šećerne trske. Godišnje, 250 dizel lokomotiva, vukući oko 52.000 vagona preveze više od 36 miliona tona šećerne trske. Prosječna udaljenost koju prelaze kompozicije u jednoj turi je oko 35 km, a najduža je 119 km. Dužina kompozicija može dostići kilometar s dvije, ponekad tri lokomotive od kojih je jedna u sredini ili pri kraju vlaka. Kompozicijom upravlja samo jedan strojovođa koji se nalazi u čelnoj lokomotivi. Vagoni su u većini kapaciteta od 4 – 16 tona ovisno o tipu/broju kotača i vrste tračnica po kojim prolaze, a najviše se koriste tračnice kapaciteta 31kg/m. Maksimalna brzina ne prelazi 40 km/h. Zadnje dvije godine počelo je uvođenje jačih lokomotiva (40 tona) kao i vagona do 20 tona. Obzirom da su to jednostavni vagoni, bez kočnica, u sastavu kompozije je ponekad jedan kočni vagon kojim se upravlja iz lokomotive. Naravno upravljanje drugom ili trećom lokomotivom i kočnim vagonima je putem radija. Rekoh već da takvom kompozicijom upravlja samo jedan strojovođa slijedeći istrukcije upravljačkog centra koji koordinara promet na području ponekad većim od pojedinih evropskih država.

 

canei_5.jpg canei_3.jpg

 

Održavanje tog sistema zahtjeva da pruga i vozni park u aktivnom periodu nemaju apsolutno nikakakvih problema. Eventualni zastoji mogu prouzročiti milionske štete jer ako šećerna trska dođe u rafineriju šećera 24 sata nakon sječe, praktično se može baciti. Isti slučaj je s trskom ako prođe idelano vrijeme siječe.

Tračnice su uglavnom na betonskim pragovima, mada se još uvijek koriste drveni i željezni pragovi i tračnice su uglavnom zavarene. Kontrola prometa je većinom satelitska, a prelaz preko klasičnih pruga se osigurava vezom s centrom za upravljanje „standardnom“ željeznicom. Ne sjećam se da je bilo sudara na takvim prelazima od kad sam došao ovdje. Cestovni prijelazi su osigurani standardnim željezničkim prelaznim signalima. Cijeli sistem radi efikasnosti uglavnom koristi zadnju tehnologiju za upravljanje prometom, obnovu voznog parka, odražavanje pruga te ukrcaj i iskrcaj tereta (drugi video). Period kad pruge i vozni park miruje koristi se za pregled i obnovu svega onog što će u sezoni biti potrebno.

 

Desna slika je s kočnim vagonom.

canei_6.jpg canei_4.jpg

Slike: Paul Aslette, Chris Hart, Brad Peadon i Ian Comrie

 

Posao na takvim željeznicama je dobro plaćen i radi se dok je sezona u tri smjene. Van sezone oni koji su trajno zaposleni okreću se ka popravcima dok sezonci odlaze kućama koje su ponekad i tisuće kilometara daleko. Stalni sezonci koji su pod ugovorom za vrijeme mirovanja primaju simboličnu naknadu za čekanje.

 

I na kraju dva videa, jedan s parnom lokomotivom nekad korištenom i drugi koji prikazuje kako to funkcionira od utovara pa do istovara.

 

http://www.youtube.com/watch?v=zK2iq-B4LSo

 

http://www.youtube.com/watch?v=T5odT0XcZo0&NR=1

 

 

Medo

 

P.S. 16 stupnjeva, opet kiša. Do petka ništa od sunca.

Obzirom da je moja profesija vezana za riješavanje (djela) ljudskih problema, a ne željezničkih, moji prilozi kad su u pitanju željeznice treba uzeti dobronamjerno jer im nedostaje tehnička podloga i time razumjevanje tehničkih problema. Čitanje i promatranje mi pomaže ali ne može posve zakrpati tehničke rupe koje su posljedica moje totalne nezaiteresiranosti za fiziku i matematiku tokom osnovnog i srednjeg školovanja. Studiji me nisu prisiljavali da se bavim matematikom i fizikom, a supruga se bavi kućnim financijama. Ovo se odnosi na sve moje priloge osim vremenske prognoze koje ionako ne ovisi o meni.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Medo

P.S. 16 stupnjeva, opet kiša. Do petka ništa od sunca.

Obzirom da je moja profesija vezana za riješavanje (djela) ljudskih problema, a ne željezničkih, moji prilozi kad su u pitanju željeznice treba uzeti dobronamjerno jer im nedostaje tehnička podloga i time razumjevanje tehničkih problema. Čitanje i promatranje mi pomaže ali ne može posve zakrpati tehničke rupe koje su posljedica moje totalne nezaiteresiranosti za fiziku i matematiku tokom osnovnog i srednjeg školovanja. Studiji me nisu prisiljavali da se bavim matematikom i fizikom, a supruga se bavi kućnim financijama. Ovo se odnosi na sve moje priloge osim vremenske prognoze koje ionako ne ovisi o meni. [/font][/size]

 

Medo, zar ti misliš da su na ovom forumu samo tehnički stručnjaci za željeznice i tramvaje. Kada bi to bilo tako onda bi se naš forum brzo ugasio. Ovo je prije svega društvo ljubitelja svega što ide po tračnicama, uz dužno poštovanje nekolicini profesionalaca, svi mi ostali smo splet raznih profesija od umirovljenika do radnika, službenika, studenata, profesora, liječnika, pravnika do inženjera a sve nas povezuje jedino ljubav prema željeznici.

 

Ti si nam do sada uspješno približio daleku Australiju i njene željeznice i tramvaje a posebno je zanimljivo što nas informiraš o trenutnoj temperaturi.

Usporedbe radi kod nas je žarko ljeto i sunce prži do ludila, jučer je u mom Osijeku bilo +37°C

 

Baš bi mi dobro došlo tvojih 16 supnjeva i malo kiše !


Pozdrav iz Osijeka !

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Pisao sam nešto oko radova na liniji Noarlunga – Adelaide i radovi su trebali bit završeni krajem kolovoza ali jučer je objavljeno da su završeni mjesec dana prije roka i da će vlakovi krenuti 24/7. Cijena radova je 15% manja no što se planiralo.

U radove je bilo uključeno zamjena 30 km tračnica te zamjena 50.000 drvenih pragova s betonskim pragovima koji će moći se moći koristiti i nakon prelaska na standardnu širinu kolosjeka (2016).

Slijedeći korak je prepravljanje dionice Mawson Lakes – Gawler. Prva faza radova Adelaide - Mawson Lakes je završena lani. Ta dionica je dio sjeverne prigradske mreže. Očekuje se da će pruga biti zatvorena oko 9 mjeseci.

 

Jedna od starijih prigradskih stanica na liniji Adelaide – Gawler u vrijeme prve faze radova.

gawler_3_nth_adelaide_rwslooking_towards_hawker_street_20-06-2010.jpg

 

Ista stanica ali iz drugog ugla s prugom normalnog kolosjeka prema Perth-u

gawler_5_nth_adelaide_ta_%20trackbed_twds_city_20-06-2010.jpg

 

Pogled na dio starog ranžirnog kolodvora pruge širokog kolosjeka i kompozicije s balastom. S desne strane prolazi vlak na standardnom kolosjeku

gawler_11_tn-2151_704_841_stonie_dry_creek_sth_08-06-2010.jpg

Copyright Wayne Morris

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Dok čekam na prenos iz parlamenta u Londonu naletih na ova dva friška videa snimljena u daljoj okolici Adelaide... jedan od njih među ostalim vagonima ima bar meni smješne visoke zatvorene vagone... a drugi prevoz automobila na tri nivoa...

 

http://www.youtube.com/watch?v=uPYXAScbHt8&feature=player_embedded

 

http://www.youtube.com/watch?v=vfrTQL1Rjpk&feature=player_embedded

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Obećah kako ću naći slike skretnica s tri različite širine u Južnoj Australiji i jučer naletih na par slika iz Gladstone-a mjesta udaljenog 211 km od Adelaide i jednu iz Peterborough-a, nešto sjevernije.

 

10 godina Gladstone uz Peterborough-u je bio jedinstveno mjesto gdje su se sastajale pruge 3 različite širine – 1.067mm, 1.435 i 1600mm. Standardizacijom i zatvaranjem pruga kolonijalnog kolosjeka od 1980 Gladstone i Peterborough imaju u upotrebi samo pruge standardnog kolosjeka.

Od svih država u Australiji jedino NSW nema pruge dvojnog kolosjeka. NSW je od početka krenuo isključivo sa standardnom širinom.

 

103-18.9.80-GLADSTONE.jpg

 

bob_36_gladstone_sa_triple_gauge_track-3.jpg

 

peterborough_turntable.jpg

Copyright Johnnyspages

 

Medo

 

P.S. 16 stupnjeva, sunčan dan. Noćas je bila zabilježena najniža temperatura ove zime, 4 stupnja, sutra će biti slično, a onda toplije zore. Nagovještaj prve dnevne temperature preko 20 stupnjeva je za kraj slijedećeg tjedna. Bolja polovica s nestrpljenjem čeka kraj ovog ledenog perioda godine, zaboravljajući da je odrasla sa zimama od -20 i nije se žalila (bar koliko se ja sjećam).


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Ozi High speed train saga (to be continued)

 

Danas je vlada objavila prvi dio studije 1200 km pruge koja bi povezivala Melbourne i Brisbane preko Sydney-a. Predviđeni troškovi bi mogli biti do 108 milijardi ozi dolara (mislim da je to otprilike kolika je Grčka dobila u zadnjoj hitnoj pomoći). Prema studiji, godišnje bi moglo biti do 50 miliona putnika. Cijena vožnje bi bila u razini današnje, a to je recimo 99 dolara između Sydney i Melbourne. Vlada je svijesna da će morati podnijeti najveći teret trkoškova jer privatne kompanije vjerojatno neće biti zainiteresirane za tako dugoročnu i sporo isplativu investiciju.

 

Najveći troškovi su oko ulaza u gradove i adaptacije postojećih kolodvora: Brisbane - 5 milijardi, Sydney - 14 milijardi, Melbourne 5.5 milijardi i tako dalje.

Studija služi kao osnova za planiranje i baza za ponude. Rok za prijem ponuda je 12 mjeseci. Moguća godina početka gradnje se ne spominje ali je prilično izvjesno da bi prva etapa mogla biti od Sydney-a do Newcastle. Etapa između Sydney-a i glavnog grada bi mogla dobiti prioritet ako se odluče da ne grade drugi aerodrom u Sydney-u pa bi Canberra dobila status drugog aerodroma (?).

 

Bojim se još jedan san poznavajući ljubav Ozija prema željeznici... Prvi prijedlog je bio koncem 60tih ali se od njega odustalo zbog različitih napona. Onda je bio drugi, pa treći i tako dalje... Ovo je sad negdje deveti. Ono što možda daje malo više nade je sadašnji ministar prometa koji je već inicirao gradnju teretne pruge od Melbourne-a do Brisbane koja bi zaobilazila Sydney i išla unutrašnjim djelom Australije revitalizirajući neke od postojećih pruga koje su zatvorene ili se koriste nekoliko tjedana godišnje uz gradnju spojnih dionica. Opoziciona partija je vrlo zabrinuta oko troškova, a vladajuća partija ne uživa u ovom trenutku popularnost zbog mogućeg uvođenja poreza na zagađivanje. Putovanje između Sydney-a i Brisbane vlakom danas traje skoro 23 sata.

 

Prva slika je High Speed vlak iz Kine...

573366-28-06-2011.jpg

 

864647-intro.jpg

 

866898-intro.jpg

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovo je vrlo zanimljivo..

Još jedna zemlja ulaže u highspeed railways..

Definitivno da će mjesta kroz koja će prolaziti doživjeti procvat, jer će izaći iz prometne izolacije i biti na dohvat ruke svim većim gradovima..

 

Fala Medo..

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Renesansa NZ željeznice(?)

 

4296584552_6d2eb06338_b.jpg

 

9624.1250134852.jpg

 

4307.1247978696.jpg

 

7427.1240048446.jpg

 

Već dugo se spremam nešto napisati o NZ željeznici i moj vrlo kratki posjet Christchruch-u je konačno to inicirao. Svi više manje znate što se desilo s tim lijepim gradom (pisah o tome u tramvajskom odjelu). U ovom trenutku gotovo četvrtina stanovnika je napustila grad, što privremeno što za stalno. Proći će godine dok se grad ne obnovi uz solidarnost cijele zemlje i milijarde dolara odvojenih za obnovu grada i okolice.

 

NewZealandRailNetwork.png

 

9928.1276083101.jpg

 

NZ je realtivno mala zemlja, nešto veća od bivše Jugoslavije ali sa svega 4.3 miliona stanovnika, gotovo koliko danas ima Hrvatska uz oko 4000 km aktivnih željzničkih pruga kolonijanog kolosjeka (1,067 mm). U špici željezničkih aktivnosti šezdesetih godina bilo je gotovo 6000 km aktivnih pruga. Oko 600 km pruga je elektrificirano.

 

5232465517_e74dba9269_b.jpg

 

5232453857_d7b63674ff_b.jpg

 

Za vrijeme mog boravka NZ promatrao sam kako je prakitčno ostao bez putničkog prometa. Za tih 6 godina (devedestih) ostalo je samo 6 aktivnih putničkih linija a i taj broj je samnjen početkom 21 stoljeća da bi danas na NZ ostale samo dvije putničke linije + jedna koja vozi ljeti. Te tri preostale linije su više u funkciji turizma jer npr. vlaku Auckland – Wellington treba 12 sati da pređe udaljenost od oko 700 km, a ni ostale dvije se ne mogu pohvaliti nekom brzinom ali zato to nadoknađuju ljepotom krajeva kroz koje prolaze.

 

2927827906_796a66efd4_b.jpg

 

2997.1258871493.jpg

 

http://www.youtube.com/watch?v=EjBcmsfBz58

 

Nemam namjeru pisati o povijesti željeznica na NZ jer bi to bilo predugo a vjerojatno i ne toliko interesantno većini vas. Zadnjih nekoliko godina, nakon što je država ponovo preuzela željezničku mrežu odnos prema željeznici se počeo mjenjati. Period privatizacije je prakitično uništio vozni park a pruge su održavane tek toliko da se teretni vlakovi mogu kretati prosječnom brzimom od 40 ak km/h. Izuzetak je jedino dionica od Aucklanda do Hamiltona gdje su brzine do 110 km/h ali velika većina voznog parka ionako nema koristi od toga. Od svog tog jada postoje samo dva izuzetka - prigradske željeznice u Wellington-u i Auckland-u.

 

4557034927_ca3cd502d1_o.jpg

 

Obzirom da je država preuzela vlasništvo napravljen je plan revitalizacije pruga, obnova donjeg stroja i nabava voznog i vučnog parka. Vlada je preko Kiwi Rail-a krenula u vraćanje teretnog prijevoza sa cesta na željeznicu. Jedan od prvih koraka je bila revitalizacija oko 50-ak indusrtrijskih kolosjeka, gradnja tri sabirna centra za kontejnere kao i sniženje cijene prijevoza. Sniženje cijena prijevoza u zadnje tri godine povećalo je obim transporta gotovo za 50%. Neki od pravaca koji su bili pred zatvaranjem poput pravca Napier – Gisborne dobili su novu šansu. S takvom šansom vjerojatno vlasnici aerodroma u Gisborne nisu sretni jer svaki put kad je vlak prolazio morali su zatvoriti aerodrom jer preko djela aerodroma prolazi željeznička pruga.

 

6973.1276152702.jpg

 

5479913712_0ae5876775_b.jpg

 

Sve to bi bilo nemoguće da vlada nije odvojila gotovo 7 milijardi kiwi dolara za period od 5 godina. Renesansa teretnog prijevoza je prisutna i na južnom otoku na kojem su gotovo sve pruge bile pred zatvaranjem osim pruge Chirstchurch – Greymouth.

Rekoh da su iznimke prigradske željeznice gdje se zadnjih godina investiralo stotine miliona dolara tako da su primjerice u Aucklandu ponovo otvorili neke davno zatvorene linije, a za par mjeseci kreću u elektrifikaciju cjelokupne prigradske mreže uz nabavu oko 70 EMU. Većina prigradskih linija u Wellington-u je od prije elektrificirana. Prvi korak ka revitalizaciji putničkog prometa bi najverojatnije bila uspostava linije Auckland – Hamilotn, stotinjak kilometara južnije od A. Tim pravcem je zadnji putnički vlak vozio točno prije deset godina.

 

big_5114.jpg

 

4910083952_d4973049a0_b.jpg

 

5457789248_75e32e6246_b.jpg

 

5362341268_530454a2f4_b.jpg

 

Kako nađem vremena napisat ću još koji prilog o NZ željeznici. Odgovorne molim da u naslovu teme uz Australija dodaju + NZ. Hvala (valjda je ovo zadnja korekcija naslova)!

 

Medo

 

P.S. 20 stupnjeva, lijep sunčan dan. Nešto slično do srijede a onda kiša.

Za one koji neznaju, tradicionalni pozdrav na NZ je dodir nosom, nešto slično imaju neki od kanadskih eskima, kao i dio otočana na Pacifiku. Na NZ je glavna tema ragbi i svjetsko prventstvo. Priprema se nova Haka. Zbog oštećenja stadiona utakmice koje su se trebale igrati u Christchurch-u prebačene su u druge gradove. U Australiji ništa bitno novog.


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto ime Kiwi?

 

Kaj ima dolje tak puno Kiwija?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto ime Kiwi?

Kaj ima dolje tak puno Kiwija?

an_smiley.gif

 

ivog, hvala za promjenu!

Tamo negdje od početka prošlog stoljeća dio NZ trupa imali se „oznake“ sa slikom Kiwi-ja, ptice koja jedino živi na NZ. Ptica nema krila i uglavnom noću traži hranu. Kiwi ptice kojih ima 5 sličnih vrsta su nacionalno zaštićene jer ih ima svega oko 20 ak tisuća.

Vremenom se ta indetifikacija s Kiwi-jem proširila na ostale rodove vojske tako da je negdje prije drugog svjetskog rata to bio neslužbeni logo vojske. Nakon toga nacija se više manje indetificirala s tim logom tako da su svakog NZ više manje zvali Kiwi. Kiwi nije posprdna varijanta, dapače.

kiwi.jpg

 

Što se tiče voćke... ona je dobila to ime zbog marketinških razloga... izvorno pripada Kini i donešena je na NZ početkom 20 stoljeća. Kiwi vrlo lijepo uspjeva na NZ i NZ je počeo izvoz većih količina 50 tih godina, a od početka 60 tih nosi ime Kiwi fruit.

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Preživjele parne lokomotive na NZ, stacionirane na južnom otoku.

 

Danas imate definitivno dan NZ. Danas imam vremena, a na putu naletih na nekoliko lijepih slika pa da ih podjelim s vama. Prethodni prilog je uglavnom govorio o trenutnom stanju, a ovaj o prošlosti i vrijednim rukama ljudi koji vole vlakove. Svaka od tih lokomotiva ima svoju priču i predugo bi sve to trajalo al mislim da je priča o K88 vrijedna spomena. K88 je desetljećima ležala izvrnuta na rubu rijeke dok nisu jednog dana riješili da ju izvuku i udahnu novi život. Taj posao je potrajao gotovo deset godina....

Mislim da je također vrijedno spomenuti da su gotovo sve napravljene na NZ, a JB i JA su bile u redovnoj upotrebi sve do konca 70 tih godina i ostale su najmoćnije parnjače ikad napravljene na NZ. Dok sam bio u Aucklandu sudjelovao sam u obnovi jedne od njih u Parnell ložionici/radionici.

 

1871 K 88

3329931976_bca69d37b4_b.jpg

 

3329890610_4df0f03f18_b.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

1883 D 140

3329892514_0a0e1f1ec6_o.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

1927 WAB 794

3329878268_f344426531_b.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

1930 AB 663

3329896126_17c4597cbc_b.jpg

 

3329095925_0b78767709_b.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

 

JB 1236

3329897610_5292ec1974_b.jpg

 

3367637050_e39c13a82f_o.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

JA 1271

3329107515_943b4e0b6b_b.jpg

All rights reserved by Branxholm

 

KA 942

5181305280_d4e7653186_b.jpg

All rights reserved by AA654

 

5066134671_e191ac7409_b.jpg

All rights reserved by Raurimu_Spiral

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala ti Medo na ovom zaista zanimljivom prilogu o NZ željeznicama !

Posebno su me oduševili sa ovim prelijepim parnjačama i brigom za očuvanje istih.

Lokomotiva K88 iz 1871. godine bi slobodno mogla zaigrati u kakvom novom western filmu......


Pozdrav iz Osijeka !

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Nemam namjeru pisati o povijesti željeznica na NZ jer bi to bilo predugo a vjerojatno i ne toliko interesantno većini vas.

 

Ne toliko interesantno? Svašta :D Ovo je jedna od onih tema koju vrijedi čitati od prvog do zadnjeg slova, a postove pišeš toliko kvalitetno da se doslovno nema što komentirati osim BRAVO! :D


421789_10150583085722304_276946597303_9174747_1740623047_n.jpg

 

Moje fotografije.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne toliko interesantno? Svašta :D Ovo je jedna od onih tema koju vrijedi čitati od prvog do zadnjeg slova, a postove pišeš toliko kvalitetno da se doslovno nema što komentirati osim BRAVO! :D

Potpisujem!!!! Samo nastavi, tvoje postove čitam u jednome dahu, kao Pfaffove putopise!!


"Nikad stati, osim kad se mora"
"Bolje častan uzmak nego nečastan poraz"
''Bolje živa kukavica nego mrtav heroj'' - Grunf

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svaka čast na ovom trudu i prikazu NZ željeznica. Ali možeš li molim te napisat koje dizele imaju? Ako me sjećanje služi čini mi se da imaju i EMD G22 al nisam siguran...

Edited by josip

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Hvala Vam kolege, nastavci slijede kako mi vreme dozvoli... josipe bit će toga iako mi srce leži s ovima što se dime...za sada link do najbrojnijih dizelki, uzmi u obzir da je isporučeno 20 dizelki nove serije iz Kine i da se čeka još 20 takvih.

 

Zadnje dvije i po godine boravka u Aucklandu živio sam odmah do Baldwin željezničke stanice. Iz dvorišta sam mogao izaći direktno na stanicu. Dio krova se vidi na snimci. Gotovo svake subote ujutro bi tu obavezno prošla parnjača s vlakoljupcima da bi se predveče vratili. Stanica je u međuvremenu promijenila izgled. Stajalište je modernizirano i produženo da može primiti duže kompozicije i dobilo je nove nadstrešnice.

800px-Baldwin_Avenue_Pedestrian_Crossing.jpg

 

I za danas meni dvije lijepe slike....iz inače prelijepe zemlje.

5673713918_01022a3601_b.jpg

 

5657118954_68f2333e3f_b.jpg

All rights reserved by Kazenz

 

Medo


----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala ti Medo, posebno za zadnje dvije slike !

Parnjača uz pogled na ocean je za mene čista egzotika......


Pozdrav iz Osijeka !

Share this post


Link to post
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Bezumna “igra” među mladima zabilježena kamerom iz dva ugla. Snimka je sa stanice Mawson Lakes (Adelaide). Mladić je pretrčao ispred brzog vlaka koji je prolazio brzinom od 90 km. Ovaj na snimci je pronađen i osuđen na komunalni rad plus pismena isprika strojovođi.

 

http://video.news.com.au/embed/2102848957/Dont-play-with-trains?play

 

Medo

 

P.S. Sunčano 23 stupnja. Vidim da je kod vas puno, puno toplije...

Edited by Medo

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


×
×
  • Create New...