Search the Community

Od 6. siječnja 2019. živim na novoj adresi. Prodao sam stan u zagrebačkoj Herceg-Malešnici i uselio u novokupljenu kuću u Šenkovcu, domicilno željezničko stajalište Sutla. Selidba iz Zagreba u poluseoski ambijent je velika promjena. Neće mi nedostajati grad u kojem sam proveo čitav život i iz kojeg pamtim najljepše godine, a koji je danas Oklen Siti i kojim će jedan sirovi nakupac, mešetar, politički trgovac i osumnjičeni kriminalac vladati sve dok ga ne iznesu. Matična općina sada mi je Brdovec, a tko je tamo na vlasti u ovoj blesokraciji uopće me ne zanima. Promjena mi jako prija. Zrak je čist, kraj je miran, susjedi su za poželjeti, svatko prolazniku poželi dobar dan, a noćno nebo je fenomenalno. Nema više jurnjave automomobila, škripanja kočnica, divljačkog trubljenja i treštanja cajki. Nema više revanja pijane bagre iz parka ispod prozora. Ovdje se jedino ponekad čuje lavež psa u daljini, kukurikanje pijetla i njakanje magarca Veseljka iz seoskog ugostiteljstva ''Stara preša''. Otvorio sam ovu temu s namjerom da u njoj povremeno stavljam bilješke iz novog okruženja, koje ne bi bile dovoljne za zaseban putopis. Biti će tu svega, a tko me želi pratiti uvijek je dobrodošao. Naš novi dom u Šenkovcu. Na proljeće slijede veliki radovi na uređenju treće etaže, zamjeni stubišta, izgradnji parkirališta za automobil mog zeta i još par milijuna sitnica: Cijelo prizemlje s dvije sobe, zasebnom kuhinjom i kupaonicom biti će na raspolaganju meni osobno, a u ovoj prostoriji će jednog dana biti maketa željeznice (sada u njoj privremeno boravi moja unuka): Sa susjedima i ostalim okolnim živim bićima već smo uspostavili dobre diplomatske odnose. Ovaj susjedov cucak laje na mene iz dvorišta kada idem u dućan, ali uredno upada k nama i pije vodu iz malog bazenčića: Od centra Zagreba, čitaj Glavnog kolodvora, udaljen sam 25 km, a 29 prigradskih vlakova dnevno (vikendom nešto manje) dovoljno je za udobno putovanje u takozvanu ''metropolu''. Do granice sa Slovenijom imam oko 1 km lagane šetnje, koja se lako može produljiti do Dobove i zatim nastaviti vlakom uzduž i poprijeko Dežele. Što mi je u planu za proljeće, no o tom potom. Stajalište Sutla i Som za Harmicu: Pod stare dane beskućnik Prema planu trebali smo preseliti još u listopadu, no zadesio nas je takav niz peripetija da bih o njemu mogao napisati knjigu. Toliki splet nesretnih okolnosti, neočekivanih zapreka i natezanja s birokracijom ne bih nikome poželio. Nevolje nisu prestale ni useljenjem - soboslikara je usred posla uhvatila gripa, a kćer mi se prije nekoliko dana strovalila niz stube na radnom mjestu, slomila kost u stopalu i sada je u gipsu. Samo nam je još falio požar i potres da priča bude zaokružena. Ipak se polako sređujemo, a uskoro ćemo moći primiti i prve goste. S obzirom da smo stan morali predati kupcu 21. prosinca, a u kuću još nismo mogli useliti, morali smo se nekako snaći. Obitelj mi se privremeno smjestila na dvije adrese, a ja sam kao ''tehnološki višak'' postao beskućnik. Utočište su mi pružili stari prijatelj Portos i njegov prika Mato u Pušći. Kuća je bila prazna jer je gazda otputovao u Kanadu. Portos, čovjek kome sam veliki dužnik: Zagorski bregi su lijepi i u prosincu: Moj mali susjed koji me često pohodio, ali mu nisam dopuštao da uđe u kuću:

Kako je ostalo nešto dana godišnjeg koje moram potrošiti do kraja godine, došao sam na ideju da napravim jedan "sjeverni krug" kojeg je zapravo moguće izvesti samo radnim danom (nedjeljom jednostavno nije moguće a subotom bi bilo dosta rizično jer jedan propušten vlak znači gotovo cijeli izgubljeni dan). Nakon nekoliko kombinacija (mislio sam ugurati negdje unutra i Varaždin-Čakovec no to bi produljio stvari dosta) odlučio sam se za ovaj malo sigurniji Zaprešić->Zabok->Varaždin->Koprivnica->ZagrebGK->Zaprešić sa ciljem da se vratim doma do ručka. Zanimljivost jest da su veze u Varaždinu i Koprivnici "na minutu", realno je ispao takav i u Zaboku (radi kašnjenja vlakova od Zagreba radi još nezavršenih radova od Zagreb GK do Zaprešića, odnosno od Zaprešića do Zaboka), zanimljivo je vidjeti kako funkcioniraju "valovi" (znati će kolege koji prate avione o čemu pričam) u Zaboku, Varaždinu i Koprivnici - zapravo je dobra vijest da je HŽ ipak sposoban voziti i ispunjavat tako "nategnut" VR -> mala formalizacija toga bi zapravo bilo uvođenje nekog preciznog takta. Ovo je planirani (a i izvedeni) vozni red - dakle, oko 08:00 sam krenuo iz Zaprešića, do kojeg sam stigao nazad oko 13:30: 3052 07:52-08:19 Zaprešić-Zabok 3004 08:47-10:18 Zabok-Varaždin 3607 10:21-11:07 Varaždin-Koprivnica 2206 11:12-12:55 Koprivnica-ZagrebGK 3058 13:17-13:37 ZagrebGK-Zaprešić Cilj putovanja nije bilo slikanje (zbilja većina slika nisu ništa posebno, dapače su ove iz vlaka rubne kvalitete da bi ih uopće stavio), već me zanimalo kako funkcionira ovako nategnuti vozni red (imao sam 3, odnosno 5 minutne veze), te je dakako mobitel stalno imao GPX Viewer koji je snimao poziciju i brzinu (o tome ću nešto na kraju cijelog putopisa), zanimalo me stanje tih pruga a i napredak radova od Koprivnice do Dugog Sela.